REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5373/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Mirjane Magud i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Tušak Miletić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 788/2023-3 od 9. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3451/20-31 od 28. travnja 2023., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju KG podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-788/2023-3 od 9. srpnja 2024. u točki II. izreke zbog pravnog pitanja:
„Može li se umanjiti parnični trošak tužitelja – potrošača koji je u sporu vođenom protiv banke radi utvrđenja i isplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu obuhvaćenih odlukom donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača djelomično povukao (smanjio) restitucijski zahtjev, a sa deklaratornim zahtjevom je uspio u cijelosti kada radi takvog povlačenja nisu nastali dodatni troškovi?“.
II. Dopušta se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-788/2023-3 od 9. srpnja 2024. u točki I. izreke zbog pravnog pitanja:
„Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-788/2023-3 od 9. srpnja 2024. u dijelu kojim je odbijena tužiteljeva žalba i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3451/20-31 od 28. travnja 2023. i to zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da je pobijana presuda u suprotnosti sa odlukom Suda Europske unije u dijelu vezanom uz naknadu troškova tužitelja, potrošača - sa C- 224/19 i C-259/19, u suprotnosti s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u dijelu vezanom uz djelomično povlačenje/neuspjeh tužbe i obračun troškova - sa Rev- 2603/11 od 19. veljače 2013., u dijelu vezanom uz naknadu troškova tužitelja potrošača - sa Rev-1014/2018 od 20. listopada 2021. te da je u suprotnosti s praksom viših sudova, odnosno da praksa nije jedinstvena u dijelu vezanom uz naknadu troškova tužitelja potrošača - broj Gž-1341/2022 od 13. prosinca 2022., Županijski sud u Zagrebu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Može li se umanjiti parnični trošak tužitelja – potrošača koji je u sporu vođenom protiv banke radi utvrđenja i isplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu obuhvaćenih odlukom donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača djelomično povukao (smanjio) restitucijski zahtjev, a sa deklaratornim zahtjevom je uspio u cijelosti kada radi takvog povlačenja nisu nastali dodatni troškovi?
2. Može li se umanjiti parnični trošak tužitelja koji je djelomično povukao (smanjio) kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva kada troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva ne bi bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva, odnosno bili bi jednaki i obračunati po istom tarifnom razredu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer smatra da su mu zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to osobito prava na pravično suđenje.
4. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-788/2023-3 od 9. srpnja 2024. u dijelu kojim je odbijena tuženikova žalba i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3451/20-31 od 28. travnja 2023. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pet pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Ima li mjesta primjeni članka 138.a ZZP/07 u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u
Kolektivnom postupku nisu time bavili?
2. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?
3. U smislu odredaba čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku na kojoj parničnoj strani leži teret dokaza o tome da se tužitelj može smatrati potrošačem, u situaciji kada se tijekom postupa pojave okolnosti koje bi otklanjale svojstvo potrošača na strani tužitelja, i to sve s obzirom na pojam potrošača iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03? 4. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su- IV47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora? 5. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, jer smatra da su mu zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom te Konvencijom i to pravno na obrazloženu sudsku odluku, odnosno pravo na pravično suđenje.
6. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja određeno postavljeno pravno pitanje, navedeno i u izreci ovog rješenja i da su za to pitanje izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, te da se radi o postavljenom pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1341/2022 od 13. prosinca 2022.) a revizijski sud o tom pitanju nije izrazio svoje pravno shvaćanje, zbog čega je postavljeno pitanje važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je drugo postavljeno pravno pitanje, u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, a navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to postavljeno pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Bjelovaru Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021. i Gž-973/2021 od 11. studenoga 2021.), a revizijski sud je već u predmetu Revd-4037/2023-2 od 17. siječnja 2024. i dr. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na podudarno pravno pitanje.
9. Iz navedenog razloga, postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je protiv drugostupanjske odluke dopuštena revizija zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovoga rješenja.
10. U odnosu na ostala pravna pitanja iz oba prijedloga kao i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje obje stranke, smatra se da je prijedlog u odnosu na njih povučen, sukladno navedenoj odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP- a.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
