REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-2061/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja UZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Vedran Jurašić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Ogulinu, Stara cesta 42, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba ĆZ, radi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/612, URBROJ: 338-01- 06-05-24-04 od 25. listopada 2024., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/24-04/5031, URBROJ: 338-08-02-01-24-2 od 12. kolovoza 2024., radi priznavanja tužitelju dijagnoze pod šifrom S97.0 (ulkus nogu nesvrstan drugamo) posljedičnom dijagnozom priznate ozljede na radu nastale 19. rujna 2017. i priznavanja tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po toj osnovi, te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/24-04/5031, URBROJ: 338-08-02-01-24-2 od 12. kolovoza 2024., tužitelju dijagnoza šifre S97.0 (ulkus nogu nesvrstan drugamo) nije priznata posljedičnom dijagnozom uz priznatu ozljedu na radu od 19. rujna 2017. (po dijagnozama šifri S82.1 – prijelom dijafize goljenične kosti – tibije, S82.2. – prijelom samo lisne kosti (fibule) i S82.4. – ozljeda više koljenskih struktura lijeve noge, kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., Zagreb. Zbog toga tužitelju nisu priznata ni s time povezana prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Rješenje je doneseno u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: Us I-517/2022-21 od 7. veljače 2024. godine. Tom je presudom poništeno prijašnje drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje doneseno u ovoj upravnoj stvari, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Upravni postupak pokrenut je povodom zahtjeva (uputnice) izabranog liječnika opće medicine zaprimljenog 9. rujna 2021. godine.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: KLASA: UP/II-502-03/24-01/612, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 25. listopada 2024. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo se međusobno ne slažu u pogledu uzroka tužiteljevih tegoba. Javnopravna tijela se na relevantne propise pozivaju parcijalno, tumačeći ih suviše restriktivno. Navod u prvostupanjskom rješenju da se ovdje radi o komplikaciji kirurškog liječenja irelevantan je, jer je potrebno utvrditi je li riječ o dijagnozi posljedici ranije priznate ozljede za koju je poznato da je takvo posljedično oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Navod u drugostupanjskom rješenju da su izrazito ozbiljne zdravstvene tegobe tužitelja posljedica prirođenog poremećaja venskog sustava u suprotnosti je s medicinskom dokumentacijom, usmenim izlaganjem sudskog vještaka u prijašnjem sporu, pa i činjenicom da tužitelj prije konkretne izrazito teške traume nije imao nikakvih problema s lijevom nogom. Stoga u predmetnom slučaju postoji adekvatna uzročno-posljedična veza, jer da tužitelj nije pretrpio priznatu ozljedu na radu, kod njega ne bi došlo ni do daljnjeg oštećenja zdravlja. U ponovnom postupku nije se vodilo računa o upravnosudskim pravnim shvaćanjima i primjedbama. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar priznavanjem sporne dijagnoze posljedičnom dijagnozom uz priznatu ozljedu na radu i pripadajućih prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.610,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Liječnička povjerenstva obaju stupnjeva, iako uz različita obrazloženja, u konačnici su došla do istog zaključka – da nisu ostvarene pretpostavke propisane za priznavanje posljedice priznate ozljede na radu. Sudski vještak u prijašnjemu se upravnom sporu nije mogao sa sigurnošću decidirano izjasniti je li kod tužitelja do fistulacije došlo zbog posljedice ozljede na radu, pa ni Sud nije mogao donijeti meritornu odluku. U ponovnom postupku tuženik je postupio u skladu s uputama Suda. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu, na sporne stručno- medicinske okolnosti, izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnome sudskom vještaku Damiru Vodopivecu, dr. med., specijalistu medicine rada u Zagrebu. Sudski vještak svoj je nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga dodatno iznio na raspravi. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 27. kolovoza 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19), ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, smatra se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (t. 1.); bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 2.); ozljeda nastala na način iz točke 1. navedenoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 3.); ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. navedenog Zakona (t. 4.).

8. Ozljedom na radu, u smislu navedenog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog, između ostalog, urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (članak 67. točka 5. toga Zakona).

9. Mjerodavne su i odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22). Prema članku 53. stavku 1. toga Pravilnika, posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Postupak priznavanja posljedične dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. navedenoga Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

10. Sud iznosi dodatne generalne napomene, sukladne ustaljenom, stabilnom i dosljednom tumačenju citiranih odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje napomene su primjenjive i u predmetnom slučaju.

10.1. Prilično je rašireno pogrešno uvjerenje prema kojem se ozljedom na radu smatra svaka ozljeda zadobivena u procesu rada koju nije skrivio zaposlenik. Do tog pogrešnog uvjerenja prije svega dolazi jer se zanemaruje da su obvezno zdravstveno osiguranje, kao i ono mirovinsko, upravo to – osiguranja. Različita su od osiguranja u režimu privatnog prava, ali ipak su u osnovi osiguranja. I javnopravna osiguranja imaju osiguratelja, osiguranika odnosno korisnika osiguranja, premiju, osigurninu, osigurani slučaj i osigurani rizik. Pritom je opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu bitno veći nego po drugim osnovama iz tog osiguranja.

10.2. Situacija u kojoj je do konkretnog ozljeđivanja u procesu rada dovela urođena ili stečena predispozicije zdravstvenog stanja nije osigurani rizik u svjetlu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu (premda čini osigurani rizik u smislu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi privremene spriječenosti za rad - bolovanja). Kada događaj nije prouzročen osiguranim (pokrivenim) rizikom, ne može doći do nastupa osiguranog slučaja. S obzirom na bitna dodatna prava osiguranika koja proizlaze iz priznate ozljede na radu, nije nelogično da je osigurane rizike u odnosu na prava po osnovi ozljede na radu zakonodavac uredio drukčije nego osigurane rizike u odnosu na prava po osnovi bolovanja i na druga prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

10.3. Pritom nije od utjecaja u kojoj mjeri je do ozljeđivanja došlo ili je moglo doći zbog stečene predispozicije, a u kojoj mjeri je ozljeđivanje posljedica drugih faktora. Ovdje se ne primjenjuju kriteriji uzročnosti razvijeni u odštetnim predmetima u građanskom pravu. Netom navedeno na odgovarajući je način primjenjivo i pri utvrđivanju (ne)postojanja direktne posljedice u smislu članka 53. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. Ključan je odgovor na pitanje je li u dotičnom slučaju, zbog postojanja stečene predispozicije odnosno nedosizanja standarda direktne posljedice, uopće riječ o osiguranom riziku. U praksi često nije sporna uzročno-posljedična veza između procesa rada i spornog događaja (ozljeđivanja), ali ta veza nije dovoljna za priznavanje ozljede na radu i s njome povezanih prava. Pri utvrđivanju (ne) postojanja zapreke iz članka 67. točka 5. ZOZO-a, u upravnim postupcima i upravnim sporovima u predmetima priznavanja ozljede na radu ne utvrđuje se što je neposredno (završno, dominantno) doprinijelo pojedinoj ozljedi u procesu rada, već postoje li otprije zdravstvena stanja koja mogu dovesti do spornog događaja.

10.4. Za razliku od privatnih zdravstvenih osiguranja, obvezno (javno) zdravstveno osiguranje ne uvjetuje sâmo osiguranje ili visinu premije zdravstvenim stanjem osiguranika, ali ni obvezno zdravstveno osiguranje ne pokriva sve zdravstvene rizike u pogledu priznavanja svih prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

10.5. Utvrđivanje odlučnih činjenica u upravnome sporu može se kretati isključivo u okviru posebnog zakonodavstva mjerodavnog pri rješavanju upravne stvari u upravnom postupku. Reformacijske ovlasti upravnog suda ne znače da tužitelj u upravnome sporu može postići ono što ne bi mogao postići pri pravilnome rješavanju upravne stvari u upravnom postupku, ni glede sadržaja prava, ni u odnosu na opseg prava, niti glede razdoblja priznavanja prava.

11. Osporavana odluka tuženika bazira se na nalazu, mišljenju i ocjeni tuženikova Liječničkog povjerenstva od 8. listopada 2024. godine. Ključni dio tog nalaza, mišljenja i ocjene glasi (izostavljena su posebna označavanja teksta):

„Dijagnoza prema MKB-1O Z48.8 Drugo specificirano kirurško praćenje i zbrinjavanje se nalazi u grupi Z48 Drugo kirurško praćenje i zbrinjavanje koja isključuje: zbrinjavanje umjetnih otvora (Z43. -) postavljanje i prilagođivanje proteza i drugih naprava (Z44-Z46) i kirurško praćenje i zbrinjavanje nakon: operacije (Z09.0), liječenja prijeloma (Z09.4) te ortopedsko praćenje i zbrinjavanje (Z47) i ne može se uzročno posljedično vezati uz operativno zbrinjavanje osiguranika.

Dijagnoza prema MKB-10 M36.36 Artropatija kod drugih bolesti krvi je bolest koja nije verificirana u medicinskoj dokumentaciji. Dijagnoza prema MKB-IO 1.089 Lokalne infekcije kože i potkožnoga tkiva, nespecificirane se odnosi na lokalne promjene kože i potkožnog tkiva i ne mogu se uzročno posljedično vezati s ozljedom Od 19.09.2017.

Dijagnoza prema MKB-10 T93.2 Posljedice ostalih prijeloma noge obuhvaćaju one koje su specificirane kao takve, ili kao kasni učinci, kao i one prisutne godinu ili više nakon akutne ozljede. Navedena dijagnoza se ne može izravno vezati uz ozljedu Od 19.09.2024, jer nije razvidan kontinuitet navedenih smetnji. Rane na nozi su opisane u nalazu Zavoda za podvodnu i hiperbaričnu medicinu od 07.08.2020. godine, gdje se navodi da mu se prije 9 mjeseci otvorila rana u postoperativnom području nakon operacije po traumatskom prijelomu platoa tibije i tibule, dakle više od dvije godine nakon operativnog zahvata nakon kojega nisu zabilježene komplikacije. Uvidom u opsežnu medicinsku dokumentaciju LP Direkcije je mišljenja da se kod osiguranika radi o kroničnoj venskoj insuficijenciji koja je verificirana u specijalističkom nalazu dermatologa od 19.03.2021. U nalazu se navodi tijek liječenja te se opisuje da dolazi radi „spontano otvorenih ranica lijeve potkoljenice koje ima oko godinu dana". Navodi se da je 2017. imao nesreću na radu, a početkom 2018. DVT lijeve noge. U terapiji ASA 100mg. U prosincu 2020. učini se Rtg lijeve potkoljenice i isključe znakovi akutnog osteomijelitisa. Specijalista dermatolog utvrđuje dijagnoze Ulcera cruris sin. Dermatitis hypostatica cruris sin, St post DVT extr. inf. sin- (2018.). Slijedom navedenog opisa radi se o venskom ulkusu nastaje zbog venske insuficijencije odnosno oslabljenih stijenki vena i nedostatnog povrata krvi iz nogu prema srcu. Utvrđena je venska insuficijencija s hipostatskim dermatitisom (promjene na koži). Vensku insuficijenciju je karakteriziraju vidljive kapilare, bolne potkožne vene, edernatozne noge, te promjene na koži — hiperpigmentacija i rane na nogama. Kronična venska insuficijencija (KVI) je najčešći poremećaj venskog sustava, uzrokovana inkompetencijom zalistaka u površinskom venskom sustavu. Ovaj dugotrajni poremećaj uzrokuje značajan morbiditet i smanjuje kvalitetu života u bolesnika. S obzirom na relativno velike financijske troškove, dugotrajnost liječenja kao i upitan učinak terapijskih mjera s obzirom na visoku učestalost recidiva, kronična venska insuficijencija predstavlja značajan javnozdravstveni i ekonomski problem. Karakterizirana je razvojem hipostatskog dermatitisa i edema praćenog osjećajem žarenja, svrbeža i grčeva u mišićima te razvojem venskog ulkusa u završnoj fazi bolesti. U cilju smanjivanja rizika od komplikacija, rane preventivne mjere, prvenstveno kompresivna terapija, bi trebala biti uvedena što ranije. Ozbiljniji slučajevi kronične venske insuficijencije trebaju biti liječeni kirurškom ili endovenskom terapijom. Prema definiciji posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po MKB-u nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije.

Díjagnoza L.90.7 - Ulkus nogu nesvrstan drugamo ne može se uzročno- posljedično povezati s priznatom ozljedom od dana 19.09.2017. godine kao posljedica iste, jer se u ovom slučaju ne radi o oštećenju zdravlja koje je nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu, već se u ovom slučaju radi o poremećaju venskog sustava, uzrokovana inkompetencijom zalistaka u površinskom venskom sustavu verificiranom u nalazu spec. dermatotoga od 19.03.2021. U nalazu kirurga iz 28.07.2020. godine vidljivo je kako osiguranik dolazi zbog sekrecije rane unazad 9 mjeseci (znači od 10./2019.g.). Od zadnjeg liječenja osiguranika u KBC-u „Sestre milosrdnice“, Klinika za unutarnje bolesti od 28.12.2017. -05.01.2018. godine zbog duboke venske tromboze, pa do javljanja kirurgu 28.07.2020. godine prošlo je više od 2 godine. Za navedeni period nema priložene nikakve medicinske dokumentacije, pa time utvrđujemo kako nije bilo nikakvih komplikacija zbog kojih bi se osiguranik javljao liječniku, stoga nije bilo potrebe za bilo kakvim kontinuiranim liječenjem osiguranika, pa time nije zadovoljena osnovna definicija posljedice ozljede na radu.

Slijedom navedenog dg. L-97.0- Ulkus nogu nesvrstan drugamo ne može se uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom od dana 19.09.2017. godine kao njena posljedica, jer se ne radi o direktnoj posljedici priznate ozljede na radu, već o poremećaju venskog sustava, uzrokovana inkompetencijom zalistaka u površinskom venskom sustavu.

Ocjena:

Liječničko povjerenstvo Il Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrđuje da se dg. L97.0- Ulkus nogu nesvrstan drugamo ne može uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom od dana 19.09.2017. godine kao njena posljedica, jer se ne radi o direktnoj posljedici priznate ozljede na radu. Uvidom u medicinsku dokumentaciju temeljem iz koje je vidljiva dinamika bolesti razvidno je da su naveden promjene verificirane više od 2 godine od operativnog zbrinjavanja te se ne mogu uzročno posljedično povezati s događajem od 19.09.2017. Nije se radilo o kontinuiranom liječenju ozljede na radu i o oštećenju zdravlja koje je nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu. U ovom slučaju se radi o prirođenom poremećaju venskog sustava, uzrokovana inkompetencijom zalistaka u površinskom venskom sustavu.“

12. Stručno-medicinska osnovanost navedenog nalaza, mišljenja i ocjene u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Damira Vodopiveca, dr. med. Srž nalaza i mišljenja sudskog vještaka glasi:

„Spisu tuženika su priložena ranije donesena rješenja te medicinska dokumentacija tužitelja iz koje je vidljivo da je on bolnički liječen u period od 19.09. do 18.10.2017. zbog prijeloma platoa lijeve goljenične kosti, prijeloma srednjeg dijela lijeve goljenične kosti, višekomadnog prijeloma glavice lijeve listne kosti, raskid ukiženih sveza lijevog koljena. Navedene ozljede su kirurški liječene repozicijom i osteosintezom kostiju.

Po otpustu je zaprimljen u Varaždinskim toplicama radi provođenja fizikalne terapije koju je provodio od otpusta s kirurškog liječenja do 22.11.2017. Pri otpustu je fizijatar utvrdio da su tijekom boravka u toplicama tužitelju učinili CD vena koji nalaz je pokazao da su kompresibilne VFC, VFS, VP sa augmentacijom protoka na distalnu kompresiju, bez znakova za DVT.

Potom je nastavio sa ambulantnim kirurškim kontrolama.

Pa je tako 28.11.2017. utvrđena hipotrofija mišića lijeve natkoljenica, pune ekstenzije potkoljenice u koljenu, a fleksija je bila moguća do 85 st. Od 28.12.2017. do 05.01.2018. tužitelj je bolnički Iiječen zbog otoka cijele lijeve noge. Pretragama je utvrđena duboka venska tromboza VFC, VFS, v.popliteae i VSP lijeve noge, dok su duboke vene na potkoljenici bile uredno prohodne. Otpuštenje uz preporuku korištenja terapije i nošenja elastične čarape.

29.03.2018. je utvrđen „izraženi varikozni sindrom“.

Stacionarnu fizikalnu terapiju je ponovno proveo u periodu od 12.03. do 02.04.2019. u Thalassotherapii Crikvenica.

Nalaz učinjene pretrage rtg lijevog koljena s potkoljenicom je 10.05.2019. pokazao stanje nakon osteosintetske sanacije višekomadnog, dijelom unutarzglobnog kosog poprečnog prijeloma gornjeg dijela goljenične kosti sa odlomljenim bočnim kondilomom goljenične kosti koji nije srastao sa matičnom kosti... ., osteosinteza je urađena sa dvije osteosintetske pločice u bočnim dijelovima goljenične kosti sa osteosintetskim vijcima unutar i mimo pločica, a dva veća vijka idu kroz cijelu epifizu goljenične kosti …

18.09.2019. tužitelja je pregledao kirurg koji je utvrdio da su rane uredno zacijelile, ROM 090 st, da postoji otok koljena i potkoljenice, da su lomovi koštano konsolidirani, da još postoji o.s. materijal koji se u dogovoru sa operaterom ne planira vaditi.

Tužitelj se 06.12.2019. javio traumatologu radi ”otvorene rane u distalnom dijelu reza s anteromedijalne strane lijeve potkoljenice”, bolesti šifrirane sa L 97. U statusu je upisano da se radi o rani veličine 1 cm u promjeru bez znakova infekcije i sekrecije. Pretragom MR lijeve potkoljenice je 03.09.2020. otklonjena sumnja na osteomijelitis, već je utvrđena upala potkožnog masnog tkiva oko operativnog reza. 22.02.2021. kirurg u KBC Rijeka je po pregledu tužitelja utvrdio da je ”sadašnja rana koju liječimo uzročno-posljedično vezana uz prethodnu povredu, odnosno tijek liječenja", a kirurg je u Povijesti bolesti 29.04.2021 ., u rubrici preporuke, zaključio da je „sadašnji potkoljeni ulkus uzročno-posljedično je vezan uz predhodnu ozljedu odnosno tijek liječenja'", dok je istog dana, 1/2 sata potom, ortoped utvrdio da ”povremena sekrecija iz prox. trećine dijalize lijeve potkoljenice što je posljedica stanja po op. liječenje i osteosinteze prox tibiae'".

Pregledom tužitelja 29.04.2021. kirurg je zaključio da „zadnje 2 godine povremena sekrecija iz prox. trećine dijafize lijeve potkoljenice što je posljedica stanja po op. liječenje i osteosinteze prox tibiae”.

Iz zdravstvenog kartona koji se vodi od 22.12.2017. do 27.0.2021. je vidljiva oskudno vođena medicinska dokumentacija.

Mišljenje

Tuženik je svojim Rješenjem od 25.10.2024. odbio tužitelja sa zahtjevom za priznavanjem dijagnoze L 97.0 Ulkus nogu nesvrstan drugamo posljedičnom dijagnozom uzrokovan ozljedom od 19.09.2017., uz već priznate dijagnoze S 82,1, S82.2, S82.4, S 83.7.

Analizom medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu kompliciranog višekomadnog unutarzglobnog kosog, poprečnog prijeloma gornjeg dijela goljenične kosti sa odlomljenim bočnim kondilom goljenične kosti koji nije srastao sa matičnom kosti.

Sam operativni zahvat je bio zahtjevan, a sastojao se u vidu osteosinteze sa dvije osteosintetske pločice u bočnim dijelovima goljenične kosti sa osteosintetskim vijcima unutar i mimo pločica, a dva veća vijka idu kroz cijelu epifizu goljenične kosti. Neminovno je da je takovim zahvatom došlo do oštećenja mekih česti, vena, a što je dovelo do posljedičnog ugroženog, kompromitiranog venskog protoka, oštećenja valvularnog aparata vena, razvoja duboke venske tromboze te nastanka bolesti šifrirane sa L 97.0 Ulkus nogu nesvrstan drugamo.

Temeljem navedenog smatram nalaz i mišljenje institucionalnog tijela vještačenja pravilnim.“

13. Sudski vještak u raspravnom izlaganju dodaje, u bitnome, sljedeće. Ne postoji izravna uzročno posljedična veza L97.0 sa dijagnozama S82.1, S82.2, S82.4 te S83.7, ozljedama koje je tuženik priznao kao ozljedu na radu tužitelja. Naime, bolest L97.0 ili ulkus nogu nesvrstan drugamo je nastao dvije i pol godine po štetnom događaju, vjerojatnije je nastao kao posljedica varikoznog sindroma noge tužitelja. Navedeni sindrom nastaje zbog predispozicije, a potom koagulacionog poremećaja dugotrajnog mirovanja imobilizacije recentne operacije odnosno operacije tri mjeseca prije nastanka varikoznog sindroma. U konkretnom slučaju tužitelj je stradao u rujnu 2017., dva mjeseca potom ultrazvučnom pretragom krvnih žila lijeve noge je utvrđena uredna cirkulacija u venama te noge da bi nakon mjesec dana tužitelju iste bile začepljene odnosno trombozirane. Navedena tromboza može biti posljedica prethodno navedenih razloga. U definiciji posljedice priznate ozljede na radu, a što je i sam tužitelj u svom podnesku naveo, je oštećenje zdravlja nastala kao direktna posljedica već priznate ozljede, a u konkretnom slučaju nije jer se bolest šifrirana L97.0 razvila tek dvije i pol godine od štetnog događaja. Nisam upoznat da li je došlo do komplikacije prilikom liječenja prijeloma noge tužitelja. Navedeni podatak nisam našao u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, niti sam upoznat s mehanizmom ozljeđivanja tužitelja 2017. godine. Varikozni sindrom nastaje prvenstveno zbog predispozicije odnosno slabosti veziva u stijenci vene, u konkretnom slučaju ne znam težinu. I masivna trauma može biti uzrokom nastanka ozljeđivanja vena. Međutim u konkretnom slučaju pretraga vena tužiteljeve noge dva mjeseca po štetnom događaju i operativnom zahvatu je pokazao uredan protok površinskih i dubokih vena nogu, tako da bi se tom prilikom, tijekom liječenja u Varaždinskim toplicama, oštećena cirkulacija mogla utvrditi. Ispravnim smatram mišljenje Liječničkog povjerenstva tuženika da je tužitelj odbijen sa zahtjevom da mu se šifra bolesti L97.0 ne prizna posljedičnom dijagnozom onim dijagnozama koje su već priznate ozljedom na radu, zbog činjenice da je tužitelj svoj zahtjev podnio više godina po štetnom događaju i što bolest šifrirana sa L97.0 nije direktna posljedica već priznatih ozljeda na radu. Bolest šifrirana sa L97.0 u konkretnom slučaju može biti i predispozicija nevezano za traumu. Prilikom kirurškog liječenja tako zahtjevnog prijeloma može doći do oštećenja mekih česti (vena, arterija, mišića), zbog čega može doći do kompromitirajuće venske cirkulacije. Međutim, ne može se zaobići ni činjenica da je potrebna i dispozicija za nastanak vena i valgularnog aparata vena. Nastanak bolesti L97.0 nije uzrokovan jednim čimbenikom već kombinacijom operativnog zahvata, predispozicije, imobilizacije, pitanje je li tužitelj koristio antikoagulantna sredstva po operaciji ili nije što bi trebalo, pitanje da li je tužitelj nosio elastični zavoj ili nije odnosno čarapu što mu je preporučeno pri otpustu iz bolnice, te same traume.

14. O nalazu i mišljenju sudskog vještaka stranke su se izjasnile pisano i raspravno.

14.1. Tužitelj prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka, smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o oštećenju zdravlja koje je posljedica traume, uzevši u obzir jaki traumatski mehanizam s ozbiljnim oštećenjima kostiju, mekih tkiva i krvnih žila. Smatra da je raspravno izlaganje sudskog vještaka dovelo do još veće zbrke u pogledu činjeničnog stanja. U pisanom nalazu i mišljenju vještak je naveo da je sporna dijagnoza neminovna posljedica kirurškog zahvata, dok na raspravi prvi put navodi i predispoziciju zdravstvenog stanja tužitelja.

14.2. Tuženik je u bitnome suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, naročito u pogledu njegova zaključka da se kod tužitelja bolest šifre L97.0 nije razvila kao isključiva i izravna posljedica priznate ozljede na radu od 19. rujna 2017. godine.

15. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sagledan u cjelini pisanog i raspravnog izlaganja, Sud ocjenjuje potpunim i uvjerljivim, te sukladnim medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa na području obveznoga zdravstvenog osiguranja u kontekstu priznavanja posljedične dijagnoze priznate ozljede na radu, kao i dokumentaciji sadržanoj u spisu predmeta upravnog postupka, sve u svjetlu općih napomena iznesenih u točki 10. ovog obrazloženja. Usto, sudski je vještak na raspravi uvjerljivo odgovorio na pitanja i primjedbe tužitelja, uključujući razloge zbog kojih se među uzrocima nastanka sporne dijagnoze nalazi i prirođena odnosno stečena predispozicija zdravstvenog stanja, uz uredan prvi nalaz nakon prvog operativnog zahvata, te uz nedvojbeno postojanje drugih faktora – pored traume – koji su mogli utjecati na nastanak sporne dijagnoze.

16. Pri suglasnim nalazima i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja u upravnom postupku i sudskog vještačenja u ovome sporu, Sud ne nalazi podlogu za zaključak da su stručno-medicinske činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari u upravnom postupku utvrđene nepotpuno ili pogrešno.

17. Sud ujedno utvrđuje da su u ponovnom postupku javnopravna tijela postupila u skladu s upravnosudskim uputama izraženima u točki 29. obrazloženja presude od 7. veljače 2024. godine.

18. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, odbilo predmetni zahtjev tužitelja zbog neispunjavanja pretpostavki iz članka 53. spomenutog Pravilnika, što je tuženik osnovano potvrdio.

19. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

20. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 24. rujna 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Vedranu Jurašiću, Ogulin, Stara cesta 42

- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska