Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-42/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Ive Lovrin, univ. spec. iur., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih: I – AZ, II – DZ, III – EZ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i I okrivljenika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-301/16- 54 od 8. svibnja 2023. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe ODO u Dubrovniku i I okrivljenika AZ kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-301/16-54 od 8. svibnja 2023. godine, okrivljenici: I – AZ, II – DZ i III – TZ oglašeni su krivima zbog učina kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11 i osuđen na kazne zatvora od po sedam mjeseci, svaki, uz primjenu uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 s rokom kušnje od dvije godine, svaki.

1. 1. Na temelju čl. 54. KZ/11 I okrivljenom AZ, II okrivljenom PZ i III okrivljenom EZ se u izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 17. studenoga 2015. do 18. studenoga 2015. godine, u slučaju opoziva uvjetne osude, svakom.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženici su dužni naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi od po 1.000,00 kn/132,72 eura, troškove sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. Igoru Boriću u iznosu od po 728,85 kuna/96,74 eura prema računu br. 150/22, od dana 24. studenog 2022. godine, troškove pristupa vještaka Igora Borića na raspravu u iznosu od po 31,86 eura, prema računu br. 34/23 od dana 22. ožujka, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], i to AZ pozivom na broj odobrenja 6084-3847-1062481895, DZ pozivom na broj odobrenja 6084-3847- 1062482000, TZ, pozivom na broj odobrenja 6084-3847-1062482131 (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. 39. K-301/2016), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

1. 3. Temeljem čl. 453. ZKP/08 okrivljenici: I – AZ, II – DZ, III – TZ i IV – AZJ oslobođeni su optužbe zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem iz čl. 323. a. KZ/11.

1. 4. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi ovog dijela kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i troškovi branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je izreka presude nerazumljiva te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijana presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalbu protiv navedene presude podnio je I okrivljenik AZ putem branitelja Ivana Fabijanovića, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine pobijana presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika branitelja I okrivljenika je naveo da je s obzirom na navode njegove žalbe, suglasan s žalbom državnog odvjetnika koja se odnosi na to da je presudu potrebno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Državni odvjetnik je u odgovoru na žalbu branitelja I okrivljenika naveo da je ta žalba djelomično osnovana te da je potrebno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Neosnovana je žalba ODO Dubrovnik i I okrivljenika MZ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na činjenične prigovore. Time što ODO i I okrivljenik ne prihvaćaju iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11 i krivnje I, II i III okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se državni odvjetnik i I okrivljenik još jednom upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude.

9. 1. Isto tako prvostupanjski sud je iznio valjane razloge za oslobođenje od kaznene odgovornosti I, II, III i IV okrivljenika u odnosu na kazneno djelo nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a. KZ/11. Okolnost da je riječ o dva slična činjenična opisa koja se razlikuju samo po namjeri postupanja okrivljenika po mišljenju ovog vijeća ne utječe na razumljivost pobijane presude. Naime, ovdje se radi o idealnom stjecaju, dakle o situaciju u kojoj su dva kaznena djela ostvarena jednom radnjom, ali s dva oblika krivnje (namjera nanošenja teške tjelesne ozlijede i namjera nasilničkog ponašanja prema oštećeniku). U ovakvoj situaciji prvostupanjski sud nije imao nikakve druge mogućnosti nego za jedno kazneno djelo okrivljenika osuditi, a za drugo s identičnim činjeničnom opisom (osim razlike u dijelu opisivanja namjere) okrivljenike osloboditi.

10. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP/08, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

11. Neosnovano se ODO Dubrovnik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iz provedenih dokaza, primarno obrana koje su okrivljenici iznijeli, ali i svjedočkog iskaza ZZ proizlazi kako su isti suglasni u tvrdnji da su oštećenika pozvali kako bi ga zastrašili i "naučili ga lekciju" jer je reketario njihovog prijatelja ZZ kojem je taman negdje u to vrijeme umrla majka, pa su ga na taj način htjeli zaštiti. Već ova okolnost sama po sebi ukazuje na nepostojanje kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323. a. KZ/11 za koje je kazneno djelo ključno da se radi o nemotiviranom ponašanju okrivljenika, dakle da bez ikakvog razloga, samo radi zlostavljanja i iživljavanja nasiljem na javnom mjestu drugoga dovedu u ponižavajući položaj. U ovoj konkretnoj situaciji, okrivljenici su skovali plan prema kojem su I i IV okrivljenik najprije otišli u oštećenikov stan, pozvonili na njegova vrata i pozvali ga da dođe na igralište, gdje su ga I, II, i III okrivljenik u mraku sačekali i napali. Tako da ovdje nema niti govora o nekakvom nemotiviranom ponašanju već napadu zbog točno konkretnog razloga. Nadalje, činjenica da okrivljenici po svom profilu nisu nikakvi nasilnici (nikad prije ni poslije ovog događaja nisu osuđivani zbog kaznenih djela ili prekršaja s elementima nasilja) također upućuje na to da nije riječ o osobama koje bi krenuli u fizički obračun samo radi iživljavanja nad oštećenikom kojeg nisu slučajno sreli, već su ga naveli da dođe na dogovoreno mjesto gdje su se obračunali s njim zbog točno konkretnog razloga, pa je stoga ispravan zaključak prvostupanjskog suda da njihovo ponašanje nema obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a KZ/11 te ih je stoga pravilno oslobodio kaznene odgovornosti za to kazneno djelo.

12. Nije osnovana niti žalba okrivljenika AZ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na kazneno djelo pokušaja nanošenja teške tjelesne ozlijede. Prije svega, a u odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje treba reći kako je s pravom odbijen prijedlog obrane za daktiloskopskim vještačenjem na pronađenim metalnim šipkama kako bi se utvrdilo da li je na nekoj od njih otisak I okrivljenika jer se tim dokazom ne bi mogle utvrditi relevantne činjenice za kazneni postupak zbog proteka vremena, ali i kvalitete materijala (prema zapisniku o očevidu riječ je o cijevima koje su jednim dijelom ruzinave, pa je obzirom na to upitno da li bi se na njima mogli naći bilo kakvi otisci). Bez obzira na taj dokaz iz sadržaja obrana svih osumnjičenika proizlazi kako su okrivljenici postupali s namjerom nanošenja teške tjelesne ozlijede oštećeniku.

12. 1. Naime, svi okrivljenici su suglasni u svojim obranama kako im je cilj bio namamiti oštećenika na igralište kako bi ga istukli zbog njegova ponašanja prema ZZ i na taj ga način zastrašiti. Ovo proizlazi i iz poruke koju je na mobitel dobio IV okrivljenik AZJ sadržaja "Barba je, ima ljudi u ulici dovucite ga na teren, tamo ćemo" kojeg mu je očito uputio II okrivljenik DZ čiji je nadimak A, dok je ČZ oštećenika vodio prema igralištu. Pritom sam I okrivljenik u svojoj obrani tvrdi kako je oštećenika udario šakom u glavi negdje u predjelu lica kraj sljepoočnice, to potvrđuje i II okrivljenik DZ kad kaže da su oštećenika uz njega udarali i AZ i TZ, s tim da ga je AZ u jednom trenutku udario šakom u glavi od čega je oštećenik pao na pod. III okrivljenik je kategoričan da je i okrivljeni MZ imao nekakvu šipku koju je ubrzo odbacio, a to je potvrdio i oštećenik. Po III okrivljeniku najviše udaraca od sve trojice prema oštećeniku bilo je rukama i nogama. Udaranje druge osobe u najvitalnije dijelove tijela, dakle glavu i prsni koš od strane trojice okrivljenika bez obzira na nastale posljedice (lake tjelesne ozlijede) svakako je usmjereno na nanošenje težih tjelesnih ozljeda koje su očito pukom srećom izostale. Iako je vještak sudske medicine naveo kako je riječ o udarcima slabog do srednjeg intenziteta treba naglasiti da je riječ o jednom dinamičnom događaju koji se odvijao u gotovo potpunom mraku, gdje su trojica okrivljenika pokušavala istući oštećenika koji pokušava pobjeći, pa je životno i logično da njihovi udarci nisu "sjeli" na pravo mjesto te da u tom komešanju nisu bili namjeravanog intenziteta, što sve ne otklanja namjeru ozljeđivanja oštećenika.

13. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo iz čl. 118. u svezi čl. 34. KZ/11 svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP/08), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje I okrivljenika.

14. Iako se I okrivljenik ne žali zbog odluke o sankciji, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu čl. 478. ZKP/08 i u tom pravcu, te je utvrdio kako je izrečena sankcija – uvjetna osuda sasvim dovoljna za ostvarivanje svrha kažnjavanja jer je riječ o okrivljeniku koji ni prije ni poslije ovog događaja nije osuđivan, od događaja je proteklo gotovo deset godina, pa je očekivati da će se isti i u budućnosti ponašati u skladu sa zakonom.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 483. st. 1. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 24. rujna 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović