Poslovni broj 19 Povrv.97/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Srhoj, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Branko Škarica, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi isplate, nakon održane rasprave 20. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, Ovrv-7295/2022, UPP/OS-Ovrv-1028/2022 od 9. veljače 2023., te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 75,77 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, podnio je 9. prosinca 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 174,22 EUR (1.312,69 HRK) i troška ovršnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Anđelko Stanić iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 20 donio je 9. veljače 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv.7295/2022 kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 174,22 EUR (1.312,69 HRK) s pripadajućim zateznim kamatama i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,09 EUR.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/2017 dalje u tekstu: OZ) i članka 287. stavak 1. OZ-a u vezi s člancima 57. i 58. OZ-a, rješenjem poslovni broj Povrv.97/2023-3 od 15. svibnja 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik osporava potraživanje tužitelja navodeći da je uredno podmirio sve račune za usluge Optime telekom u razdoblju od studenog 2017. do prosinca 2018. i nakon otkazivanja usluge vratio opremu, a nakon čega je u nekoliko navrata dobio opomenu pred ovrhu i potom je pokrenut ovaj postupak. Smatra da je telefonskim putem riješio sve nedoumice s prednikom tužitelja, radi čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Kasnije tijekom postupka ističe i prigovor zastare potraživanja te ukazuje da se iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio ne vidi da je bio dužan predati opremu u roku od 15 dana.

5. Kao prvo, u konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti, koji je sukladno odredbi članka 461. a stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) pisani postupak te se, kako to propisuje odredba članka 461. a stavak 5. ZPP-a na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju odredbe o ročištu za objavu presude, već će se presuda dostaviti strankama sukladno odredbama ZPP-a.

6. Sud je pregledao i pročitao sve isprave dostavljene u spis, i to izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja broj 29706691-10961835 od 7. prosinca 2022. (stranica 7 spisa), potvrde o plaćanju računa i potvrdu o upućenoj pošiljci OT Optima Telekom od 28. siječnja 2019. (stranica 20, 492-496 spisa), potvrdu o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga TV INT TEL Klasik Bit, broj ugovora 17A5500836 (stranica 33-35, 502 spisa), obavijest o prihvaćanju zahtjeva od 22. studenog 2017. (stranica 36, 499 spisa), jedinstvena izjava krajnjeg korisnika o raskidu ugovora s postojećim operatorom OD 8. prosinca 2017. (stranica 37-38, 503-504 spisa), račun za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. prosinca 2018. (stranica 39-40 spisa), ispis stavaka od 14. lipnja 2023. (stranica 41 spisa), izvadak iz sudskog registra za Telemach Hrvatska d.o.o. (stranica 42-49 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za OT- Optima Telekom d.o.o. (stranica 50-97 spisa), Opći uvjeti poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a (stranica 98-122 spisa) koji su u primjeni od 1. siječnja 2020., Cjenik Optima Telekom usluga svibanj 2018. (stranica 123-468 spisa), Ugovor o cesiji zaključen između OT-Optima Telekom d.d. i Svea ekonomi d.o.o. od 1. travnja 2021. uz Prilog 1, 2 te Dodatak Ugovoru o cesiji od 23. veljače 2022. (stranica 469-485), potvrda o prenesenoj tražbini za tuženika (stranica 486 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja od 28. rujna 2022. (stranica 488, 498 spisa), opomene Optime Telekom d.d. (stranica 447, 500-501 spisa), podrobni ispis korištenja Optima telekom usluga za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. prosinca 2018. (stranica 506 spisa).

7. Iz isprava u spisa predmeta i navoda stranaka proizlazi sljedeće činjenično stanje, a koje među strankama nije sporno:

- da su prednik tužitelja OT Optima Telekom d.d. i tuženik MĆ bili u ugovornom pretplatničkom odnosu radi pružanja paketa usluga TV INT TEL Klasik Bit zasnovanom 22. studenog 2017. koji je prestao u studenom ili prosincu 2018. (tužitelj tvrdi da je prestanak ugovora 14. studenog 2018., ali ne dostavlja dokaz o vremenu i načinu prestanka ugovora, a tuženik u prigovoru navodi da je do prestanka došlo u prosincu 2018.),

- da je tuženik uredno podmirio cijene pruženih usluga za vrijeme trajanja ugovora,

- da je prednik tužitelja OT Optima Telekom d.d. izdao račun od 31. prosinca 2018. koji se odnosi na predmetno potraživanje u iznosu od 174,22 EUR (1.312,69 HRK) na ime naknade za oštećenu, uništenu ili otuđenu opremu (IPTV prijemnik i Modem/IAD Media Gateway,

- da tuženik nije podmirio taj račun,

- da je dospjelu, neplaćenu tražbinu prednik tužitelja cesijom ustupio tužitelju, o čemu je tuženik obaviješten.

8. Cesiju kao pravni posao uređuju odredbe članka 80 – 89. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Ustupanjem tražbine dolazi do promjene vjerovnika u obveznom odnosu, odnosno, ustupitelju (cedentu) prestaje svojstvo vjerovnika, a to svojstvo stječe primatelj (cesionar). Odnos između sudionika cesije ocjenjuje se prema osnovnom poslu, jer se cesijom mijenja samo subjekt pravnog odnosa (vjerovnik, tužitelj). Tužitelj kao cesionar je aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe prema tuženiku kao dužniku (cesus).

9. Između stranaka je sporna osnovanost osnove potraživanja i prigovor zastare potraživanja.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine s osnove neplaćenog račun od 31. prosinca 2018. na ime prodaje opreme - naknade za oštećenu, uništenu ili otuđenu opremu (IPTV prijemnik i Modem/IAD Media Gateway) u iznosu od 174,22 EUR (1.312,69 HRK).

10.1. Tužitelj tvrdi da je sukladno Općim uvjetima poslovanja društva OT-Optima TELEKOM d.o.o. pretplatnik dužan u roku od 15 dana od dana deaktivacije usluge o svom trošku dostaviti/vratiti svu terminalnu opremu i uređaje u vlasništvu OT-a, što tuženik nije napravio u zakonskom roku. Stoga mu je ispostavljen račun Br. 10961835-026462974-5 izdan 31.12.2018. godine na temelju kojeg tužitelj potražuje predmetni iznos te je tuženik obaviješten da navedenu opremu može vratiti u dodatnom roku od 15 dana od dana izdavanja predmetnog računa, dok u suprotnome oprema prelazi u vlasništvo Pretplatnika te je isti u tom slučaju obvezan podmiriti račun u cijelosti, sve sukladno Općim uvjetima poslovanja i Cjeniku OT- OPTIMA TELEKOM d.o.o.

10.2. S druge strane, tuženik tvrdi da je vratio opremu predniku tužitelja te na tu okolnost u spis predaje potvrdu o upućenoj pošiljci HPexpress (pošiljatelj MĆ, primatelj OT Optima Telekom d.d.) s naznakom datuma prijama 28. siječnja 2019. (stranica 494 spisa), na što tužitelj navodi da tuženik nije vratio opremu u danim rokovima (zadnji dan za povrat opreme bio je 15. siječnja 2019.) radi čega je tuženik obvezan podmiriti nastalo dugovanje (podnesak od 7. srpnja 2023., stranica 507 spisa). Tuženik ukazuje da se iz dostavljene dokumentacije tužitelja nigdje ne vidi da je tuženik bio dužan predati opremu u roku od 15 dana (stranica 518 spisa).

10.3. Dakle, temeljem navoda stranaka i dostavljenih isprava, zaključak je suda da tužitelj ne spori činjenicu da je tuženik po prestanku ugovornog odnosa vratio opremu predniku tužitelja 28. siječnja 2019., već smatra da je time što je to izvršio izvan danog roka, oprema postala njegovo vlasništvo te je u obvezi podmiriti predmetno potraživanje.

11. Dužnost izvršavanja i odgovornost za ispunjenje obveza sudionika u obveznom odnosu propisana je odredbom članka 9. ZOO-a. Odredbom članka 7. stavak 1. ZPP- a i članka 219. stavak 1. ZPP-a propisana je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. Tužitelj na kojem je teret dokaza osnove potraživanja ne dostavlja Opće uvjete (koji su sastavni dio pretplatničkog ugovora i na kojima temelji osnovu tražbine) koji su bili na snazi u trenutku zaključenja pretplatničkog odnosa između tuženika i Optike Telekom d.d. (već novije Opće uvjete koji su u primjeni tek od 2020. godine), a koji bi bili relevantni za procjenu obveza ugovornih strana. Naime, tužitelj je iste bio dužan dostaviti, jer Opći uvjeti ne predstavljaju materijalno pravo koje sud primjenjuje po službenoj dužnosti, već dokazno sredstvo (ispravu) koju je tužitelj bio dužan dostaviti na okolnost osnove svoje tražbine. Odredbom članka 295. stavka 1. ZOO-a propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se ugovor na njih poziva. Dakle, ista logika koja vrijedi za ugovor (koji stranka koja se na njega poziva mora podnijeti sudu kao dokaz) vrijedi i za Opće uvjete ugovora, budući oni dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima. Kao što ugovor sklopljen između ugovornih strana ne predstavlja materijalno pravo, tako ni Opći uvjeti ugovora ne predstavljaju materijalno pravo, već dokazno sredstvo koje stranka koja se na odredbe tih Općih uvjeta poziva, mora podnijeti sudu.

12.1. Pregledom potvrde o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga TV INT TEL Klasik Bit, broj ugovora 17A5500836 od 22. studenog 2017., a što je jedina isprava koju je tužitelj dostavio na okolnost sadržaja ugovora (obzirom nije dostavio primjenjive Opće uvjete poslovanja) je utvrđeno da je u slučaju uništenja i/ili oštećenja opreme, kao i u slučaju ne vraćanja opreme po prestanku ugovornog odnosa, korisnik dužan naknaditi OT-u punu cijenu preuzete opreme sukladno važećem Cjeniku OT-a.

13. S obzirom na to da tužitelj ne spori činjenicu da je tuženik po prestanku ugovornog odnosa vratio opremu predniku tužitelja, dakle postupio sukladno ugovoru, to tuženik sukladno odredbama zaključenog ugovora i citirane odredbe, nije u obvezi naknaditi OT-u punu cijenu preuzete opreme. Imajući u vidu da je tuženik osporio osnovu potraživanja, a tužitelj na kojem je teret dokazivanja osnove i visine potraživanja te sadržaja ugovora, nije dokazao tvrdnje na kojima temelji svoje potraživanje, što je njegova dužnost u skladu s odredbama članka 7. i 219. ZPP-a, prema stajalištu ovog suda nije dokazao postojanje osnove potraživanja koja je predmet ovog postupka, time ni da je tuženik obveznik plaćanja računa koji je predmet ovog postupka, radi čega je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev. Stoga, kako prema stajalištu ovog suda nije osnovana osnova potraživanja, prigovor tuženika o zastari potraživanja nije ni razmatran.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. izreke) 15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 174,22 EUR, te je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu od 20. prosinca 2024. s pripadajućim PDV od 25 % u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t.1. OT). Priznat je i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR-a, kojeg je u obvezi podmiriti. Stoga je naloženo tužitelju u roku propisanom člankom 328. stavak 2. ZPP-a, platiti tuženiku troškove postupka u ukupnom iznosu od 75,77 EUR- a (točka II. izreke).

U Dubrovniku 24. rujna 2025.

Sutkinja

Ana Srhoj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužitelja, uz rješenje o pristojbi za presudu

2. punomoćnik tuženika, uz rješenje o pristojbi za prigovor protiv rješenja o ovrsi