Poslovni broj: Us I-2141/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja TEKSTILNA INDUSTRIJA d.o.o. Mostar, Slobodna carinska zona, Ul. Radoč bb 0, Mostar, Bosna i Hercegovina, OIB: 46594687512, kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi šutnje uprave, odlučujući o tužbi tužitelja od 5. rujna 2024. i odgovoru na tužbu tuženika od 24. listopada 2024., izvanraspravno dana 24. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Splitu podnio tužbu 05. rujna 2024. protiv Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, radi šutnje uprave, odnosno radi ne donošenja rješenja u zakonom propisanom roku. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15. prosinca 2021. godine Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, ispostavi Korčula uputio zahtjev za ishođenjem rješenja o utvrđivanju građevne čestice, međutim da prvostupanjsko upravno tijelo nije odlučilo po zahtjevu u zakonskom roku. Radi navedenog, da je dana 19. travnja 2024. godine podnio žalbu radi šutnje administracije, međutim da niti povodom podnesene žalbe nije odlučeno u zakonskom roku. Slijedom navedenog, predlaže da Sud donese presudu radi šutnje uprave kojom će naložiti tuženiku da u roku od 60 dana donese odluku o podnesenoj žalbi tužitelja od dana 19. travnja 2024. godine na propuštanje u odlučivanju u roku po zahtjevu tužitelja od dana 15. prosinca 2021. godine za ishođenjem rješenja o utvrđivanju građevne čestice u postupku koji se vodi pred Dubrovačko-neretvanskom županijom, Upravnim odjelom za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Korčula, te da tuženiku naloži da tužitelju naknadi trošak postupka s pripadajućom zateznom kamatom. Tužitelj je uz tužbu dostavio zahtjev, žalbu te preslik povratnice.

2. Tužba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor.

3. Tuženo tijelo dostavilo je ovom Sudu odgovor na tužbu 24. listopada 2024. prosinca 2024. navodeći da tuženik do zaprimanja predmetne tužbe nije imao saznanja da je tužitelj podnio žalbu zbog šutnje uprave (predanu neposredno prvostupanjskom tijelu), međutim da je uvidom u predmetni spis izdavanja rješenja o utvrđivanju građevne četice, Klasa: UP/I-350-05/22-05/000026, putem sustava „eDozvola“, utvrđeno:

- da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 23. travnja 2024. tužitelju naložilo da dopuni zahtjev nedostajućom dokumentacijom u roku od 8 dana, uz upozorenje da će se njegov zahtjev odbiti ako ne udovolji tom traženju,

- da je tužitelj podneskom od 6. svibnja 2024. zamolio prvostupanjsko tijelo za produženje roka za postupanje po zaključku od 23. travnja 2024.,

- da je prvostupanjsko tijelo dopisom od 14. svibnja 2024. od tužitelja zatražilo očitovanje (imajući u vidu da je podnesena i žalba zbog šutnje uprave i molba za produženje roka za postupanje po zaključku) u vezi predmetne žalbe, odnosno traži li da se spis predmeta proslijedi tuženiku kao drugostupanjskom tijelu na nadležno postupanje ili da se postupak nastavi pred prvostupanjskim tijelom u slučaju odustajanja od izjavljene žalbe,

- da se tužitelj na navedeni dopis od 14. svibnja 2024. oglušio, ali da je s druge strane podnio ovopredmetnu tužbu zbog šutnje uprave. Kao dokaz na navedene tvrdnje poziva se na Zaključak prvostupanjskog tijela od 23. travnja 2024., podnesak tužitelja od 6. svibnja 2024. i dopis prvostupanjskog tijela od 14. svibnja 2024. Ističe da navedeno postupanje tužitelja predstavlja eklatantan primjer zloupotrebe prava koja stranci pripadaju u upravnom postupku i upravnom sporu. Da tužitelj s jedne strane od prvostupanjskog tijela traži produženje roka za dostavu dokumentacije te ne donošenje (negativnog) rješenja o njegovom zahtjevu, a s druge strane da tuženiku podnosi žalbu jer prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje, pa onda nastavno i tužbu jer tuženik nije u roku odlučio o predmetnoj žalbi. Da se takvim postupanjem tužitelja kojim traži da se ne donosi rješenje kako bi mogao dopuniti zahtjev, a po kojem traženju prvostupanjsko tijelo dobronamjerno i postupa jer rješenje ne donosi iako je protekao rok od 8 dana iz Zaključka od 23. travnja 2024., dok tužitelj istovremeno podnosi žalbu i tužbu jer da upravna tijela u roku ne rješavaju njegov zahtjev, odnosno žalbu, evidentno zloupotrebljavaju prava koja stranka ima u upravnom postupku i sporu, odnosno da se zloupotrebljava institut zaštite zbog šutnje uprave. Stoga da proizlazi da nisu opravdani razlozi zbog kojih je tužitelj pokrenuo ovaj spor, kad je upravo na njegov zahtjev prvostupanjsko tijelo zastalo s postupanjem i nije donijelo rješenje o zahtjevu za utvrđivanje građevne čestice (koje pozitivno rješenje se niti ne može donijeti bez tražene dokumentacije). Također, da je bespredmetno pozivanje tuženika na postupanje po žalbi zbog šutnje uprave u smislu članka 119. Zakona o općem upravnom postupku, jer da je i tužitelju itekako jasno zbog kojih to razloga ‒ njegovog podneska od 6. svibnja 2024., prvostupanjsko tijelo još nije donijelo rješenje. Da iz navedenog ne preostaje drugo nego zaključiti da tužitelj nema za cilj da njegov zahtjev u upravnom postupku bude (pozitivno i u roku) riješen, nego da je pokretanje ovog spora motivirano isključivo ostvarivanjem naknade troškova spora. Tuženik ističe da troškovi spora ne smiju biti sami sebi svrha, niti da je to procesni institut koji može biti promatran posve izolirano, nego da uvijek treba uzeti u obzir s kojim ciljem je tužitelj pokrenuo spor, odnosno je li pokretanje spora bilo opravdano. Stoga da u konkretnom slučaju tužitelju treba uskratiti zaštitu od šutnje uprave, jer da je ne donošenje rješenja u upravnom postupku upravo on sam prouzročio, pa u svakom slučaju nema mjesta da se prilikom rješavanja ovog spora tužitelju kao opravdan prizna trošak predmetnog spora. Tuženik stoga predlaže da Sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Podneskom od 10. veljače 2025. tuženik je izvijestio Sud da je donio rješenje, KLASA: UP/II-350-05/24-08/110, URBROJ: 531-03-4-25-4 od 4.veljače 2025. kojim je obustavio predmetni postupak pokrenut po žalbi tužitelja, iz razloga jer je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o Zahtjevu tužitelja za utvrđivanje građevne čestice. Da je Rješenje tuženika od 4. veljače 2025. dostavljeno i Sudu na znanje, sukladno dostavnoj naredbi tog rješenja. Kao dokaz, dostavio je rješenje tuženika od 4. veljače 2025., rješenje prvostupanjskog tijela od 25. listopada 2024. Stoga je predložio ovaj spor obustaviti.

5. Odgovor na tužbu i podnesak tuženika dostavljen je opunomoćeniku tužitelja, koji se na iste nije očitovao.

6. Odredbom članka 106. stavkom 1. toč. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) propisano je da će sud rješenjem obustaviti spor kad nastupe razlozi propisani člankom 101. stavcima 1. i 2., člankom 103. stavkom 1. ili člankom 165. ovoga Zakona.

7. Odredbom čl. 103. st. 1. ZUS-a je propisano da će sud obustaviti spor ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu.

8. Slijedom naprijed navedenog, a kako je tuženik u tijeku spora postupio prema tužbenom zahtjevu tužitelja, na način da je donio rješenje KLASA: UP/II-350-05/24- 08/110, URBROJ: 531-03-4-25-4 od 4. veljače 2025. kojim je obustavio predmetni postupak pokrenut po žalbi tužitelja, iz razloga jer je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o Zahtjevu tužitelja za utvrđivanje građevne čestice i to rješenje KLASA: UP/I- 350-05/22-05/000026, URBROJ:2117-23-1/18-24-0019 od 25. listopada 2024. kojim je odbilo zahtjev, to je valjalo primjenom naprijed citirane zakonske odredbe čl. 106. st. 1. toč. 2. u svezi s odredbom članka 103. st. 1. ZUS-a, riješiti kao u točci I. izreke.

9. Pored navedenog, valja istaći da je Zahtjev podnositelja, ovdje tužitelja, odbijen rješenjem KLASA: UP/I-350-05/22-05/000026, URBROJ: 2117-23-1/18-24- 0019 od 25. listopada 2024., budući da podnositelj zahtjeva, ovdje tužitelj, u ostavljenom roku, pa ni nakon proteka istog, pa čak ni nakon 5 mjeseci od podnesenog zahtjeva za produljenje roka za postupanje po Zaključku od 23. travnja 2024. godine, nije dostavio tražene dokaze (dokaz da je pomoćna zgrada izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postojeća u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 23. Zakona o gradnji, kao i da je ista u funkciji osnovne zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a bez tih dokaza nije moguće udovoljiti zahtjevu stranke sukladno članku 47. stavak 4. Zakona o općem upravom postupku. Također valja istaći da je uvidom u službenu evidenciju ovog upravnog tijela utvrđeno da za pomoćnu zgradu, izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne postoji dokaz o legalnosti zgrade.

10. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

11. Po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, budući da iz isprava i dokaza priloženih spisu nespornim proizlazi da je podnošenje tužbe radi šutnje uprave u konkretnom slučaju motivirano isključivo radi naknade troškova upravnog spora, jer je ne donošenje rješenja u zakonom propisanom roku tužitelj svojim postupanjem sam prouzročio, kako je to osnovano i pravilno naveo tuženik u svom odgovoru na tužbu, slijedom čega nema mjesta da se prilikom rješavanja ovog spora tužitelju kao opravdan prizna trošak predmetnog spora, a koje u vidu ima odredba čl. 144. st. 1. u svezi s odredbom čl.147. st. 6. ZUS-a. Radi navedenog, odbijen je zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te je riješeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. rujna 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju po opunom. uz odgovor

- tužitelj nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi po čl. 22. Zakona o sudskim pristojbama i to pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura te pristojbe za rješenje u iznosu od 66,36 eura)

- tuženiku

- u spis

- kalendar pravomoćnosti do 27.10.2025.