Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1283/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 29, protiv tuženika DUKAT d.d., OIB: 25457712630, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku iz OD Ostermann Ivančić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 02.09.2025., u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 24. rujna 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku DUKAT d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, isplatiti tužitelju UZ, iz [adresa], na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, iznos od bruto 968,30 € (slovima: devetstošezdesetosameuratridesetcenti) po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

-na iznos 141,84 € od 08.09.2022. do isplate,

-na iznos 160,31 € od 08.02.2023. do isplate,

-na iznos 120,24 € od 009.05.2023. do isplate,

-na iznos 64,54 € od 08.06.2023. do isplate,

-na iznos 223,05 € od 08.07.2023. do isplate,

-na iznos 135,48 € od 07.10.2023. do isplate,

-na iznos 77,60 € od 09.11.2023. do isplate,

-na iznos 45,24 € od 08.03.2024. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u visini od 3,43 €, jer se tuženik usprotivio tužiteljevom smanjenju odnosno povlačenju toga dijela tužbenog zahtjeva, te zahtjev tužitelja za početkom tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kako je tužitelj naznačio u konačnom tužbenom zahtjevu, jer je tuženik došao u zakašnjenje prvog idućeg dana nakon isplate plaće za pojedini mjesec (primjerice ako je plaća za kolovoz 2022. isplaćena 07.09.2022., onda zatezne kamate teku, ne od 07.09.2022. kako je naznačio tužitelj, već od 08.09.2022.).

III. Nalaže se tuženiku DUKAT d.d. naknaditi tužitelju UZ parnični trošak u iznosu od 1.381,25 € sa zateznim kamatama tekućim od 24.09.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 07.09.2024. navodi da je zaposlen kod tuženika. Tuženik je u razdoblju od 2022. do 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor, budući da iste nije obračunavao sa čl. 81. Zakona o radu/14. Visina naknade plaće ne može se nikakvim drugim aktima (Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu i slično) utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz čl. 81. st. 5. Zakona o radu/14 s obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava, uređeno čl. 9. st. 2. i 3. Zakona o radu. Uslijed potpuno pogrešnog obračuna naknade plaće za godišnji odmor, tužitelju je u razdoblju od 2022. do obračuna za mjesec veljaču 2024. s dospijećem 07.03.2024. manje isplaćen iznos od 971,73 €. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike naknade plaće iznos od 971,73 € za razdoblje od kolovoza 2022. do veljače 2024., sa zateznim kamatama tekućim od dana isplate plaće u navedenom razdoblju za pojedine mjesece, do isplate. Tužitelj potražuje parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate.

2. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., tužitelj je podneskom od 15.04.2025. (str. 67-68 spisa) postavio konačan tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotni tužbeni zahtjev i konačno potražuje s utužene osnove isplatu iznosa od 968,30 € za razdoblje od kolovoza 2022. do veljače 2024.. U preostalom dijelu, prvotno postavljeni tužbeni zahtjev ostao je neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi Ad I. tužbe – priznaje se. Ad II.- IV. tužbe – osporava se, sve iz razloga kako slijedi. Tužba se u bitnom temelji na tvrdnji tužitelja da tuženik kao poslodavac prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca i da je time postupao protivno odredbi čl. 81. Zakona o radu. U odnosu na navedeno, uvodno valja istaknuti da odredba čl. 81. Zakona o radu iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora veže uz iznos prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. Dakle, prilikom obračuna naknade plaće uzimaju se u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće. Odredbom čl. 90.a Zakona o radu definirani su primici radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji stoga ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor, što tužitelj nije uzeo u obzir. Radi izbjegavanja dvojbe, tuženik ističe da osporava pravilnost privatno izrađenog obračuna (tabličnog prikaza) navodne razlike naknade za godišnji odmor. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj u tužbenom zahtjevu pogrešno postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata na utužene iznose. Naime, kad bi i postojala razlika naknade plaće, ista bi dospijevala 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. Zakona o radu), zbog čega zatezna kamata može početi teći tek od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec, a ne od dana isplate plaće i naknade plaće kako je to zatražio tužitelj. Dodatno se napominje da prema poreznim propisima tužitelj nema pravo tražiti zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza sadržane u utuženim bruto iznosima (tako i Vrhovni sud u presudi Rev 805/2021 od 29. ožujka 2022.). Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zatezne kamate koje teku od prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u tužiteljev izračun razlike naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju (list 6 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.07.2023. (str. 7-8 spisa), u obračun isplaćene plaće za tužitelja u utuženom razdoblju te u platne liste za tužitelja u utuženom razdoblju (str. 9-47 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno - financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 60-63 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od kolovoza 2022. do veljače 2024..

9. Tužitelj je prema priloženom Ugovoru o radu, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu U operater linije u tvornici Zagreb III/3.

10. U utuženom razdoblju je na snazi Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23).

11. U čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), a koji se odnosi na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

12. U čl. 92. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), a koji govori o isplati plaće i naknadi plaće, propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada. Plaća i naknada plaće isplaćuju se u novcu. Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15.-og dana u idućem mjesecu. Plaća i naknada plaće, u smislu tog Zakona, je plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

13. Među strankama je sporna i pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. Da bi se utvrdilo je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju pravilno obračunavao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju u cijelosti isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 60-63 spisa). Vještak je u nalazu naveo da je izvršio uvid u obračunske platne liste tužitelja za utuženo razdoblje te da iz njih proizlazi da je tužitelju u cijelom utuženom razdoblju naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunata i isplaćena prema satnici redovnog rada. U Tabeli 1 svog nalaza vještak je sačinio obračun razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja na temelju isplaćenih bruto plaća te je dao obračun potencijalne naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i iskazao razliku u odnosu na isplaćenu naknadu. Isplaćeni iznosi bruto plaće i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzeti su iz obračunskih platnih lista. Izračun je sačinjen u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, s tim da se isplaćena plaća uvećava za u utuženom razdoblju utvrđene iznose razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Kada je radnik prije mjeseca korištenja godišnjeg odmora bio na bolovanju, u izračun su uzeti mjeseci koji su prethodili bolovanju, tj. mjeseci u kojima nije bio na bolovanju, a u skladu s izračunima u predmetima iste pravne osnove. Iz obračunskih platnih lista proizlazi kako je naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iskazana bez minulog rada, ali je u ukupnom minulom radu obračunan i minuli rada na godišnji odmor, stoga, minuli rad je uračunat u izračun razlike predmetne naknade. Pod isplaćeni iznos bruto plaće podrazumijeva se plaća koja je ostvarena u određenom poreznom razdoblju, a na temelju koje se obračunavaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak (prirez do 31. prosinca 2023.), u kojem smislu bruto plaću jednog mjeseca čine svi oporezivi primici po osnovi nesamostalnog rada. Nakon toga, vještak je dao mišljenje u kojem je naveo da u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, mišljenja smo da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice u razdoblju od 01. kolovoza 2022. do 29. veljače 2024. s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 968,30 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika). Pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza, a datumi dospijeća istih u stupcu 'l' Tabele 1 iz nalaza. Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

15. Nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka tužitelj nije prigovarao, već je u skladu s istim postavio konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 15.04.2025. (str. 67- 68 spisa).

16. Nalazu i mišljenju knjigovodstveno - financijskog vještaka prigovarao je tuženik u podnesku od 16.04.2025. navodeći da iz sadržaja Nalaza i mišljenja nije razvidno kojom se metodologijom vještak koristio pri izračunu potencijalne naknade plaće, niti je detaljno objasnio na temelju kojih kriterija je određena primanja uključio u izračun, što dovodi u pitanje vjerodostojnost cijelog Nalaza i mišljenja. Dodatno, vještak u „Napomenama“ ističe kako su u situaciji „kada je radnik prije mjeseca korištenja godišnjeg odmora bio na bolovanju, u izračun uzeti mjeseci koji su prethodili bolovanju, tj. mjeseci kad radnik nije bio na bolovanju, a u skladu s izračunima u predmetima iste pravne osnove“, bez da je naveo o kakvim se predmetima to radi, čime je njegov pristup ostao nejasan, a tuženik ga smatra nezakonitim. Zbog svega navedenog tuženik smatra da je Nalaz i mišljenje manjkavo obrazložen, što ga čini nejasnim te onemogućava tuženika da se na njega na odgovarajući način očituje. S obzirom na navedene nedostatke, ovakav Nalaz i mišljenje ne može biti valjan temelj za bilo kakvo odlučivanje suda.

17. Na ročištu održanom 11.06.2025. sud je raspravnim rješenjem naložio tuženiku koji je jedini imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, da uplati predujam za pristup vještaka na ročište, radi usmenog očitovanja na prigovore tuženika. Tuženik nije uplatio predujam tvrdeći da isti nije obvezan uplatiti predujam za pristup vještaka na ročište, pa sud nije pozvao vještaka da se usmeno očituje na prigovore tuženika na ročištu. Pogrešno tuženik tvrdi da onaj tko prigovara nalazu i mišljenju nije dužan predujmiti troškove koji će nastati povodom pristupa vještaka na ročište radi očitovanja.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje i pisano očitovanje knjigovodstveno- financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. kao valjanu podlogu za donošenje odluke u ovom predmetu. Isti su dani u skladu s pravilima struke, u njima nema proturječnosti.

19. Tužitelj u tužbi potražuje s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatu iznosa od 971,73 € sa pripadajućim zateznim kamatama. Podneskom od 15.04.2025. tužitelj je smanjio prvotni tužbeni zahtjev te konačno potražuje iznos od 968,30 € sa pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik se protivio smanjenju odnosno povlačenju dijela tužbenog zahtjeva tužitelja. Budući da se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju djela tužbenog zahtjeva do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljane, sud je o tom dijelu tužbenog zahtjeva donio meritornu odluku, odnosno u tom dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. II izreke ove presude). Naime, stav je sudske prakse, iznesen, primjerice u Odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Pž 6985/2003 od 17.01.2006. da u slučaju kada se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju tužbe do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva mora meritorno odlučiti. Smanjenje tužbenog zahtjeva prema sudskoj praksi ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 3,43 € koji predstavlja razliku između prvotno utuženih 971,73 € i dosuđenih 968,30 €.

20. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom I. Početak tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike naknade plaće je prvi idući dan iza dana u kojem je plaća tužitelju bila isplaćena za prethodni mjesec. Primjerice, za mjesec kolovoz 2022. tužitelju je plaća bila isplaćena 07.09.2022., pa zatezne kamate na dosuđeni iznos za kolovoz 2022. teku od prvog idućeg dana odnosno od 08.09.2022. do isplate. Po tom obrascu dosuđen je početak tijeka zateznih kamata na svaki mjesečni iznos razlike naknade plaće jer ako je plaća isplaćena dana x, onda je poslodavac u zakašnjenju od dana koji slijedi nakon dana x, bez obzira što u Zakonu o radu/14 stoji da se plaća može isplatiti do 15.-og u mjesecu, za prethodni mjesec.

21. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, a što je pobliže označeno u izreci presude pod I " izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak".

22. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

23. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na str. 75-76.

24. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na listu 81.

25. Tužitelj je djelomično uspio u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 971,73 €, a tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 968,30 €.

26. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Kad se stavi u omjer uspjeh tužitelja u odnosu na VPS (968,30 eura / 971,73 eura) proizlazi, da je tužitelj uspio u sporu sa 99,64 %, što znači da je uspjeh tužitelja u ovoj parnici potpun, a da nema tuženikovog uspjeha u ovoj parnici. Sukladno čl. 154. st. 2., od postotka tužitelja koji je uspio u ovoj parnici u većoj mjeri treba oduzeti postotak tuženika koji je uspio u ovoj parnici u manjoj mjeri. Kad se to učini odnosno kad se od 100% oduzme 0% dobije se konačni uspjeh tužitelja od 100%. Slijedom navedenog tužitelju pripada: za sastav tužbe 75 bodova; za sastav podneska od 16.04.2025. 75 bodova; za zastupanje na ročištima od 20.01.2025., 11.06.2025. i 02.09.2025. za svako po 75 bodova; za pristup na ročište za objavu presude 37,50 bodova. Kad se navedeno zbroji dobije se iznos od 412,50 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). 412,50 bodova izraženo u novcu iznosi 825,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tbr. 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 206,25 eura. Nadalje tužitelju je u cijelosti priznat trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužitelju, sukladno njegovom uspjehu u ovome sporu, priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.381,25 €. Tuženik je pristao na djelomično povlačenje tužbe, ali je tražio da sud naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva i o tome donesene posebnu odluku. Pri obračunu parničnog troška sud je navedeno uzeo u obzir primjenjujući član ZPP-a koji se odnosi na djelomičan uspjeh u sporu.

27. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16) takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa mu je sud na dosuđeni trošak dosudio i zatezne kamate koje teku od 24. rujna 2025., do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

28. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

- pun. tužitelja – Klaudio Čurin, odvjetnik iz Zagreba

- pun. tuženika – Mojmir Ostermann, odvjetnik iz OD Ostermann Ivančić iz Zagreba