- 1 -              Rev 840/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 840/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz S. T., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatska agencija za osiguranje depozita, OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. P.-M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & P. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-556/2019-2 od 19. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4029/2018-12 od 30. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. svibnja 2018. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. lipnja 2013. i da ne proizvodi nikakve pravne učinke, kao i da se tužitelja vrati  na rad, sve uz naknadu troškova parničnog postupka (toč. I. izreke). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.500,00 kn s zateznim kamatama (toč. II. izreke).

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu. Potražuje i trošak revizije.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu danog iz organizacijskih razloga (ukinuto njegovo radno mjesto), kao i zahtjev za vraćanje na rad.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 10. lipnja 2013. za radno mjesto vozača-portira;

 

- da je tuženik 4. svibnja 2018. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog organizacijskih razloga, uz obrazloženje da je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 25. studenoga 2015. (dalje: Pravilnik) ukinuto tužiteljevo radno mjesto na kojemu je on bio jedini izvršitelj,

 

- da je tužitelj sindikalni povjerenik pa je suglasnost sindikata za otkaz ugovor o radu nadomještena presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-134/16 od 16. listopada 2017. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1106/2017-2 od 15. ožujka 2018.,

 

- da direktorica tuženika sama upravlja službenim vozilom, da poslove portira već desetak godina obavlja zaštitarska tvrtka, da je jedino radno mjesto kod tuženika sa SSS spremom mjesto administratora koje obavlja radnica J. L., dok poslove preusmjeravanja telefonskih poziva obavlja tajnica direktorice koja ima VŠS pa da tužitelja nije bilo moguće zaposliti na drugom radnom mjestu.

 

9. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je otkaz dopušten sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) iz organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz) jer je tuženik imao opravdani razlog obzirom da je Pravilnikom ukinuto tužiteljevo radno mjesto.

 

10. Budući je autonomno pravo poslodavca da proces organizacije rada uredi tako da postiže bolje poslovne rezultate, opravdan je razlog za konkretni poslovno uvjetovani otkaz, a posebice jer poslodavac tužitelja nije mogao zaposliti na nekim drugim poslovima, a nije mogao voditi računa o trajanju radnog odnosa i obvezama uzdržavanja koje terete radnika jer je tužitelj bio jedini izvršitelj i tuženik zapošljava manje od dvadeset radnika.

 

11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan. Naime, tužitelj u reviziji uglavnom ukazuje da ga je poslodavac mogao zaposliti na pomoćno-administrativnim poslovima za što međutim, ne postoji potreba niti je te poslove tužitelj obavljao po nalogu poslodavca niti takvo radno mjesto postoji prema Pravilniku. S druge strane, upravo iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su postojali organizacijski razlozi za ukidanje tužiteljevog radnog mjesta vozača-portira jer te poslove već unatrag desetak godina obavlja zaštitarska tvrtka, dok zz tuženika sama upravlja službenim vozilom.

 

12. Bespredmetno je ustrajanje tužitelja u navodima da je mogao obavljati pomoćne administrativne poslove i ne dovodi u pitanje dopuštenost i zakonitost otkaza ugovora o radu koji je dat tužitelju sukladno odredbi čl. 115. ZR.

 

13. Dio revizijskih navoda kojima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza, ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

15. Tuženiku, pozivom na odredbu čl. 155. ZPP, ne pripada trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za razrješenje spora.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.