Republika Hrvatska
Poslovni broj: K-750/2020-44
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivi Ćorković Kozari, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Mijić, u kaznenom predmetu protiv optužene ŽM, zbog kaznenog djela iz članku 232. stavku 3. u svezi s člankom 232. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO u Osijeku) broj: KO-DO-1844/2020-1 od 22. rujna 2020., nakon javne rasprave održane i zaključene 19. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika Adama Vukovića, optužene ŽM i njezinog branitelja Dine Vukušića, odvjetnika u ZOU Šuper i dr. iz Osijeka, te opunomoćenika oštećenika Artura Fišbaha, odvjetnika u Osijeku, 24. rujna 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optužena ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođena **.**.1959. u Osijeku, kći NM i AM rođene Ž, državljanka RH, sa završenom SSS, umirovljenica s mirovinom u iznosu od 1.300,00 kuna, udana, majka jednog punoljetnog djeteta, bez vojnog čina i odlikovanja, srednjeg imovinskog stanja, vlasnica kuće na adresi prebivališta, kazneno neosuđivana, prekršajno nekažnjavana,
k r i v a j e
što je:
u razdoblju od 22. studenog 2017. do 31. listopada 2019., u Osijeku, u nakani da se znatno materijalno okoristi, koristeći okolnost da ju je ošt. OM, s kojom je imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, opunomoćila za raspolaganje novčanim sredstvima na njezinom deviznom računu broj: [broj bankovnog računa], otvorenom u Privrednoj banci Zagreb d.d. radi podizanja novčanih sredstava za potrebe ošt. OM, s navedenog deviznog računa, bez znanja ošt. OM, podigla novčani iznos od 31.600,00 eura koji je potom neovlašteno zadržala za sebe,
dakle, protupravno prisvojila tuđu pokretnu stvar, a vrijednost utajene stvari je velika, čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – utajom, opisano u članku 232. stavku 3. u svezi s člankom 232. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 i 126/2019 – dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11.
II. Na temelju članka 232. stavka 3. KZ/11 optužena ŽM
o s u đ u j e s e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU
OD 6 (ŠEST) MJESECI.
III. Optuženoj ŽM uz daljnju primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11
i z r i č e s e
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je optužena ŽM osuđena neće izvršiti ako ista u razdoblju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
IV. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) upućuje se ošt. JM u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.
V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, nalaže se optuženoj ŽM platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura) u roku od 15 (petnaest) dana, kao i trošak opunomoćenika oštećenika o čijoj će visini sud odlučiti posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO-1844/2020-1 od 22. rujna 2020. optužena je ŽM zbog kaznenog djela protiv imovine – utaje, opisano u članku 232. stavku 3. u svezi s člankom 232. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11.
2. Na temelju članka 407. stavka 3. ZKP/08 rasprava je započela iznova 19. rujna 2025. budući da je odgoda trajala dulje od tri mjeseca.
3. Optužena ŽM se očitovala da se ne smatra krivom u odnosu na kazneno djelo iz optužnice.
4. U dokaznom postupku su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičene ŽM pred PU osječko-baranjskom, Sektorom krim. policije broj 511-07-09-240-333/20 od 4. lipnja 2020. na temelju članka 208.a ZKP/08 s DVD snimkom (list 90-93 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećene OM kod Županijskog suda u Osijeku broj Kir-281/2020-5 od 29. srpnja 2020. (list 106-108 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju između oštećene OM i okrivljene ŽM sklopljen pred javnim bilježnikom Anamarijom Kokić broj OU- 9/2016 od 25. veljače 2016. (list 10-13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], broj z. k. uloška [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj 26 od 23. veljače 2016. (list 14 spisa), ugovor o pružanju usluga skrbi između „Rezidencijalnog doma za starije“ Satnica i okrivljene ŽM od 29. lipnja 2018. (list 15 spisa), preslika dopisa odvjetnika oštećene OM od 13. studenog 2019. s izjavom oštećenice OM (list 16-23 spisa), preslike prometa po računu za tekući devizni račun oštećene OM kod Privredne banke Zagreb s podacima o opunomoćenicima na tom računu (list 22-42 i list 54-87 spisa), podnesak branitelja okr. ŽM s rukopisom pisanom evidencijom potrošnje novčanih sredstava oštećenice sačinjenom od strane optužene ŽM (list 109-142 spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za kčbr. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ugovor o darovanju nekretnine broj: OV-834/16 od 25. veljače 2016. i sporazumni raskid ugovora o darovanju nekretnine, broj: OV-1569/16 od 27. travnja 2016. (list 149-156 spisa), imovinskopravni zahtjev oštećenika od 21. rujna 2020. (list 162-163 spisa), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj UPP/OS-25/21 O461/21-5 od 2. ožujka 2021. ovjereno po javnom bilježniku Dragici Dumančić (list 191 spisa), ispis prometa Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb po računu pok. OM od 15. srpnja 2021. (list 210-217 spisa), ispis prometa Privredne banke Zagreb d.d. po tekućem računu pok. OM od 20. srpnja 2021 (list 218-220 spisa). Potom su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnik o ispitivanju svjedoka DM sa rasprave od 23. svibnja 2023. (list 261-263 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ošt. BM sa rasprave od 28. siječnja 2025. (list 294-297 spisa). Nadalje, izvršen je uvid u spis ovoga suda broj R1 Ob-920/2019, pročitana je potvrda o plaćenom smještaju (list 192 spisa), uplatnice (list 193 do 198 spisa), promet po deviznom računu (list 199-200 spisa), nalaz KBC Osijek, Klinike za psihijatriju za ošt. Veru Zeman (list 201 spisa), punomoć Hrvatske poštanske banke d.d. od 5. veljače 2014. (list 202 spisa), punomoć ošt. OM od 4. veljače 2014. ovjerene po javnom bilježniku Mirjani Borić (list 203-204 spisa), punomoć Privredne banke Zagreb od 23. listopada 2017. (list 205 spisa). Uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka FM sa rasprave od 7. prosinca 2023. (list 279- 282 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka VM sa rasprave od 7. prosinca 2023. (list 282-283 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka PM sa rasprave od 28. travnja 2025. (list 302-303 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČM sa rasprave od 28. travnja 2025. (list 303-304 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠM sa rasprave od 28. travnja 2025. (list 304-305 spisa), izvršen je uvid u preslike fotografija koje je obrana predala u spis, pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije (list 307-308 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije (list 309-310 spisa) za optuženu ŽM te je ispitana optužena ŽM.
5. Iznoseći obranu optužena ŽM je navela da oštećenu OM poznaje od svoje pete godine. Njezina majka je čuvala Verinu kćer N do Ksenijine škole i između njihovih obitelji se razvilo prijateljstvo. N je postala njezina prijateljica. 17. studenog 2011. je preminuo Verin suprug, a Verina kćerka N preminula je **.**.2012. N i ona su cijelo vrijeme bile prijateljice. N je dolazila u Osijek za blagdane, inače je živjela u [adresa]. Redovito su se čule. Znala je da je N bolesna, ali nije sve govorila OM. Nakon što je i N umrla, posjećivala je OM kad god je stigla. OM je redovito nedjeljom dolazila taksijem kod njih na ručak. 2015. je OM počeo boljeti kuk i te godine je prvi puta operirala kuk, ali je kuk drugi dan iskočio pa je ubrzo uslijedila i druga operacija. Veru je njegovala tih 15-20 dana između dvije operacije. Čak je i spavala to vrijeme kod OM. OM je otišla na rehabilitaciju u Bizovac gdje je pala pa je ponovno išla na operaciju. Kada se vratila kući, imala je štap i kod kuće je ponovno pala. Ona nije tom prilikom bila s OM, ali je došla za posla sata. OM je ponovno iskočio kuk, to je bilo 2016. i zbog toga je išla i na četvrtu operaciju, a ona ju je ponovno njegovala 15-20 dana nakon operacije. Inače, OM je znala popiti alkohol, konkretno je voljela rakiju, pa je uslijed toga znala pasti. N je imala stan na Jarunu koji je OM nakon Ksenijine smrti prodala za 48.000,00 eura, a automobil za 33.000,00 kuna. Sjeća se da je N imala puno kredita. Novac od prodaje Ksenijinog stana, OM je prvo stavila na račun u Poštansku banku, a onda u Zagrebačku banku te na kraju u PBZ i to 24.000,00 eura u sef, a 24.000,00 eura na devizni račun otvoren u PBZ-u za koji je ona već imala punomoć. Nećak Verinog supruga JM je nekada znao zvati OM, nekada dolaziti i posuđivati novac od OM. OM mu je spomenula ideju da s njom sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali to mu se nije svidjelo. To je bilo negdje 2016. OM nije obožavala JM i uvijek bi joj drugi dan prenijela što je govorio. Jednom je donio bjanko punomoć da raskine ugovor s njom i ona mu je to potpisala, ali su nakon toga OM i ona išle kod javnog bilježnika Mirjane Borić i javni bilježnik je slao odvjetnicima u [adresa] da bjanko punomoć ne vrijedi i da ne vrijedi sve što je po tome rađeno. Naime, OM je bila prepisala JM stan, kuću u [adresa] koju tada još nije prodala i pravo na njezinu mirovinu. JM je bio srdit i jedno vrijeme nije zvao. 2017. Vera je ponovno pala. Tako je u dva navrata ozlijedila ručni zglob, ali je mogla i dalje sama funkcionirati. Jednom je uslijed pada lupila glavom u pod i deset dana nije bila pri sebi u smislu da je sve zaboravljala i sve joj se miješalo. Ona ju je i za to vrijeme njegovala i vodila liječniku koji je rekao da je to početak demencije. 2018. je OM počela nositi pelene. Ujutro se budila sva pokočena. Iako je OM bila teške naravi nije ju mogla ostaviti i njezino ružno ponašanje je trpjela jer je znala da jako pati za A. Predložila joj da ode u dom na jedno vrijeme, da se malo oslobodi od svega i da se ondje druži. U to vrijeme je hodala sa hodalicom. Bojala se da si OM ne učini nešto nažao jer je znala komentirati nešto u tom smislu. Redovito ju je posjećivala, dolazila je i spremati nekad sa svojim mužem, a pomagale su i njezine prijateljice kojima je OM uredno plaćala za to. OM je pristala ići u dom te ju je 28. lipnja 2018. odvela u dom u Gundulićevoj ulici. OM je rekla da će OM plaćati dom, ali da će samo plaćanje vršiti ona, no nije bilo govora da će ga ona plaćati iz svojih vlastitih sredstava. Cijena je bila 5.500,00 kuna. Ona je potpisala ugovor sa tim domom kao davateljem usluge, a potpisala ga je kao njezin skrbnik u smislu što je imala ugovor o doživotnom uzdržavanju pa da se brine o njoj. OM je imala mirovinu od 3.800,00 kuna. OM je u međuvremenu prodala kuću u [adresa] za 35.000,00 eura. Taj novac je isto bio na deviznom računu u PBZ-u te su OM i ona dogovorile da razliku do 5.500,00 kuna plaća sa deviznog računa, odnosno da podiže novac sa toga računa. Kada je došla u dom, OM je jako teško hodala, a gotovo svakodnevno su joj dolazili fizioterapeuti vježbati s njom. Za to je plaćala 1.000,00 kuna mjesečno, ali nema o tome račune i to su bili fizioterapeuti koji su zaposleni u domu u kojem je OM boravila. OM se lijepo oporavila i počela hodati. Kada je OM odvela u dom, nije mislila da je to trajno, već je mislila da se malo druži, a da ju onda s vremenom dovede sebi kući. Veru je svaki dan posjećivala i donosila sve što joj je bilo potrebno, od kozmetike do voća i slično. Dva puta tjedno je dovodila frizerku OM, kupovala je kavu, kekse i slatkiše za osoblje. Vera se lijepo uklopila. Krajem 2018. u domu se zaposlila DM koja se odmah sprijateljila sa OM na način da ju je ispitivala o svemu. Znala je DM iz viđenja jer su iz iste ulice, a i DM je znala tko je ona. Već nakon dva dana OM je bila ljuta, rekla je da ne želi više biti u domu i da neće s njom više pričati. Ostala je zatečena time, a OM je rekla da će sada doći njezina odvjetnica Biljana Mikulić. Rekla je OM ukoliko ne želi više biti u domu da mogu ići kući, ali je OM rekla da neće i da su joj rekli da više ne može s njom pričati. To su čuli njezin muž i GM koji je inače zaposlen u domu. Za pola sata je u dom došla odvjetnica Mikulić i rekla da idu u banku i kod doktora opće prakse. To je bilo u prosincu 2019. i taj dan su oni OM odveli iz doma. OM više nije viđala, samo je taj dan nakon što ju je zvala odvjetnica Mikulić odnijela ključeve pred Verin stan. OM je bila jako umorna i blijeda. Pokazala je Verin nakit koji je bio u stanu i tom prilikom ga fotografirala mobitelom. Htjela je pokazati da je sve na svom mjestu i da ništa ne nedostaje. Kada je htjela pokazati Verine bunde, odvjetnica je rekla da je sve na svom mjestu i da mogu ići. Poljubila je OM i otišla. OM je sagnula glavu i vidjela je da joj je teško. Misli da OM nije tako mislila i da ju je mislila nazvati za dva tri dana. Taj dan je bravar promijenio bravu, a drugo jutro kada je došla nitko joj nije otvorio pa je na Badnjak 2019. čak prijavila Verin nestanak. Veru više nije vidjela do njezine smrti. Odvjetnica Mikulić joj je u Verinom stanu tom prilikom rekla da OM želi raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju s njom. Točno je da je podizala iznose kako je to vidljivo iz bankovnih izvadaka sa deviznog računa OM, a za koji je bila opunomoćena. Ta sredstava trošila je za plaćanje razlike cijene doma u kojem je OM smještena, za plaćanje režija, za kupovinu svega što je OM bilo potrebno. Kupovala je aranžmane za grobove Verinih roditelja, supruga i kćerke kada su bile godišnjice, rođendani i Svi sveti. Od tog novca plaćena je renovacija kupaonice u Verinom stanu, a kupljen je i novi bojler u kuhinji i novi televizor. Još uvijek plaća režije za Verin stan jer parnični postupak koji se vodi radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju još uvijek nije okončan. Od kada je bravar promijenio bravu na stanu ona više nema pristup u tu nekretninu do dana današnjeg. Imala je punomoć za dva Verina računa. Jedan je račun u HPB-u na koji je primala mirovinu, a drugi je devizni račun u PBZ-u na koji je uplaćen novac od prodaje kuće u [adresa]. OM joj je rekla da smije sa tih računa uzeti kada god joj za nešto treba i da si može pomoći od tog novca, ali OM je znala da ona nju neću ostaviti i kada se novci potroše. Nije od tog novca trošila na sebe. Njezine prijateljice su išle s njom u [adresa] čistiti grobno mjesto i ona im je za to plaćala. Osobni dokumenti i bankovne kartice su bili kod OM kada je došla u dom, no upravitelj je rekao da to ne treba biti u domu kako se ne bi izgubilo pa je onda ona to uzela sebi na čuvanje. Mobitel je OM imala kod sebe, ali ga je u više navrata bacala pa je tako jednom prilikom ispala kartica. OM je bila ljuta pa je u ljutnji bacila mobitel. Rekla je OM da će joj donijeti svoj stari mobitel. Nije uspjela pronaći SIM karticu koja je negdje odletjela prilikom pada. Nju OM, a ni Verina odvjetnica Mikulić nisu tražili Verine dokumente. Naime, ti dokumenti su bili u Verinom stanu gdje ih je odnijela nakon što ih je uzela iz doma. Planirala je OM dovesti kući, pa je podigla dio novca s deviznog računa i stavila ga u torbicu u ormaru u Verinom stanu. To je bilo nekih 4.000,00 ili 5.000,00 eura. Tamo su bili i dokumenti i kartice. Imala je punomoć i mogla je raspolagati sa sredstvima na tekućem računu OM na koji je primala mirovinu. OM i ona su prvo zaključile ugovor o darovanju kojim je OM njoj darovala kuću u [adresa]. OM je tražila da joj vrati kuću kako bi ju mogla prodati i kako bi imala novca na računu za slučaj da joj se nešto dogodi i da joj zatreba. Raskinule su ugovor i OM je kuću prodala. Ne zna koliko je bilo novca na Verinom tekućem računu i deviznom računu. Dio tog novca je bio u stanu kod OM, konkretno u ormaru, i to 4.000,00 ili 5.000,00 eura, ali im to nije stigla pokazati jer su ju brzo iz stana otpremili. Naime, ona je znala podići više novca kako ne bi morala stalno podizati. Njezina sestra živi u [adresa] već 60 godina, a njezina kćerka živi u [adresa] šest godina, prije toga je živjela u [adresa]. Režije za Verin stan su iznosile oko 1.700,00 kuna. I danas plaća režije za Verin stan što ju mjesečno košta oko 150,00 do 160,00 eura.
6. U postupku nije bilo sporno da je, sada pokojna, oštećena OM kao primateljica uzdržavanja zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa optuženom ŽM kao davateljicom uzdržavanja te da je oštećena OM opunomoćila optuženicu za raspolaganje novčanim sredstvima na njezinom deviznom računu broj: [broj bankovnog računa], otvorenom u Privrednoj banci Zagreb d.d. Također, nije bilo sporno da je optuženica imala punomoć i za račun oštećenice otvoren u Hrvatskoj poštanskoj banci na koji je oštećenica primala mirovinu.
7. Sporno je bilo je li optužena ŽM s navedenog deviznog računa, bez znanja oštećene OM, podigla ukupni novčani iznos od 31.600,00 eura koji je potom neovlašteno zadržala za sebe.
8. Svjedok OM iskazala je da je sa optuženom ŽM imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju te da je optužena ŽM o njoj skrbila i prije sklapanja tog ugovora. Za vrijeme trajanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila je u svom stanu na Trgu slobode 5, a kasnije je, na prijedlog optuženice, smještena u domu u Osijeku, u Gundulićevoj ulici. U tom domu je bila smještena godinu i šest mjeseci. Tijekom trajanja ugovora dala je optuženici punomoć za podizanje novčanih sredstava s njezinog računa u Privrednoj banci Zagreb, i to s računa na kojem je bio položen dio iznosa od 30.000,00 eura dobiven prodajom kuće u [adresa] i dio iznosa od 48.000,00 eura ostvaren prodajom kćerkinog stana u [adresa]. Ona nije mogla hodati pa je zato optuženici dala punomoć za podizanje novca. Za to vrijeme je ostvarivala mirovinu u iznosu od 4.000,00 kuna i optužena ŽM je bila opunomoćena i za podizanje mirovine s njezinog računa. Nije joj poznato na što je ŽM utrošila novac, ali dio novca je potrošen na lijekove i hranu, a 2.000,00 eura je potrošeno na renoviranje kupaonice. Ona je financirala režije i namirnice u stanu od svoje mirovine i od novca kojeg je imala. Optužena ŽM je rekla da će ona financirati dom, a dom je koštao 5.500,00 kuna. Nije dala odobrenje ŽM da podiže novac s njezinog deviznog računa i da njime plaća njezin smještaj u domu. ŽM ju nije izvješćivala o tome da podiže novac s njezinog računa, niti ju je izvješćivala o tome u koju namjenu troši taj novac. Znala joj je u dom donijeti voća i sokova, ali to nije bila velika svota novca. Dok je bila u domu, ŽM joj je uzela sve osobne dokumente i bankovne kartice. Nije istina da je kuću u [adresa] darovala optuženoj ŽM.
9. Svjedokinja DM u svom je iskazu navela da je u Dom za starije i nemoćne "Vila Gundulić" u Osijeku došla raditi u rujnu 2019. i tada je upoznala OM koja je bila štićenica Doma. Oni u domu imaju 20 štićenika i rade po dvije njegovateljice u smjeni na način da rade sa svih 20 štićenika sve što je njima potrebno. Kada je počela raditi prvi dan je sa medicinskom sestrom obišla i upoznala sve štićenike, pa tako i OM. Ista joj je stisnula ruku i rekla: "Vi ste moj anđeo čuvar", na što joj je ona rekla, našalivši se, da je više vražićak. Inače se jako veže za korisnike s kojima radi. OM je tražila da ju kupa, a ona je OM rekla da je na drugom katu doma i dugo ju nije zapao red na OM. Jednom prilikom joj je OM rekla da je nesretna jer ne voli biti tu, u domu, a ona joj je rekla da je dom baš lijep. Inače je OM bila zadovoljna uslugama, ali je željela ići kući. Rekla je OM da o tome treba razgovarati s onim tko ju je doveo u dom, a OM je rekla da je slomila kuk i da je tu samo na oporavku te da joj je obećan povratak kući kada se oporavi. Inače, u Domu imaju i druge korisnike koji žele ići kući pa se onda predomisle. Jednom prilikom OM je htjela neki sirup koji je vidjela na televiziji na reklami, a ona joj je rekla da kaže skrbniku da joj kupi. ŽM je upoznala kada je došla jednom prilikom u dom. Misli da ju je vidjela u dva navrata. OM joj je rekla da je tražila od ŽM da joj kupi taj sirup, ali da je ŽM rekla da joj ne treba i rasplakala se tom prilikom pred njom. Jednom kada je radila noćnu smjenu OM je tražila njezin telefon, ali joj nije htjela dati. Opet nakon nekog vremena je tražila njezin mobitel kada je vidjela da razgovara na isti. Dala joj je mobitel, OM je izvadila rokovnik, tražila po brojevima te rekla da bi htjela nazvati kući. Nazvala je nekoga i pričala s nekim, ne zna koga, nije posebno obraćala pozornost na to, otišla je dalje raditi. Prolazilo je vrijeme i OM ju je opet pitala bi li joj htjela kupiti onaj sirup. Rekla je da hoće, a ona je rekla: "Anđele moj, ja nemam novca". Odgovorila je OM da će joj kupiti sirup, a da će joj novac dati ŽM kada dođe. Kada je OM donijela sirup, nazvala ju je ŽM i rekla da ne kupuje ništa što OM traži, na što je rekla dobro. U pozadini je čula muški glas koji je rekao: "Neka se ništa ne kupuje, neka krepa", ili možda "neka crkne", ne sjeća se točno. Inače, ŽM je donosila u Dom sve što je trebalo OM, međutim, OM je govorila da nema to što želi jer želi kući i da nije ovdje došla svojom voljom. Govorila je da više nije nepokretna, da hoda sa hodalicom i da želi kući ili će se baciti kroz prozor. Čak je prestala piti sok koji je ŽM donosila. Misli da je nakon otprilike mjesec dana od Jasninog poziva OM otišla iz Doma. Ona tada nije bila prisutna jer nije radila u tom trenutku, a misli da je gospodin EM, sada pokojni, preuzeo OM iz Doma i odvezao ju kući. Inače, EM je bio njezinom mužu profesor i prijatelji su. U Domu su joj rekli da ju je tražio neki gospodin koji je došao po OM. Došla je kući, a muž joj je rekao da je dobio poziv od svog ratnog prijatelja JM koji ga je zamolio da li bi ona kao njegovateljica htjela pomoći jednoj baki, nije znala o kome je riječ. Kroz par dana nazvala ju je Biljana Mikulić, koju inače poznaje, i pitala bi li mogla uskočiti jednoj baki u pelenama. Rekla je da ako baš treba hoće kada bude slobodna. Tada nije znala o kojoj je baki riječ, već joj je muž kasnije rekao da je to OM. Par puta je otišla kod OM u stan u [adresa] na [adresa], nije ju trebalo njegovati, već ju je samo obišla. Tom prilikom joj nije spominjala ŽM. OM joj je rekla da je na silu dovedena u Dom, da je imala mobitel, ali ona mobitel nije vidjela. Pitala je: "Tko sam ja, ja nemam osobnu iskaznicu, novčanik, kartice, što svaki čovjek treba imati". Rekla joj je da će joj to ŽM donijeti, ali da joj bankovne kartice ne trebaju jer se ne može kretati, ali OM joj je rekla da joj ŽM to neće donijeti, da joj je uzela. OM je htjela imati nalakirane nokte i frizuru, cijeli život je bila dama, a sada nema frizuru, smetao joj je veliki izrast na kosi pa ju je molila da joj ofarba kosu, ali joj ona to nije htjela učiniti jer to nije u njezinom opisu posla te joj je objasnila da sa svojim skrbnikom može otići u frizerski salon pored doma. Misli da je optuženica dovela u dom frizerku koja je OM uredila kosu. Njoj OM ništa nije govorila o svojim financijama i o svojoj mirovini. OM je imala puno lakova za nokte pa joj je jednom prilikom nalakirala nokte. EM nije nikada vidjela u domu u kojem radi. Dva ili tri puta je vidjela da je OM u posjeti u domu bila ŽM. OM joj je rekla da nitko za nju ne zna gdje je. OM nije izlazila iz njihovog doma. Štićenik u njihovom domu ima osiguranu svu potrebnu njegu i prehranu. OM joj je govorila da ima dva balkona i da želi biti u svom stanu i sjediti na balkonu, a ne biti u domu. Njihovi korisnici često govore ružne stvari o svojim bližnjima, a kada oni dođu ih grle i ljube pa oni na to ne obraćaju previše pažnju. Oni u domu mogu posebno organizirati izlazak štićenika negdje, dolazak pedikera ili frizera. Usluga fizioterapeuta je u osnovnom paketu, ali ako obitelj ili skrbnik želi više, onda se to dodatno plaća jer inače jedan fizioterapeut dolazi na 20 korisnika. Nema saznanja da li je OM koristila dodatne usluge fizioterapeuta. Kada je došla u Dom raditi, OM je nosila pelene, ali je bila pokretna uz hodalicu na način da joj je trebala pomoć oko ustajanja te kada bi dobila ravnotežu se mogla sama kretati hodalicom. Znala je tako sama otići u kupaonicu, sa hodalicom se spuštala liftom dolje u blagovaonu. Silazila je na doručak, ručak, večeru, međuobrok. Moguće da se kretala sve skupa i do tri sata dnevno. OM je preko dana bila dobre volje, družila se s korisnicima, ali pred spavanje je htjela ići kući. Njene promjene raspoloženja su bile u tom smislu da odjednom želi ići kući. Nema saznanja da li je za vrijeme boravka OM odlazila kod psihijatra.
10. Svjedok JM je u svom iskazu naveo da je on oporučni nasljednik iza pokojne OM koja mu je bila ujna, odnosno njezin pokojni suprug mu je bio ujak. Njegov ujak je preminuo u prosincu 2012., a 25. srpnja slijedeće godine je preminula A, njihova kćerka. Nakon što je ujak preminuo, ujnu je viđao sve češće, to je bilo nekoliko puta mjesečno. Optuženicu je vidio kada je bio pokop njegove sestrične A, a kasnije ju je viđao kada je selio Ksenijine stvari iz Zagreba u Verin stan u [adresa]. Selio je u pet do šest navrata stvari i u većini slučajeva je susreo optuženicu u stanu kod OM. Pitao je OM tko joj je ŽM, a ona je rekla da je Jasnina majka pomagala njoj oko kuće pa tako poznaje ŽM koja joj je poznanica. Poznato mu je da su optuženica i OM zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju jer mu je OM telefonom javila da je zaključila sa ŽM takav ugovor, a on je odmah slijedeći dan došao u Osijek jer je htio zaštititi ujnu. Htio se uvjeriti kakav je to ugovor, odnosno kakvi su uvjeti. OM je rekao da on ne želi ništa, da je situiran, da samo nju želi zaštititi. Kada je došao u [adresa], OM mu je pokazala ugovor te je vidio da nije ovjeren kod javnog bilježnika. To je bilo prije nego je OM završila u domu. Rekao je OM da ništa ne potpisuje, ugovor još nije bio potpisan. Zvao je ŽM da dođe pa da objasni što bi ona trebala, ali se ŽM nije odazvala. Po ugovoru je ŽM trebala dobiti Verin stan nakon što OM umre pod uvjetom da ispoštuje ugovor, a to je bilo da treba kupovati OM garderobu, lijekove, ali iz svojih sredstava, ne iz Verinih. OM je htjela ostati do kraja života u stanu, ali njegova supruga je OM objasnila da to ne može planirati jer ne zna što život nosi. OM je završila u jednom trenutku u domu i nije imala mobitel pa nekoliko mjeseci nije znao gdje je. Profesor EM mu je javio da je OM izvukao iz doma u kojem je bila, dao mu je OM na telefon, ujna mu se rasplakala. Tada ju je prvi puta čuo. EM je bio Verin prijatelj. OM mu je pokazala predložak ugovora o doživotnom uzdržavanju koje su trebale ona i optuženica zaključiti, ali taj ugovor nije zaključen, već su optuženica i OM zaključile drugi ugovor. Za taj drugi ugovor je saznao od gospodina EM kada ga je zvao. Nakon razgovora sa EM i OM, odmah je otišao u [adresa] kod EM po ujnu OM. OM mu je rekla da nije imala mobitel kod sebe, ali je imala jedan notes u kojem je pisao, između ostalog, i broj njegovog telefona. Tada je saznao da OM nema dokumente, to su mu rekli EM i OM, a EM ju je vozio izrađivati nove dokumente. On je vozio OM u banku kako bi otkazala punomoć ŽM koja je imala punomoć za njezinu bankovnu karticu i napraviti novu karticu. U banci je saznala da ima samo 200,00 EUR na računu. Rekla mu je da je na računu bilo oko 80.000,00 EUR. Jasno mu je da se trošilo, ali 80.000,00 EUR je baš puno. Odvezao je OM i svoju suprugu u Verin stan na [adresa]. U stan su išli OM, njegova supruga, EM i odvjetnica Biljana Mikulić da napravi zapisnik o tome što ima u stanu. On nije mogao hodati zbog svojih zdravstvenih problema pa je ostao u autu. Kada je došao kod OM vidjeti ugovor o doživotnom uzdržavanju tada mu je OM rekla da je opunomoćila ŽM za raspolaganje s njezinim računima u banci. Nije znao za devizni račun, ali je znao za tekući račun u kunama. Tom prilikom vidio je i darovni ugovor za nekretninu u [adresa] pa je zvao ŽM i rekao da nije u redu što je uzela nekretninu u [adresa], da je trebala pričekati da OM umre. Nakon nekih petnaest dana mu je OM javila da je ŽM vratila nekretninu u [adresa] i da je čak našla kupca za tu nekretninu. Toga dana kada je OM pokupio kod EM, ona je bilo potpuno pri svijesti, nije bila dementna, imala je 81 godinu. Optuženica je OM proglasila dementnom pa je on vozio OM u Vinogradsku bolnicu u Zagreb kod psihijatra. Tamo je dobila nalaze da je zdrava, da nije dementna. Prije nego je OM završila u domu, bila je u pelenama. To zna jer su supruga i on bili u posjeti kod nje, bila je blijeda i mršava. Kada ju je pitao kako je, počela je plakati, da se boji i rekla mu je: "Vodi me, ne daj me!". Tada su tamo s njima bili ŽM i njezin pokojni suprug. Rekao je ŽM ako neće moći da uzme pomoć, da novca ima. ŽM je rekla da OM ide privremeno u dom, samo malo dok se oporavi jer ona ne može s ŽM budući da je u pelenama, a ŽM boli kralježnica. Zna da je OM prije odlaska u dom imala tri operacija kuka, a možda i četiri. Zna da je OM renovirala kupaonicu na način da ju je prilagodila svojim potrebama. Ne zna koliko je to koštalo, ali ne vjeruje da je koštalo više od 1.500,00 eura. Zamijenila je tuš kadu i povišenu invalidsku sjedalicu za wc i par pločica. Pet godina prije odlaska u dom, OM je bila pokretna, a bila je pokretna i dok je bila u pelenama. Kada je rekao da ŽM može uzeti pomoć jer ima novca, pri tome je mislio da OM ima novca jer mu je rekla da je prodala slike i stvari iz sefa, ali ne zna o kojim se iznosima radilo. OM mu nije spominjala odlazak u dom kada bi se čuli, a čuli su se često. ŽM ga je nazvala nakon nekoliko mjeseci i rekla da je bila u toplicama sa OM, a da je OM sada u domu, da je otišla samo na kratki oporavak. Nije mu htjela reći u kojem domu se OM nalazi. Javljao mu se odvjetnik Marjanović nakon što je OM odvezao kod sebe, da će doći po OM jer da ju je on oteo. Kada je odveo OM, o tome nije obavijestio optuženu ŽM. Pokojna OM nije imala problema sa alkoholom.
11. Svjedok FM je u svom iskazu naveo da je gotovo 40 godina bio prvi susjed pokojne oštećene OM u zgradi na Trgu slobode 5 u Osijeku, uključujući i inkriminirano razdoblje. Imali su stan do stana, a on je bio i predstavnik stanara zgrade. ŽM je upoznao tako što je posjećivala OM još kao djevojka. Optužena ŽM redovito je posjećivala OM i njezinog supruga. Sjeća se da im je odlazila na tržnicu i služila im "kao prva pomoć". Ona je pomagala i radila kod OM. Zna da je ŽM obožavala OM jer je imao prilike to vidjeti uživo. Naime, on je znao uskakati u krizne situacije kada je trebalo nešto pomoći. Nekada bi ga zvala OM, a nekada ŽM. Pokojna OM često je konzumirala alkohol pa je uslijed alkoholiziranosti znala pasti na pod. Kada ju optužena ŽM nije mogla podići jer je bila teška, zvala je njega da pomogne. Sjeća se da je optužena ŽM konstantno posjećivala OM šest godina prije smrti. U to vrijeme ŽM je brinula o OM od jutra do mraka. Znala je biti u stanu od 7,00 sati ujutro pa do čak 23,00 sata navečer. Zna da je OM operirala oba kuka privatno u Belišću. OM se nije mogla kretati i nije mogla izaći iz stana. Operirala je jedan kuk, a onda poslije drugi. Ne zna je li slomila kuk ili joj je kuk iskočio. Zbog toga je postalo složeno i za ŽM, a i za OM jer je OM uglavnom ležala. Dok je OM bila zdrava, ponašala se kao ministrica i s visoka je gledala na druge. Kada je postala nemoćna, sve je spalo na ŽM. Optuženica je vidjela da je zbog zdravstvenog stanja OM jedino rješenje da ju stavi u dom gdje će imati 24 sata zdravstvenu skrb dok ne dođe k sebi nakon operacija. On je osobno bio prisutan tim razgovorima. ŽM i OM su se dogovarale oko smještaja OM u dom, to se nije dogodilo preko noći i OM nije silom otišla u dom. OM je bila u domu dok je od tamo nisu izvadili odvjetnica Mikulić uz pomoć jedne djelatnice doma i odveli je negdje u Retfalu. Ranije je pričao s ŽM koja mu je rekla da OM treba doći kući. Međutim, tada je počeo cirkus. Nisu znali gdje je OM, pri tome misli na sebe i svoju pokojnu suprugu koja je isto znala za OM kao i on. Nisu znali da li je otišla u [adresa] kod suprugovog nećaka JM. Naime, nije više bila u domu, a nije se ni vratila u stan. Jednog dana, provalili su u stan taj JM iz [adresa], odvjetnica Mikulić i bravar, a s njima je došla i OM. Popisivali su da li što nedostaje od nakita, slikali i ustanovili da ništa ne nedostaje. Gospođa Mikulić je to napisala na papir uz Verin pristanak. Promijenili su bravu na vratima. On je bio prisutan i sve je gledao. To je bio cijeli cirkus i bio je pun hodnik ljudi. S OM tom prilikom nije razgovarao, nije ju ništa pitao, primijetio je da je njoj bilo neugodno jer je oborila glavu prema dolje i slušala što oni pričaju. Tamo je bilo dva tabora, jedan tabor su bili oni - susjedi, a drugi tabor su bili nepoznati ljudi koji su došli sa OM. Od susjeda su bili njegova pokojna supruga i on te još četiri ili pet susjeda. Njemu se to činilo kao da su oni OM "kidnapovali", odnosno oteli kako bi uzeli stan, a ŽM su potpuno isključili iz toga. Poslije toga je dolazio taj JM koji je nećak Verinog supruga i u plahtama iznosio stvari iz stana. OM više nikada nije vidio. Kada je posljednji puta vidio OM, OM je hodala, sjedila je na kauču, nije izgledala bolesno iako je bila smršavila. Ne zna je li bila svjesna što se događalo. Nije reagirala na rasprave oko sebe, samo je na trenutke pocrvenila pa problijedila, vidjelo se da joj je neugodno. Samo je rekla da ništa ne nedostaje i potpisala je papir koji joj je dala gospođa Mikulić. OM si je voljela ugađati. Frizerka bi joj dolazila u stan, hrana je uvijek bila vrhunska kod nje. Voljela se predstavljati u društvu kako ide na premijere i slično. Konzumirala je alkohol, a nakon smrti njezinog supruga, počela je to činiti puno više. Jedan od razloga za to bio je što je saznala da njezin suprug ima izvanbračno dijete. OM nije bila štedljiva, ako je nešto željela, to si je i kupila. Ne zna koliko je koštao dom za OM, ali zna da je to ŽM trebala plaćati. Zna i da je i nakon odlaska u dom Vera nastavila sa svojim zahtjevima. Tražila je da ŽM naručuje kolače za osoblje u domu, tražila je frizerku, kozmetiku, voće, piće. Znao je sresti ŽM i ona mu je govorila da ide u dom i da nosi te stvari za OM. Misli da je ŽM trebala plaćati sa Verinog računa koji je ona imala, koliko se sjeća, u PBZ. ŽM bila je ovlaštena podizati novac s tog računa, pa kada je trebalo nešto plaćati, ona je podizala novac i plaćala. To je tako išlo, a pogotovo je ŽM plaćala prije odlaska OM u dom kada je bila nepokretna, a i kada je bila u domu. Prije odlaska OM u dom, ista je bila ovisna o ŽM. OM nije imala drugih prijatelja. Nju su ljudi u njihovom ulazu izbjegavali. Njezina kćer je bila u Zagrebu i dolazila par puta godišnje. ŽM je plaćala Verine režije za stan od Verinog novca. OM i ŽM su se slagale, ali je ŽM znala oplakati to slaganje jer je zadnja uvijek morala biti Verina. Misli da nakon odlaska OM u dom, njihov odnos nije bio narušen jer je ŽM i nadalje ispunjavala sve Verine želje. Misli da je netko "ubacio bubu u uho" pokojnoj OM u smislu da je mogla imati bolji smještaj nego što je u domu. Kada je OM došla u stan sa odvjetnicom Mikulić i ostalima, nešto kasnije je došla i ŽM. Vidio ju je. Misli da njih dvije tom prilikom nisu komunicirale. Kada je OM došla u stan nakon izlaska iz doma, oni nisu imali ključeve, već su razvalili bravu, a potom zvali bravara da promijeni bravu. Ne zna da li je OM osim računa u PBZ imala neki drugi bankovni račun. Koliko se sjeća, misli da je OM provela u domu oko dva mjeseca. On ju nije posjećivao u domu jer se teško kreće sa štapom. Nije se čuo sa OM telefonom dok je ona bila u domu. Poznato mu je da je OM zahtijevala dok je bila u domu kolače za osoblje, frizerku, kozmetiku, tako što mu je to rekla ŽM. Njemu se činilo da su OM oteli zato što se nakon toga svega našao u bolnici u Vukovaru u istoj sobi sa čovjekom koji je OM odvezao iz doma na nepoznatu lokaciju. Malo su o tome pričali, a taj čovjek mu je rekao kako je činio uslugu toj djelatnici doma jer su oni u to vrijeme bili u ljubavnoj vezi. Ona ga je zamolila za uslugu prijevoza pa je on došao u dom i odvezao OM, a dovezao ju je i kasnije kada su provalili u stan. Ne zna kako se čovjek zove, ali zna da je bio ravnatelj u Ugostiteljskoj školi u Osijeku. On je redovito dolazio kod OM u stan ili popraviti radio ili slično pa je čuo kako OM i ŽM dogovaraju dolazak u dom. To je bio proces jer je trebalo pronaći odgovarajući dom i to je trajalo.
12. Svjedokinja VM iskazala je da optuženu ŽM poznaje jer dvadesetak godina žive u istom naselju. Pokojnu OM je upoznala preko optužene ŽM kada ju je zamolila da doveze neke stvari za OM. Naime, OM je nabavljala domaće namirnice od raznih ljudi pa je to trebalo dovoziti i na taj način je upoznala OM. Sjeća se da je OM voljela popiti pa ju je molila da nabavi rakiju. Prvi puta je došla kad je poslije smrti svoje kćeri OM prodavala kćerkinu odjeću. Misli da je Verina kćer umrla 2012. Tada je došla sa ŽM. Bilo joj je čudno zašto ne pokloni stvari pa je OM rekla da ima financijskih problema i da zato prodaje stvari. Znala je voziti OM i ŽM na groblje u [adresa] gdje je sahranjena Verina kćer i ostala obitelj. ŽM ne vozi, a ona ima auto i vozi. Kada je bila u mogućnosti, kada ju je ŽM to tražila, odvozila ju je sa Juga II na [adresa] kod OM. OM nije bila skromna, živjela je rastrošno. Novac joj ništa nije predstavljao, nije gledala da li je nešto 100 ili 500 kuna. Kada bi vozila OM i ŽM u automobilu govorila je: " ŽM, ti se brineš za to, jesi li dovoljno podigla, jesi li VM platila?". Govorila je ŽM da ona plati njoj jer će one nju opet trebati i zvati. OM je imala kuću u [adresa] pa je vozila i tom prilikom OM i ŽM, a tri ili četiri puta je OM vozila kod doktora O u [adresa]. OM je voljela uvijek privatno otići liječniku nakon što obavi pregled u bolnici. Sjeća se da je u automobilu komentirala da očekuje da će biti dobro s obzirom da je dala 30.000,00 kuna. Ona to nije vidjela, samo je čula. Zna da je OM imala četiri operacije, misli da su u pitanju bili kukovi. Optužena ŽM joj je nakon toga rekla da je OM dolazio fizioterapeut i da je OM nagradila njega i njegovu obitelj jer je bio Božić. Vera je bila široke ruke kada je u pitanju bio novac. Uvijek je bila našminkana, lijepo obučena i sa svježom frizurom. Njoj je ŽM rekla da je zvala frizerku da odlazi OM u dom jer je i tamo željela imati frizuru kako je inače imala, a imala je i nalakirane nokte. OM je uvijek bila dobro raspoložena. Imala je veliku sigurnost u ŽM i u svemu se oslanjala na nju. Uvijek bi ju pitala je li ponijela novac i stvari kada bi negdje išle. Bile su bliske, a znala je čuti da joj govori: "Ti si moja druga kćerka". Koliko zna ŽM se družila sa Verinom kćerkom. Sjeća se da je u jednom periodu ŽM dosta boravila kod OM pa ju nije viđala, a isto tako su znali i noću ŽM i njezin suprug odlaziti kod OM kada bi OM pala. Nakon četiri operacije ŽM je počela skroz boraviti kod OM, no rekla je da joj je to teško jer osim što ima kod kuće supruga, ima i probleme sa kičmom i nije mogla okretati teško pokretnu OM pa su se dogovorile da ode u dom. Zna da je dom za OM koštao oko 6.000,00 kuna. To joj je isto rekla ŽM. Dom za Veru je trebala plaćati ŽM, ali iz Verinih sredstava. ŽM u to vrijeme nije imala niti mirovinu pa nije ona osobno plaćala dom za OM. To joj je isto rekla ŽM. Koliko je njoj poznato, OM je bila dobra sa roditeljima ŽM i tako se oni poznaju. Ona nije posjećivala OM u domu, niti je tamo odnosila odjeću niti druge potrepštine.
13. Svjedokinja PM u svom je iskazu navela da je optuženu ŽM prvi puta vidjela prije desetak godina na Trgu A. Starčevića u centru grada, gdje je volontirala na štandu Marijini obroci. Tom prilikom ŽM je bila u društvu, sada pokojne, OM. Kasnije je ŽM baš upoznala u crkvi, nastavile su poznanstvo i danas su prijateljice. Nakon što su se ŽM i ona upoznale, počele su se intenzivnije družiti i posjećivati pa je tada saznala da ŽM brine o OM. Znala je i ona doći kod OM. Ondje je vidjela da ŽM vodi brigu o OM, brinula je o njezinim lijekovima i odlazila u nabavku. Znalo se dogoditi da je ona ostala sa OM dok bi ŽM otišla OM u nabavku. Sjeća se da je OM znala reći ŽM da što god treba kupiti zna gdje su novci. Zna da su kod OM dolazili frizerka i kozmetičarke. Jednom prilikom je to i vidjela. Zna da je OM inzistirala i željela da joj se sve to omogući, pri tome misli na frizuru i kozmetičara. OM je znala kroz razgovore reći, što je osobno čula, da je ona financijski osigurana da si to sve može priuštiti. Dok je ona bila prisutna, ŽM je u par navrata odlazila podizati novac na bankomat. Ne zna o kojim iznosima se radilo, ali misli da nisu bili veliki iznosi, već za svakodnevne Verine potrebe. Često je posjećivala OM u domu, i to svaki tjedan jedanput. Misli da je OM imala mobitel u domu, bio je u ladici. Uvijek je išla zajedno sa ŽM. Nije nikad išla sama. Donosile su OM voće, slatkiše i sve što je voljela. Misli da je u Verinoj ladici vidjela kada je odlagala stvari da je ondje bila njezina osobna iskaznica, ali nije sigurna. Ne zna je li OM imala u domu bankovne kartice. Ne zna je li OM u domu imala ključeve svoga stana sa Trga slobode. OM je rekla da je ŽM njezina skrbnica i da vodi potpunu brigu o njoj. U dom je uvijek dolazila u posjet OM sa optuženom ŽM, a dok je OM bila u stanu, znala je s OM ostati sama dok je ŽM bila u nabavci. Kada je prvi put vidjela optuženicu i oštećenicu zajedno izgledale su joj kao kćerka i majka. Poslije joj je to postalo jasno jer joj je OM ispričala da su se ŽM i njezina pokojna kćer družile, a i njihove obitelji su se družile. Bilo je to jedno dugo poznanstvo i prijateljstvo i jedna lijepa priča. Prema onome što je ona vidjela, ŽM je bila jako pažljiva prema OM i nastojala joj je pomoći sve što joj treba. OM je bila jedna velika dama koja je naučila dobiti sve što hoće i voljela je da je sve oko nje lijepo i ugodno, voljela je lijepo. Prema ŽM se OM lijepo ponašala i nikada nije vidjela ništa ružno.
14. Svjedok ČM je u svom iskazu navela da je ŽM upoznala 2015. ili 2016. u crkvi, a s vremenom je njihovo poznanstvo prešlo u određeno prijateljstvo. Pokojnu ošt. OM je upoznala nakon što je u prosincu 2016. njezin otac preminuo pa je ostala bez financijskih sredstava, odnosno ostala je na 1.200,00 kuna koje je primala sa Zavoda za zapošljavanje. Tada je ŽM rekla ako možda zna nekog tko bi trebao nekoga za odraditi nekakav posao, odnosno da treba pomoć da joj kaže kako bi si mogla malo zaraditi novca. ŽM joj je tada rekla da joj može pomoći u brizi oko Vere i tada je upoznala OM. Odlazila je sa ŽM kod OM u stan po potrebi kada to nije mogao Jasnin pokojni suprug. Išla je dva puta tjedno nekih pet ili šest mjeseci. Pomagala je ŽM čistiti Verin stan i oko brige za OM jer je OM tada bila nepokretna u krevetu, imala je pelene, prale su ju i presvlačile, dizale. Ostajala je nasamo sa OM dok bi ŽM odlazila u trgovinu, platiti račune ili na tržnicu. Za tu pomoć je bila plaćena na način da je OM dala novac ŽM, a onda ŽM novac njoj. Ne može se sjetiti koliko je to novca bilo. Svojim automobilom prošle i pretprošle godine je vozila ŽM na groblje u [adresa] kako bi ŽM očistila grob u koji su sahranjene OM i njezina kćer. ŽM je plaćala Verine režije, a OM joj je za to davala novac prema priloženim računima. Zna da su bili neki krediti Verine pokojne kćeri pa da je i to ŽM plaćala po Verinim uputama. Što se tiče novca za namirnice, misli da to nije bilo ograničeno. ŽM je donosila hranu i potrepštine zajedno s računima. Kada bi ostale same OM i ona, OM joj je kroz plač znala reći da joj je ŽM druga kćerka i da ne zna što bi bez nje. Imala je prilike vidjeti da ŽM puno toga nosi OM od svoga, pri tome misli da je znala napraviti kolač ili pripremiti neku hranu. Zna da je OM dolazila jedna žena šišati jer OM nije mogla ići u frizerski salon. Nije pitala tko plaća šišanje. Bilo je govora da je OM opunomoćila ŽM za podizanje novca iz banke. Nije previše ulazila u to, ali zna da je OM rekla da treba punomoć za ŽM. Ne zna kakve je OM imala prihode. Ona nije OM posjećivala u Domu, već samo u Verinom stanu kada je zapravo išla raditi.
15. Svjedokinja ŠM je iskazala da se zaposlila kao njegovatelj u Domu za starije Vila Gundulić u Osijeku u veljači 2018. gdje i danas radi. Sjeća se da je OM došla u njihovu ustanovu nepokretna sa slomljenim kukom. Bilo je dosta problema sa njom, trebali su ju okretati, a ona nije baš poslušna, odnosno nije baš surađivala. Koliko se sjeća, bila je i psihički dosta slaba te je iz njihovog doma odlazila dva ili tri puta na kontrolu na psihijatriju. Nakon par mjeseci OM je došla k sebi, lijepo se oporavila, stala je na noge. I dalje je nosila pelene, ali je išla dolje u prizemlje na ručak. Njezina soba bila je na prvom katu. Oni imaju 20 korisnika. Veru pamti kao dosta tešku osobu. Voljela je svima naređivati i da sve bude onako kako ona kaže. I njoj je kao njegovatelju naređivala. Morala je staviti stvari točno gdje ona želi. OM je u posjetu u domu svakodnevno dolazila ŽM, a s njom je znala jednom u deset dana otprilike doći i gospođa koja je danas svjedočila. Ne zna kako se zove. Nitko drugi OM nije dolazio u posjet koliko se sjeća. ŽM je uvijek donosila OM što je bilo potrebno i OM nikada ništa nije falilo. ŽM je prema zaposlenicima uvijek bila pristojna i nasmijana. Koliko je vidjela, odnos opt. ŽM i ošt. OM je bio "ok". Ona nema saznanja o plaćanju Verinog doma jer njegovatelji s tim nemaju ništa. ŽM im je rekla da je OM ranije imala problema sa alkoholom kada je par puta uslijed toga pala. Dok je bila u njihovom domu, nije primijetila da OM ima problem sa alkoholom. Ona je sa OM imala samo poslovan odnos, ništa intimno i ništa osobno. OM joj je ispričala da je imala kćer koja je umrla i koja je bila Jasnina prijateljica te se ŽM nastavila o njoj brinuti. ŽM njoj nije donosila nikakve vrjednije poklone, a nema saznanja je li donosila drugim zaposlenicima. Njihova je praksa da korisnici kod sebe imaju samo zdravstvenu iskaznicu, a osobnu iskaznicu i druge dokumente ili bankovne kartice daju članovima obitelji na čuvanje budući da oni za to ne odgovaraju. Naime, puno njihovih korisnika je već starije životne dobi pa to znaju baciti ili izgubiti. Zato pretpostavlja da je i OM imala samo zdravstvenu iskaznicu kod sebe. Korisnici njihovog doma ne smiju konzumirati alkohol. Sjeća se da je ŽM dovodila OM frizerku u njihov dom, a misli da je i OM odlazila u frizerski salon koji se nalazi pored njihove ustanove ili je ta frizerka dolazila u dom frizirati OM, ne sjeća se više točno. OM je bila dama koja je držala do sebe i uvijek je imala frizuru, nalakirane nokte, bila je lijepo obučena i sve oko nje je moralo biti sređeno. Nikada OM nije išla sama u frizerski salon, tada je ŽM išla s njom.
16. Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između ošt. OM, kao primateljice uzdržavanja, i optužene ŽM, kao davateljice uzdržavanja, kao primateljice uzdržavanja, razvidno je da je isti zaključen 25. veljače 2016. i ovjeren pred javnim bilježnikom Anamarijom Kokić pod brojem OU-9/2016. Primateljica uzdržavanja nakon svoje smrti daje u vlasništvo stan na Trgu slobode 5, kao i sva novčana sredstva koja se zateknu u trenutku smrti, u vlasništvu primateljice uzdržavanja. Davateljica uzdržavanja je prema ugovoru, između ostalog, dužna osigurati hranu, odjeću i obuću, liječničku pomoć, potrebnu njegu i lijekove, u slučaju potrebe osigurati treću osobu koja će u cijelosti skrbiti o primateljici uzdržavanja, a o trošku davateljice uzdržavanja, kao i u slučaju nemoći ili bolesti osigurati joj smještaj u Domu za starije i nemoćne.
17. Iz ugovora o pružanju usluga skrbi od 29. lipnja 2018. razvidno je da je isti zaključen između „Rezidencijalnog doma za starije“, kao pružatelja usluga skrbi, i optužene ŽM, kao ugovaratelja usluge skrbi. Ošt. OM je u navedenom domu bila smještena od 28. lipnja 2018., mjesečna naknada za troškove skrbi iznosila je 5.500,00 kuna, a troškove smještaja je trebala plaćati optužena ŽM za skrb svoje štićenice OM.
18. Iz podataka Privredne banke Zagreb d.d. proizlazi da je oštećenica OM **.**.2017. opunomoćila optuženu ŽM za raspolaganje novčanim sredstvima na deviznom računu broj: IBAN: [broj bankovnog računa], radilo se neograničenoj punomoći, a punomoć je opozvana 18. studenog 2019.
18.1. Nadalje, iz podataka Privredne banke Zagreb d.d. (podatci o prometu po deviznom računu oštećenice i preslike naloga za isplatu) proizlazi da je optužena ŽM u razdoblju od 22. studenog 2017. do 31. listopada 2019. s navedenog deviznog računa podigla ukupan novčani iznos od ukupno 33.800,00 eura, pa je tako: 22. studenog 2017. podigla 500,00 eura, u prosincu 2017. iznos od 2.000,00 eura, u siječnju 2018. iznos od 500,00 eura, u ožujku 2018. iznos od 500,00 eura, u travnju 2018. iznos od 900,00 eura (s time da je 200,00 eura položila na račun istoga dana kada ih je podigla), u svibnju 2018. iznos od 500,00 eura, u lipnju 2018. iznos od 4.300,00 eura, u srpnju 2018. iznos od 6.000,00 eura, u kolovozu 2018. iznos od 3.200,00 eura, u rujnu 2019. iznos od 2.000,00 eura, u listopadu 2018. iznos od 3.500,00 eura, u studenom 2018. iznos od 2.000,00 eura, u prosincu 2018. iznos od 3.000,00 eura, u siječnju 2019. iznos od 1.200,00 eura, u veljači 2019. iznos od 1.000,00 eura, u svibnju 2019. iznos od 1.700,00 eura, u lipnju 2019. iznos od 300,00 eura, u srpnju 2019. iznos od 400,00 eura, u rujnu 2019. iznos od 200,00 eura, te 31. listopada 2019. iznos od 100,00 eura.
19. Iz ugovora o darovanju nekretnine broj: OV-834/16 od 25. veljače 2016. razvidno je da je vlasnica nekretnine OM darovala nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, zk. odjel [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvor, voćnjak i oranica, optuženoj ŽM, dok je iz sporazumnog raskida ugovora o darovanju nekretnine, broj: OV-1569/16 od 27. travnja 2016. razvidno da se sporazumno raskida ugovor o darovanju naprijed navedene nekretnine, te obdarenica vraća darovateljici predmetnu nekretninu u cijelosti.
20. Iz ispisa prometa Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb po računu pok. OM od 15. srpnja 2021. razvidno je da je oštećenica na početku inkriminiranog razdoblja primala mirovinu od 3.958,31 kn, a do kraja inkriminiranog razdoblja mirovina je porasla na iznos od 4.218,07 kn. Stanje na računu 31. listopada 2019. iznosilo je -4.105,15 kn.
21. Uvidom u spis ovoga suda broj R1 Ob-920/2019 utvrđeno je da je u navedenom predmetu sud donio rješenje broj R1 Ob-920/2019-11 od 5. ožujka 2020. kojim je odbačen kao nedopušten prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti protustranke OM koji je podnijela predlagateljica ŽM **.**.2019. i obustavljeno je provođenje postupka, a sve jer je utvrđeno da predlagateljica nije u srodstvu sa protustrankom dok članak 496. stavak 1. Obiteljskog zakona izričito propisuje da postupak lišenja poslovne sposobnosti neke osobe može pokrenuti sud po službenoj dužnosti, Centar za socijalnu skrb, bračni drug te krvni srodnici u ravnoj lozi ili u pobočnoj do drugog stupnja. Rješenje je postalo pravomoćno 15. svibnja 2020.
22. Iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženicu proizlazi da optuženica do sada nije kazneno osuđivana, dok iz izvatka iz prekršajne evidencije proizlazi da ista nije prekršajno kažnjavana.
23. Sud je iskaz svjedokinje ošt. OM ocijenio vjerodostojnim i prihvatio kao istinit u većem dijelu, odnosno nije ga prihvatio samo u dijelu u kojem je navela da nije darovala kuću u [adresa] optuženici budući da iz ugovora o darovanju nekretnine proizlazi suprotno. Optuženica je na kraju kuću vratila oštećenici, ali to ionako nije odlučujuća činjenica u ovom postupku. U prihvaćenom dijelu iskaz je jasan, detaljan, okolnosan, logičan i uvjerljiv te je potvrđen i materijalnim dokazima (bankovni podaci, ugovor o doživotnom uzdržavanju, ugovor o smještaju). Unatoč starijoj životnoj dobi, oštećenica se sjeća točnih iznosa od prodaje stana, kuće, mirovine, računa koje je imala u bankama. Oštećenica je u međuvremenu preminula pa nije bilo moguće dodatno je ispitati na raspravi.
24. Iskaz svjedokinje DM sud je ocijenio vjerodostojnim i prihvatio kao istinit jer je dan jasno, logično, uvjerljivo, detaljno, a dijelom je suglasan i s iskazom svjedoka ošt. OM.
25. Iskaz svjedoka JM sud je glede odlučnih činjenica prihvatio kao istinit jer je detaljan, jasan, okolnosan, u bitnome suglasan prihvaćenom iskazu svjedokinje ošt.. Sud nije kao istinit prihvatio njegov iskaz samo u dijelu u kojem je naveo da oštećenica nije imala problema s alkoholom, budući da je više svjedoka potvrdilo da je oštećenica znala popiti, no to nije odlučno za ovaj postupak.
26. Iskaz svjedoka FM glede odlučnih činjenica sud nije prihvatio kao istinit (osobito u dijelu u kojem je naveo da mu se činilo da je oštećenica oteta iz doma) budući da je suprotan prihvaćenom iskazu svjedoka ošt. OM. Pored toga, svjedok saznanja glede plaćanja doma crpi iz onoga što mu je rekla optuženica. Iskaz je suprotan i nespornim činjenicama pa je tako primjerice svjedok u svom iskazu naveo da je oštećenica u domu bila dva mjeseca, a nesporno je da je ondje boravila godinu i pol.
27. Iskaz svjedokinje VM glede bitnih činjenica (plaćanje Doma) sud nije prihvatio budući da svjedokinja svoja saznanja crpi jedino iz onoga što joj je rekla optuženica. O tome da je vozila oštećenicu svojim vozilom liječniku ili na groblje i da joj je to bilo uredno plaćeno, sud prihvaća kao istinito, no to je bilo u nekoliko navrata pa čak i prije početka inkriminiranog razdoblja.
28. Iskaz svjedokinje PM i iskaz svjedokinje ČM sud je prihvatio kao istinite jer su svjedokinje detaljno, jasno i uvjerljivo iskazivale o svojim neposrednim opažanjima i saznanjima, no iste nemaju saznanja o odlučnim činjenicama (podizanju i trošenju novca s deviznog računa), odnosno svjedokinja PM zna da je optuženica u nekoliko navrata, za vrijeme dok je oštećenica živjela u svom stanu, podizala novac sa bankomata za Verine potrebe, ali da su to bili mali iznosi, a svjedokinja ČM zna da je ŽM plaćala Verine režije, a OM bi joj za to davala novac, dok drugih saznanja nema.
29. Isto tako iskaz svjedokinje ŠM sud je ocijenio vjerodostojnim i u cijelosti prihvatio kao istinit jer je dan jasno, uvjerljivo, logično, a svjedokinja je posve nepristrana u ovom postupku. Međutim, ista nema saznanja o odlučnim činjenicama.
30. Obranu optuženice sud ne prihvaća kao istinitu, već ju ocjenjuje neistinitom, neuvjerljivom, nelogičnom i usmjerenom izbjegavanju njezine kaznenopravne odgovornosti, a budući da je u suprotnosti s prihvaćenim iskazom svjedokinje ošt. OM, te iskazom svjedoka DM i JM, ali i u suprotnosti s materijalnim dokazima i to Ugovorom o doživotnom uzdržavanju te podacima Privredne banke Zagreb d.d. Naime, iz podataka PBZ d.d. je utvrđeno da je optuženica sa deviznog računa oštećenice, za koji je nesporno imala punomoć, ali za podizanje sredstava za potrebe oštećenice, a ne za svoje vlastite, u razdoblju od 22. studenog 2017. do 31. listopada 2019. podigla ukupno novčani iznos od 33.800,00 eura. Za vrijeme dok je oštećenica boravila u svom stanu (do 28. lipnja 2018.), s računa oštećenice optužena ŽM podigla je novčani iznos od 9.200,00 eura, od čega je za sebe zadržala iznos od 7.000,00 eura, jer je iznos od 200,00 eura koji je podigla 24. travnja 2018. istoga dana uplatila ponovno na račun, a iz prihvaćenog iskaza svjedoka ošt. OM proizlazi da je 2.000,00 eura potrošeno za renovaciju kupaonice. Nakon što je oštećenica smještana u dom optuženica je s deviznog računa ošt. podigla novčani iznos od 24.600,00 eura. Međutim, pored navedenog oštećenica je primala mirovinu od oko 3.900,00 kn na račun otvoren kod Hrvatske poštanske banke za koji je optuženica također imala punomoć. Iz prihvaćenog iskaza oštećenice proizlazi da su se iz njezine mirovine plaćale režije, podmirivali troškovi hrane i lijekova za vrijeme dok je boravila u svom stanu, da novac s deviznog računa nije potrošen za njezine potrebe i da je smještaj trebala plaćati optuženica iz svojih sredstava, da ona nije dala odobrenje optuženoj ŽM da podiže novac s njezinog deviznog računa i da njime plaća njezin smještaj u domu te da ju optužena ŽM nije izvješćivala o tome da podiže novac s njezinog računa, niti ju je izvješćivala o tome u koju namjenu troši taj novac. Da je optuženica bila dužna plaćati smještaj oštećenice u domu za stare i nemoćne, osim iz iskaza svjedoka ošt. proizlazi i iz ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Dakle, iz izvedenih dokaza utvrđeno je da je optuženica podigla iznos od 31.600,00 eura s deviznog računa ošt. u inkriminiranom razdoblju, a nije ponudila niti jedan relevantan dokaz kojim bi opravdala na što je utrošen taj novac, dok njezini svjedoci nemaju neposrednih saznanja o tome ili uopće nemaju saznanja. Dakle, navedeni iznos optuženica je za sebe zadržala neovlašteno.
31. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno i dokazano da je optužena ŽM počinila kazneno djelo utaje, opisano u članku 232. stavku 3. uvezi s člankom 232. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njezinu kaznenopravnu odgovornost. Stoga ju je sud za navedeno kazneno djelo i proglasio krivom.
32. Da je tomu tako, odnosno da je optužena ŽM s ciljem da se znatno materijalno okoristi s deviznog računa ošt. OM podigla novčani iznos od 31.600,00 eura, proizlazi prije svega iz materijalnih dokaza, odnosno podataka dobivenih od Privredne banke Zagreb d.d. i to podataka o prometu po deviznom računu oštećenice i preslika naloga za isplatu, ali i prihvaćenih iskaza svjedoka, kako je naprijed već detaljno navedeno. U postupku nije bilo sporno da je optuženica bila opunomoćena za raspolaganje novčanim sredstvima na tom deviznom računu nakon što su ona i oštećenica zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju. Iz ugovora o smještaju utvrđeno je da je oštećenica 28. lipnja 2018. smještana u dom u Gundulićevoj, a do 28. lipnja 2018. ista je živjela je u svom stanu i plaćala je režije te se uzdržavala od svoje mirovine. Iz dostavljenih bankovnih podataka PBZ d.d. utvrđeno je da je za vrijeme do odlaska ošt. u dom za starije, optuženica sa deviznog računa ošt. podigla iznos od 9.000,00 eura, od čega je iznos od 200,00 uplatila na isti račun, a 2.000,00 eura od podignutog iznosa je utrošeno za renovaciju kupaonice. Za preostali iznos optuženica nije imala suvislo objašnjenje, tim više što je ošt. u svom iskazu navela da su se iz njezine mirovine plaćale režije, kupovala hrana i ostale potrepštine za nju, a u to vrijeme je iznos mirovine od gotovo 4.000.00 kuna bio dostatan za to, pa koliko god da je oštećenica i bila rastrošna. Nakon odlaska oštećenice u dom, optuženica je podigla sa deviznog računa ošt. iznos od ukupno 24.600,00 eura, o čemu oštećenica nije imala saznanja. Navode obrane optuženice da je plaćala smještaj u domu ošt. iz mirovine ošt., a razliku do pune cijene smještaja, od novca sa deviznog računa, sud nije prihvatio kao istinite s obzirom da je prema prihvaćenom iskazu svjedokinje ošt., ali i prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju, to bila dužna činiti optuženica iz svojih sredstava, što je posve logično i odgovara svrsi ugovora o doživotnom uzdržavanju. Optuženica nije ponudila nikakve dokaze koji bi potkrijepila na što je utrošila taj novac. Svjedoci obrane nisu imali saznanja o podizanju i trošenju novca s deviznog računa, ili su imali pak samo posrednih saznanja, a sve što su i znali rekla im je optuženica.
33. Kazneno djelo protiv imovine – utaju, opisano u članku 232. stavku 3. u svezi s člankom 232. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11 čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar, a vrijednost utajene stvari je velika.
34. Optužena ŽM počinila je navedeno kazneno djelo tako što je u razdoblju od 22. studenog 2017. do 31. listopada 2019., u Osijeku, u nakani da se znatno materijalno okoristi, koristeći okolnost da ju je ošt. OM, s kojom je imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, opunomoćila za raspolaganje novčanim sredstvima na njezinom deviznom računu broj: [broj bankovnog računa], otvorenom u Privrednoj banci Zagreb d.d. radi podizanja novčanih sredstava za potrebe ošt. OM, s navedenog deviznog računa, bez znanja ošt. OM, podigla novčani iznos od 31.600,00 eura koji je potom neovlašteno zadržala za sebe.
35. S obzirom na izneseno, sud smatra da je optuženica bila svjesna svih obilježja kaznenog djela utaje i htjela njihovo ostvarenje, odnosno da je postupala s izravnom namjerom. Izravna namjera jasno je vidljiva iz postupanja optuženice koja je redovito i kroz duži period podizala velike iznose s deviznog računa oštećene OM, pa je tako u jednom mjesecu s računa podigla iznos od 6.000,00 eura (što je za ono vrijeme bio veliki iznos), sve dok praktički nije ispraznila račun, a o tome nije ništa govorila oštećenici. Stoga, sud smatra da su se u radnjama optuženice ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv imovine - utaje, opisano u članku 232. stavku 3. u svezi s člankom 232. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11.
36. Ubrojivost optuženice, kao niti njezina svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.
37. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
38. Sukladno članku 47. KZ/11, pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.
39. Tako je sud od olakotnih okolnosti optuženici uzeo u obzir dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost te stariju životnu dob (rođena 1959.).
40. Otegotnih okolnosti na strani optužene ŽM sud nije našao.
41. Analizirajući olakotne okolnosti na strani optuženice, a uslijed izostanka otegotnih okolnosti, sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora u okviru zakonom propisane za navedeno kazneno djelo te je optuženicu na temelju članka 232. stavka 3. KZ/11 za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
42. Međutim, uzimajući u obzir okolnost da optuženica da sada nije kazneno osuđivana, niti prekršajno kažnjavana, kao i da je osoba starije životne dobi, sud smatra da optuženica i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega joj je sud na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine.
43. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 sud je ošt. JM (nasljednika iza pokojne ošt. OM) uputio u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.
44. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, naloženo je optuženoj ŽM platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR u roku od petnaest dana, kao i trošak opunomoćenika oštećenika o čijoj će visini sud odlučiti posebnim rješenjem.
45. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 24. rujna 2025.
Sutkinja
Iva Ćorković Kozari
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DOSTAVITI:
1. ODO u Osijeku, na broj: KO-DO-1844/2020
2. Optužena ŽM
3. Branitelj optuženice Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku
4. Oštećeni JM
5. Opunomoćenik oštećenika Artur Fišbah, odvjetnik u Osijeku
