REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1502/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja AD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:261879944862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Sanji Nevešćanin Mateša, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju AD iznos 1.756,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2023. do isplate, te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 1.597,78 eur sa zateznom kamatom od 24. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja AD za isplatu iznosa u visini 412,17 eur sa zateznom kamatom od 12. rujna 2023. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 2. rujna 2023. godine u naselju Rovanjska, došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali SD, vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i tužitelj kao vozač motocikla. Tvrdi da je navedenu prometnu nezgodu uzrokovala SD na način da je vozilom skretala ulijevo dok je tužitelj iz suprotnog smjera zadržavao smjer kretanja ravno. Uslijed navedenog, počiniteljica je vozilom oduzela prednost prolaska tužitelja te vozilom udarila u vozilo kojim je upravljao tužitelj, koji je posljedično pao na kolnik. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je prouzročilo nezgodu osigurano je kod tuženika policom broj: [broj police]. U opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj tvrdi da je zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, a koje da su dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja zbog čega da je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenog straha, duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i radne sposobnosti te duševne boli zbog naruženosti. Tužitelj je trpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Također, tužitelj je trpio imovinsku štetu po osnovi oštećene kacige te po osnovi troškova putovanja na liječenje. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužitelj na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima, a sve u okviru gore navedenih kvalifikatornih okolnosti, vodeći računa o njegovoj dobi, zanimanju, načinu nastanka štetnog događaja, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja kao pravičnu novčanu naknadu za ukupnu štetu koju trpi potražuje: na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 4.600,00 eur; na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova putovanja na liječenja iznos od 347,17 eur; na ime naknade imovinske štete po osnovi uništene kacige iznos od 300,00 eur; na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja iznos od 65,00 eur. Tužitelj navodi je postupio sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se obratio tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete te da mu tuženik isplatio nesporni iznos 3.144,00 eur na ime neimovinske štete. Zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika na isplatu naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini 1.456,00 eur, trošak putovanja na liječenje u iznosu 347,17 eur, imovinsku štetu za uništenu kacige 300,00 eur te trošak liječenja 65,00 eur, sve sa zateznom kamatom od 12. ožujka 2023. do isplate kao i isplatiti troškove postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Osporava visinu tužbenoga zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata. Nije sporno da je vozilo osiguranika tuženika odgovorno za nastanak prometne nezgode i da je osigurano policom br. [broj police]. Točno je da je tuženik isplatio tužitelju iznos 3.144,00 eur na ime neimovinske i s njome povezane imovinske štete, od toga 200,00 eur za kacigu, a preostali iznos za neimovinsku i s njome povezanu imovinsku štetu, slijedom čega svako daljnje potraživanje s iste osnove da je neosnovano. Spori imovinsku štetu za uništenu kacigu jer da je u mirnom postupku plaćena nastala šteta za kacigu, a osporava se i potraživanje po osnovi troškova putovanja na liječenje jer je potraživanje nespecificirano i nedokazano. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati da mu je predmetni trošak stvarno nastao. Tuženik navodi kako ne dovodi u vezi predmetno potraživanje s konkretnim odlascima kod liječnika, ali tužitelj ne prilaže nikakve račune, a što bi po naravi stvari bio dužan učiniti u postupku dokazivanja. Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu, kao i imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćala pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti te predlaže obvezati tužitelja na isplatu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: odgovor tuženika na odštetni zahtjev (list 5-6 spisa), odštetni zahtjev od 11. rujna 2023. (list 8-9 spisa), ispis podataka sa mrežne stranice calculat. org (list 10-13 spisa), račun broj 7933/1/1 od 3. studenog 2023. (list 14 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 15-36 i 62-102 spisa), nalaz i mišljenje i dopunsko pisano očitovanje liječnika vještaka dr. Joška Filipušića (list 106-108 i 163 spisa), iskaz tužitelja (list 169-170 spisa).

4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom članka Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio zahtjev djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koji temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je kao vozač motocikla stradao u štetnom događaju 2. rujna 2023., a za nastanak kojeg da je odgovoran vozač vozila osiguranim kod tuženika.

6. Na ročištu za glavnu raspravu 17. rujna 2025. (list 170 spisa) tužitelj je priznao da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio ukupno 3.144,00 eur od čega 2.944,00 eur na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a 200,00 eur na ime imovinske štete za uništenu kacigu. Ujedno je na istom ročištu precizirao zahtjev tako da za neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu potražuje ukupno 1.656,00 eur, za imovinsku štetu za uništenu kacigu 100,00 eur sve sa zateznom kamatom od 12. rujna 2023. Potraživana imovinska šteta na ime troškova putovanja (347,17 eur) i na ime troška liječenja- spec. Pregleda (65,00 eur) ostaje visinom kao u zahtjevu iz tužbe s time da zateznu kamatu potražuje od 12. rujna 2023. do isplate.

7. Među strankama su nesporne činjenice nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Nije sporno niti da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu (za tuđu pomoć i njegu) štetu u iznosu 2.944,00 eur te 200,00 eur imovinske štete za uništenu kacigu. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva. Tuženik je učinio nespornom činjenicu da su tužitelj po ozljeđivanju pomoć i njegu pružali ukućani.

8. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Joška Filipušića sud je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede natučenja desnog ramena, natučenja desnog kuka i sumnja na prijelom kondila lijeve goljenične kosti. Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 60 dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore. Tužitelj je pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 5 dana i manji 30 dana radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 5% trajno. Shodno ovom postotku tužitelj će morati ulagati pojačane napore. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć druge osobe po 2 sata dnevno od 2. rujna 2023. do 3. studenog 2023. jer je nosio imobilizaciju i ortozu, a kretao se pomoću štaka. Nakon tog datuma još 3 tjedna po 1 sat dnevno zbog doziranog opterećenja i hoda sa jednom štakom. Tuđa pomoć bila je potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Naruženje je manjeg stupnja povremeno uočljivo trećim osobama. Liječenje je trajalo do 14. svibnja 2024. kada su kretnje u koljenu bile zadovoljavajuće, bez izljeva i nestabilnosti, jedino uz bolnost pri punoj fleksiji.

9. Vještak je u svom pisanom očitovanju naveo da su troškovi putovanja tužitelja

– odlazaka na liječenje i kontrole opravdani iz razloga što je tužitelj iz svog mjesta boravka ([adresa]) odlazio na liječenje u najbliže mjesto gdje mu je mogla biti pružena adekvatna liječnika pomoć (Zadar). Na listu 14 spisa nalazi se račun za usluge pregleda u Poliklinici Arthra. Navedenu uslugu tužitelj je mogao ostvariti i o trošku HZZO-a odnosno u OB Zadar gdje se je čitavo vrijeme liječio stoga se isti ne može smatrati opravdanim.

10. Sud je u cijelosti, kao objektivno, stručno i jasno obrazloženo, prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kirurga dr. Filipušića kojim je ocijenjeno zdravstveno stanje tužitelja po stradavanju u štetnom događaju, a na temelju cjelokupne med. dokumentacije i pregleda tužitelja. Vještak se pisanom dopunom nalaza i mišljenja očitovao ona okolnost opravdanosti troškova liječenja tužitelja i troškova putovanja na liječenje, a kojem stranke nisu prigovarale te su na ročištu 17. rujna 2025. suglasno navele kako nema potrebe za pozivanjem vještaka na ročište radi usmenog obrazloženja pisanog nalaza i mišljenja te njegove dopune, a koje sud u cijelosti ocjenjuje jasnim, potpunim i neproturječnim.

11. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), a čime mu je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.

12.Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužitelj u tužbi naveO: fizički bolovi, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti I zaostalog naruženja koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te utvrđen nastanak smanjenja životne aktivnosti u omjeru 5% temeljem utvrđenih ozljeda, uzevši u obzir da je kod tužitelja utvrđeno postojanje – s prednje strane lijevog koljena i gornjeg dijela lijeve natkoljenice- te na dorzumu desne šake- zamjetna pojačana površinska pigmentacija nepravilnog oblika te na desnom ramenu izbočeni keloidni tamni ožiljak promjera oko 1 cm, a što se predstavlja naruženje manjeg stupnja povremeno uočiljivo trećima (stranke su se na ročištu 17. rujna 2025. usuglasile da sud prihvati opis naruženja kako ga u nalazu i mišljenju navodi vještak te da nije potrebno da sud vrši neporedni uvid u isto). Uzevši u obzir i da je tužitelj tijekom liječenja liječen po kirurgu, ortopedu i traumatologu, fizijatru, da je 14 dana nosio imobilizaciju te je učinio rtg i MSCT obradu lijevog koljena te MR lijevog koljena, da je koristio štake i ortozu za kretanje do 3. studenog 2023.,a zatim tri tjedna jednu šaku mirovao te da je obavio fizikalnu terapiju (kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja dr. Filipušića). Pri utvrđenju visine neimovinske štete sud nije cijenio priloženi podatak Državnog zavoda za statistiku – kalkulator inflacije (list 121 spisa) jer je isti priložen spisu nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim, u skladu sa odredbom čl. 1100. st.1. ZOO sud je svakako, kao notornu činjenicu, uzeo u obzir visoku stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove odluke. Naime, orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini 4.020,00 eur.

13. Isto tako tužitelju je, a obzirom je istom tijekom, i zbog načina liječenja kao i zadobivenih ozljeda, bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju 147 sati, temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, pripada i novčana naknada u iznosu 180,00 eur, a obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije bila manja od 5,00 eur po satu i koji iznos sud u skladu sa odredbom čl. 223. st.1. ZPP nalazi primjerenim, pri čemu je nesporno da su tužitelju pomoć i njegu po štetnom događaju pružali ukućani. Stoga je zahtjev tužitelja po navedenom osnovu prihvaćen u visini 735,00 eur.

14. Tužitelju bi stoga po osnovi neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripao iznos ukupno 4.755,00 eur međutim kako je istom po tim osnovama isplaćeno ukupno 2.944,00 eur, to bi mu pripadao daljnji iznos 1.811,00 eur. Kako je tužitelj po navedenim osnovama potraživao konačno 1.656,00 eur tako mu je taj iznos, u okviru zahtjeva, dosuđen u cijelosti.

15. U odnosu na potraživanu imovinsku štetu po osnovi uništene kacige valja reći da tuženik ne spori da je ista uništena u štetnom događaju, a iz iskaza tužitelja proizlazi da je kaciga u trenutku štetnog događaja bila stara oko 2 godine, tužitelj ju je bacio jer je popucala unutarnja plastika te je vizir bio ogreban. Platio ju je oko 2.500,00 tadašnjih kuna, bila je marke AGV i predstavlja srednju vrijednost motorističkih kaciga jer su neke skuplje koštale i do tadašnjih 10.000,00 kn.

16. Prilikom odlučivanja o visini štete za uništenu kacigu sud je primijenio odredbu čl. 223. st. 1. ZPP, prema kojoj ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem opisuje uništenje kacige (što tuženik niti ne spori) te njenu nabavnu vrijednost pa uz ovlaštenje iz odredbe čl. 223. st. 1. ZPP te uzimajući u obzir da je tužitelju u mirnom postupku iz tog osnova tuženik isplatio iznos 200,00 eur, ovaj sud je kao osnovan primjeno odredbe čl. 1085. ZOO dosudio tužitelju dalje zatraženi iznos 100,00 eur.

17. Slijedom navedenog tužitelju je po osnovi neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te uništenu kacigu dosuđeno ukupno 1.756,00 eur te je odučeno kao u toč. I. izreke.

18. U odnosu na potraživanu imovinsku štetu po osnovi troškova putovanja na liječenje, koju tužitelj potražuje u iznosu 347,17 eur, sud je izvršio uvid u priložene podatke za mrežne stranice calculat. org (list 10-13 spisa) iz kojih je moguće utvrditi udaljenost od prebivališta tužitelja ([adresa]) do Zadra (mjesta liječenja tužitelja) te prosječnu potrošnju goriva i njegovu cijenu. Tužitelj je u iskazu naveo da je opisani utuženi trošak imao u vidu goriva jer je do Zadra, kao mjesta liječenja, putovao osobni vozilom, a radi se o udaljenosti nekih 35-45 km. Iz prihvaćene pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka liječnika proizlazi da su troškovi odlazaka na liječenje i kontrole opravdani iz razloga što je tužitelj iz [adresa] kao mjesta boravka odlazio na liječenje u najbliže mjesto (Zadar) gdje mu je mogla biti pružena adekvatna liječnička pomoć. Ovome sudu je životno, logično i uvjerljivo da je tužitelj, obzirom na navedene okolnosti (mjesto prebivališta, najbliže mjesto liječenja), zasigurno imao troškove u vidu troška goriva za prijevoz osobnim automobilom. Međutim, kraj izostanka bilo kakvih materijalnih dokaza u vidu računa za plaćeno gorivo te kraj činjenice da tužitelj u svom iskazu nije detaljnije navodio koliko je često odlazio na liječenje u Zadar i za to platio gorivo i u kojim iznosima, ovako paušalno potraživani iznos (347,17 eur), sud smatra nedokazanim u visini jer niti primjenom odredbe čl. 223. st.1. ZPP nije bilo moguće zaključivati o visini te štete pa je zahtjev za naknadu iste primjenom odredbe čl. 221. a u vezi čl. 219. st.1. ZPP odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

19. U odnosu na potraživanu imovinsku štetu po osnovi troška liječenja- specijalističkog pregleda u Poliklinici Arthra u visini 65,00 eur, a po izdanom računu na listu 14 spisa, valja reći da iz prihvaćene dopune nalaza i mišljenja vještaka liječnika proizlazi da je opisanu uslugu tužitelj mogao ostvariti i na trošak HZZO-a odnosno u OB Zadar gdje se i čitavo vrijeme liječio, stoga se isti ne može smatrati opravdanim. Ujedno iz iskaza tužitelja, u vezi opisanog troška, proizlazi da je taj trošak imao na vlastitu inicijativu jer je prethodno bio na pregledu kod liječnika u bolnici Zadar te mu je rečeno da dođe na kontrolu za mjesec i pol, a kako je nosio ortozu i bio zabrinut zaa zdravlje, otišao je za jedno 2 tjedna u polikliniku Arthra gdje ga je liječnik pregledao i rekao da odmah mora skinuti ortozu jer je mišić "propao". Sudu je životno i logično da je tužitelj u zabrinutosti za zdravlje odlazio pa i u zdravstvene ustanove kod kojih se inače u vezi štetnog događaja nije liječio međutim, kada je postojao tijek liječenja u OB Zadar gdje je pregledan i naručen ponovno na kontrolu, trošak specijalističkog pregleda izvan te ustanove, a na vlastitu inicijativu tužitelja (kako to u iskazu navodi), a nije dokazano da se radi o nužnom trošku liječenja, ne može ići na trošak tuženika. Tim više što je i sam liječnik vještak naveo da se i taj trošak mogao obaviti na teret HZZO-a, a tužitelj uopće niti ne tvrdi da se radi zabrinutosti za zdravlje, pokušao i ranije naručiti na kontrolu, a dakle, prije određene kontrole za otprilike mjesec i pol dana po izvršenom pregledu. Stoga je zahtjev po navedenoj osnovi odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

20. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete temelji se na odredbi čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje - ZOOP), a budući da se radi o naknadi štete iz obveznog autoosiguranja. U konkretnom slučaju proizlazilo bi da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev sastavljen 11. ožujka 2023. (list 8-9 spisa) te iako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja okončano 14. svibnja 2024., tuženiku kao osiguratelju i "jačoj strani" kojoj su u ispunjenju zakonske obveze utvrđivanja odgovornosti i visine štete na raspolaganju stručne osobe, liječnici-cenzori, nisu mogle ostati dvojbene ili sporne trajne posljedice u sferi tjelesnog zdravlja tužitelja koje se ne mogu otkloniti niti daljnjim fizikalnim terapijama. Stoga je zatezna kamata na dosuđene iznose tužitelju dosuđena od 12. rujna 2023., a koji datum kao datum zaprimanja odštetnog zahtjeva, tuženik nije posebno osporio.

21. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 151. i čl. 155. st.1. ZPP i isti je suđen tužitelju, razmjerno njegovom kvalitativnom i kvantitativnom uspjehu u sporu (prema konačno postavljenom zahtjevu), sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku. Tijekom postupka raspravljalo se uglavnom samo o visini zahtjeva te je tužitelj u konačnici u sporu uspjela u omjeru 81% (konačno potraživano ukupno 2.168,17 eur, a dosuđeno ukupno 1.756,00 eur).

22.1.Tužitelju je priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (tbr. 32/1 Tarife), sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 7. travnja 2025. i od 21. svibnja 2025., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 7. veljače 2025. i 17. rujna 2025., svako po 100 bodova (tbr.9/1 Tarife), ukupno 600 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.200,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (300,00 eur) te uz trošak uplaćene pristojbe na tužbu u iznosu 34,07 eur i uz zatraženi trošak pristojbe na presudu 68,13 eur, sveukupno iznosi 1.602,20 eur. Taj trošak dosuđen je tužitelju razmjerno uspjehu u sporu (81%) u iznosu 1.297,78 eur kojem iznosu je, kao nužan i neovisan o uspjehu u sporu, u cijelosti pridodan trošak uplaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu 300,00 eur, čime trošak tužitelja sveukupno iznosi 1.597,78 eur.

23. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu 68,13 eur

- punom. tuženika