Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-247/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽF, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-147/2025-1 od 23. travnja 2025., nakon javne rasprave održane 16. lipnja, 2. srpnja, 29. kolovoza te 8. i 19. rujna 2025., potonjeg dana u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Lidije Vadas Tomašić, okrivljenog ŽF i njegova branitelja Tihomira Rožmarića, odvjetnika u Varaždinu, 24. rujna 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i KF, rođene K, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, djelatnik, nezaposlen, neoženjen, bez djece, bez imovine, vojsku služio u Dugom Selu, 2001./2002., bez čina, bez odlikovanja, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

što je

1) u vremenu od ožujka 2024. pa do 25. ožujka 2025., u [adresa], u obiteljskoj kući, protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), učestalo u alkoholiziranom stanju, svjestan da time omalovažava i vrijeđa dostojanstvo svoje majke KF i htijući to, imenovanu psihički maltretirao na način da ju je gotovo svakodnevno vrijeđao, govorio joj da je kurva, kurvenda, da je ništ koristi i lijenčina, da je on za nju profesor, psovao ju, psovao joj S te je razbijao pokućstvo i čaše kada bi mu prigovorila, naređivao joj da mu kupi alkohol i govorio da se ne vraća kući iz dućana ukoliko mu ne kupi pelinkovac, donio sjekiru u kuću kako bi razbio vitrinu te joj prigovarao radi jela koje je spremila i govorio joj da će jelo koje skuha baciti kroz prozor ukoliko neće biti dobro, čime ju je dovodio u ponižavajući položaj te kod nje izazvao osjećaj uznemirenosti kroz dulje vrijeme,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinio teže kazneno djelo,

2) dana 25. ožujka 2025. oko 19,00 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući, u cilju da ustraši svoju majku KF, u alkoholiziranom stanju, kada ga je pitala zašto mora svaki dan biti pijan, imenovanoj rekao da će ju usmrtiti, da će joj odsjeći glavu sjekirom te neka si nađe grobno mjesto,

dakle drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio, radnjama pod toč. 1), kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece

– nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11, a radnjom pod točkom 2) kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 okrivljenom ŽF utvrđuju se slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, iz toč. 1), na temelju čl. 179.a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca,

- za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, iz toč. 2), na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

te se, potom, na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, okrivljeni ŽF

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE i 10 (DESET) MJESECI

III. Na temelju čl. 57. KZ/11 okrivljenom ŽF se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 11 (jedanaest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom ŽF se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 26. ožujka 2025. nadalje.

V. Na temelju čl. 69. KZ/11 okrivljenom ŽF se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI O ALKOHOLU

koja će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava, dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, a potom, tijekom trajanja roka provjeravanja, izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje tri godine.

VI. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni ŽF u cijelosti se oslobađa obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenika u uvodu navedenu optužnicu, stavljajući mu na teret počinjenje kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 te iz čl. 179.a KZ/11.

2. Očitujući se na optužbu okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret. Ispitan je, stoga, na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su uz suglasnost stranaka zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija od 26. ožujka 2025., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 26. ožujka 2025., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 26. ožujka 2025., ispitana je na raspravi kao svjedokinja žrtva KF te je pročitan zapisnik o njezinu ispitivanja od 15. travnja 2025., ispitana je svjedokinja SF, pročitan je pisani nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata, dr.med., navedeni vještak neposredno je ispitan na raspravi 8. rujna 2025., ispitani su svjedoci NF i EF, pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika te je na kraju dokaznog postupka ispitan okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegovih ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i njegova prvog ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da su se, i prije spornog događaja koji se odnosio na prijetnju, događali sukobi s njegovom majkom. To su bili samo verbalni sukobi, a vrijeđala je i ona njega. Ona mu je zamjerala kada je trebao ići na utakmicu, i ona je bila ta koja je ponekad izazivala sukobe. Na pitanje je li kada vrijeđao svoju majku odgovorio je da jest, a kada je upita kako odgovorio je da ovo što je napisano. Dakle, da ju je svakodnevno vrijeđao, govorio da je kurva, kurvenda, ništkoristi i lijenčina, da je on za nju profesor, psovao joj S i nju, dok nije razbacivao tanjure, a možda je ponekad bacio jednu ili dvije čaše. Nije razbio vitrinu, dok je na pitanje je li majci rekao da će joj jelo koje je skuhala baciti kroz prozor ako neće biti dobro, odgovorio je da valjda je. Što se tiče teze da je majci govorio da mu u dućanu treba kupiti Pelinkovac, rekao je da mu je ona sama nosila alkohol, on joj to nije rekao. Opisano ponašanje događalo se godinu dana prije njegova uhićenja i zadržavanja u istražnom zatvoru, a kada je upitan vezano za događaj od 25. ožujka 2025., odgovorio je da je on te zgode sjedio, a prije navedenog toga dana bio je na igralištu gdje je popio par piva. Zbog toga mu je majka počela prigovarati, rekla je da zašto pije, čini mu se da po njezinom mišljenju ne bi smio popiti ni pivu, a zbog tog njezinog prigovora se razljutio. Nije joj te zgode prijetio, ali je bacio stolac u peć. Razljutio se jer je ona "kričala", a može reći da mu je žao zbog peći i zbog toga što je bacio stolac. Smatra da nema problem s alkoholom, iako je o tome svoje mišljenje dao i psihijatrijski vještak, time da si ponekad popije pivo ili gemišt. On je kritične zgode donio sjekač za drva u kuću, u prethodnik prije ulaza u kuću, no istim nije razbio vitrinu. Naposljetku je dodao da se takvo njegovo ponašanje koje je priznao nije događalo svakodnevno, nego s vremena na vrijeme, time da može reći da je radio u Njemačkoj, a to je bilo prije otprilike dvije godine, dakle prije 2024.

4.1. U obrani prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, ŽF iskazao je da je vrijeđao svoju majku i govorio joj pogrdne riječi, no rijetko, te da ona ima svoje probleme zbog kojih dođe do toga. Nije istina da je svakodnevno pijan, alkohol ne konzumira često. Nije joj rekao da će sve razbiti, no jako se razljutio pa joj je rekao da će joj odsjeći glavu sjekirom, ali to joj je rekao tako, ne bi to učinio. Nije ni siguran da li joj je to rekao, moguće da je.

4.2. Prilikom prvog ispitivanja okrivljenik je rekao da rijetko pije alkohol, možda jednom ili dva puta u dva tjedna kada mu netko dođe, zna majci reći pogrdne riječi ali ne često, jednom na tjedan joj kaže da mu kupi pelinkovac i pivo, prigovara joj za hranu kada mu nije fino jer ga ona tjera jesti, naveo je da i on pridonosi i da joj daje novac da mu kupi pivo, a vezano za kazneno djelo prijetnje je naveo da je točno da joj je rekao da će joj odsjeći glavu sjekirom, ali joj je to rekao već prije, ne zna kada, a ne 25. ožujka 2025. Ona je njega 25. ožujka 2025 pitala zašto je stalno pijan pa se razljutio i bacio stolac, no kako je ona stajala pokraj kupaonice, stolicom je pogodio staklena vrata od peći, za što mu je žao što su se razbila. Nije imao namjeru majku pogoditi stolicom.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su žrtva KF i okrivljenik majka i sin, dakle da je žrtva okrivljeniku bliska osoba. Nije sporno niti da je 25. ožujka 2025. došlo do verbalnog sukoba između njih dvoje niti su sporni određeni oblici nasilničkog ponašanja od strane okrivlienika. Sporno je, s druge strane, je li okrivljenik neprimjereno ponašanje ispoljavao svakodnevno, kao i je li joj uputio na teret mu stavljenu prijetnju.

6. Iz iskaza oštećene KF, majke okrivljenika, kao svjedokinje, s dokaznog ročišta proizlazi da njezin sin ŽF ne radi i konzumira alkohol. Problemi su počeli kada je ŽF ostao bez posla pa nije imao novaca za alkohol. Od tada ju je gotovo svakodnevno vrijeđao, govorio joj da je kurva, kurvenda, niš' koristi i lijenčina, psovao, razbacivao stvari po kući, naređivao joj da mu kupi alkohol i govorio da se ne vraća kući iz dućana ukoliko mu ne kupi pelinkovac, donio sjekiru u kuću kako bi razbio stol i vitrinu te joj prigovarao radi jela koje je spremila i govorio joj da će jelo koje skuha baciti kroz prozor ukoliko neće biti dobro. ŽF je bio na liječenju jer je zbog alkohola dobio koronu i upalu pluća pa je bio u Klenovniku gdje mu je propisano pet vrsta lijekova koje konzumira s alkoholom. Znao joj je prijetiti da će joj odsjeći glavu, da će je usmrtiti, neka si nađe grobno mjesto i da joj neće dolaziti čistiti grob. Tako joj je više puta prijetio, a zadnji puta sada 25. ožujka 2025. kada je bacio i stolicu u staklo kamina, a u kaminu je gorjela vatra. Radi toga se spremila i otišla iz kuće, majci i sestri, kojima se i povjerila o Danijelovom ponašanju. Boji se sina zbog njegovog ponašanja, a takvo se ponašanje u posljednjih godinu dana događalo gotovo svakodnevno, i kada je imao pića i kada nije.

6.1. Ispitana na raspravi 2. srpnja 2025., oštećena KF navela je da se sjeća svog iskaza danog na dokaznom ročištu te kod istog ostaje. Ponavlja da joj je okrivljenik prijetio 25. ožujka 2025., ali ne samo tada nego i ranije više puta, no navedenog dana prijetio joj je da će joj glavu odsjeći sjekirom, da će je zakopati, a kap koja je prelila čašu bila je to što je bacio stolac u peć u kojoj je gorjela vatra te je tom prilikom razbijeno staklo te peći, isto se rasulo. Zbog toga je pokupila stvari i otišla k svojoj sestri. Okrivljenik kroz razdoblje od godinu dana nije radio, a radi se o razdoblju gotovo od početka prošle 2024., i u tome razdoblju kada je bio u alkoholiziranom stanju njegovo je ponašanje bilo katastrofalno. Pod kraj ovog razdoblja, prije nego što je uhićen, pijan je bio praktički svaki dan. Pritom ju je tjerao da mu ide kupiti pivo ili pelinkovac, a zbog takvog njegovog ponašanja, a pri čemu ju je on i vrijeđao govoreći joj primjerice da je "kurva, kurvenda" i svašta drugo, s njim je bilo nemoguće živjeti. Također joj je govorio da si kupi grobno mjesto, time da joj je to rekao kako 25. ožujka 2025., tako i ranije u više navrata. Na pitanje branitelja je li netko čuo ili vidio kada joj je okrivljenik prijetio ili je ponižavao, odgovorila je da k njima praktički nitko nikad nije dolazio te su uglavnom bili sami. Na daljnje pitanje branitelja što je ona napravila kada je okrivljenik razbio peć, odgovorila je da je počistila nastali nered, to je trajalo oko 15 minuta i potom otišla k susjedi, dok na pitanje gdje je bio i što je za to vrijeme radio okrivljenik, rekla je da je on za to vrijeme sjedio na kauču. Na pitanje predstavnice optužbe vezano za trenutak bacanja stolca u peć i prijetnje o kojoj je iskazivala, odgovorila je da je 26. ožujka 2025. odlučila prijaviti prijetnju i taj događaj koji se dogodio dan prije. Dakle, isti se dogodio 25. ožujka 2025. u popodnevnim satima, praktički predvečer. Na daljnje pitanje što je okrivljenika isprovociralo da reagira na opisani način 25. ožujka 2025., odgovorila je da je te prilike bio pijan, time da se ne može precizno sjetiti što je bio neposredan povod, a kada joj je predočeno da je na dokaznom ročištu navela da mu je rekla da "zar mora biti takva budala" te ga kao i inače pitala "da li mora biti svaki dan pijan", odgovorila je da je to bilo upravo tako, a da se sad zbog proteka vremena istog od prve nije sjetila. Kada je upitana koje riječi joj je okrivljenik inače upućivao u spornom razdoblju, odgovorila je da joj je govorio da je kurva, kurvenda, ništkoristi, lijenčina, također ju je tjerao kupovati mu "pijaču", a jedne prilike kući je donio sjekiru i rekao da će sve polupati. On inače pije pet vrsta lijekova, a oštećenica smatra da ima velikih problema s alkoholom i to već dulje vrijeme te da mu je potrebno liječenje.

7. Iz iskaza svjedokinje SF, tete okrivljenika, s rasprave 2. srpnja 2025., proizlazi da je okrivljenik prema njezinoj sestri KF bio bezobrazan, da je on po njezinu mišljenju ovisnik o alkoholu, možda već 6-7 godina, a kad je pijan onda je frajer. To znači da je prema majci neugodan. Njegova majka, a sestra svjedokinje, nije joj se često povjeravala o njegovu ponašanju, no taj dan kad joj je okrivljenik prijetio, o čemu joj je ispričala, ona je došla k svjedokinji s dvije vrećice, rekla da joj je okrivljenik prijetio i da se bojala ostati doma. Svjedokinja joj je dopustila da ostane kod nje i dala tabletu za smirenje. Žrtva je bila uznemirena, a misli da joj je ispričala i da je okrivljenik polupao ormare ili vrata kao i da joj je prijetio pri čemu je spominjala sjekiru. On se po njezinim saznanjima često tako ponašao dok je bio pijan, time da mora reći da joj sestra KF nije često niti puno pričala o takvom njegovom ponašanju budući da ju je o tome bilo sram pričati. Ona i sestra se nisu često viđale, no s obzirom da je oštećenica radila u blizini mjesta stanovanja svjedokinje znala je doći za pauzu u njezinu kuću te su se viđale otprilike jednom mjesečno, dok je ona u njezinu kuću u [adresa] odlazila možda svaka 3-4 mjeseca, time da na svoje uši nikad nije čula prijetnje okrivljenika prema njegovoj majci

8. Iz iskaza svjedoka NF s rasprave od 8. rujna 2025. proizlazi da poznaje okrivljenika, školski su kolege, ponekad je okrivljenik dolazio k njemu kući i pomagao mu. Znali su ići u šumu, pomagao mu je u domaćinstvu, a k njemu je dolazio po prilici jednom mjesečno. Okrivljenik u tim prilikama nije dolazio u pijanom stanju, već su popili alkohol dok su radili, nisu se opijali, primjerice kada su išli u šumu znali su popiti svaki po otprilike 4 piva. Konačno, svjedok je iskazao da već gotovo četiri godine ne živi na adresi na koju je okrivljenik dolazio kako bi mu pomagao, time da je u razdoblju između ožujka 2024. do ožujka 2025. kod njega bio samo u jednom navratu.

9. Iz iskaza svjedoka EF s rasprave 19. rujna 2025. proizlazi da poznaje okrivljenika, susjedi su u [adresa] na način da ih dijeli jedna kuća. Tu i tamo jedan drugome pomagali su i povremeno dolazili u kuće. O odnosu okrivljenika s njegovom majkom ne zna ništa posebno, njega se taj odnos ništa ne tiče. Ne zna ništa o događaju zbog kojeg je intervenirala policija, nakon kojeg je okrivljenik završio u istražnom zatvoru. On se tog dana vratio s posla, i tada je vidio da je na njegovom dvorištu bila policija, a s obzirom da je tada radio saznanja o tom događaju nema. Na pitanje branitelja odgovorio je da okrivljenik i on nisu zajedno "fušali", dok je okrivljenik njemu znao pomagati u vinogradu, a on okrivljeniku s drvima. Upitan je li okrivljenik prilikom njihovih druženja konzumirao alkohol, rekao je da je znao popiti, primjerice pivo ili gemišt prilikom posla, dok na pitanje je li okrivljenik bio zaposlen, odgovorio je da zna da je radio više poslova, a pritom da je oko 2-3 mjeseca bio u Njemačkoj, no ne zna u kojem je to periodu bilo. Zna da je radio kod N, a misli da i nešto s podovima.

10. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika proizlazi da je 26. ožujka 2025. u 12,49 sati u organizmu imao koncentraciju alkohola od 0,99 g/kg, a iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija na adresi prebivališta okrivljenika u [adresa] proizlazi da je od okrivljenika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 56956 oduzeta sjekira oštrice dužine 20 cm i drvenom drškom dužine 88 cm te sjekač dužine oštrice 20 cm i duljinom drške od 70 cm.

11. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata, dr.med., proizlazi da je kod okrivljenika dijagnosticirana ovisnost o alkoholu visokog intenziteta i progresivnog tijeka, a zbog alkoholne ovisnosti i pratećih alkoholnih intoksikacija, uz dodatan utjecaj aktualnog afektivnog stanja, okrivljenik je u sporno vrijeme i u odnosu na sporna djela imao smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja, ali ne bitno, kao i smanjenu sposobnost upravljanja vlastitom voljom i postupcima, ali ne bitno, dakle, bio je smanjeno ubrojiv. Sukladno iznijetom, zaključak je psihijatrijskog vještaka da se uslijed opisane ovisničke psihijatrijske patologije detektira povišeni rizik kaznenog recidivizma na strani okrivljenika, pri čemu je kritični i presudan moment ovisnost o alkoholu, uz daljnji zaključak da su ispunjene kliničke i forenzičko- psihijatrijske pretpostavke potrebne za primjenu sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

11.1. Iz iskaza vještaka mr.sc. Nenada Horvata na raspravi 8. rujna 2025. proizlazi da je u pisanom nalazu i mišljenju citirao i komentirao dostupne medicinske dokumente i podatke koji se nalaze u bolničkom informacijskom sustavu Opće bolnice Varaždin. Oni su, ističe nadalje, dakako, ne samo potvrdili nego i akcentuirali dijagnostička utvrđenja koja je donio u pisanom nalazu i mišljenju. Riječ je naime o kazusu gdje nema i ne može biti nikakve dijagnostičke sumnje. Ujedno, na pitanje branitelja je li kod žrtve po njegovu mišljenju bio prisutan strah za njezin život kada je kritične zgode okrivljenik bacio stolac u peć čije se staklo razbilo, a da je ona nakon toga to staklo pomela, očistila sobu i napustila kuću najmanje pola sata nakon tog događaja i navodne prijetnje, vještak je odgovorio da se o tome ni na koji način kao forenzički psihijatar ne može očitovati, obzirom na to da žrtvu ne poznaje, kao ni njezin psihološki ustroj i da s njom nije razgovarao o kritičnom događaju, odnosno o situaciji o kojoj se ovdje radi.

12. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje je optužen.

13. Iz iskaza oštećenice proizlazi opis nasilničkog ponašanja okrivljenika, njezina sina, prema njoj u inkriminiranom razdoblju, kao i opis prijetnje stavljene okrivljeniku na teret. Tako je oštećenica opisala da je okrivljenik bio pijan praktički svaki dan te je u takvom stanju vrijeđao, govoreći joj među ostalim da je kurva, kurvenda, ništkoristi, lijenčina, tjerao ju kupovati mu piće ("pijaču"), donio u kuću sjekiru kako bi razbio vitrinu, psovao ju i drugo. Iz navoda oštećenice proizlazi da je takvo ponašanje okrivljenika bilo učestalo, gotovo svakodnevno jer da je praktički svaki dan bio pijan, time da je sve to uslijedilo nakon što je prestao raditi kada je dobio otkaz, i to gotovo od početka 2024. Osim toga, opisala je da joj je okrivljenik prijetio 25. ožujka 2025., time da su se prijetnje s njegove strane događale i ranije, ali da je toga dana bacio i stolac u peć, razbivši staklo na njoj, nakon čega je otišla svojoj sestri, time da joj je prijetio da će joj odsjeći glavu sjekirom, usmrtiti je i da si neka nađe grobno mjesto.

13.1. Iskaz oštećene/žrtve KF kao svjedokinje ovaj sud u cijelosti prihvaća jer se radi o dosljednom, neproturječnom, okolnosnom, detaljnom i iskrenom iskazu koji nije doveden u sumnju drugim provedenim dokazima niti ovaj sud nalazi ikakvih razboritih razloga za neprihvaćanje istog. Oštećenica je svjedočila u dva navrata – na dokaznom ročištu, potom i na raspravi – te unutar takvog iskazivanja nema proturječnosti o bitnim okolnostima, nelogičnosti niti drugih razloga koji bi dovodili u sumnju njegovu vjerodostojnost, a osim toga sud ne nalazi uvjerljivih razloga zbog kojih bi se ista upustila u lažno terećenje vlastita sina, istovremeno se izlažući kaznenom progonu zbog lažnog iskazivanja. U tom smislu valja reći da je oštećenica prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu navela da ponašanje okrivljenika nije bilo tako loše ranije od inkriminiranog razdoblja, što dodatno učvršćuje zaključak o vjerodostojnosti njezina iskaza jer ukazuje da ne postoji njezina namjera za neistinitim terećenjem okrivljenika (dodavanjem veće kriminalne količine), već da se ista ograničila na ono što se stvarno dogodilo.

14. Na istinitost iskaza oštećenice upućuje i iskaz svjedokinje SF. Imenovana svjedokinja je sestra oštećenice, a teta okrivljenika. Kao takva, ima određena saznanja koja je iznijela opisujući da je okrivljenik prema oštećenici bio bezobrazan, neugodan, odnosno – kada je bio pijan, a prema mišljenju ove svjedokinje okrivljenik je ovisnik o alkoholu – "onda je frajer" te se u pijanom stanju često tako ponašao. Opisala je i da je oštećenica došla k njoj i ispričala joj da joj je okrivljenik prijetio spominjući sjekiru, da je polupao ormare ili vrata, a zbog čega je oštećenica bila uznemirena.

14.1. Iskaz svjedokinje SF sud cijeni vjerodostojnim te ga u cijelosti prihvaća. Premda se radi o sestri oštećenice, ista je ujedno i teta okrivljenika, te kao takva nema nikakvog razloga niti motiva lažno teretiti okrivljenika i time se izlagati kaznenom progonu. Nisu poznati nikakvi momenti koji bi pokazivali na njezinu motivaciju za neistinitim terećenjem okrivljenika pa u tom smislu nema uporište za sumnju u njezin iskaz, dok glede sadržaja istog valja reći da je svjedokinja iskazala o onome što joj je, i koliko, poznato. Nije uočena nikakva sklonost pretjerivanju, već iskazivanju o poznatom, a osim toga u sadržaju njezina iskaza nema nelogičnosti niti nedosljednosti. Osim toga, iskaz ove svjedokinje u suštini je suglasan s iskazom same oštećenice u pogledu činjenice da joj je okrivljenik prijetio, nakon čega se ona obratila ovoj svjedokinji, kako svojoj sestri, radi utočišta, kao i u pogledu ponašanja okrivljenika prema oštećenici, koje je svjedokinja opisala kao bezobrazno, neugodno i ponašanje kao "frajera", a uvjetovano ovisnošću o alkoholu, kako to svjedokinja zaključuje.

15. Pored navedenog, istinitost iskaza oštećenice u pogledu inkriminacije nasilja u obitelji, potvrđuje dijelom u svojoj obrani i sam okrivljenik koji, potvrđujući verbalne sukobe s majkom, navodi da je vrijeđao svoju majku, a na pitanje kako, odgovara "ovo što je napisano", precizirajući da ju je s vremena na vrijeme vrijeđao, govorio da je kurva, kurvenda, ništkoristi i lijenčina, da je za nju profesor, psovao joj S i nju, možda je ponekad bacio jednu ili dvije čaše te da je vjerojatno majci rekao da će joj jelo koje je skuhala baciti kroz prozor ako neće biti dobro. Ujedno je okrivljenik, osporavajući inkriminiranu prijetnju, naveo da mu je 25. ožujka 2025. majka prigovorila zašto pije pa se razljutio jer je ona "kričala" (vikala) i bacio stolac u peć.

16. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je kod okrivljenika dijagnosticirana ovisnost o alkoholu visokog intenziteta i progresivnog tijeka, a zbog alkoholne ovisnosti i pratećih alkoholnih intoksikacija, uz dodatan utjecaj aktualnog afektivnog stanja, okrivljenik je u sporno bio smanjeno ubrojiv, uz daljnji zaključak da se uslijed opisane ovisničke psihijatrijske patologije detektira povišeni rizik kaznenog recidivizma na strani okrivljenika, pri čemu je kritični i presudan moment ovisnost o alkoholu. Dopunski ispitan na raspravi, psihijatrijski vještak pojasnio je na čemu je utemeljio svoj nalaz i mišljenje ustvrdivši da je korištena dokumentacija ne samo potvrdila, nego i akcentuirala dijagnostička utvrđenja koja je donio u pisanom nalazu i mišljenju, ujedno istaknuvši da je riječ o kazusu gdje nema i ne može biti nikakve dijagnostičke sumnje.

16.1. Kada se navedeni nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka – koji je jasan, potpun, neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka, pri čemu je angažirani psihijatrijski vještak u cijelosti, i to jasno i argumentirano, odgovorio na sva postavljena pitanja i izjasnio se o svim relevantnim okolnostima, zbog čega ga sud prihvaća – poveže sa svim prethodno navedenim okolnostima, proizlazi zaključak da se okrivljenik u inkriminiranom razdoblju, u alkoholiziranom stanju, učestalo nasilnički ponašao prema svojoj majci KF. Vezano za pitanje njegove alkoholiziranosti, sam okrivljenik u obrani izražava nezadovoljstvo majčinim prigovaranjem njegova odlaženja na utakmice zbog tamošnje konzumacije alkohola, što je na tragu iskaza oštećenice glede kaznenog djela prijetnje iz kojeg proizlazi da je sinu prigovorila "da li mora biti svaki dan pijan". U tom smislu, životno je i realno da su žrtvino problematiziranje i predbacivanje alkoholiziranja njezina sina, ovdje okrivljenika, povezano s njegovom dijagnosticiranom ovisnosti o alkoholu visokog intenziteta i od strane vještaka detektiranom nekritičnošću glede svojeg stanja, dovodili do neprimjerenih reagiranja okrivljenika prema istoj, odnosno bili okidač za takvo ponašanje.

17. Valja ovdje reći da sud prihvaća obranu okrivljenika u dijelu u kojem priznaje dio radnji stavljenih mu na teret kao radnje nasilja u obitelji, budući da je isto sukladno ostalim navedenim dokazima, dok obranu ne prihvaća u dijelu u kojem određene radnje negira, jer isto proturječi rezultatu dokaznog postupka odnosno drugim provedenim dokazima. Tako se ne može prihvatiti obrana da nije tražio od majke da mu u trgovini kupi Pelinkovac, jer da mu je ona sama nosila alkohol, između ostalog i zbog toga što je sam okrivljenik verbalizirao da mu je majka predbacivala konzumaciju alkohola pa je neživotno da bi mu ona, ponavlja se – kao majka, svojevoljno kupovala i opskrbljivala ga istim, a onda mu prigovarala zbog toga. Obranu sud ne prihvaća niti u dijelu u kojem okrivljenik navodi da se njegovo neprimjereno ponašanje događalo samo s vremena na vrijeme, budući da iz konzistentnog iskaza oštećenice proizlazi da je okrivljenik bio pijan praktički svaki dan i da se takvo ponašanje u spornom periodu događalo praktički svakodnevno, dakle učestalo. U odnosu na navod iz obrane okrivljenika, iznijet u kontekstu učestalosti njegova ponašanja, da je radio u Njemačkoj, i to prije otprilike dvije godine, dakle prije 2024., treba reći da isti sam po sebi ukazuje da se ne odnosi na inkriminirano razdoblje, pa u tom smislu ne utječe na zaključak o učestalosti spornog ponašanja okrivljenika prema žrtvi.

18. Što se tiče iskaza svjedoka NF i EF, valja reći da se radi o poznanicima okrivljenika (školskom kolegi odnosno susjedu) koji su se s njime međusobno ispomagali u poslovima na domaćinstvu. Isti nemaju posebnih relevantnih saznanja o inkriminacijama, dakle o prijetnji niti u odnosu s majkom, dok su u odnosu na pitanje okrivljenikove konzumacije alkohola verbalizirali da se prilikom obavljanja posla nisu opijali, već da su popili svaki oko četiri pive (svjedok NF) odnosno da je okrivljenik znao popiti pivo ili gemišt prilikom posla (svjedok EF). S obzirom na nepostojanje relevantnih saznanja o spornim događajima, iskazi ovih svjedoka nisu od bitnog značaja, dok u pogledu pitanja konzumacije alkohola valja reći da su relevantne činjenice u tom dijelu utvrđene na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, kojeg ne dovodi u pitanje mjera konzumacije alkohola okrivljenika prilikom druženja s poznanicima.

19. Glede kaznenog djela prijetnje prema majci kao bliskoj osobi, sud i u tom dijelu prihvaća iskaz oštećene KF, sve iz ranije iznesenih razloga. Na istinitost i tog dijela iskaza ukazuje iskaz svjedokinje SF kojoj se oštećenica obratila, a za koju svjedokinja navodi da je bila uznemirena. Činjenica je, osim toga, da se oštećenica, kako to i sama iskazuje na raspravi, ubrzo, sutradan, odlučila prijaviti izrečene prijetnje, dok je oštećenica opisala motiv odnosno okidač za sporno postupanje okrivljenika – prigovorila mu je "da li mora biti svaki dan pijan". Kako je, treba ponoviti, sam okrivljenik iskazao nezadovoljstvo majčinim prigovaranjem njegova odlaženja na utakmice zbog tamošnje konzumacije alkohola, i ovdje treba zaključiti da je životno i realno da su žrtvino problematiziranje i predbacivanje alkoholiziranja njezina sina, ovdje okrivljenika, povezano s njegovom dijagnosticiranom ovisnosti o alkoholu visokog intenziteta i od strane vještaka detektiranom nekritičnošću glede svojeg stanja, doveli do neprimjerene reakcije okrivljenika prema žrtvi sporne prigode i izricanja prijetećeg sadržaja. U tom smislu se dodaje da je okrivljenik u obrani naveo da je spornog dana bio na igralištu, konzumirao pive (par piva), zbog čega mu je po povratku kući majka počela prigovarati, a radi čega se on razljutio i bacio stolac u peć. Tome se dodaje da iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija na adresi prebivališta okrivljenika u [adresa] proizlazi da je od okrivljenika oduzeta sjekira oštrice dužine 20 cm i drvenom drškom dužine 88 cm te sjekač dužine oštrice 20 cm i duljinom drške od 70 cm, što povezano s tvrdnjom oštećenice da joj je okrivljenik prijetio da će joj odsjeći glavu sjekirom dodatno ukazuje da je okrivljenik, koji je posjedovao ovo oruđe, objektivno realno mogao verbalizirati korištenje istog u vidu iznošenja prijetnji prema majci, koja ga je prethodno, ponavlja se, iziritirala prigovorom zbog konzumacije alkohola, glede kojeg on smatra da nema problema. Okrivljenik, dakle, priznaje da je kritične zgode bio ljut, a potvrđuje i da je bacio stolac u peć.

20. Povezujući sve navedeno s njegovom alkoholiziranošću i utvrđenjima na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, nema dvojbe da je okrivljenik oštećenici uputio ozbiljne prijetnje stavljene mu na teret optužnicom pa u tom smislu sud okrivljenikovo osporavanje počinjenja ovog kaznenog djela cijeni usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe, pa obranu u tom dijelu ne prihvaća, dok prihvaća iskaz oštećene KF koji je životan, logičan i neproturječan. Činjenica da je oštećenica čistila staklo razbijeno kada je okrivljenik bacio stolicu u peć sama po sebi ne dovodi u sumnju njezin iskaz, već isto valja promatrati u svjetlu trpljenja učestalog nasilja duže vrijeme i činjenicu da se radi o odnosu majke prema okrivljeniku, što često podrazumijeva podnošenje neprihvatljivog ponašanja tijekom duljeg vremena, dok činjenica da je oštećenica u konačnici sljedeći dan prijavila izrečenu prijetnju, a po događaju zatražila utočište kod svoje sestre, koja je opisala da je oštećenica bila uznemirena, predstavlja dodatnu potvrdu istinitosti njezina iskaza.

21. Dokazni prijedlog obrane za provođenje psihijatrijskog vještačenja oštećene KF odbijen je kao nevažan. Naime, isti je predložen na okolnost je li kod iste postojao strah tempore criminis, s obzirom da se radi, po stavu obrane, o bitnom obilježju kaznenog djela, međutim, budući da bitno obilježje kaznenog djela prijetnje nije postojanje straha kod žrtve, već je ovo kazneno djelo ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren, pri čemu je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje, radi se o nevažnom dokaznom prijedlogu. Osim toga, valja reći da nema elemenata na temelju kojih bi se moglo zaključiti da postoji kakav razlog na strani oštećenice koji bi iziskivao potrebu da je se psihijatrijski vještači. Zbog toga je navedeni dokazni prijedlog odbijen.

22. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

22.1. Ocjena je ovog suda da, s obzirom na sve prethodno navedeno, nema nikakve dvojbe da je okrivljenik u cijelom inkriminiranom razdoblju upravo na optužnicom opisani način teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, konkretno odredbu čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojom je nasilje u obitelji definirano kao, između ostalog, primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda odnosno psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

22.2. Naime kada okrivljenik, kako je to nedvojbeno utvrđeno na temelju provedenih dokaza, oštećenu majku KF, u inkriminiranom razdoblju od ožujka 2024. do 25. ožujka 2025. učestalo u alkoholiziranom stanju, svjestan da time omalovažava i vrijeđa dostojanstvo svoje majke KF i htijući to, psihički maltretira na način da ju gotovo svakodnevno vrijeđa, govori joj da je kurva, kurvenda, da je ništ koristi i lijenčina, da je on za nju profesor, psuje nju i S te razbija pokućstvo i čaše kada bi mu prigovorila, naređuje joj da mu kupi alkohol i govori da se ne vraća kući iz dućana ukoliko mu ne kupi pelinkovac, donese sjekiru u kuću kako bi razbio vitrinu te joj prigovara radi jela koje je spremila i govori joj da će jelo koje skuha baciti kroz prozor ukoliko neće biti dobro, tada isti upravo prema oštećenici primjenjuje nasilje iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje je kod oštećenice prouzročilo uznemirenost i poniženost. Opisano ponašanje okrivljenika, s obzirom na brojnost i različite modalitete njegovih radnji i postupanja, učestalost i dugotrajnost istog, bez sumnje treba smatrati grubim, učestalim te sa značajem teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, pri čemu je realno i prihvatljivo da je takvo ponašanje, kao za to apsolutno podobno, kod žrtve prouzročilo uznemirenost i poniženost.

22.3. Budući da je oštećena KF, kao njegova majka, član obitelji okrivljenika, sukladno čl. 87. st. 8. KZ/11, s obzirom na sve naprijed obrazloženo proizlazi zaključak da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Pritom valja dodati da je sud prilikom donošenja presuda intervenirao u činjenični opis na način da je, sukladno rezultatima dokaznog postupka, naznačio (umjesto naznake "svakodnevno") da je okrivljenik svoju majku "gotovo svakodnevno" vrijeđao i na drugi način psihički maltretirao, jer tako proizlazi prvenstveno i iz iskaza same oštećenice, a isto tako, s obzirom na iskaz oštećenice činjenični opis djelomično je korigiran i na način da je umjesto naznake da je okrivljenik "razbijao pokućstvo, tanjure i čaše" naznačeno da je "razbijao pokućstvo i čaše", jer tako proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, konkretno iskaza oštećenice koja verbalizira da je bacio stolicu, inače znao razbacivati stvari po kući, ali i obrane samog okrivljenika koji ne negira bacanje čaša, dok bacanje tanjura negira. Navedena intervencija ni na koji način nije teža za okrivljenika pa u tom smislu ne ide na njegovu štetu.

23. Također, na temelju svega prethodno navedenog te provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze (materijalna dokumentacija sadržana u spisu pritom nije ni na koji način dovedena u pitanje te je sud prihvaća), sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik 25. ožujka 2025. oko 19,00 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući, u cilju da ustraši svoju majku KF, u alkoholiziranom stanju, kada ga je pitala zašto mora svaki dan biti pijan, imenovanoj rekao da će ju usmrtiti, da će joj odsjeći glavu sjekirom te neka si nađe grobno mjesto

23.1. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je neodlučno je li prijetnja doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

23.2. Nema dvojbe da su riječi koje je okrivljenik uputio inkriminirane zgode – da će oštećenu KF usmrtiti, odsjeći joj glavu sjekirom te da si neka nađe grobno mjesto – apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha, što je okrivljenik i htio, a s obzirom na ranije navedeno irelevantno je je li on kao počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje odnosno je li kod oštećenice nastupio strah. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik inkriminirane zgode prijetio imenovanoj članici svoje obitelji, a budući da se radi o njegovoj majci, ista je okrivljeniku bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. u vezi sa st. 8. KZ/11.

24. Okrivljeni ŽF je prilikom počinjenja obaju kaznenih djela postupao s izravnom namjerom, a osim toga, tempore criminis je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, dok nije sporno da je bio svjestan protupravnosti te na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, slijedom čega je okrivljenik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 te je, posljedično, za ista proglašen krivim.

25. Na temelju svega navedenog sud je okrivljenika proglasio krivim za oba kaznena djela, kako su mu stavljena na teret predmetnom optužnicom. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

25.1. Pritom je otegotnim okrivljeniku cijenjen sadržaj prijetnje koji obuhvaća groženje na više načina, dok su mu, s druge strane, olakotnim cijenjeni kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost, djelomično priznanje kaznenog djela, djelomično izraženo žaljenje, nezaposlenost, činjenica da je tempore criminis (što se odnosi na oba kaznena djela) bio smanjeno ubrojiv, kao i korektno ponašanje na sudu.

25.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za kazneno djelo prijetnje šest mjeseci, a maksimum pet godina zatvora, dok za kazneno djelo nasilja u obitelji minimum iznosi jednu, a zakonski maksimum tri godine zatvora, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljeniku za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 utvrditi pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca te ga, imajući u vidu okolnost da se radi o stjecaju kaznenih djela i uzimajući u obzir počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti i ličnost okrivljenika, osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, uz izricanje djelomično uvjetne osude na način da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava jedanaest mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedanaest mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, sve na temelju ocjene da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, koja je i dalje u donjem dijelu propisane za ova kaznena djela, osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

25.3. Tako izrečenom sankcijom će se, kada se cijeni i činjenica da je od strane psihijatrijskog vještaka utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, izrečenom kaznom omogućiti da okrivljenik u okviru zatvorskog sustava, a potom i za vrijeme provjeravanja, kroz potrebno vrijeme – a koje je bitno dulje nego u slučaju osude bezuvjetnom kaznom zatvora – bude podvrgnut obveznom liječenju od ovisnosti o alkoholu.

26. Pritom je na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno da se okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 26. ožujka 2025. nadalje.

27. Kao što je ranije spomenuto, na temelju čl. 69. KZ/11 okrivljeniku je ujedno izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava, dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, a potom, tijekom trajanja roka provjeravanja, izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje tri godine. Riječ je o sigurnosnoj mjeri koja se izriče počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, a u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je okrivljenik ovisnik o alkoholu koji je djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem te ovisnosti (posrijedi je presudan utjecaj alkohola sve do razine da se sporno ponašanje ne bi ni dogodilo da nije bilo kritičnog, presudnog doprinosa i utjecaja alkohola, time da alkoholizam kod njega ima progresivan trend), kao i da postoji vjerojatnost počinjenja istog ili sličnog težeg kaznenog djela zbog alkoholizma, a radi čega mu je potrebno liječenje od ovisnosti o alkoholu te je vještak predložio izricanje ove sigurnosne mjere. Stoga je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, kao stručne osobe, u pravilnost kojeg nema razloga sumnjati, izrečena ova sigurnosna mjera, a sa čime su se, valja uzgred reći, u završnom govoru složili i okrivljenik i njegov branitelj.

28. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljeni ŽF u cijelosti je oslobođen obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja, s obzirom na njegove loše imovinske prilike odnosno da je nezaposlen, bez imovine i lišen slobode gotovo šest mjeseci, tako da bi njihovim plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Stoga je o troškovima kaznenog postupka odlučeno primjenom navedene zakonske odredbe.

29. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 24. rujna 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-147/2025

2. Okrivljeni ŽF, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj okrivljenika Tihomir Rožmarić, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećenica KF, [adresa]

5. Probacijski ured Varaždin