Poslovni broj: Us I-460/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ĐTK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Tonći Miliću, odvjetniku u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku ĐT, radi priznavanja prava na razmjerni dio invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2025. u nazočnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužiteljice, 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/23-05/03144519563, Urbroj: 341-99-06/2-23- 5518 od 10. siječnja 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 141-02/23-03/03144519563, Urbroj: 341- 05-06/2-23-14296 od 11. listopada 2023.

III. Tužiteljici ĐTK, OIB: [osobni identifikacijski broj] kod koje je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dana 15. veljače 2011. uzrokovan 100% bolešću priznaje se pravo na razmjerni dio invalidske mirovine počevši od 15. veljače 2011.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti rješenje o određivanju iznosa razmjernog dijela invalidske mirovine iz točke III. izreke ove presude.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužiteljici iznos od 4.170,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora, dok se za više traženo od dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/23-05/03144519563, Urbroj: 341-99-06/2-23-5518 od 10. siječnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 141-02/23-03/03144519563, Urbroj: 341-05-06/2-23- 14296 od 11. listopada 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici kod koje je zbog 100% bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti priznato počevši od 10. srpnja 2015. pravo na razmjerni dio invalidske mirovine u svoti od 351,13 kn (46,60 EUR) mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Umjesto ove mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 473,84 kn (62,89 EUR) mjesečno. Isplata te mirovine pripada tužiteljici počevši od 10. srpnja 2015. mjesečno unatrag.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužiteljica u bitnom navodi da je izjavila žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu kojim je utvrđeno da joj isplata mirovine pripada počevši od 10. srpnja 2015. i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je i osporeno rješenje tuženika nezakonito i neosnovano. Protivno navodima iz obrazloženja tog rješenja, tužiteljica smatra da je prvostupanjsko tijelo trebalo utvrditi da je kod nje potpuni gubitak radne sposobnosti nastao 15. veljače 2011. Naime, ovom postupku prethodio je upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu koji je, po tužiteljičinoj tužbi, presudom poslovni broj: UsImio-89/19-22 od 17. rujna 2020., poništio rješenje tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: 141-02/17-03/03144519563, ur. broj: 341-99-06/2-17-006982 od 1. ožujka 2019., i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. U navedenoj presudi Upravni sud u Splitu je, između ostaloga, utvrdio da je u upravnom sporu u kojemu je donesena ta presuda provedeno medicinsko vještačenje po sudskoj vještakinji psihijatru dr. sc. Dolores Britvić, a na okolnosti pobliže opisane u obrazloženju te presude. Navedena vještakinja je u svojem nalazu i mišljenju od 31. siječnja 2020., koje je utemeljila na medicinskoj dokumentaciji, kao i na neposrednom pregledu tužiteljice, utvrdila da je kod tužiteljice opća nesposobnost za rad nastupila 15. veljače 2011., odnosno prije nego što je prvostupanjski vještak 27. srpnja 2015. obavio pregled tužiteljice. Navedena vještakinja je u svojem zaključku izrijekom utvrdila da je kod tužiteljice opća nesposobnost za rad postojala u vrijeme vještačenja po vještacima u Njemačkoj, odnosno 15. veljače 2011., te da su, dakle, promjene u tužiteljičinom zdravstvenom stanju bile prisutne i 27. srpnja 2015. godine i 22. veljače 2019., te da su bile prisutne i tijekom provođenja vještačenja koje je ona obavila. Nadalje, ističe da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsImio-89/19-22 od 17. rujna 2020., tuženiku ukazano da zatraži novi nalaz i mišljenje vještaka koji treba utvrditi je li kod tužiteljice nastupila opća nesposobnost za rad i kada je ista nastupila, te da pri tom u obzir uzme utvrđenja iz nalaza i mišljenja neovisne sudske vještakinje psihijatrice prof. dr. sc. Dolores Britvić. Novim nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, eviden. broj vještačenja: 868632, od 13. veljače 2023., utvrđeno je da je kod tužiteljice zbog 100 % bolesti dana 10. srpnja 2015. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti prema čl. 39. st. 4. ZOMO-a. Međutim, u navedenom nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nisu uopće uzeta u obzir utvrđenja iz navedenog nalaza i mišljenja sudske vještakinje psihijatrice prof. dr. sc. Dolores Britvić, a kamoli da su ti vještaci iznijeli razloge zbog kojih smatraju da njen zaključak, o nadnevku nastanka potpunog gubitka žaliteljičine radne sposobnosti, nije pravilan. U tome dijelu ni pobijano, a ni prvostupanjsko rješenje ne sadržavaju razloge o odlučnim činjenicama, jer se iz njihova obrazloženja ne može iščitati zašto vještaci Vijeća nisu kao pravilan prihvatili zaključak vještakinje dr. sc. Dolores Britvić o vremenu nastanka potpunog gubitka tužiteljičine radne sposobnosti. Tužiteljica smatra da su utvrđenja dr. sc. Dolores Britvić sukladna pravilima medicinske struke, kao i medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, te da vještaci Vijeća nisu doveli u pitanje stručnost i pravilnost zaključaka te vještakinje. Tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja posebno ističe da tužiteljica, prema podacima u spisu, nije podnijela tužbu radi poništenja njegova rješenja broj: 577567 od 12. lipnja 2023. godine, kojim je uvažena tužiteljičina žalba i poništeno rješenje HZMO-a, Područnog ureda u Dubrovniku, broj: 67442 od 12. listopada 2015. godine te predmet vraćen tom Područnom uredu na ponovni postupak. Činjenicu da tužiteljica nije podnijela tužbu radi poništenja navedenog drugostupanjskog rješenja tuženik pogrešno shvaća i interpretira. Naime, da je tužiteljica pokrenula upravni spor radi poništenja toga rješenja, sud bi tu tužbu odbacio kao nedopuštenu, i to temeljem odredbe članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima, kojom je predviđeno da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u tužiteljevo pravo i/ili njegov pravni interes. U situaciji kad je tuženik rješenjem broj: 577567 od 12. lipnja 2023. u cijelosti uvažio tužiteljičinu žalbu i u cijelosti poništio rješenje HZMO-a, Područnog ureda u Dubrovniku, broj: 67442 od 12. listopada 2015., tužiteljica nije imala pravni interes za podnošenje tužbe radi poništenja tog rješenja, jer njime nije povrijeđeno neko njeno pravo i/ili pravni interes. Iz svega navedenoga je razvidno da je tuženik u nezakonito provedenom postupku, na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, donijevši pobijano rješenje, pogrešno primijenio materijalno pravo na tužiteljičinu štetu. Stoga, tužiteljica predlaže sudu donošenje presude kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika i naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica u tužbi u bitnom ističe da da je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno da je kod tužiteljice potpuni gubitak radne sposobnosti nastupio 10.7.2015., a ne 15.2.2011. Navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, kod koje je zbog 100% bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato je, počevši od 10.7.2015., pravo na razmjerni dio invalidske mirovine. Protiv navedenog rješenja tužiteljica da je pravodobno podnijela žalbu u kojoj navodi da rješenje pobija u dijelu u kojem je utvrđeno da je kod nje potpuni gubitak radne sposobnosti nastao 10.07.2015. i u dijelu u kojem je utvrđeno da joj isplata mirovine pripada počevši od 10.07.2015. te smatra da je u vezi s navedenim pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je kod nje potpuni gubitak radne sposobnosti nastao 15.2.2011. te da je ovom postupku prethodio upravi spor pred Upravnim sudom u Splitu koji je presudom, poslovni broj: UsImio-89/19-22 od 17.9.2020. poništio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 1.3.2019. i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. U provedenom žalbenom postupku je utvrđeno da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 577567 od 12.6.2023., donesenim na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 868632 od 13.2.2023., uvažena žalba i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, broj: 67442 od 12.10.2015. te je predmet vraćen Područnom uredu u Dubrovniku da na temelju navedenog nalaza i mišljenja donese novo rješenje. Prema povratnici koja prileži spisu predmeta spomenuto rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 577567 od 12.6.2023., uručeno je opunomoćeniku tužiteljice dana 16.6.2023., a prema podacima u spisu predmeta protiv navedenog rješenja nije podnesena tužba, odnosno tužiteljica nije tužbom protiv navedenog rješenja osporavala datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti utvrđen navedenim nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 13.2.2023. S obzirom na navedeno, u žalbenom postupku je konstatirano da je pobijanim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici pravilno, u izvršenju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 577567 od 12.06.2023., pravo na razmjerni dio invalidske mirovine priznato počevši od 10.7.2015. te je isplata iste pravilno određena od 10.7.2015., sukladno članku 59. ZOMO. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

5. U sporu su održane rasprave 27. studenog 2024. i 26. kolovoza 2025., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. ET.

6.1. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem sudske vještakinje dr. sc. Dolores Britvić, spec. psihijatar držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na razmjerni dio invalidske mirovine.

10. Među strankama nije sporno da je kod tužiteljice nastao potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 100% bolešću.

11. Sporno je kada je kod tužiteljice nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, a time i od kada tužiteljici pripada prava na isplatu (razmjernog dijela) invalidske mirovine.

12. Prema odredbi članka 52. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, 40/2010, 121/2010, 139/2010, 61/2011, 114/2011, 76/2012, 112/2013, 133/2013; dalje: ZOMO) pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 10., 11. i 13. do 17. ovoga Zakona na temelju invalidnosti iz članka 34. stavak 1. i 2. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 12. na temelju invalidnosti iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona, ako je invalidnost nastala zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

13. Odredbom članka 54. stavka 1. ZOMO-a propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka invalidnosti, ako tim Zakonom nije drukčije određeno.

14. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut na zahtjev podnesen 15. listopada 2009. nadležnoj ustanovi u Republici Njemačkoj.

15. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je presudom ovog suda poslovni broj UsImio-89/19-22 od 17. rujna 2020. poništeno ranije rješenje tuženika od 1. ožujka 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak s obrazloženjem u bitnom da je tijekom upravnog spora proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu psihijatru prof.dr.sc. Dolores Britvić, a koji nalaz i mišljenje sud ocjenjuje stručnim i uvjerljivim, utemeljenim na pravilima struke, detaljno i iscrpno obrazložen. Sudska vještakinja psihijatrica prof.dr.sc. Dolores Britvić da je u svom detaljno obrazloženom nalazu i mišljenju nedvojbeno i jasno utvrđuje kako unatoč činjenici da opisane dijagnoze kod tužiteljice mogu liječiti, dugo trajanje depresivnog poremećaja komplicirano d dekompenziranim Poremećajem ličnosti značajno otežavaju tretman svakodnevnog funkcioniranja, slijedom čega je sudska vještakinja mišljenja da su kad tužiteljice nastupile promjene koje se ne mogu otkloniti liječenjem, da je radna sposobnosti trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, te da kod tužiteljice postoji invalidnost te trajni gubitak sposobnosti za rad. Također, sudska vještakinja psihijatrica u nalazu i mišljenju nedvojbeno i jasno utvrđuje kako je datum nastanka opće nesposobnosti za rad bio u vrijeme vještačenja vještaka u Njemačkoj, odnosno 15. veljače 2011., dakle, kako je opće nesposobnosti za rad nastupila prije pregleda prvostupanjskog vještaka 27. srpnja 2015. ili pregleda vijeća viših vještaka 22 veljače 2019., a opisane dijagnoze su svakako bile prisutne u vrijeme prvostupanjskog vještačenja 27. srpnja 2015., kao i u trenutku pregleda vijeća viših vještaka 22. veljače 2019. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

15.1. Sudskom presuda je dana uputa da će u ponovljenom postupku tuženik zatražiti novi nalaz i mišljenje vještaka koji treba utvrditi je li kod tužiteljice nastupila opće nesposobnosti za rad i kada je ista nastupila, a koji vještak treba uzeti u obzir utvrđenja iz pribavljenog nalaza i mišljenja neovisne sudske vještakinje psihijatrice prof. dr. sc. Dolores Britvić od 31. siječnja 2020., te će potom tuženik nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novo rješenje, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba Suda.

16. U postupku u povodu navedene presude ovog suda od 17. rujna 2020. doneseno je rješenje tuženika od 12. lipnja 2023. kojim je uvažena žalba tužiteljice, poništeno prvostupanjsko rješenje od 12. listopada 2015. i predmet vraćen na ponovni postupak, a koje rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ev. broj vještačenja: 868632 od 13. veljače 2023. kojim je utvrđeno da kod tužiteljice postoji potpuni gubitak radne sposobnosti zbog 100% bolesti dana 10. srpnja 2015.; te da je u ponovljenom postupku po navedenom rješenju tuženika doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužiteljica izjavila žalbu koja je odbijena ovdje osporenim rješenjem tuženika.

17. S obzirom da prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku psihijatru u ovom sporu. To stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužiteljica u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost datuma nastanka opće nesposobnosti za rad kod tužiteljice, jedino dokazno sredstvo kojim tužiteljica može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

18. Stalni sudski vještak spec. psihijatar dr.sc. ET je u pisanom nalazu i mišljenju od 7. travnja 2025., zaprimljenom pred ovim sudom 14. travnja 2025., a koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu, i koji je dan nakon analize spisu tuženog tijela priležeće medicinske i druge dokumentacije i navoda tužbe, te svih isprava priloženih spisu kao i na temelju psihijatrijskog pregleda tužiteljice obavljenog dana 28. ožujka 2025. naveo kako je zdravstveno stanje tužiteljice dovelo do trajnih promjena koje se ne mogu otkloniti dostupnim metodama i načinima liječenja, radna sposobnost da je trajno smanjena za više od polovine prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, a kod imenovane postoji invalidnost i trajni gubitak sposobnosti za rad 100% uzrokovan bolešću. Navedeno zdravstveno stanje praćeno dijagnozama navedenim u pisanom nalazu i mišljenju nastupilo je ranije, bilo je prisutno i u vrijeme vještačenja prvostupanjskog vještaka 27. srpnja 2015., u vrijeme pregleda vijeća viših vještaka 22.2.2019, nalaza vještaka 15.2.2012. višeg vještaka 27.5.2016. vještaka revizora 29.11.2022. vijeća viših vještaka 17.10.2022. vijeća viših vještaka 13.2.2023. te je bilo prisutno i u vrijeme njegovog pregleda. Što se tiče dana nastanka radne nesposobnosti uzrokovanog 100% bolešću vještak navodi kako je nesposobnost nastupila u vrijeme pregleda vještaka u Njemačkoj 15.2.2011. dakle, da je nastupila prije pregleda vještaka 27. srpnja 2015. prije pregleda vijeća viših vještaka 22.2.2019, nalaza vještaka 15.2.2012. višeg vještaka 27.5.2016. vještaka revizora 29.11.2022., vijeća viših vještaka 17.10.2022. i vijeća viših vještaka 13.2.2023.

18.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja stalni sudski vještak psihijatar dr.sc. ET navodi da su se u konkretnom slučaju tužiteljice prvi psihički problemi javili prije dvadesetak godina nakon prijeloma lijeve ruke u laktu. Nakon operativnog zahvata zaostali su jaki bolovi, nije više mogla raditi kao konobarica, morala je dati otkaz i zaposliti se kao čistačica, no i taj posao joj je bilo teško raditi, pojavilo se depresivno raspoloženje, bezvoljnost, nihilizam, suicidalnost. Bila je liječena psihijatrijski farmakoterapijom i psihoterapijom. Iz nalaza de LT od 8.2.2019. vidljivo je da je liječena u kontinuitetu, da su dijagnosticirane bolesti Depresivni poremećaj F32.2; Kronični somatizirajući bolni poremećaj F 45.41; Sindrom nemirnih nogu G 25.81, Trajni poremećaj u ličnosti nakon kronične bolesti F 62.9, uključena je terapija Citalopram, Quetiapin, Pregabalin. Vještačena je na mirovinskom u Njemačkoj dana 15.2.2011. gdje vještak navodi da se radi o kombiniranom poremećaju u ličnosti s narcističnim crtama i prisilnim radnjama F 61; somatoformnom bolnom poremećaju F 45.4, te depresivnoj neurozi koja se različito manifestira kod poremećaja ličnosti F 34.1, te da u odnosu na poslove koje je do tada radila postoji radna sposobnost kraća od 3 sata, dakle ne postoji za poslove na kojima je zadnje radila. Na psihijatrijskom pregledu tijekom vještačenja 28.3.2025. ostavlja dojam depresivne osobe, sniženog raspoloženja, zapuštene vanjštine, reduciranih voljnonagonskih dinamizama, u formi mišljenje osiromašeno, opširna, dramatizirajuća, sadržajno depresivno obojena simptomatika, maskirana suicidalna promišljanja, nihilistična, heteroagresivnih poriva. U ličnosti impulzivna, projektivna, emocionalno nestabilnih i narcističnih obilježja, smanjene kritičnosti i uvida u svoje stanje. Tužiteljica da aktualno pokazuje simptome i obilježja povratnog depresivnog poremećaja kliničke slike težeg intenziteta, somatizacijski poremećaj te obilježja mješovitog poremećaja u ličnosti. Slijedom navedenih dijagnoza u zadnjih 14 godina po procjeni vještaka u Njemačkoj radno je nesposobna. Za navedene dijagnoze postoje metode i načini liječenja u vidu psihofarmaka i psihoterapije koje su po dostupnoj medicinskoj dokumentaciji primijenjene, no nisu polučile očekivane rezultate. Pri tome vještak ističe da je potebno uzeti u obzir da je depresija „bolest s tisuću lica", da je u konkretnom slučaju u komorbiditetu s poremećajem u ličnosti koji nije rezultat depresije, nego se radi o primarnoj aberantnoj strukturi u ličnosti nastaloj u ranoj mladosti. Ovakva komplicirana klinička slika bolesti veoma je rigidna na tretman i liječenje i otežava prilagodbe na potrebe svakodnevnog funkcioniranja. Osim toga, otežavajući čimbenik u tretmanu je bila i dob (pedesete godine života) te dotadašnja životna iskustva, radno, obiteljsko, društveno okruženje. Iz do sada navedenog vještak smatra kako se promjene koje su nastupile u zdravstvenom stanju tužiteljice ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost joj je trajno smanjena za više od polovice radnog vremena prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, te kod iste postoji invalidnost te trajni gubitak sposobnosti za rad 100% uzrokovano bolešću. Navedeno zdravstveno stanje dijagnosticirano ranije navedenim dijagnozama bilo je prisutno i u vrijeme vještačenja prvostupanjskog vještaka 27. srpnja 2015. u vrijeme pregleda vijeća viših vještaka 22.2.2019, nalaza vještaka 15.2.2012. višeg vještaka 27.5.2016, vještaka revizora 29.11.2022, vijeća viših vještaka 17.10.2022. vijeća viših vještaka 13.2.2023. te je bilo prisutno i u vrijeme njegovog pregleda. Što se tiče dana nastanka radne nesposobnosti uzrokovane bolešću 100% navodi kako je nesposobnost nastupila u vrijeme pregleda vještaka u Njemačkoj 15.2.2011.

19. Navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka spec. psihijatra dr.sc. ET dostavljen je strankama na očitovanje u roku od 8 dana od dana primitka istoga.

20. Tužiteljica je dana 12. svibnja 2025. dostavila pisano očitovanje u kojem navodi da nema prigovora na pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka spec. psihijatra dr. sc. ET od 7. travnja 2025. Štoviše, navela je da njegov nalaz i mišljenje u cijelosti potvrđuje osnovanost navoda koje je tužiteljica iznijela u tužbi i tijekom postupka. Protivno utvrđenjima iz pobijanog rješenja, navedeni vještak je pravilno utvrdio: - da tužiteljica pokazuje simptome i obilježja povratnog depresivnog poremećaja težeg intenziteta, somatizacijskog poremećaja i mješovitog poremećaja u ličnosti; - da su navedene tužiteljičine dijagnoze dovele do trajnih promjena koje se ne mogu otkloniti dostupnim metodama i načinima liječenja, zbog čega joj je radna sposobnost smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, te da kod nje postoji invalidnost te stopostotni trajni gubitak sposobnosti za rad uzrokovan bolešću; da su navedene dijagnoze nastupile ranije, da su bile prisutne u vrijeme svih vještačenja te da su bile prisutne aktualno i tijekom pregleda; da je dan nastanka tužiteljičine radne nesposobnosti bio u vrijeme vještačenja u Njemačkoj, odnosno 15. veljače 2011., dakle, prije pregleda prvostupanjskog vještaka od 27. srpnja 2015., i svih kasnijih pregleda i nalaza vještaka. S obzirom na to da je predmetni nalaz i mišljenje u suglasju s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Dolores Britvić, spec. psihijatra, od 31. siječnja 2020., da je očito da vještaci Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nisu valjano cijenili i ocijenili medicinsku dokumentaciju i tužiteljičino stvarno zdravstveno stanje. Stoga, tužiteljica predlaže usvoji tužbeni zahtjev i tuženiku naložiti da joj u roku od 15 dana naknadi troškove ovoga upravnog spora.

21. Tuženik je podneskom zaprimljenim u spis dana 26. kolovoza 2025. prije održavanja ročišta zakazanog za taj dan zatražio odgodu ročišta jer je tuženik dopisom od 18. kolovoza 2025. zatražio očitovanje od Zavoda za vještačenju, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka spec. psihijatra dr.sc. ET, a koje očitovanje tuženik nije zaprimio.

21.1. Navedenom prijedlogu tuženika za odgodu ročišta se usprotivila tužiteljica ističući kako je tuženik imao dovoljno vremena za pribavu tog očitovanja obzirom da je dopis od 17. travnja 2025. kojim je sud pozvao stranke da u roku od 8 dana dostave očitovanje na predmetni nalaz i mišljenje zaprimio istoga dana, dakle, 17. travnja 2025., dok tuženik nije tražio produljenje navedenog roka.

21.2. Sud je na ročištu od 26. kolovoza 2025. odbio prijedlog tuženika za odgodom istoga iz razloga jer je tuženik nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra dr.sc. ET od 7. travnja 2025. uz dopis ovog suda od 17. travnja 2025. kojim je pozvan u roku od 8 dana dostaviti očitovanje u odnosu na isti uredno zaprimio istoga dana (17. travnja 2025.) dok je ročište zakazano za dan 26. kolovoza 2025., pa je u datim okolnostima po ocjeni ovog suda tuženik imao dovoljno vremena za očitovanje u odnosu na predmetni nalaz i mišljenje, te drži prijedlog tuženika za odgodom ročišta usmjerenim odugovlačenju postupka i suprotnom načelu ekonomičnosti postupka, te je isti kao takav odbijen.

22. U pogledu među strankama sporne činjenice kada je nastupio nesporni potpuni gubitak radne sposobnosti tužiteljice koji je uzrokovan 100% bolešću, ovaj Sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka spec. psihijatra dr.sc. ET, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, te su u navedenom nalazu i mišljenju izneseni medicinsko objektivni razlozi i kriteriji prema kojima je sudski vještak utvrdio da je kod tužiteljice potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 100% bolešću nastao na dan pregleda tužiteljice pred vještacima u Njemačkoj dana 15. veljače 2011., te s obzirom da je sudski vještak osoba kojoj je povjereno vještačenje uže specijalnosti (psihijatar) u odnosu na ovlaštene vještake upravnih tijela, budući je njegovo vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa ostalim izvedenim pisanim dokazima i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu tuženog tijela kao i nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje spec. psihijatra prof. dr.sc. Dolores Britvić od 27. siječnja 2020. koji je pribavljen u prethodnom upravnom sporu.

23. U izloženom, uvažavajući okolnost da su u suprotnosti sa ostalim izvedenim pisanim dokazima, medicinskoj dokumentaciji tužitelja, nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr.sc. ET od 7. travnja 2025. pribavljenom u ovom sporu, kao i nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za psihijatriju prof. dr.sc. Dolores Britvić pribavljenim u prethodnom sporu, ovaj Sud ne može prihvatiti nalaze i mišljenja vijeća vještaka provedenih tijekom upravnog postupka, kao niti nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom evidencijski broj vještačenja: 868632 od 13. veljače 2023. kojim je utvrđeno da kod tužiteljice postoji potpuni gubitak radne sposobnosti zbog 100% bolesti dana 10. srpnja 2015.

24. Nadalje, za navesti je i da je u spis predmeta nakon zaključenja rasprave u ovom sporu dana 28. kolovoza 2025. zaprimljen podnesak tuženika u kojem navodi da prilaže u spis očitovanje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 25. kolovoza 2025. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka za psihijatriju dr. sc. ET od 7. travnja 2025., te s obzirom da prema očitovanju Vijeća viših vještaka proizlazi da Vijeće prihvaća Nalaz i mišljenje od 7. travnja 2025. stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. sc. ET, tuženik predlaže da Sud meritorno riješi ovaj spor.

25. Naposljetku, glede prigovora tuženika da je rješenjem tuženika od 12.6.2023., donesenim na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 868632 od 13.2.2023., uvažena žalba i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, broj: 67442 od 12.10.2015. te je predmet vraćen Područnom uredu u Dubrovniku da na temelju navedenog nalaza i mišljenja donese novo rješenje, a protiv kojeg rješenja tužiteljica prema podacima spisa predmeta nije podnijela tužbu niti osporavala datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti utvrđenog navedenim nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 13.2.2023. to da je pravilno isti utvrđen s navedenim datumom, za navesti je tuženiku da se rješenje sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja i upute o pravnom lijeku, te vlastoručnog potpisa ovlaštene službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela ili kvalificiranog elektroničkog potpisa ovlaštene službene osobe ili kvalificiranog elektroničkog pečata javnopravnog tijela sukladno odredbi članka 98. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21), dok svojstvo pravomoćnosti stječe izreka rješenja. Stoga kako u izreci rješenja tuženika od 12.6. 2023. nije utvrđen datum nastanka invalidnosti, već je samo poništeno ranije prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak, to ovaj sud navedeni prigovor drži neosnovanim.

26. Stoga, imajući u vidu naprijed navedeno, a budući da osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, nisu zakoniti, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te tužiteljici kod koje je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dana 15. veljače 2011. uzrokovan 100% bolešću priznati pravo na razmjerni dio invalidske mirovine počevši od 15. veljače 2011. (članak 54. stavak 1. ZOMO-a) i naložiti prvostupanjskom tijelu da donese rješenje o određivanju tako utvrđenog razmjernog dijela iznosa invalidske mirovine. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I., II, III. i IV. izreke presude.

27. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i trošak sastava obrazloženih podnesaka od 19. studenog 2024. i 12. svibnja 2025. u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a iznosi ukupno 3.750,00 eura (Tbr. 27. u svezi Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23). Na navedeni iznos je potrebno dodati i troškove vještačenja u iznosu od 420,00 eura, a što ukupno iznosi 4.170,00 eura.

28. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u preostalom dijelu i to iz razloga jer trošak vještačenja koji je i obistinjen vještaku iznosi 420,00 eura, dok će preostali iznos koji je predujmljen na ime troškova vještačenja biti vraćen tužiteljici.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke.

U Splitu 24. rujna 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.