Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 3434/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovina predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice L. B.-B., OIB ... i drugotužiteljice K. B., OIB ..., obje iz P., koje zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik u P., protiv prvotuženice A. F. iz Z., OIB ... i drugotuženika A. D. iz P., OIB ..., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., R. M. B. i L. M. u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvo i drugo tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1048/2016-2 od 9. travnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1849/2011 od 1. travnja 2016., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija prvotužiteljice L. B.-B. i drugotužiteljice K. B. u odnosu na odluku o glavnoj stvari.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena revizija prvotužiteljice L. B.-B. i drugotužiteljice K. B. u odnosu na odluku o parničnom trošku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženicima da tužiteljicama solidarno isplate iznos od 291.870,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude od dospijeća do isplate, pod točkom II. izreke je odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu 619.396,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, a pod točkom III. izreke je naloženo tužiteljicama da tuženicima solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu 38.474,80 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2016. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika i žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-1849/2011-116 od 1. travnja 2016. na način da se sudi:
„I. Nalaže se tuženima A. D. iz P. i A. F. iz Z. da tužiteljicama L. B. B., OIB: ..., i K. B. iz P., OIB: ... solidarno isplate iznos od 136.020,69 kn (stotridesetšesttisućadvadeset kuna i šezdesetdevet lipa), i to na:
- iznos od 43.333,33 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. siječnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- iznos od 19.833,33 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. siječnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- iznos od 5.133,33 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. siječnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- iznos od 2.991,33 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. siječnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- iznos od 6.633,33 kn na ime isplate razlike na ime imovine obrta "C. s." za veljaču 2009. godine, osnovna sredstva i dr., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- iznos od 58.096,04 kn na ime robe obrta "C. s." na dan 15. prosinca 2008. godine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2009. godine po do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; a sve u roku 15 dana.
II. U preostalom dijelu u iznosu od 775.245,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2008. godine do isplate, tužbeni zahtjev tužiteljica odbija se kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženima da tužiteljicama solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.108,06 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 04. travnja 2016. godine pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%-nih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška žalbenog postupka.“.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu pod točkom I./II., I./III. i II. izreke prvo i drugo tužiteljice su podnijele reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti uz dosudu zatraženog troška postupka, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljica protiv odluke o glavnoj stvari u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos 775.245,52 kn nije osnovana, a revizija tužiteljica protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.
U odnosu na reviziju tužiteljica protiv odluke o glavnoj stvari
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Tužiteljice u reviziji navode da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. i t. 11. ZPP.
8. Tužiteljice naime sadržajno tvrde da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP time što su tuženici dostavili punomoć samo s pečatom zajedničkog odvjetničkog ureda, da zajednički odvjetnički ured nema stranačke sposobnosti, te da je samo jedan od dva ili više odvjetnika mogao zastupati tuženike, a da svi to nikako ne mogu i pored pečata zajedničkog odvjetničkog ureda da mora biti posebno utisnut pečat tog punomoćnik, pa s obzirom da takve punomoći u spisu nema da je sud takvo nelegalno zastupanje trebao sankcionirati, na način da je svaki podnesak takvih punomoćnika uključujući i podnijetu žalbu trebalo odbaciti što sud nije učinio. Međutim, suprotno tvrdnji tužiteljica nije počinjena navedena bitna povreda, s obzirom da tuženici nakon što su angažirali nove punomoćnike u ovom postupku nisu opozvali punomoć ranijem punomoćniku, pri čemu nema zapreke da stranke imaju i više punomoćnika u postupku, kao i s obzirom da se prema odredbi čl. 354. st. 3. ZPP na ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka može pozivati samo ona stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle u predmetnom postupku samo tuženici, a ne i tužiteljice.
8.1. Nadalje, suprotno revizijskim navodima tužiteljica, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, izreka presude nije u suprotnosti sa stanjem spisa baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8.2. Pritom glede navoda tužiteljice da je sud počinio bitnu povredu (vezano za navode vještaka glede spornih plaćanja tvrtki G. d.o.o. u gotovinskoj isplati iznosa 27.285,00 kn o izradi namještaja za poslovni prostor u ... u Z. i prostor "C. s.") jer nije utvrdio da je u njima montirana oprema (namještaj), jer da o tome tuženici nisu dostavili niti jedan dokaz niti da su u ... imali poslovni prostor u to vrijeme, niti koji je to namještaj bio ugrađen, valja reći da ovi revizijski navodi tužiteljica nisu uzeti u obzir, s obzirom da ove navode tužiteljice nisu isticale u žalbi, već ih iznose tek prvi put u reviziji, što sukladno odredbi čl. 385. st. 2. ZPP nije dopušteno.
8.3. Osim toga, pravilno drugostupanjski sud u pobijanoj odluci u skladu s odredbom čl. 352. ZPP nije uzeo u obzir revizijske navode u kojima tužiteljice ističu kako imaju pravo na isplatu iznosa 368.000,00 kn, odnosno 1/3 navedenog iznosa na ime izvučenog novca iz obrta "C. s.", kao i da su im tuženice trebale vratiti i uplatu (uloga) od 47.700,00 kn. Navedeno stoga što tužiteljice tijekom postupka nisu iznosile činjenične navode da bi iznos 368.000,00 kn, odnosno 1/3 tog iznosa pripadao pok. G. B., niti su (činjenično) zahtijevale vraćanje uplate (uloga) od 47.700,00 kn.
8.4. U odnosu na revizijske navode tužiteljica u kojima iznose činjenice, upuštaju se u ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja i iznose vlastite zaključke u pogledu dokaza i iznose vlastite zaključke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične navode koje revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.5. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji revidentice ukazuju u reviziji.
9. Predmet spora je zahtjev prvo i drugotužiteljica, kao nasljednica pok. ortaka G. B., da im tuženici, kao ortaci s kojima je obrt odnosno ortaštvo nastavljeno, izvrše polaganje računa i njihovo podmirenje.
10. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:
- da je pok. G. B., suprug prvotužiteljice i otac drugotužiteljice, zajedno s tuženicima otvorio obrt ''C. s.";
- da je prednik tužiteljica s tuženicima A. F. i A. D. kao ortacima sklopio Ugovor o ortaštvu 12. ožujka 2008. temeljem kojeg su njihovi ulozi u ortakluku osnovanom radi obavljanja zajedničkog obrta nazvanog "C. s." bili jednaki;
- da je G. B. preminuo ...,
- da su tuženici nakon smrti pok. G. B. nastavili poslovati, nisu napravili diobu imovine ortaštva niti su tužiteljicama kao nasljednicama pok. ortaka G. B. položili račun i isplatili njihov dio, iako ih je prvotužiteljica tražila polaganje računa,
- da su tuženici osnovali u veljači 2009. novi obrt "C. s." i da su robu i osnovna sredstva starog obrta prenijeli na novi obrt,
- da je na temelju nalaza vještaka financijske struke R. d.o.o. utvrđeno:
- da je u razdoblju od 15. prosinca 2008. pa nadalje raspolagano imovinom obrta "C. s." na razne načine, pa su tako:
- tuženici vršili uplate pozajmica obrtu "C. s.", da je ukupno bilo 219.000,00 kn više povrata pozajmica tuženicima (od strane obrta) nego što je pozajmljeno obrtu; da razlika više isplaćenih pozajmica tuženicima iznosi ukupno 130.000,00 kn (82.000,00 kn za prvo tuženicu i 48.000,00 kn za drugo tuženika);
- da je na osnovu antidatiranog Ugovora o najmu poslovnog prostora A. D. 31. prosinca 2008., isplaćeno 59.500,00 kn na ime najamnine za šest mjeseci.
- da je izvršen prijenos sredstava s obrta "C. s." na novootvoreni obrt "C. s." u iznosu 15.400,00 kn, za koji prijenos nema vjerodostojne dokumentacije;
- da je isplaćeno po putnim nalozima 8.974,00 kn (5.140,00 kn A. F. i 3.834,00 kn A. D.) iako ne postoji relevantna knjigovodstvena dokumentacija ili su putni nalozi izdani za neradne dane, blagdane ili praznike;
- da su tuženici raspolagali imovinom obrta "C. s." na način da su izdali račune novootvorenom obrtu "C. s." za osnovna sredstva, prava korištenja, sitan inventar, robu, plaće i putne troškove zaposlenih za veljaču 2009. u ukupnom iznosu od 387.900,00 kuna, da je od navedenog iznosa novi obrt "C. s." prema računima ukupno platio 368.000,00 kuna iz čega proizlazi neplaćena razlika obaveza u iznosu od 19.900,00 kuna;
- da se stanje robe obrta "C. s." na dan smrti sada pokojnog G. B., ... ne može utvrditi jer s tim danom nema knjigovodstvene dokumentacije koja bi potvrđivala to stanje, a da je iz računa 2/2009 i priložene specifikacije razvidno da je bruto vrijednost robe sa PDV-om iznosila 174.288,11 kuna;
- da isplata iznosa od 30.000,00 kn na ime božićnica za 2008. predstavlja trošak poslovanja obrta;
- da gotovinska isplata iznosa od 27.285,00 kn tvrtki G. d.o.o. predstavlja opravdani trošak poslovanja obrta.
11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 649., čl. 1045. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 291.870,04 kn i to (130.000,00 kn na ime razlike više isplaćenih pozajmica, iznos 59.500,00 kn na ime najma poslovnog prostora, iznos 15.400,00 na ime prijenosa sredstava s obrta C. S. na novootvoreni obrt, iznos 8.974,00 kn na ime putnih naloga, iznos 19.900,00 kn na ime imovine obrta "C. s." za 2/09, osnovna sredstva i dr., te iznos 58.096,04 kn na ime 1/3 utvrđene vrijednosti robe obrta "C. s."), a odbio je preostali iznos tužbenog zahtjeva za iznos 619.396,17 kn, zaključujući pri tom da su isplate po osnovi božićnica za 2008., te plaćanje računa tvrtki G. bile opravdane i da su ušle u troškove poslovanja obrta "C. s.".
12. Međutim, drugostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pozivom na odredbe čl. 655. t. 5., čl. 656. ZOO, te čl. 59. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 - dalje ZVDSP) preinačio prvostupanjsku presudu na način da je naložio tuženicima solidarno isplatiti tužiteljicama iznos 136.020,69 kn, a u preostalom dijelu u iznosu 775.245,52 kn je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan, zaključujući da tužiteljicama pripada pravo na isplatu samo u visini 1/3 ukupno utvrđenog iznosa imovine (aktive) obrta "C. s." (po svim utvrđenim vidovima raspolaganja prvo i drugotuženika imovinom predmetnog obrta nakon smrti prednika tužiteljica) koliko je iznosio udio njihovog pok. supruga i oca u ortaštvu.
13. Tužiteljice u reviziji navode da je pogrešno drugostupanjski sud u pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo kad im je dosudio samo 1/3 iznosa utvrđene imovine (aktive) obrta "C. s.", a ne ukupno utvrđene iznose po svim vidovima raspolaganja prvo i drugotuženika imovinom predmetnog obrta, odnosno ukupno utuženi iznos.
14. Međutim, prema ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je preko dosuđenog iznosa (od 136.020,69 kn na ime 1/3 iznosa utvrđene imovine obrta "C. s." s osnova udjela u ortaštvu prednika tužiteljica) djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljica.
15. Naime, odredbom čl. 655. t. 5. ZOO propisano je da ortaštvo prestaje smrću, odnosno prestankom postojanja te istupom i isključenjem ortaka, ako ortaštvo čine dva ortaka.
15.1. Prema odredbi čl. 656. ZOO
- (stavak 1) prava i obveze ortaka u pravilu ne prelaze na njegove nasljednike,
- (stavak 2) nasljednici ortaka dužni su o njegovoj smrti bez odgađanja obavijestiti ostale ortake i poduzeti mjere za zaštitu njihovih interesa, a ostali ortaci su dužni bez odgađanja preuzeti poslove koji su bili povjereni umrlome ortaku,
- (stavak 3.) nasljednici ortaka, ako se ortaštvo ne bi s njima nastavilo, ovlašteni su zahtijevati polaganje računa i njihovo podmirenje do dana ostaviteljeve smrti, ali i obvezni podmiriti ono što je ostavitelj dugovao ortaštvu,
- (stavak 4.) ako su ugovorom o ortaštvu izrijekom obuhvaćeni nasljednici ortaka, obvezni su, ako prihvate nasljedstvo, nastaviti ortaštvo, ali ta se obveza ne može odnositi na nasljednike nasljednika, te
- (stavak 5.) ako nasljednik nije u stanju ispuniti ostaviteljeve obveze prema ortaštvu, odbit će mu se od naslijeđenog udjela razmjeran dio.
15.2. Odredbom čl. 59. st. 3. ZVDSP propisano je da troškove i terete koji se odnose na zajedničku stvar snose zajedničari solidarno.
16. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da su tuženici zaključili ugovor o ortaštvu s pok. G. B. (suprugom i ocem tužiteljica), u kojem su njihovi udjeli bili jednaki, svakog u 1/3 dijela, da se predmetno ortaštvo koje je prema Ugovoru o ortaštvu bilo osnovano radi obavljanja zajedničkog obrta nakon smrti ortaka pok. G. B. nije nastavljalo s njegovim nasljednicima, da su tuženici nastavili poslovati s obrtom nakon smrti pok. G. B. i da nisu napravili diobu, odnosno položili račun niti izvršili bilo kakvu isplatu tužiteljicama kao nasljednicama pok. ortaka, a imajući na umu naprijed citirane odredbe ZOO, to je i prema shvaćanju ovog suda pravilno drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zaključio da su tužiteljice smrću ortaka pok. G. B. (kao njegove nasljednice) stekle pravo tražiti polaganje računa i njihovo podmirenje do dana ostaviteljeve smrti od tuženika kao ortaka s kojima je obrt odnosno ortaštvo nastavljeno.
16.1. Međutim, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da su tuženici nakon smrti pok. prednika tužiteljica, nastavili s poslovanjem obrta (bez da su tužiteljicama kao nasljednicama pok. ortaka G. B., položili račun i podmirili ih do dana smrti njihovog prednika), kao i da su raspolagali imovinom obrta "C. s." tj. aktivom tog obrta, tako što su si vršili različite isplate iz imovine obrta i to isplate pozajmica od obrta u iznosu 130.000,00 kn, isplatu na ime Ugovora o najmu poslovnog prostora u iznosu 59.500,00 kn, isplate po putnim nalozima bez relevantne knjigovodstvene dokumentacije u iznosu 8.974,00 kn, prijenos sredstava na novi obrt bez popratne dokumentacije u iznosu 15.400,00 kn, da postoji neplaćena razlika obaveze u iznosu 19.900,00 kn (za osnovna sredstva, prava korištenja, sitan inventar, robu, plaće i putne troškove zaposlenih za veljaču 2009. kao razlike između izdanog računa obrta "C. S." u iznosu 387.900,00 kn novom obrtu tuženika "C. s." i plaćenog iznosa od strane novog obrta ranijem obrtu u iznosu 368.000,00 kn), da vrijednost robe obrta iznosi 174.288,11 kn, te u situaciji kada je utvrđeno da se isplate izvršene na ime božićnica u iznosu 30.000,00 kn te računa isplaćenih u gotovini tvrtki G. d.o.o. u iznosu 27.285,00 kn odnose na opravdane troškove poslovanja predmetnog obrta, to je i prema ocjeni ovog suda pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 655. t. 5. i čl. 656. st. 2. i 3. ZOO kada je preko dosuđenog iznosa od 130.020,69 kn djelomično odbio tužbeni zahtjev u preostalom zatraženom iznosu od 775.245,52 kn, pravilno zaključujući da tužiteljicama ne pripada pravo na isplatu izvršenu na ime troškova poslovanja predmetnog obrta, kao ni pravo na isplatu preko 1/3 iznosa ukupno utvrđene imovine (aktive) obrta "C. s." po svim utvrđenim vidovima raspolaganja tuženika imovinom predmetnog obrta.
16.1. To stoga što tužiteljice kao nasljednice ortaka sada pok. G. B. imaju sukladno odredbi čl. 656. st. 3. ZOO pravo zahtijevati polaganje računa i njihovo podmirenje od ostalih ortaka do dana smrti njihovog prednika, i to iz imovine (aktive) ortaštva, ali samo do visine udjela koji je imao njihov prednik u ortaštvu, a u ovom slučaju je to do visine 1/3 iznosa ukupno utvrđene imovine ortaštva, s obzirom na utvrđenje da je njihov prednik imao jednak udjel u ortaštvu s tuženicima, dakle 1/3 udjela.
17. Navodi tužiteljica kojima osporavaju utvrđenu visinu od 1/3 udjela njihovog prednika u predmetnom ortaštvu, kao i ostali navodi tužiteljica kojima ista dovodi u pitanje utvrđenja sudova o prethodno iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima ista iznosi svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza, koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu. S obzirom da se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP), to takvi revizijski navodi tužiteljica nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
18. Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju prvo i drugotužiteljica glede odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu te na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
U odnosu na reviziju tužiteljica glede odluke o trošku parničnog postupka
19. U odnosu na reviziju tužiteljica protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.
20. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužiteljica u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.