REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-304/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja NUD, vl. obrta " [obrt]", [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 148,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 207,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37,88 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. siječnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi od 13. svibnja 2023. nastala šteta na vozilu marke Peugeot 5008, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika NU iz [adresa], kao i da je tuženik obvezan nadoknaditi štetu na temelju police automobilskog kasko osiguranja. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je izvršio procjenu i izvid štete 23. svibnja 2023., kao i da je potom utvrdio da je šteta osnovana, no da je samo djelomično podmirio iznos štete. Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun br. 60/1/1 u iznosu od 582,23 eura s uključenim PDV-om. Predmetni račun tužitelj je poslao tuženiku putem e-maila te je tuženik po tom računu izvršio isplatu od 433,48 eura, no da razliku od 148,75 eura odbija podmiriti iz razloga što ne priznaje veću cijenu sata rada limara i lakirera od nesporno plaćene. Zaključno, naveo je da je s oštećenikom sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 14. studenoga 2024. kojim je oštećenik kao ustupitelj na tužitelja prenio svoje potraživanje u iznosu od 148,75 eura, o čemu je obaviješten i tuženik. Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 148,75 eura, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 12. veljače 2025. tuženik je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetu, kao i osnovanost i visinu potraživanja. Naveo je da je prilikom procjene štete ukazao vlasniku vozila na odredbe uvjeta kasko osiguranja prema kojima tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila, a da je vlasnik vozila svjesno odlučio popraviti svoje vozilo u drugom mjestu te po višoj cijeni, pri čemu je uputio na to da je dužnost sudionika u obveznim odnosima suzdržavati se od postupaka kojima bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika. Osporio je tužiteljev cjenik s navodom da ga je tužitelj izdao sam sebi te da tužitelj ne dostavlja dokaze da bi cijena sata rada bila u skladu s predmetnim cjenikom. Stoga, predložio je da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun tužitelja (list 9. spisa), izvid štete (list 10. i 114. spisa), konačnu ponudu tuženika (list 11. spisa), nalog za uplatu (list 12.-13. spisa), e-mail tužitelja (list 14. spisa), cjenik tužitelja (list 15. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 16. -17. spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 18.-19. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 50.-53. spisa), policu kasko osiguranja s uvjetima za kasko osiguranje (list 73.-112. spisa), tuženikov obračun visine štete (list 115. -116. spisa), uputu o radionici za popravak vozila (list 123. -124. spisa), ponudu društva ZVON PROMET d.o.o. (list 125. spisa) i dokumentaciju iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano uz cijenu sata rada (list 131.-149. spisa). Također, razgledane su i fotografije oštećenog vozila (list 117. - 122. spisa).

4. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka NU te tužitelja, niti je izveo dokaz prometnim vještačenjem na okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu, sve iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 148,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu br 60/1/1 od 22. travnja 2024. na ime popravka vozila Peugeot 5008, reg. oznake [registarska oznaka], oštećenim u prometnoj nezgodi od 13. svibnja 2023., u vlasništvu NU iz [adresa], po osnovi police kasko osiguranja.

7. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost za naknadu štete, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u policu automobilskog kasko osiguranja broj 8305050563 (list 73.- 74. spisa) proizlazi da je predmetnu policu osiguranja u svojstvu ugovaratelja i osiguranika zaključio NU iz [adresa], za razdoblje osiguranja motornog vozila Peugeot 5008, reg. oznake [registarska oznaka], od 20. svibnja 2022. do 20. svibnja 2023.

9. Uvidom u izvid štete broj 230503204636/I od 23. svibnja 2023. (list 10. spisa) utvrđeno je da je tuženik izvršio pregled predmetnog vozila oštećenog u nezgodi od 13. svibnja 2023. na temelju police osiguranja broj [broj police osiguranja] te je navedenim izvidom utvrdio dijelove za popravak vozila (stražnji lijevi blatobran i stražnja lijeva vrata), kao i procijenio radno vrijeme potrebno za popravak vozila, i to za limara u trajanju od 2,50 sati te lakirera u trajanju od 6,00 sati.

10. Iz uvida u konačnu ponudu tuženika od 23. travnja 2024. (list 11. spisa) vidljivo je da je tuženik tužitelju dostavio ponudu od 18. srpnja 2023. kao odgovorni osiguratelj po odštetnom zahtjevu iz nastalog osiguranog slučaja, na koju je tužitelj izjavio prigovor, kao i da je potom tuženik dostavio konačnu ponudu od 23. travnja 2024. kojom je visinu štete procijenio na iznos od 433,48 eura, s time da je račun popravka umanjio za veću cijenu radnog sata u iznosu od 148,75 eura.

11. Uvidom u nalog tuženika upućen Privrednoj banci Zagreb d.d. (list 12. -13. spisa) proizlazi da je tuženik 29. travnja 2024. tužitelju uplatio iznos od 433,48 eura po osnovi predmetne štete, što nije niti bilo sporno.

12. Sud je gore spomenuti izvid štete, kao i konačnu ponudu tuženika, ocijenio vjerodostojnima u cijelosti budući da su navedene isprave izrađene na poslovnom papiru tuženika, s time da je tuženik po osnovi predmetne ponude izvršio i uplatu nespornog dijela štete u iznosu od 433,48 eura.

13. S obzirom da iz gore spomenutih isprava jasno proizlazi da je sam tuženik izvršio procjenu štete na predmetnom vozilu po osnovi police automobilskog kasko osiguranja broj 8305050563, kao i da je potom u konačnoj ponudi priznao pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva, slijedom čega je podmirio dugovanje po osnovi osigurnine u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti jer ne priznaje veću cijenu radnog sate od nesporno plaćene, po stavu ovog suda jasno proizlazi da je isti, kao osiguratelj predmetnog vozila po osnovi police automobilskog kasko osiguranja, pasivno legitimiran u ovoj parnici.

14. Osim toga, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe priznao postojanje svoje obveze na isplatu osigurnine po osnovi prometne nezgode od 13. svibnja 2023., a sukladno predmetnom odštetnom zahtjevu iz automobilskog kasko osiguranja te potom izvršio isplatu štete koju je procijenio u visini od 433,48 eura, uzimajući u obzir sve prethodno iznesene okolnosti te pritom cijeneći odredbu članka 221. stavak 2. ZPP-a, jasno proizlazi kako je tuženik u cijelosti odgovoran za isplatu osigurnine u ovoj pravnoj stvari na temelju štetnog događaja - prometne nezgode od 13. svibnja 2023.

15. Nadalje, uvidom u račun tužitelja br. 60/1/1 od 22. travnja 2024. (list 9. spisa), s datumom dospijeća 23. travnja 2024., utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio osiguraniku tuženika NU na ime popravka vozila i to sukladno tuženikovom izvidu štete broj 230503204636/I, na iznos od 582,23 eura s uključenim PDV-om. Također, na računu je naznačeno da je utrošena količina radnih sati autolimara u trajanju od 2,50 sati te autolakirera u trajanju od 6,00 sati, koji u cijelosti odgovaraju procijenjenoj količini radnih sati iz izvida štete.

16. Osim toga, cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnom računu u iznosu od 40,00 eura bez PDV-a obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja (list 15. spisa), koji je na snazi od 1. siječnja 2024., a na kojem je navedeno da tužiteljeva cijena sata za limarske i lakirerske radove iznosi 40,00 eura bez PDV-a.

17. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 14. studenoga 2024. (list 16.-17. spisa) utvrđeno je da je on sklopljen između NU kao ustupitelja tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema ovdje tuženiku u preostalom iznosu od 148,75 eura prema računu br. 60/1/1 (članci 1. i 2. tog ugovora).

18. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

19. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

20. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

21. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u konkretnom slučaju i učinjeno notifikacijom o ustupanju tražbine od 14. studenoga 2024. (list 18. spisa), koju je tuženik zaprimio e-mailom od 12. prosinca 2024. (list 19. spisa).

22. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je tužiteljev prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja ocijenjen kao neosnovan.

23. Osim toga, po provedenoj analizi izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila.

24. Po stavu ovog suda, a protivno navodima tuženika, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog sjedišta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu, uslijed čega je neosnovan stav tuženika da bi u konkretnom slučaju oštećenikov odabir tužiteljeve servisne radionice predstavljao doprinos oštećenika nastanku štete, odnosno da bi isti postupio protivno odredbama članaka 8. i 10. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj, Pž- 914/2024-2 od 18. ožujka 2024.).Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Oštećenik ima samostalno pravo odabrati servisnu radionicu u kojoj će obaviti popravak svog vozila, prema cijenama uredno istaknutim u njihovim cjenicima, na temelju kojih one redovno posluju na tržištu te plaćaju poreze i doprinose.

25. Osim toga, iz dokumentacije vezano za cijenu sata rada (list 131.-149. spisa) proizlazi da su cijenu sata rada limara i/ili lakirera u iznosu od 40,00 eura (bez PDV-a) tijekom 2022. i 2023. godine obračunavale i druge servisne radionice, slijedom čega je tužiteljeva cijena u iznosu od 40,00 eura bez PDV-a tijekom 2024. godine prema mišljenju ovog suda svakako bila tržišna cijena. Također, iz predmetne dokumentacije proizlazi da su cijenu sata rada lakirera i limara u iznosu od 40,00 do 42,11 eura bez PDV-a još tijekom 2022. i 2023. godine priznavala druga osiguravajuća društva, slijedom čega je tužiteljeva cijena prema mišljenju ovog suda svakako bila tržišna cijena, s time da se posebno napominje kako iz navedene dokumentacije proizlazi da je već sam tuženik tijekom 2024. godine (list 148.-149. spisa) priznao cijenu sata rada lakirera i limara u iznosu od 40,00 eura bez PDV-a kao osnovanu.

26. Stoga, s obzirom na to da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan isplatiti utuženi iznos sukladno odredbama članka 921. i 943. ZOO-a i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata u iznosu od 148,75 eura.

27. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a po stopi iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose. Imajući u vidu da je na tužitelja preneseno utuženo potraživanje za nepodmireni dio računa koji je dospio na naplatu 23. travnja 2024., tuženik je pao u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 24. travnja 2024. (članak 300. stavak 1. ZOO-a), od kada tužitelju nastaje šteta.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude. 29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

30. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 20. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 7. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 5. rujna 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što iznosi ukupno 150,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 187,50 eura

31. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura, kao i na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članka 7. stavak 1. ZSP-a.

32. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 24. rujna 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

33. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 eura, uvećano za PDV, budući da taj trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, ako stranka koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude na isto ne pristupi, može istoga dana preuzeti sadržaj presude s e-Oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata sa sadržajem presude, sve kako bi eventualno u zakonskom roku podnijela žalbu. Osim toga, potrebno je istaknuti kako sud, pri odmjeravanju troškova parničnog postupka, treba uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parnice, a ne one koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Stoga, eventualni pristup punomoćnika na ročište za objavu presude nije nužna niti potrebna parnična radnja jer je glavna rasprava već zaključena, uslijed čega se radi isključivo o osobnom probitku punomoćnika tužitelja budući da će presuda po objavi odmah biti dostupna na e-Oglasnoj ploči suda za preuzimanje, pa navedeno ne može ići na teret protivne strane. Premda odvjetnička Tarifa doista propisuje mogućnost naplate troška za pristup na ročište za objavu presude, sud pri odmjeravanju troškova parničnog postupka koja padaju na teret protivne stranke mora prvenstveno imati u vidu načela parničnog postupka iz ZPP-a, posebno načelo ekonomičnosti, kao i odredbu ranije spomenutog članka 155. ZPP-a, pa uzevši u obzir sve navedene okolnosti, ocijenjeno je da taj trošak doista nije bio svrhovit za vođenje ove konkretne parnice.

34. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova ime sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 6,64 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 6,64 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prilikom podnošenja tužbe putem e- Komunikacije dana 16. siječnja 2025. (list 60.-61. spisa) te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.

35. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

36. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - IV. izreke presude.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).