REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-62/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB:27905228158, zastupanog po punomoćniku Domagoju Poljaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Matić & Poljak, Split, i umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 8. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.264,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 125,00 eur sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je dana 26. travnja 2022. zadobila ozljedu na radu kod tuženika kada je u [adresa] u [adresa] prilikom izlaska iz kioska pala. U predmetnom štetnom događaju zadobila je tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, uslijed kojih je trpjela tjelesne boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 7. srpnja 2025. predlaže sudu naložiti tuženiku naknaditi joj štetu u iznosu od 3.264,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2024. pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da je u trenutku štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti sa Croatia osiguranje d.d. Osporava odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi ozljede koje je tužiteljica zadobila bile povezane s procesom rada te predstavljaju ozljedu na koju on nije mogao utjecati i posljedica su isključive krivnje tužiteljice.

3. Umješač se u cijelosti pridružio navodima tuženika iz odgovora na tužbu i tijekom postupka te je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, fotografije, Policu osiguranja broj [broj police osiguranja], provedeno je medicinsko vještačenje, saslušan je svjedok ČJ te je saslušana tužiteljica.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u vrijeme predmetnog štetnog događaja bila zaposlena kod tuženika koji je sa umješačem imao ugovoreno osiguranje od odgovornosti i djelatnosti po polici broj [broj police].

6. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivna legitimacija.

7. Sporna je odgovornost te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se ozljeda tužiteljice dogodila za vrijeme radnog vremena tužiteljice na prostoru ispred kioska.

9. Tužiteljica je iskazala da je dana 26. travnja 2022. radila u prvoj smjeni u kiosku na adresi [adresa]. To je bio novi kiosk koji je postavljen na Badnjak 2021. Otkad je kiosk postavljen, ona je stalno pazila, jer je bio drugačije postavljen. Na starom kiosku ulaz je bio odostraga, a na novom sa strane. Prvo ide beton, a pored betona idu kamene ploče koje nisu u istoj ravnini, razlika je oko 3 centimetara i taj dio se nalazi točno po sredini ulaza. Zbog toga je svaki put trebala paziti prilikom ulaska i izlaska. Puno puta je posrtala. Ta visina je 30 centimetara. I tog dana 26. travnja 2022. je pala prilikom izlaska. Prvo je morala stati na tlo desnom nogom, a onda je lijevu nogu morala što više primaknuti desnoj kako bi što više stala na ravni dio. Taj dan je vjerojatno malo više stala na lijevu stranu, noga joj se izvrnula i pala je. Dok je bila na bolovanju, tuđu pomoć i njegu joj je pružao sin. Ne zna čije je vlasništvo površina na kojoj se nalazi kiosk. Normalno da je pitala tuženika hoće li to tako ostati i rekli su da će se to srediti. Svaki put je to šefa pitala kada bi došao i nitko ništa.

10. Svjedok ČJ iskazao je da je do travnja 2024. kod tuženika radio na radnom mjestu prodavača. On i tužiteljica su radili na istom radnom mjestu, odnosno u kiosku u Držićevoj ulici. Dana 26. travnja 2022. tužiteljica je radila prvu smjenu, on drugu. On je smjenu preuzimao između 13,40 do 14,00 sati. Tog dana je došao i ušao u kiosk, primio smjenu i sjeo. Prilikom izlaska iz kioska, tužiteljica je nezgodno stala na pod, pala i slomila se. Visina poda s kojeg je tužiteljica pala pa do tla je oko 30 centimetara. Pod kioska je bio ravan, međutim problem je bio u tim kamenim pločama izvan kioska s kojima je bio popločan prostor ispred kioska. Između poda kioska i tla nije bila nikakva stepenica. Taj prostor je i inače nezgodan. I on je tu sigurno zapeo dva puta. Ne zna je li površina na kojoj se nalazi kiosk u vlasništvu tuženika. U sporu je s tuženikom.

11. Sud je iskazima tužiteljice i svjedoka TJ poklonio vjeru, jer su isti iskazivali objektivno, uvjerljivo i međusobno podudarno.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da se tužiteljica ozlijedila dana 26. travnja 2022. pri izlasku iz kioska tuženika u kojem je radila. Silazeći iz kioska, zagazila je s visine od 30 cm desnom nogom na ravan beton, nakon čega je lijevu nogu trebala primaknuti što bliže desnoj nozi, kako bi izbjegla neravne betonske ploče koje su se nalazile uz taj beton i koje su od betona bile više 3 cm. Ta granica betona i kamenih ploča se nalazila točno po sredini ulaza u kiosk u kojem je tužiteljica radila. Tužiteljica je zbog navedenog često posrtala.

13. Člankom 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/14., 118/14., 154/14., 98/18. i 96/18., dalje u tekstu: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR-a).

14. Prethodno opisano postupanje tužiteljice nije događaj koji je nastao zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koji njezin poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati, već predstavlja postupanje potrebno za izvršenje zadanog radnog zadatka.

15. Sukladno članku 1067. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., dalje u tekstu: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.

16. Za oslobođenje odgovornosti u smislu prethodno citiranih odredbi ZOO-a tuženik treba dokazati da su u konkretnom slučaju bila primijenjena sva pravila zaštite na radu, a da tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju.

17. Člankom 41. st. 3. ZZR-a propisano je da je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada u svakom trenutku budu sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da ne ugrožavaju radnike. Sukladno čl. 44. st. 1. ZZR-a poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite na radu i u vezi s radom u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

18. Radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zdravlju (čl. 68. st. 1. ZZR-a). Smatra se da radnik radi s dužnom pažnjom, između ostalog, ako prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika te ako odmah obavijesti poslodavca o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu (čl. 68. st. 2. ZZR-a).

19. S obzirom da se predmetni štetni događaj dogodio zbog toga što tuženik nije osigurao da radni prostor tužiteljice bude adekvatan za siguran ulazak i izlazak, odnosno nije osigurao sigurnim i prilagođenim za rad mjesto rada, a sve u smislu čl. 41. st. 3. i čl. 44. st. 1. ZZR-a, čime je ugrozio sigurnost i zdravlje tužiteljice, za zaključiti je da je tuženik u cijelosti odgovoran za nastanak štete tužiteljici.

20. Budući da je tužiteljica sukladno čl. 68. st. 1. ZZR-a tuženika višekratno obavještavala o neadekvatnoj podlozi za ulazak i izlazak iz kioska u kojem je radila, sud u njezinom postupanju ne nalazi elemenata odgovornosti.

21. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Joška Filipušića od 9. lipnja 2025. utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom v. kosti lijevog stopala. Liječenje je trajalo do 9. rujna 2022. kada je nađena blaga redukcija pokretljivosti u gležnju i stopalu. Tužiteljica se žali na bolove u vanjskoj strani lijevog stopala kod duljeg stajanja i hodanja, kao i kod promjene vremena. Pregledom nađena ograničena pokretljivost u donjem nožnom zglobu lijevog stopala u vrlo malom stupnju (terminalno) u odnosu na desni. Na prstima i petama lijeve noge stoji uz napor i nešto nesigurnije u odnosu na desnu nogu. Tužiteljica je trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 6 tjedana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore. Pretrpjela je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja, kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 2% trajno. Shodno ovom postotku tužiteljica će morati ulagati pojačane napore. Dok se nalazila na kućnom liječenju bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno od 22. travnja do 7. lipnja 2022.,jer je nosila imobilizaciju i kretala se pomoću štaka, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova i ostalih težih svakodnevnih aktivnosti. Naruženje nije zaostalo.

22. Navedenom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale, te ga je prihvatio i ovaj su kao stručan i objektivan.

23. Prema mišljenju ovog suda, a na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO-a) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

24. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:

- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.500,00 eur,

- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.200,00 eur,

- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice u opsegu od 2%, koje se očituje u bolovima u vanjskoj strani lijevog stopala kod duljeg stajanja i hodanja, kao i kod promjene vremena, opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 400,00 eur.

25. Sukladno navedenom, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 3.100,00 eur.

26. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je liječenje tužiteljice prema nalazu i mišljenju završeno 9. rujna 2022., dakle prije podnošenja tužbe 15. siječnja 2024. istoj su zatezne kamate na iznos od 3.100,00 eur dosuđene od 15. siječnja 2024. pa do isplate.

27. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljici za 47 sati potrebne tuđe pomoći i njege, koliko je i zatražila, pripada pravična novčana naknada. Kako cijena tuđe pomoći i njege svakako nije manja od 3,50 eur po satu, tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 164,50 eur.

28. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO-a), odnosno vrijeme kada je ta pomoć pružena, pa tužiteljica na iznos od 164,50 eur ima pravo na zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe od 15. siječnja 2024. pa do isplate.

29. Slijedom svega navedenog, tužiteljici je na ime naknade neimovinske i imovinske štete valjalo dosuditi iznos od 3.264,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2024. pa do isplate, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

30. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

31. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podneska od 7. srpnja 2025. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) te pristupa na ročišta 13. lipnja 2024., 7. studenog 2024., 15. siječnja 2025. i 8. rujna 2025. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. OT/23) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/23) ukupno iznosi 1.500,00 eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eur, pa je tužiteljici na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.800,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

32. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 17. siječnja 2025. i 27. srpnja 2025., jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 125,00 eur sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom III. izreke presude.

33. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

3. umješaču

.