P-167/2025-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupanog po Odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. Zagreb, a protiv tuženika Baron Nade iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnici Lacković Marini iz Daruvara, povodom tužbe radi predaje u posjed i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 08. rujna 2025. u nazočnosti tužene i punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od dana 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

a) "Nalaže se tuženiku ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 preda u posjed: k. č. br. [katastarska čestica] dio, k. o. [katastarska općina] u površini od 0,1713 ha, u roku od 15 dana.

b) Nalaže se tuženiku ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 plati iznos od 25,34 EUR / 190,92 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3,93 EUR od 01.01.2016. do isplate;

- na iznos od 3,93 EUR od 01.01.2017. do isplate;

- na iznos od 3,83 EUR od 01.01.2018. do isplate;

- na iznos od 4,55 EUR od 01.01.2019. do isplate;

- na iznos od 4,55 EUR od 01.01.2020. do isplate;

- na iznos od 4,55 EUR od 01.01.2021. do isplate;

i to od 1. siječnja 2016. g. pa do 31. prosinca 2022. g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je uvidom u podatke „ARKOD“ evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta tužitelj utvrdio da tuženik bespravno koristi poljoprivredno zemljište u razdoblju od 2015. do 2020. godine i to: k. č. br. [katastarska čestica] dio, k. o. [katastarska općina] u površini od 0,1482 ha u 2015.g. i 2016.g., u površini od 0,1443 ha u 2017.g., te u površini od 0,1713 ha u 2018.g., 2019.g. i 2020. Navedene čestice, koje tuženik koristi, predstavljaju šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, kojim temeljem Zakona o šumama gospodari tužitelj. Valjanu pravnu osnovu za korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske može predstavljati samo ugovor o zakupu. Tužitelj je uvidom u svoje evidencije sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta utvrdio da tuženik u razdoblju kada je koristio šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske nije imao sklopljeni ugovor o zakupu za navedeno zemljište, te je isto koristio bez valjanje pravne osnove, dakle kao nepošteni posjednik. Tužitelj gospodari šumama u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem čl. 16 i 17 Zakona o šumama (Narodne novine broj od 68/18 do 101/23), odnosno na temelju ranije važećeg Zakona o šumama (Narodne novine broj od 140/05 do 94/14). Na temelju Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 55/19), kao i ranije važećih uredbi o zakupu šumskog zemljišta (Narodne novine broj: 76/14, 50/18 i 68/18), u slučaju davanja u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, zakupodavac iznos zakupnine uplaćuje na žiro račun tužitelja. To znači da je tuženik koji koristi šumsko zemljište za obavljanje poljoprivredne djelatnosti bez suglasnosti tužitelja i sklopljenog ugovora o zakupu također dužan plaćati iznos u visini iznosa zakupnine u na žiro račun tužitelja. Budući da tuženik zemljište koje je predmet ovog postupka koristi u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti bez valjane pravne osnove on je nepošteni posjednik (argumentum a contrario odredbe čl. 18 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj od 91/96 do 94/17, dalje: ZV). Slijedom navedenog tuženik je obvezan šumsko zemljište predati u posjed tužitelju, te je tužitelju obvezan nadoknaditi koristi koje je imao za vrijeme njegovog posjedovanja (čl. 165 st. 1 ZV). Korist koju je tuženik, kao nepošteni posjednik, imao od korištenja šumskog zemljišta jednaka je najmanje iznosu zakupnine koju bi tuženik morao plaćati tužitelju u slučaju da je sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta. Iznos zakupnine za zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske obračunava se prema posebnom propisu, sada važećem Pravilniku o utvrđivanju naknada za šumu i šumsko zemljište (Narodne novine 12/20 i 121/20) odnosno ranije važećim Pravilnicima o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu (Narodne novine broj 105/09 do 94/14 i 72/16 do 68/18). Temeljem navedenih Pravilnika zakupnina za korištenje šumskog zemljišta u svrhu pašarenja utvrđuje se u iznosu od 200,00 kn / ha, odnosno sada 26,54 EUR / ha, godišnje. Tužitelj je na temelju navedenih propisa i izvršenog obračuna utvrdio da tuženik s osnova naknade za korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske bez valjane pravne osnove, duguje tužitelju: za 2015. godinu iznos od 29,64 kn / 3,93 EUR, za 2016. godinu iznos od 29,64 kn / 3,93 EUR, za 2017. godinu iznos od 28,86 kn / 3,83 EUR, za 2018. godinu iznos od 34,26 kn / 4,55 EUR, za 2019. godinu iznos od 34,26 kn / 4,55 EUR, za 2020. godinu iznos od 34,26 kn / 4,55 EUR. Tužitelj je pozvao tuženika da nastalo dugovanje podmiri mirnim putem, no tuženik dostavljenom pozivu nije udovoljio.

S obzirom na navedeno predlaže tužitelj da sud nakon provedenog postupka donese presudu, a kako je to citirano u točki I.a) i b) izreke presude i obveže tuženu na naknadu tužitelju parničnog troška.

2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom, te predlaže tužbu tužitelja odbaciti uslijed nedostatka pravnog interesa, podredno odbiti posebice glede točke 1. tužbenog zahtjeva budući da je tužbeni zahtjev tužitelja u navedenom dijelu neodređen, pa samim time i nije niti ovršiv, a na što je jasno ukazao i II. sud u svojoj ukidnoj odluci. Tužitelj u tužbi navodi kako spornu nekretninu koju tuženik posjeduje predstavlja šumsko zemljište time da na navedenu okolnost ne prilaže gotovo niti jedan jedini dokaz. Naime, tuženik je spornu nekretninu kupio 1968. od ranijeg posjednika LJ, a koja je istu nekretninu prije toga koristila sa svojim suprugom RJ, te su istu nekretninu kupili od obitelji Ž, tako da je predmetna nekretnina u posjedu tuženika i pravnih prednika više od 100 godina. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja oranicu, a na kojoj nekretnini je i sada zasijana zob, ranije je navedena nekretnina korištena kao pašnjak. Iz priloženog posjedovnog lista nedvojbeno proizlazi da se radi o pašnjaku, te ukoliko se radi o evidentno različitoj kulturi evidentno je da tužitelj ne gospodari istom, budući da isti gospodari šumama u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem Zakona o šumama, te samim time isti nije niti aktivno legitimiran, slijedom čega se i ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja. U odnosu na točku 2. tužbenog zahtjeva tuženik ističe prigovor zastare budući da pravo iz kojeg proističe povremene tražbine zastarjeva za 5 godina računajući od najstarije neispunjene tražbine, stoga uvažavajući petogodišnji rok zastare sukladno odredbi čl. 227. Zakona o obveznim odnosima u zastari je dio potraživanja tužitelja. Imajući u vidu da je tužitelj podnio tužbu 2. svibnja 2024. u zastari su sva potraživanja tužitelja koja su dosjela do dana 2. svibnja 2019. Međutim, tužitelj niti nema zakonske osnove za svojim potraživanjima od tuženika sve kako ne raspolaže pravnim osnovom za isplatu, dok ne postoje ni uzročni klauzulitet između radnje tuženika ili eventualne štete koju bi trpio tužitelj time da tužitelj naprijed navedeno ničim ne dokazuje.

Stoga tuženik predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja ili odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u obračun naknade za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove Uprave šuma Podružnice Bjelovar od 06. rujna 2021. (list 5), opomenu tuženiku od 04. listopada 2020. (list 6), izvadak iz podataka Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (list 38), posjedovni list broj 591 k. o. [katastarska općina] (list 39), zk. izvadak 1701 k. o. [katastarska općina] (list 42).

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

Uvidom u zk. izvadak za sporne nekretnine broj 1701 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je da se radi o pašnjaku površine 3140 m2 u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne o šumskom zemljištu (šumi).

Uvidom u posjedovni list broj 591 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je također da se radi o pašnjaku, a ne o šumskom zemljištu (šumi).

6. Tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao da bi sporna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljala šumu ili šumsko zemljište.

Stoga prema stanovištu suda tužitelj ne može gospodariti predmetnom spornom nekretninom u smislu čl. 16. st. 1. i čl. 17. st. 1. Zakona o šumama, jer se ne radi o šumi ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, već se radi o poljoprivrednom zemljištu (pašnjaku) u vlasništvu Republike Hrvatske.

Isto tako prema stanovištu suda, tužitelj nije ni ovlašten na temelju Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 55/2019) tražiti od tuženika naknadu za korištenje šumskog zemljišta.

Ovo iz razloga jer se ne radi o šumi i šumskom zemljištu vlasnika Republike Hrvatske, a pogotovo jer tužitelj nema s tuženikom zaključen ugovor o zakupu u smislu čl. 4. st. 4. Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

7. Stoga cijeneći osnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije kod tužitelja, sud je i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom za plaćanje naknade za kupljeno šumsko zemljište, a koju naknadu tužitelj potražuje temeljem čl. 4. st. 10. i čl. 13. Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a kako je to i citirano u točki I.b) izreke presude.

8. S druge strane, uvidom u posjedovni list broj 591 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica] proizlazi da se tužitelj vodi kao posjednik na istima.

Međutim, tuženik je osporio tužitelju posjed na istim nekretninama, a tijekom postupka tužitelj ničim nije dokazao da je stvarni i pošteni posjednik na istim nekretninama. Čak ukoliko se i uzme kao točna tvrdnja tužitelja da je stvarni posjednik na istim nekretninama, onda kao posjednik može jedino u skladu s odredbama čl. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tražiti sudsku zaštitu posjeda, a ne i podizati vlasničko-pravnu tužbu za predaju u posjed u smislu čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Stoga je sud odbio tužitelja i s dijelom tužbenog zahtjeva za povrat (predaju) posjeda kao neosnovanim, a kako je to citirano u točki I.a) izreke presude.

9. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tuženom u potpunosti parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.

Dosuđeni parnični troškovi tuženika se sastoje od troška zastupanja tuženika putem odvjetnika, a odnose se na zatraženi trošak u pogledu zastupanja tuženika na dva ročišta (12. svibnja i 08. rujna 2025.) u ukupnom iznosu od 400,00 EUR, te PDV-a (100,00 EUR), a koji troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom.

10. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka sud je ocijenio neodlučnim za donošenjem ovakve odluke.

U Daruvaru 24. rujan 2025.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetničko društvo Ruždjak i partneri d.o.o. Zagreb

2. Odvjetnica Lacković Marina, Daruvar