REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-122/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza SOLIN BRODOGRADNJA d.o.o. u stečaju, OIB: 27876766259, Rapići 12/a, Ljubitovica (Općina Seget), kojeg zastupa zastupnik po zakonu Marko Lonac i punomoćnik Andrej Greguš, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika

BRODOGRADILIŠTE SPECIJALNIH OBJEKATA d.o.o., OIB: 15413473504, Bobovica 10A, Bobovica (Grad Samobor), kojeg zastupa zastupnik po zakonu NG i punomoćnica Nora Matulić Sumić, odvjetnica u OD Matulić Sumić & partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 28. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Leona Zrnića, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika GG, na ročištu za objavu presude 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku BRODOGRADILIŠTE SPECIJALNIH OBJEKATA d.o.o., OIB: 15413473504, da u roku od 15 dana, na ime neplaćenih troškova veza, režijskih troškova vode i struje te lučkih pristojbi i troškova posade DOK-a 17, isplati tužitelju iznos od 105.550,25 eura, i to:

- na ime troškova priveza DOK-a 17, za mjesec rujan 2014. godine, iznos od 17.555,62 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 14. listopada 2014. godine pa do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 12 a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do 1.siječnja 2023. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,te od 1.siječnja 2023.godine do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena,

- na ime troškova vode i elektične energije , za mjesec rujan 2014. godine, iznos od 3.001,03 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 31. listopada 2014. godine pa do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena,a od 1.kolovoza 2015.godine do 1.siječnja 2023. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,te od 1.siječnja 2023.godine do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena,

- na ime troškova priveza DOK-a 17, za mjesec listopad 2014. godine, iznos od 18.918,68 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 14. studenog 2014. godine pa do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena,a od 1.kolovoza 2015.godine do 1.siječnja 2023. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,te od 1.siječnja 2023.godine do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena,

- na ime troškova priveza DOK-a 17, za mjesec studeni 2014. godine, iznos od 37.244,63 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 15. prosinca 2014. godine pa do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do 1.siječnja 2023. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,te od 1.siječnja 2023.godine do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena,

- na ime troškova priveza DOK-a 17, lučkih pristojbi te troškova vode i električne energije, za mjesec prosinac 2014. godine, iznos od 2.285,73 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 01. siječnja 2016. godine pa do do 1.siječnja 2023.za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,te od 1.siječnja 2023.godine do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena,

- na ime troškova posade DOK-a 17, za mjesec rujan 2014. godine, iznos od 6.636,14 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 15. listopada 2014. godine pa do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do 1.siječnja 2023. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,te od 1.siječnja 2023.godine do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena,

- na ime troškova posade DOK-a 17, za mjesec listopad 2014. godine, iznos od 6.636,14 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 15. studenog 2014. godine pa do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do 1.siječnja 2023. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,te od 1.siječnja 2023.godine do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena,

- na ime troškova posade DOK-a 17, za mjesec studeni 2014. godine, iznos od 6.636,14 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 15. prosinca 2014. godine pa do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do 1.siječnja 2023. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,te od 1.siječnja 2023.godine do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena,

- na ime troškova posade DOK-a 17, za mjesec prosinac 2014. godine, iznos od 6.636,14 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 15. siječnja 2015. godine pa do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do 1.siječnja 2023. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,te od 1.siječnja 2023.godine do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznom kamatom u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.”

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 28.562,29 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu 2.275,43 EUR zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je 9. rujna 2016. ovom sudu podnio tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi isplate iznosa od 795.268,33 kn po osnovi naknade troškova nastalih prilikom dokovanja / razdokovanja broda Monet u razdoblju od rujna do prosinca 2014. Tužitelj potražuje troškove za pet članova posade, lučke pristojbe (priveza), vodu, struju, sve u pogledu DOK-a 17 kojeg je vlasnik i posjednik.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik 19. rujna 2014. prema izdanoj ponudi tužitelja naručio remontne i radove razdokovanja broda Monet te da su se stranke sporazumjele da će tužitelj tuženiku dati predmetni DOK na korištenje, da će radove razdokovanja vrišti isključivo tuženik koji će snositi i troškove nastale prilikom tog razdokovanja.

3. Nadalje tužitelj navodi da se DOK 17 nalazi privezan u krugu bivše Brodograđevne industrije Split d.d.( dalje BIS) koje društvo je izdalo tužitelju račune na ime nastalih troškova koje, kako smatra tužitelj treba podmiriti tuženik. Tužitelj, dakle, drži da utemeljenost njegova potraživanja izravno potvrđuju navedeni računi izdani od Brodograđevne industrije Split d.d. koja je povodom istih ishodila pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Splitu, broj Povrv-723/2015 od 13. studenog 2015. kojom je održan na snazi platni nalog protiv tuženika.

4. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti i porekao navode tužbe. Istakao je tuženik da se nikada nije obvezao snositi navedene troškove tužitelja za vrijeme dokovanja broda Monet te da među strankama nikada nije bilo dogovora o tome da bi tuženik snosio predmetne troškove. Tuženik da se tužitelju obvezao plaćati ležarinu te osigurati dostupnost snabdijevanja struje i vode, a nikako plaćati troškove struje i vode. Jednaku formulaciju da je sadržavao i ugovor o opskrbi DOKA 17 energentima od 1. prosinca 2010. zaključen između tužitelja i Brodosplit- brodogradilišta d.o.o. Split, kojim se tuženik obvezao osigurati tužitelju opskrbu energentima, a ne i snositi njihov trošak pa da nema sumnje o značenju takve formulacije.

5. Tuženik navodi da je BIS navedeni ugovor raskinuo 18. studenog 2013. radi tužiteljeva neplaćanja, a da tužitelj unatoč upozorenjima BIS-a nije izvršio odvez DOK- a 17 niti podmirio svoje obveze, radi čega je BIS ishodio niz ovršnih isprava protiv tužitelja. Također da je tuženik odbio razdokirati brod Monet unatoč nalogu Lučke kapetanije Split iz rješenja od 19. studenog 2014. kojim mu je isto naloženo, a naposljetku da je razdokiran sporazumno.

6. Navodi tuženik da je prije naručivanja spomenutih radova na brodu Monet, BIS isključio opskrbu DOK-a 17 električnom energijom i vodom radi neplaćanja režijskih troškova, a radi čega je Lučka kapetanije Split naložila BIS-u omogućavanja opskrbe DOK-a 17 električnom energijom i vodom na račun vlasnika DOK-a odnosno tužitelja.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-604/2016 prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari jer je rješenjem ovog suda broj St-1229/16 od 18. kolovoza 2017. nad tužiteljem otvoren stečajni postupak, a budući je stečajni upravitelj preuzeo postupak, ovaj postupak je nastavljen pod brojem P-117/19.

8. U daljnjem tijeku postupak tužitelj Solin brodogradnja d.o.o. u stečaju ustrajao je u svemu i predložio izvršiti uvid u spise ovog suda broj Ovr-48/15 i St-1229/16 te saslušati svjedoke RG, VG, TG, AG i PG.

9. Tuženik je ustrajao u navodima da je sav režijski trošak pa i trošak radne snage bio uključen u usluge tužitelja, a time i trošak dokiranja i usluga u DOK-u koji se tiče radne snage i režija jer drugačije nije bilo dogovoreno. Naveo je kako je tužitelj izdao tuženiku račun za dokiranje te da isti nije obuhvaćao nikakve dokatne troškove, a koje troškove tužitelj naknadno zahtjeva u ovom postupku. Također navodi kako cijena dokiranja generalno u praksi uključuje uporaba doka, trošak obavljenih radova u doku, trošak energenata isporučenih brodu, a ne doku te da je ono što tužitelj ovom tužbom traži fiksni trošak poslovanja tužitelja koji se nikada posebno ne naplaćuje.

10. Presudom ovog suda poslovni broj P-117/19-28 od 19. svibnja 2021. sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti uz obrazloženje da je tuženik ispunio obvezu prema tužitelju sukladno ugovoru te da tužitelj ne može tražiti ispunjenje one obveze koja nije ugovorena, a niti, kako je sud smatrao da proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, je bila predmet ugovaranja među strankama.

11. Visoki trgovački sud rješenjem poslovnog broja Pž-3634/2021-2 od 11. veljače 2022. ukinuo je citiranu prvostupanjsku odluku te predmet vratio sudu na ponovno suđenje. U ukidnom rješenju žalbeni sud je ocijenio da je u prvostupanjskom postupku došlo do onemogućavanja tužitelja u dokazivanju njegovih tvrdnji jer je sud bez obrazloženja odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja na okolnost dogovora među strankama o obvezi tuženika za snašanje utuženih troškova. Također, da je izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda u pogledu sadržaja tuženikove narudžbenice od 19. rujna 2014. u odnosu na obvezu naručitelja radova za osiguranje struje i vode za vrijeme dokovanja broda te jesu li troškovi režija i radne snage već bili uključeni u cijenu tužiteljeve usluge. Slijedom navedenog da će sud ocijeniti sadržaj isprava u spisu te tužiteljeve dokazne prijedloge (saslušanje svjedoka RG, OG, TG, ČG i PG), vodeći računa i o pravomoćnoj presudi broj Povrv-17/18 od 30. travnja 2019.

12. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u svojim navodima i dokaznim prijedlozima te podneskom od 28. srpnja 2022. uredio tužbu na pasivnoj strani i tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu tvrtke tuženika te istog označio kao Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o., OIB: 15413473507, Put Suplava 21, Split, dok je podneskom od 16. veljače 2023. uredio tužbeni zahtjev na način da je iznose iz tužbenog zahtjeva koji su izraženi u kunama prikazao i u eurima prema fiksnom tečaju konverzije.

13. Tuženik je, s druge strane, istakao kako bi se u konkretnom slučaju radilo o remontnim uslugama na brodu Monet za koju vrstu pravnih poslova Pomorski zakonik (članka 431. u svezi s člankom 440) zahtjeva pisani oblik te da ugovor koji nema pisani oblik, sukladno čl. 290 i čl. 294 Zakona o obveznim odnosima nije pravno valjan osim kada su ugovorne strane u cijelosti ili pretežito ispunile obveze koje iz njega proizlaze.

14. Tuženik je naveo da je naručio usluge od tužitelja navedene u narudžbenici, da je tužitelj narudžbu prihvatio, uslugu obavio, za nju izdao račun broj 1/20/16/P1/1, ishodio pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj Povrv-17/18 od 30. travnja 2019. kojom je usvojen prijeboj s tražbinom tuženika, dok je održao na snazi platni nalog za iznos od 193.057,32 Kn za zateznim kamatama a koji iznos je tuženik u cijelosti podmirio 5. studenog 2020. pa da je ugovor ispunjen kao i tuženikova obveza, a da pozivanje tužitelja na usmene dogovore nije od značaja jer da takvi navodni usmeni dogovori nemaju nikakvu pravnu snagu. U pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaće radnika tuženik ističe da radnici tužitelja nisu ni radili na brodu dok u pogledu troškova struje, vode i priveza DOK-a tužitelj je dugovao BIS-u i nikada ih nije platio radi čega je BIS te tražbine i prijavio u stečaju tužitelja St-104/19. Tuženik je ustrajao u saslušanju zastupnika po zakonu tuženika NG

15. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-173/22 od 27. rujna 2023. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari jer je tužitelj brisan iz sudskog registra., a rješenjem ovog suda poslovni broj P-173/22 od 6. veljače 2024. postupak je nastavljen u ime i za račun Stečajne mase iza Solin brodogradnja d.o.o. u stečaju.

16. Podnescima od 27. lipnja 2024. i 17. travnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev vršeći konverziju istu iz kuna u eure, s obzirom na uvođenje EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj te označavajući osobu tuženika kao Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o., OIB: 15413473504, Bobovica 10a, Bobovica, Grad Samobor.

17. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem isprava i pregledom dokumentacije sadržane u spisu, i to narudžbenicu Brodosplita – Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o. od 19. rujna 2014., račun Brodograđevne industrije Split d.d. broj 800/1430/309237 od 30. rujna 2014., račun broj 815/1430/309237 od 30. rujna 2014., račun broj 891/1430309237 od 31. listopada 2014., e-mail korespondencija (str.13, 21-26), presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovi broj Povrv-723/15 od 13. studenog 2015., ugovor o opskrbi DOK-a 17 energentima od 1. prosinca 2010. sklopljen između Solin brodogradnja d.o.o. i Brodosplit brodogradilište d.o.o., rješenje Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Split od 25. srpnja 2014., potvrda o pisanom priopćenju javne bilježnice Željane Biuk od 26. svibnja 2014., zapisnik o priopćenju izjave javne bilježnice u Trogiru Željane Biuk od 15. svibnja 2014., dopis Brodograđevne industrije Split d.d. od 13. svibnja 2014., rješenje Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture Uprave sigurnosti plovidbe Lučka kapetanija Split Klasa: 342-01/14-01/2491 Ur broj: 530-04- 4-6-4-14-2 od 19. studenog 2014., e-mail Div grupe od 20. studenoga 2014., popis obračunskih lista za razdoblje 1. kolovoza 2002. - 31.prosinca 2014., presuda Trgovačkog suda u Splitu Povrv-17/2018 od 30. travnja 2019., račun br. 1/20116/P-1/1 datiran 27. srpnja 2016. Solin brodogradnja d.d. sa specifikacijom izvršenih radova, izvatci Hrvatske poštanske banke klijenta Brodosplit-brodogradilište specijalnih objekata. Sud je izvršio uvid u spise ovog suda Povrv-17/18, Povrv-723/15 i St- 1229/2016 te kopirao dijelove tih spisa i uložio u ovaj spis. Sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika NG te svjedoka RG, OG, TG, ČG i PG. Sud nije izvršio uvid u predmet Ovr-48/2015 jer je činjenice odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrdio iz svih preostalih izvedenih dokaza pa je izvođenje tog dokaza bilo nepotrebno. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

18. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 105.550,25 EUR na ime troškova nastalih prilikom dokovanja / razdokovanja broda Monet u razdoblju od rujna do prosinca 2014.

20. Među strankama nije sporno da su zaključile ugovor o dokovanju broda Monet način da je tužitelj prihvatio ponudu tuženika od 19. rujna 2014. i istog dana izdao narudžbenicu za tu uslugu te da su radovi po toj osnovi obavljeni.

21. Sporno je među strankama jesu li, po osnovi ugovora, odnosno usmenog dogovora među njima (kojem usmenom dogovoru je za slučaj postojanja među strankama sporna i valjanost), dogovorile naknadu troškova prilikom dokovanja / razdokovanja broda Monet i to konkretno troškova za lučke pristojbe, vodu i struju te troškova za pet članova posade DOK-a 17.

22. Sud je u tom pogledu, prije svega, ispitao materijalne isprave.

23. U pogledu presude Povrv-723/15 od 13. studenog 2015. ističe se da je istom održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika Zrinka Milić-Štrkalj iz Splita, poslovni broj Ovrv- 60/15 od 10. travnja 2015.g. u dijelu kojim se nalaže tuženiku (ovdje tužitelju) da u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu tužitelja (Brodograđevna industrija Split d.d. Split, dalje BIS) u iznosu od 593.739,32 kn sa zateznim kamatama. Iz obrazloženja citirane presude razvidno je da se tražbina iz tog postupka odnosi na plaćanje računa ispostavljenih na ime troškova priveza DOK-a za studeni i prosinac 2014.g., siječanj i veljaču 2015.g., troškova vode za razdoblje prosinca 2014.g. i siječnja 2015.g., te trošak električne energije za razdoblje prosinca 2014.g. i siječnja 2015.g. u sveukupnom iznosu od 598.739,32 kn, a koji računi od strane tuženika nisu podmireni tužitelju.

24. S tim u vezi, ponavlja se da se zahtjev tužitelj u ovom postupku odnosi na režijske i troškove radnje snage za razdoblje od rujna do prosinca 2014., dok tužbeni zahtjev BIS-a iz postupka Povrv-7238/15 obuhvaća i troškove za 2015. godinu. Stoga u pogledu dijela tražbine o kojoj je odlučeno presudom ovog suda Povrv-723/15, tužitelj u ovom postupku smatra da ista ima teretiti ovdje tuženike, kao i trošak radne snage za vrijeme dok je brod Monet bio na DOK-u 17.

25. Iz narudžbenice Brodosplita – Brodogradilišta specijalnih objekata d.o.o. od 19. rujna 2014. (dalje: narudžbenica), razvidno je tuženik naručuje usluge za dokiranje broda.

26. Iz narudžbenice, specifikacije radova razvidno je da isti obuhvaća 1. opće usluge, 2. dokovanje / razdokovanje, 3. dnevna ležarina u doku za jedan dan.

27. Iz ostalih uvjeta narudžbe propisano je da za slučaj dodatnih usluga, koje nisu definirane narudžbenicom, davatelj usluga ih ne može uskratiit, a naplatiti će ih po cijenama koje će se dogovoriti prije izvršenja.

28. Odredbom članka 440., stavka 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine”, broj /2004, 76/2007, 146/2008, 61/2011, 56/2013, dalje PZ-a) propisano je da se odredbe članka 431. – 439. ovoga Zakonika na odgovarajući način primjenjuju i na ugovor o popravku ili preinaci broda, osim na dokovanje broda, ako se dokovanje obavlja kao samostalan posao primjenom tarife, a odredbom stavka 2. da ako se dokovanje obavlja na temelju samostalnog ugovora onda se na dokovanje primjenjuju odredbe ovoga Zakonika koje reguliraju druge pomorske plovidbene poslove (članak 643. – 647.).

29. S obzirom na to da je iz narudžbenice razvidno da su istom naručene usluge dokovanja/razdokovanja i radovi uz to vezani, kao i da u uvjetima narudžbe stoji da se primjenjuje tarifa za dokovanje/razdokovanje koja uključuje i ležarinu za te dane, kao i da će se druge usluge naknadno dogovoriti i naplatiti, za zaključiti je da su stranke prihvatom ponude, odnosno izdavanjem predmetne narudžbenice ugovorile dokovanje kao samostalan posao primjenom tarife, radi čega se, na konkretan pravni posao ne primjenjuje odredba članka 431. PZ-a kojom je propisano da se za ugovor o gradnji broda te izmjene i dopune tog ugovora moraju biti sastavljeni u pisanom obliku, protivno da nemaju pravni učinak.

30. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, a suprotno stavu tuženog, stranke su se mogle i usmeno dogovoriti u pogledu snošenja troškova struje, vode, veza, lučkih pristojbi i posade DOK-a nastalih za vrijeme dokiranja i razdokovanja broda Monet.

31. Nadalje, u specificiranim radovima, odnosno troškovima tužitelja, nisu navedeni trošak veza, lučkih pristojbi, troškovi posade DOK-a kao ni troškovi struje i vode.

32. U ostalim uvjetima narudžbe, navedeno je kako naručitelj osigurava struju i vodu za vrijeme dokovanja broda, pa je sud imao ocijeniti je li preuzimanjem obveze osiguranja struje i vode, naručitelj (tuženik) preuzeo i obvezu podmirivanja režijskih troškova struje i vode.

33. Kako je ranije izloženo, usluge dokiranja iz predmetne narudžbenice naručene su sukladno ponudi tužitelja, a u specifikaciji radova koja je dio narudžbenice radovi su detaljno napisani. Tako je primjerice pod Općim uslugama navedeno: priključak protupožarnog voda, držanje pod tlakom za jedan dan, dežurstvo vatrogasca za 1 sat, odvoz smeća po m3 , prihvat i zbrinjavanje zauljenih voda za 1 m3, zbrinjavanje praznih kanta boje za 1 kom, korištenje dizalica na doku 5t po satu, pranje VT pumpom po m2, te su izražene jedinične cijene za to. Također, navedeno je i jedinična cijena za postavljanje, skidanje pristupnih stepenica 1 put, a navedeno je i da se za dokovanje/razdokovanje nedjeljom ili praznikom cijena poveća za 100%.

34. Pored tako specificiranih radova i troškova u narudžbenici, koja je, ponavlja se, sastavljena upravo po ponudi tužitelja, nelogično je da bi tužitelj u takvoj ponudi propustio navesti i precizirati puno veće troškove kao što su troškovi struje i vode, kao i trošak veza, lučkih pristojbi i posade doka ako su oni imali teretiti tuženika. Pored navedenog, sama formulacija u ostalim uvjetima narudžbe da ''naručitelj osigurava struju i vodu za vrijeme dokovanja broda" ne znači ujedno i obvezu naručitelja da te troškove snosi.

35. U prilog tome govori i sadržaj Ugovora o opskrbi doka 17 energentima sklopljen 1. prosinca 2010. između tužitelja i Brodosplit-brodogradilište.d.o.o. (dalje: Brodogradilište) kojim je propisano da se Brodogradilište obvezuje osigurati tužitelju opskrbu energentima kao što su električna energija i voda (članak 3.) dok trošak za utrošene energente ne snosi Brodogradilište koje se obvezalo osigurati opskrbu, već upravo tužitelj (članak 16.).

36. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da među strankama nije bilo pisanog sporazuma u pogledu obveze podmirivanja predmetnih troškova pa je, sukladno ranije izloženom, valjalo ispitati jesu li se pak stranke o tome usmeno dogovorile.

37. S tim u vezi, sud je saslušao zastupnika po zakonu tuženika i sve predložene svjedoke.

38. Zastupnik po zakonu tuženika NG iskazao je kako je u cijenu dokovanja broda Monet bio uključen trošak doka koji se odnosi na trošak struje, vode i radne snage, odnosno posade za koju postoji zakonska obveza prisutnosti na doku te da su ti troškovi, kao i trošak lučke pristojbe, bili obuhvaćeni uslugom iz narudžbenice, što da je uobičajeno u poslovanju kod takve vrste poslova. Naveo je kako stranke nikada nisu dogovorile da bi troškove koje tužitelj potražuje u ovom postupku fakturirao tuženiku. Također je iskazao da su radove na brodu obavljali radnici BIS d.d. grupe. na temelju Ugovora o izvođenju radova sklopljenog između BIS d.d. i tuženika, odnosno da tužitelj na brodu nije izvodio nikakve radove.

39. Svjedoci CG i ČG, ranije zaposlenici Solin brodogradnje d.o.o., iskazali su kako im nije poznato ništa o eventualnom dogovoru stranaka, odnosno o tome tko je bio u obvezi podmiriti predmetne troškove.

40. Svjedok JG, ranije direktor Solin brodogradnje d.o.o., iskazao je kako se ne može sjetiti da li je u pogledu predmetnih troškova uopće postignut ikakav usmeni dogovor među strankama, a ako je postojao pisani dogovor da je isti rađen na temelju ponude i specifikacije izvršenih radova. Također je iskazao da je uobičajeno da se takav trošak naplati od naručitelja radova.

41. Svjedok RG, ranije djelatnik Solin brodogradnje d.o.o. na poziciji knjigovođe, iskazao je kako nije bio prisutan kada se dogovaralo plaćanje predmetnih troškova, ali da je bilo uobičajeno da troškove snosi onaj za koga se taj posao obavlja i da bi takvi troškovi bili ukalkulirani u cijenu.

42. Svjedok EG, zaposlenik Solin brodogradnje d.o.o. u spornom razdoblju na poziciji pomoćnika direktora JG, iskazao je kako je među strankama postignut dogovor da će tuženik snositi sve troškove doka, odnosno struje, vode, osiguranja doka, osiguranja brodoupravljača, lučkih pristojbi, redovnog održavanja doka, usluge čuvara. Iskazao je tuženik nije ispunio svoj dogovor, kao i da misli da je Solin brogoradnja d.o.o. troškove struje i vode platila isporučitelju (BIS-u), da BIS nije platio PDV na te račune i da je povrat tražen od Ministarstva financija, a sve to da je dogovoreno mailom i poštenoj brodograđevnoj praksi.

43. Iskaz NG koji o dogovaranju predmetnog posla kao zastupnik po zakonu tuženika ima neposredna saznanja i koji je iskazao kako je uslugom iz narudžbenice bio obuhvaćen trošak koji tužitelj potražuje u ovom postupku te da stranke nisu dogovorile da bi tuženik taj trošak snosio, sud je ocijenio kao dosljedan, uvjerljiv i u skladu s drugim izvedenim dokazima. U prilog tome iskazao je i svjedok RG, tada knjigovođa Solin brodogradnje d.o.o., navodeći da je bilo uobičajeno da bi takvi troškovi bili već ukalkulirani u cijenu posla. Pored činjenice da stranke nisu pisanim putem dogovorile da bi tuženik snosio predmetne troškove, dva svjedoka predložena od tužitelja na okolnost postojanja usmenog dogovora, CG i ČG, iskazali su kako im nije poznato o postojanju takvog eventualnog dogovora.

44. Svjedok EG je jedini iskazao o postojanju takvog dogovora, ali je taj iskaz sud ocijenio kao nevjerodostojan jer je isti u nesuglasju s drugim dokazima u spisu. Naime, sam svjedok je iskazao kako je u vrijeme dok je brod Monet bio na DOK- u radio kao punomoćnik direktora JG. Neživotno je i nelogično da o postojanju navodno dogovora zna punomoćnik direktora, dok samom direktor OG nije poznato da bi takav dogovor postojao. Pored navedenog, svjedok EG je iskazao da je ono o čemu je iskazao dogovoreno mailom i poštenoj brodograđevnoj praksi, međutim spisu ne prileži pisana dokumentacija, odnosno mailovi koji bi takve navode potvrdili.

45. Tužitelj, na kojem je teret dokaza da je među strankama postojao dogovor da bi troškove koje potražuje u ovom postupku, konkretno troškove struje, vode, lučkih pristojbi te troškova za pet članova posade DOK-a 17 imao snositi tuženik, tužitelj u ovom postupku nije uspio dokazati, odnosno kako sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi činjenicu o postojanju takvog dogovora, o postojanju iste je zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a.

46. Nakon ocjene svih izvedenih dokaza i sukladno ranije opisanom, sud je utvrdio da je usluga iz narudžbenice po cijeni iskazanoj u istoj, imala obuhvatiti sve predmetne troškove pružatelja usluge jer ništa drugo, ni pisano, ni usmeno, nije bilo posebno ugovoreno. Pored toga, stranke su narudžbenicom ugovorile da za slučaj potrebe dodatnih usluga koje nisu definirane narudžbenicom, davatelj usluge (tužitelja) ne može iste uskratiti, ali po cijenama koje će stranke dogovoriti prije izvršenja takve usluge. Tužitelj ničim nije dokazao da su stranke, pisano ili usmeno, dogovorile dodatne usluge kao ni cijene takvih usluga, kao na primjer cijenu radne snage, koje cijene su imale bit dogovorene prije izvršenja tih usluga.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

48. Tuženiku, koji je u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku je priznat trošak sukladno odredbama članka 154., stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

49. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15.; dalje: Tarifa 107/15), te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora (105.550,25 EUR) i postavljenim zahtjevima za naknadu troškova tuženiku je kao potreban za svrhovito vođenje parnice priznat trošak po osnovi odvjetničkog zastupanja za prvostupanjski postupak i to odgovor na tužbu (796 bodova), trošak obrazloženog podneska od 25. ožujka 2021. (796 bodova), trošak podneska od 17. prosinca 2018. (25 bodova), trošak pristupa na tri ročišta (6. lipnja 2019., 12. rujna 2019., 1. travnja 2021. - svaka radnja po 796 bodova)., pristup ročištu od 12. rujna 2017. (50 bodova), dakle ukupno 4055 bodova, uvažavajući vrijednost boda od 10 kn sukladno odredbama popisane Tarife 107/15 i iznos PDV-a te odlučujući u okviru tužiteljeva zahtjeva za odvjetnički trošak po svakoj popisanoj radnji, za prvostupanjski postupak tužitelju je priznat trošak u iznosu od ukupno 50.687,50 kn (6.727,29 EUR). U pogledu ponovljenog postupka u okviru tuženikova zahtjeva priznat mu je trošak dvaju obrazloženih podnesaka (5. srpnja 2022. i 26. svibnja 2025) po Tbr.8.3. Tarife (svaki 794 bodova) i trošak pristupa na devet ročišta (14. srpnja 2022., 13. listopada 2022., 1. prosinca 2022., 7. veljače 2023., 25. travnja 2023., 1. lipnja 2023., 27. lipnja 2024., 11. travnja 2025. i 28. kolovoza 2025.) po Tbr.9.1. Tarife (svaka radnja po 794 boda), pa je uvažavajući vrijednost boda i iznos PDV-a sukladno Tbr. 54. i 46. Tarife za tužitelju je za ponovljeni postupak priznat trošak u iznosu od 21.835,00 EUR, odnosno ukupno mi je priznat trošak u vrijednosti 28.562,29 EUR.

50. Sukladno odredbi članka 151., stavka 3. ZPP-a, na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29., stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 24. rujna 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

52. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška podnesaka u više zatraženom iznosu od 2.275,43 EUR sa zatraženim zakonskim kamatama jer istom nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude 19. svibnja 2021. budući na isto nije pristupio, trošak pristojbe odgovora na tužbu jer mu isti nije nastao kao ni zatraženi trošak koji prelazi vrijednost svake pojedine radnje sukladno odredbama Tarife.

53. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke. .

U Splitu, 24. rujna 2025.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis