Poslovni broj: Usž-3295/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća Gordane Marušić-Babić, i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JK iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Varaždinske, Varaždin, Ivana Mičetića 10, radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3524/2024-7 od 2. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3524/2024-7 od 2. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-220-01/24-08/370, urbroj: 511-14-04-24-1 od 10. srpnja 2024., te je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točke I. i II. izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika odjavljeno je prebivalište tužitelja sa adrese: [adresa], te je tužitelj obvezan vratiti osobnu iskaznicu.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih žalbenih razloga. Ističe da je u upravnom postupku policijskim službenicima dao svoju adresu boravišta, [adresa], te naveo da ne živi na adresi u [adresa]. Navodi da na navedenoj adresi ima narušene obiteljske odnose s ostalim suvlasnicima, te da je suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda koji navodi da nepravomoćna presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Ps-2/2023-10, kojim mu je naloženo iseljenje iz te nekretnine predstavlja samo dodatni dokaz, no nije relevantna za predmetnu upravnu stvar. Navodi da tuženik nije izvršio osobnu dostavu poziva u skladu s odredbom članka 85. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Navodi da je tuženik bio upoznat s njegovim izbivanjem sa adrese u [adresa], te je trebao uzeti u obzir njegovu izjavu danu policijskim službenicima. Smatra da nisu utvrđene sve odlučne činjenice, te da mu nije omogućeno da se ponovo izjasni, Predlaže Sudu da poništi presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1562,50 eura.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod razloga osporenog rješenja, te nabraja dokaze iz kojih proizlazi da tužitelj stvarno ne živi na adresi u [adresa]. Ističe da je tužitelj 25. ožujka 2025., prije nego što je doneseno osporeno rješenje prijavio boravište na drugoj adresi. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Prema članku 12. stavku 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, broj: 144/12, 158/13 i 114/22, dalje: Zakon) propisano je da će policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih ili fizičkih osoba.
8. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik pravilno osporenim rješenjem na temelju odredbe članka 12. stavka 1. Zakona odjavio prebivalište tužitelja sa adrese u [adresa], jer je u postupku utvrđeno da tužitelj stvarno ne živi na toj adresi, već na adresi [adresa].
9. Tužitelj ne osporava ove činjenice, te sam navodi da radi obiteljskih razloga živi na adresi [adresa], što potvrđuju i ostali podaci spisa (izjava kćerke tužitelja AK, te obavljena terenska provjera Policijske postaje Varaždin). S obzirom na navedeno, ovaj Sud smatra da je bilo uvjeta za odjavu prebivališta prema članku 12. stavku 1. Zakona, te da je tužitelj obvezan vratiti osobnu iskaznicu sukladno članku 15. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15 do 18/24).
10. U odnosu na ostale navode ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda te smatra da je tužitelju omogućeno izjašnjavanje u predmetnom postupku. Naime, vidljivo je da su u upravnom postupku tužitelju upućeni pozivi u vezi predmetnog postupka odjave prebivališta na obje adrese, (u [adresa] i [adresa]), te da je tužitelj bio upoznat s razlozima upućenih poziva, jer je nakon toga prijavio boravište na adresi [adresa] od 25. ožujka 2024. S obzirom na navedeno, te da žalbenim navodima potvrđuje da stvarno živi na adresi [adresa], kao i da u upravnom sporu, na raspravi koja je održana 1. srpnja 2024., nije naveo nikakve činjenice ni dokaze kojima bi osporio utvrđenja tuženika, pravilno je zaključeno da su ispunjeni uvjeti za odjavu prebivališta sa adrese u [adresa]. Stoga ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud osporeno rješenje ocijenio zakonitim.
11. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
12. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena nije osnovan zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
