REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3185/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice DČKČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d., OIB: 23057039320 Rijeka, Jadranski trg 3a, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetniku u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika, dana 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba: - iz čl. 10. st.1. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51401652-5103948806, sklopljenog dana 08.05.2008. godine između prednika tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 12.05.2008. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić- Musa iz Osijeka pod br. Ov-10.374/08, u dijelu odredbe koji glasi: “Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,50% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži isplatu iznosa od 701,44 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su 08.05.2008. prednik tužitelja i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51401652-5103948806, prema kojem je tuženik kao kreditor predniku tužitelja kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 47.500,00 CHF po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 10. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu jednokratno 2,50 % od ukupnog iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom isplate kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita dana 12.05.2008. godine naplatio predniku tužitelja naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 5.284,97 kn, a koja protuvrijednost iznosi 701,44 EURA. O ugovornoj odredbi za tzv „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji prednik tužitelja kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, predniku tužitelja nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare te nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Tužiteljica se u samoj tužbi legitimira kao pravni sljednik korisnika kredita, no ne prilaže nikakav dokaz kojim potkrepljuje takve tvrdnje niti je jasno koji je pravni temelj takvog navodnog pravnog sljedništva. Osporava tužitelju status potrošača te navodi da citirana odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita. Konačno ista ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Kasnije u tijeku postupka tuženik ne osporava samu visinu tužbenog zahtjeva, ali predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 6-17 spisa), potvrdu tuženika od 2. rujna 2024. (list 5), informativni letak tuženika (list 38), Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada (listovi 39-44), Obračun naknade za bankarske usluge od 8. svibnja 2008. (list 45), pregled prometa po partiji kredita (listovi 46-59) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (listovi 134-135).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- da je sklopljen Ugovor o kreditu 8. svibnja 2008., između DČ kao korisnika kredita, tuženice (ranije KČ) kao sudužnice i založne dužnice te tuženika ka kreditora, kojim je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 47.500,00 CHF,

- da je odredbom čl. 10. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita koju je Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,50% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK,

- da je naplaćena navedena naknada u iznosu od 5.284,97 kn, i to 1.789,28 kn na dan 9. svibnja 2008. i 3.495,69 kn na dan 12. svibnja 2008.

6. Sporno je je li navedena ugovorna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Ujedno je sporna aktivna legitimacija tužiteljice da kao sudužnik korisnika kredita potražuje utvrđenje ništetnom predmetne ugovorne odredbe kao i isplatu naplaćene naknade.

7. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe kredita valja reći da je isti neosnovan.

7.1. Naime, odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba. Pojam zainteresirane osobe nije unaprijed definiran, ali su zainteresirane osobe svakako ugovorne strane, univerzalni sukcesori ugovaratelja i njihovi vjerovnici, založni dužnik ili dužnik drugog sredstva osiguranja tražbine iz ugovora te zainteresirano državno tijelo, ovlašteno štititi javni interes. S obzirom da se na tužiteljicu kao sudužnika i založnog dužnika mogu protegnuti učinci ništavih ugovornih odredbi, ona radi zaštite svojih prava ima legitimni pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim ugovora odnosno pojedinih ugovornih odredbi (tako i VSRH u odluci br. Rev- 2553/2018-2 od 8. ožujka 2022.).

7.2 U odnosu na svojstvo potrošača, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje nenamjenski hipotekarni kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF (čl. 3. Ugovora) DČ kao korisniku kredita i fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit uzeo njezin bivši suprug za uređenje kuće u [adresa] gdje su živjeli sa djecom i dio tog kredita su iskoristili za uređenje, a drugi dio za osobne potrebe poput plaćanja računa i hrane. U toj kući su živjeli, nisu je iznajmljivali. U vrijeme sklapanja ugovora njezin bivši suprug je radio u Intersparu, a ona je bila domaćica. Nisu imali obrt niti trgovačko društvo. Zbog navedenog ovaj sud zaključuje da je korisnik kredita sklopio ugovor o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužiteljicu.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 10. predmetnog ugovora proizlazi da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,50% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.

8.2. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da je njezin sada bivši muž 2008. godine išao tražiti kredit u banku. Ona nije bila prisutna prilikom pregovaranja o uvjetima kreditiranja nego tek prilikom potpisivanja. Nitko im nije objasnio posljedice povećanja kamatne stope i anuiteta. Osobni bankar je sastavio ugovor, a njoj bivši muž ništa o njihovim pregovorima nije rekao. Prije potpisivanja je pročitala ugovor pa i ovu odredbu o naknadama, a s bivšim mužem nije nikad razgovarala o tome je li on pročitao navedenu odredbu i je li pregovarao sa službenikom banke. Navodi kako je ona samo sudužnik. Banka je na ime kredita isplatila 200.000,00 kn na račun bivšeg muža. Kada je se pita tko je platio naknadu za obradu kredita u iznosu od 701,44 eura, navodi da ona ništa nije plaćala već bivši suprug.

8.3. Iz iskaza tužiteljice, kao i iz sadržaja samog ugovora proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora. Iako tužiteljica nema neposrednih saznanja o tome je li njezin bivši suprug kao korisnik kredita mogao pregovarati i utjecati na sadržaj sporne ugovorne odredbe, valja reći da je na tuženiku (trgovcu) teret dokazivanja da se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo (tako i VSRH u odluci broj Rev 589/2024-2 od 23. travnja 2024.). Slijedom navedenog kako tuženik nije navedeno dokazao u konkretnom slučaju sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, zaključio da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da korisnik kredita nije mogao utjecati na njezin sadržaj.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

10. Korisnik kredita, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo korisnika kredita u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo a korisnikom kredita, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

11. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

12. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 10. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnom.

14. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa plaćenog na ime naknade za obradu kredita, koju je sud utvrdio ništetnom, valja reći da isti nije osnovan. Naime, pravilno tuženik tužiteljici osporava aktivnu legitimaciju potraživati isplatu navedenog iznosa kao stečenog bez osnove. Naime, iz iskaza tužiteljice, kao i iz samog Ugovora o kreditu te pregleda prometa po partiji kredita proizlazi da je iznos kredita isplaćen bivšem mužu tužiteljice kao korisniku kredita, da je on plaćao anuitete i naknadu za obradu kredita, odnosno da tužiteljica kao sudužnik nije vršila nikakve uplate za predmetni kredit. Ujedno tužiteljica, suprotno njezinim navodima, nije pravna sljednica iza svog bivšeg supruga. Prema tome, tužiteljica u konkretnom slučaju nije aktivno legitimirana potraživati navedenu isplatu, slijedom čega je odbijen kao neosnovan navedeni zahtjev i odlučeno je kao pod točkom II izreke.

15. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

15.1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je djelomično uspjela u sporu i to u cijelosti u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, dok nije uspjela sa kondemnatornim zahtjevom na isplatu, stoga je sud, imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, odlučio da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

15.2. Slijedom navedenog, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženik po pun.