Poslovni broj: UsII-158/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te Tajane Šimunović, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja Strabag d.o.o. Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, OIB:74971361430 zastupan po opunomoćeniku, odvjetniku Vlatku Kregaru, Zagreb, Rapska ulica 4, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, OIB:95857869241, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885 i Zajednice ponuditelja Texo Molior d.o.o., Put Cavtata 41, Cavtat, OIB:14447744368 i ČL Insaat Ve Sanayi A. S. Istanbul, Turska, Haci Resitpasa sok. No. 4/A, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/25-01/213, urbroj: 354-02/8-25/10 od 1. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika od 1. srpnja 2015. točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

2. Tužitelj je protiv rješenja tuženika podnio tužbu u kojoj u bitnome osporava zakonitost prihvaćanja ugovora o najmu asfaltnog postrojenja za asfaltnu bazu Banje Selo zaključenog između odabranog ponuditelja i društva Pedom Asfalti d.o.o. od 24. ožujka 2024. jer smatra da navedeni ugovor ne dokazuje ispunjenje uvjeta propisanog u točki 29.3. dokumentacije o nabavi. Navodi da u prethodno vođenom žalbenom postupku u kojem je razmatrana druga asfaltna baza, odabrani ponuditelj nije dokazao ispunjenje traženog uvjeta te je u ponovljenom postupku odabrani ponuditelj iznenada dostavio ugovor o najmu od 24. ožujka 2024. iako isti nije bio spomenut niti dostavljen za vrijeme trajanja prethodnog postupka. Tužitelj smatra kako sama ta okolnost stvara ozbiljnu sumnju u vjerodostojnost dokumenta i opravdano upućuje na zaključak da je isti izrađen naknadno, samo radi prilagodbe potrebama ovog konkretnog postupka te dodatno ističe da je isti ponuditelj za istu asfaltnu bazu u drugom postupku javne nabave (izgradnja obilaznice Drniš) sklopio novi ugovor o najmu od 13. rujna 2024. Nadalje ističe da je naručitelj, umjesto da detaljno i objektivno provjeri vjerodostojnost dostavljenog ugovora, samo zatražio potvrdu od ugovorne strane – društva Pedom Asfalti d.o.o., koja provjera, budući da je riječ o subjektu koji ima neposredan poslovni interes potvrditi postojanje ugovora ne može imati potrebnu razinu objektivnosti i vjerodostojnosti. Smatra da su naručitelj i tuženik prihvaćanjem navedenog ugovora bez stvarne provjere, povrijedili načelo jednakog tretmana i zabrane pogodovanja. Tužitelj dodatno upućuje i na odredbe Zakona o obveznim odnosima, odnosno bitne značajke ugovora o najmu te je mišljenja da ovdje osporeni ugovor o najmu od 24. ožujka 2024. ne samo da je nevjerodostojan, nego je i pravo nevaljan jer je zaključen protivno temeljnim pravilima obveznog prava i već postojećim ugovorima o istoj stvari koja je predmet najma. U odnosu na ispunjenje uvjeta za asfaltnu bazu, tužitelj smatra da je u tom dijelu osporeno rješenje manjkavo jer tuženik nije cijenio činjenicu da se u ovom postupku ne radi o diskrecijskom uvjetu koji bi naručitelj mogao propisati ili izostaviti u dokumentaciji o nabavi, već o obveznom tehničkom propisu (Tehnički propis za asfaltne kolnike, "Narodne novine", broj 48/21.) koji se primjenjuju neovisno o tome je li izrijekom unesen u dokumentaciju o nabavi. Smatra da je tuženik u potpunosti zanemario činjenicu da je tužitelj u žalbenom postupku dostavljeno mišljenje prof. dr. sc. VL iz kojeg dostavljenog stručnog mišljenja kao i očitovanja nadležnog Ministarstva jasno proizlazi da asfaltna baza Banje Selo ne može osigurati gradnju asfalta na udaljenosti od 605 km u skladu s propisanim tehničko- tehnološkim zahtjevima. Stoga nije moguće smatrati da odabrani ponuditelj raspolaže resursom koji udovoljava zahtjevima natječajne dokumentacije, odnosno odabrani ponuditelj nije ispunio uvjet iz točke 29.3. dokumentacije o nabavi. Tužitelj nadalje ističe da odabrani ponuditelj nije postupio u skladu s nalogom iz ranijeg rješenja tuženika i dostavio uporabnu dozvolu za bazu Tounj, već je u ponovljenom postupku nominirao sasvim drugu asfaltnu bazu – Banje Selo za koju također nije dostavio pravomoćnu uporabnu dozvolu. Tužitelj ističe da je tuženik prihvaćanjem takvog postupanja faktički dopustio izmjenu ponude nakon isteka roka za dostavu ponude. Ujedno smatra da je tuženik pogrešno okvalificirao očitovanje tužitelja od 30. travnja 2025. kao nove žalbene razloge pozivajući se na odredbu članka 420. stavka 1. točke 7. ZJN 2016. jer je takvo shvaćanje očito pogrešno. Tužitelj pojašnjava da je već u pravodobno podnesenoj žalbi osporavao ispunjavanje uvjeta iz točke 29.3. dokumentacije o nabavi od strane odabranog ponuditelja ukazujući da isti nije dokazao legalnost ni tehničku ispravnost nominirane asfaltne baze Banje Selo. Sve kasnije navode u očitovanju od 30. travnja 2025. koji se odnose na izostanak pravomoćne uporabne dozvole, naknadno nominiranje baze u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponude te pravnu kvalifikaciju takvog postupanja kao nedopuštene izmjene ponude, treba promatrati isključivo kao daljnju razradu i konkretizaciju istog žalbenog razloga, a ne kao uvođenje novih razloga. Tužitelj upućuje i priloženo pravno mišljenje prof. dr. sc. UL prema kojem proizlazi da je naručitelj postupio nezakonito i to kada je prihvatio dokaz raspolaganja sasvim novom asfaltnom bazom u drugom postupku pregleda i ocjene ponuda, što predstavlja bitnu izmjenu ponude koja nije dopuštena te je tuženik unatoč navedenom mišljenju i praksi Suda EU paušalno odbacio takav navod. Iz naprijed navedenih razloga predlaže ovom Sudu da se poništi rješenje tuženika i odluka o odabiru, uz nadoknadu troškova žalbenog postupka i upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbenom zahtjevu iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. U odnosu na navod tužitelja da je ugovor o najmu asfaltne Banje Selo nevjerodostojan iz razloga jer ga odabrana zajednica ponuditelja nije navela u prethodnom postupku pregleda i ocjene ponuda, tuženik ističe da se radi o paušalnom i ničim dokazanom navodu. Tuženik upućuje na mjerodavne odredbe Dokumentacije o nabavi te ističe da je odabrana zajednica ponuditelja u pojašnjenju pojasnila da je prilikom predaje ponude raspolagala i asfaltnom bazom Banje Selo te je dostavila dokumente tražene dokumentacijom o nabavi za tu bazu, uz napomenu da je moguća dopuna ponude u tom dijelu. Odabrana zajednica ponuditelja dostavila je i ugovor o najmu asfaltnog postrojenja Banje Selo zaključenog između najmodavca Pedom Asfalti d.o.o. Zagreb i najmoprimca odnosno odabranog ponuditelja od 24. ožujka 2024. a čiju vjerodostojnost tužitelj tužbom osporava, međutim ničim ne dokazuje da bi se radilo o nevjerodostojnom ugovoru o najmu, odnosno ugovoru koji je samo prilagođen ovom postupku javne nabave. Navodi da je naručitelj postupio u skladu sa odredbama članka 264. stavka 4. i 301. ZJN 2016. te se tijekom ponovljenog postupka pregleda i ocjene ponuda obratio subjektu Pedom Asfalt d.o.o. koji je potvrdio da je navedeni ugovor valjano sklopljen 24. ožujka 2024. od kojeg datuma strane ugovora uredno ispunjavaju ugovorne obveze. Nadalje tuženik smatra kako tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da odabrana zajednica ne raspolaže predmetnom bazom uslijed njene angažiranosti na drugim projektima. Tuženik pojašnjava da je kapacitet asfaltne baze Banje Selo 120 t/h, dok je u ovom postupku javne nabave traženo raspolaganje najmanje jednim asfaltnim postrojenjem kapaciteta minimalno 60 t/h, što je odabrana zajednica ponuditelja predmetnim ugovorom o najmu i dokazala, dok u tom smislu eventualne zabrane korištenja tog resursa u drugim projektima kao uvjet dokumentacijom o nabavi nije propisan. Tuženik dodatno pojašnjava da bi situacija bila sporna ako bi se radilo o različitim najmoprimcima i načinu korištenja asfaltne baze, međutim, u konkretnom postupku radi se o istom najmoprimcu koji će angažirati, temeljem navedenih ugovora, asfaltnu bazu za dva različita projekta pa u tom smislu nema zapreke za sklapanje dva ugovora o najmu iste asfaltne baze. Pojašnjava da je podnošenjem odabrane ponude odabrana zajednica ponuditelja pristala na sve uvjete propisane dokumentacijom o nabavi i da će predmet nabave izvršiti u skladu s uvjetima dokumentacije o nabavi, a naručitelj ima dodatne mehanizme zaštite u fazi izvršenja ugovora, odnosno ima pravo i dužnost kontrolirati izvršenje ugovora. U konkretnom slučaju naručitelj se osigurao propisivanjem jamstva za uredno ispunjenje ugovora, a koje se vraća nakon uspješno provedenog tehničkog pregleda, primopredaje i dostave kao jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Tuženik u odnosu na navod tužitelja da je trebalo uzeti u obzir mišljenje stručnjaka dostavljeno u žalbi, ističe da se ne radi o izvođenju dokaza vještačenjem sukladno članku 65. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 49/09. i 110/21.), već se radi o dokazu koji predstavlja stručno mišljenje osoba koje su u konkretnom slučaju angažirale stranke u postupku. Ističe kako je stručnjakinja prof.dr.sc. ZL angažirana od strane tužitelja, izrazila svoje stručno mišljenje, da se putem termo- kontejnera ne može prevoziti asfalt udaljenostima većim od 120 km pri čemu naglašava da je uporaba termo-kontejnera propisana kao mogućnost pri izvedbi radova redovitog održavanja prometnica, prvenstveno sanacija oštećenja asfaltnih strojeva kolničkih konstrukcija (manjeg opsega). S druge strane stručnjak prof.dr.sc. NL angažiran od strane odabrane zajednice ponuditelja iznosi mišljenje da se asfaltna mješavina uz primjenu termo-kontejnera može prevoziti i na većoj udaljenosti od 500 km, vodeći računa da njegova temperatura, kao i sva ostala svojstva, neposredno prije gradnje budu sukladna Tehničkom propisu za asfaltne kolnike. Tuženik navodi da su stručnjaci angažirani od strane stranaka dali oprečna mišljenja zbog čega predmetne dokaze nije vrednovao te se prilikom donošenja odluke pridržavao odredbi ZJN posebice odredbe članka 290. u smislu da je naručitelj dužan ponude pregledati sukladno uvjetima iz dokumentacije o nabavi kao i ključnih odredbi Tehničkog propisa za asfaltne kolnike. Tuženik pojašnjava da dokumentacijom o nabavi nije od ponuditelja traženo i dokazivanje udaljenosti asfaltnog postrojenja od mjesta gradnje, odnosno nije propisana maksimalna dozvoljena udaljenost niti je propisan način na koji će se asfaltna mješavina prevoziti pa odabrana zajednica ponuditelja nije bila dužna dokazivati ispunjenje uvjeta koji nisu bili propisani dokumentacijom o nabavi. Tuženik pojašnjava da tumačenje o nemogućnosti prijevoza asfalta termo-kontejnerima na udaljenostima većima od 120 km, nema utemeljenja u odredbama Tehničkog propisa za asfaltne kolnike. Navodi da je izvršio analizu odredbi Tehničkog propisa za asfaltne kolnike na koje se poziva tužitelj te zaključuje da je odredbom Tehničkog propisa za asfaltne kolnike u dijelu J.2.2. "Prijevoz bitumenskih mješavina" propisano da prijevoz bitumenskih mješavina bez termo-kontejnera od mjesta proizvodnje do mjesta ugradnje ne smije trajati više od dva sata, odnosno da duljina transporta ne smije biti veća od 120 km, pri čemu temperatura bitumenske mješavine ne smije pasti ispod minimalno dopuštene temperature deklarirane od strane proizvođača. Predmetnom odredbom nije propisano do koje udaljenosti se može prevoziti bitumenska mješavina s termo-kontejnerima, odnosno ne postoji ograničenje, kako u pogledu broja kilometara tako ni u pogledu vremenskog trajanja prijevoza, kada se mješavina prevozi termo-kontejnerima. Jedino ograničenje koje navedeni propis propisuje je u situacijama kada se mješavine prevoze bez termo- kontejnera. Također u odnosu na navedeno tuženik se osvrnuo i na mišljenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, dostavljeno od strane tužitelja, navodeći kako mu nije predočen sadržaj upita upućenog Ministarstvu te ujedno smatra da navedeno tumačenje nije utemeljeno na jasnoj i izričitoj odredbi Tehničkog propisa za asfaltne kolnike. Tuženik ističe da odbacuje tvrdnju tužitelja da je prihvaćanjem asfaltne baze Banje Selo u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda došlo do izmjene ponude jer odabrana zajednica nije po prvu put u postupku pregleda i ocjene ponude dostavila podatke o raspolaganju asfaltnom bazom, već je samo jedno asfaltno postrojenje zamijenila drugima. Dakle, ključno je, da je dostavom podataka i dokaza o raspolaganju drugom asfaltnom bazom odabrana zajednica ponuditelja potvrdila ono što je već navela u ponudi (ESPD obrascu), a to je da ima odnosno da će imati na raspolaganju asfaltnu bazu za potrebe izvršenja ugovora. Tuženik smatra kako se navedeno ne može tumačiti izmjenom ponude uzevši u obzir da ponuditelj ionako nije dužan raspolagati asfaltnim postrojenjem u trenutku predaje ponude, već u trenutku izvršenja ugovora pa stoga činjenica što je odabrana zajednica ponuditelja u ponovljenom postupku pregleda i ocjene zamijenila jedno asfaltno postrojenje drugim nije od utjecaja na ponudu, budući da se smisao traženja raspolaganja opreme/postrojenja (asfaltnom bazom) koja je na raspolaganju izvođaču radova u svrhu izvršenja ugovora ostvaruje tijekom izvršenja ugovora. Tuženik u odnosu na tvrdnje tužitelja da se nije očitovao na žalbene navode koje je istaknuo u podnesku od 30. travnja 2025. obrazlaže da su se žalbeni navodi u žalbi odnosili isključivo na valjanosti i vjerodostojnosti ugovora o najmu asfaltne baze Banje selo kao i na pitanje ispunjavanja uvjeta iz Tehničkog propisa za asfaltne kolnike, a vezano za udaljenost asfaltne baze od mjesta ugradnje te ni jednom riječju tužitelj u žalbi nije kao žalbeni navod istaknuo pitanje eventualnog nepostojanja pravomoćne uporabne dozvole za nominiranu asfaltnu bazu Banje Selo. Tuženik ističe da su tužitelju sve činjenice bile poznate u trenutku izjavljivanja žalbe pa je te navode trebao isticati u roku za žalbu. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba Hrvatske ceste d.o.o. u odgovoru na tužbu u bitnome ističe da je kao naručitelj detaljno i objektivno provjerio vjerodostojnost dostavljenog ugovora o najmu zaključenom između odabranog ponuditelja i Pedom Asfalti d.o.o. od 24. ožujka 2024. čime je odabrani ponuditelj dokazao raspolaganje asfaltnom bazom, potrebne certifikate i potvrde legalnosti. Jedina mjerodavna osoba kod koje je naručitelj mogao provjeriti valjanost ugovora o najmu je upravo najmodavac jer jedini on može potvrditi vjerodostojnost kao osoba koja nije sudionik postupka javne nabave. Smatra kako tužitelj ni na koji način nije doveo u sumnju vjerodostojnost sklopljenog ugovora o najmu asfaltne baze te smatra kako nisu povrijeđena načela javne nabave jer je svim ponuditeljima dana ista mogućnost dokazivanja traženih uvjeta. Nadalje navodi da dokumentacijom o nabavi kao uvjet nije bilo propisano da asfaltna baza ne smije biti angažirana na drugim gradilištima, odnosno nije bilo propisano da asfaltna baza mora jedino biti angažirana na gradilištu za koju se daje. Također navodi da točkom 29.3. dokumentacije o nabavi nije propisano da asfaltna postrojenja moraju biti udaljena 120 km od mjesta ugradnje odnosno na 2 sata od mjesta ugradnje. S obzirom na to da nije propisan uvjet udaljenosti asfaltnog postrojenja, to naručitelj nije bio ovlašten provjeravati postojanje navedenog uvjeta jer bi time postavio prekomjerne zahtjeve prema odabranom ponuditelju čime bi prekoračio svoje ovlasti u pregledu i ocjeni ponuda. U odnosu na dostavljeno mišljenje prof.dr.sc. VL i odgovor Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od dana 4. veljače 2025. ističe da istima tužitelj nije dokazao da asfalt nije moguće prevoziti na većim udaljenostima i u duljem vremenskom razdoblju, naprotiv iz navedenih mišljenja proizlazi da se asfalt, pod određenim okolnostima i uvjetima može prevoziti na većim udaljenostima, pod uvjetom da se zadrže potrebna tražena svojstva, a što se može postići posebnim kamionima i/ili dodacima u bitumenu odnosno aditivima, a što je sve predmet izvršenja ugovora. Zaključno ističe da je dokumentacijom o nabavi propisao da ponuditelj mora raspolagati najmanje jednim asfaltnim postrojenjem, što znači da može raspolagati i sa više pa je upravo u tom smislu postupio odabrani ponuditelj jer je u trenutku podnošenja ponude raspolagao s više asfaltnih postrojenja, a za asfaltnu bazu Banje Selo dokazao je ispunjenje uvjeta iz točke 29. točka 3. dokumentacije o nabavi. Zaključno ističe da žalba tužitelja nije sadržavala navode u odnosu na prihvaćanje asfaltne baze Banje Selo s navodima da se radi o izmjeni te ujedno smatra da je pozivanje tužitelja na mišljenje prof. dr. sc. UL neprimjenjivo u konkretnom slučaju. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije tužba kao neosnovana, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

5. Zainteresirana osoba Texo Molior d.o.o. u bitnome ističe da su bespredmetni navodi tužbe o pravnoj valjanosti ugovora o najmu asfaltne baze jer tužitelj nije aktivno legitimiran pobijati takav ugovor. Ističe da je odabrani ponuditelj ugovorom, a vlasnik postrojenja svojom izjavom, dokazao da na raspolaganju ima adekvatno asfaltno postrojenje sve u skladu s dokumentacijom o nabavi. Nadalje ističe da iz Tehničkog propisa za asfaltne kolnike, Priloga J. članka J.2., stavka J.2.2. točka 2. proizlazi da je prijevoz bitumenskih mješavina s termo-kontejnerima dopušten, da prijevoz termo- kontejnerima od mjesta proizvodnje do mjesta ugradnje smije trajati više od dva sata i da duljina transporta s termo-kontejnerima smije biti veća od 120 km, a što je potvrdio ovaj Sud u presudi, poslovni broj: Us II-116/2025 od 17. srpnja 2025. Zaključno ističe da je tužitelj tek u očitovanju nakon proteka roka za žalbu istaknuo potpuno nove žalbene navode koji se odnose na pitanje legalnosti asfaltne baze te nominiranje nove asfaltne baze u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da odbije tužbeni zahtjev.

6. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) tužitelj se očitovao na navode tuženika i zainteresiranih osoba.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz osporenog rješenja tuženika proizlazi da je naručitelj Hrvatske ceste d.o.o. objavio poziv na nadmetanje s dokumentacijom o nabavi u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2023/S 0F2-0053394, predmet nabave: izgradnja obilaznice Orebić. U ponovljenom postupku naručitelj je donio Odluku o odabiru od 26. ožujka 2025. kojom je kao ekonomski najpovoljniju odabrao ponudu ovdje zainteresiranih osoba.

9. Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, ovaj Sud nalazi da tuženik nije povrijedio zakon time što je žalbu tužitelja odbio. Tuženik je, prema ocjeni ovoga Suda, za takvu odluku dao valjane i iscrpne razloge koji su utemeljeni na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

10. Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i očitovanja stranaka koje su sudjelovale u upravno-sudskom postupku te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je naručitelj točkom 29.3. dokumentacije o nabavi propisao sljedeće: Tehnička oprema i mjere za osiguranje kvalitete – gospodarski subjekt mora dokazati da ima na raspolaganju minimalno sljedeću tehničku opremu i mjere za osiguranje kvalitete: najmanje jedno asfaltno postrojenje kapaciteta minimalno 60 t/h. Gospodarski subjekt za asfaltno postrojenje/a mora dokazati: da za izvršenje predmetne nabave ima u vlasništvu ili da posjeduje ugovor o najmu postrojenja ili neki drugi dokaz iz kojeg će biti vidljivo da gospodarski subjekt raspolaže sa postrojenjem/ima kapaciteta minimalno 60 t/h, usklađenost kontrole tvorničke proizvodnje asfaltnih mješavina s normama HRN EN 13108-1 i HRN 13108-5 za asfaltne mješavine (asfaltbeton, SMA) ili jednakovrijednim; legalnost asfaltnog postrojenja. Za potrebe utvrđivanja okolnosti propisanih točkom 29.3. gospodarski subjekt u ponudi dostavlja za sebe/članove zajednice gospodarskih subjekata te podugovaratelja/e (ako je primjenjivo) i za gospodarski/e subjekt/e na čiju sposobnost se oslanja (ako je primjenjivo) za svakoga od njih zasebno ispunjeni/e ESPD obrazac. Naručitelj će, prije donošenja odluke, od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu, zatražiti u primjerenom roku (ne kraćem od pet dana) dostavu ažuriranih popratnih dokumenata: dokaz vlasništva (zk uložak ili račun ukoliko je postrojenje mobilno) ili ugovor o najmu postrojenja ili neki drugi dokaz iz kojeg će biti vidljivo da gospodarski subjekt raspolaže s postrojenjem/ima kapaciteta minimalno 60 t/h: certifikat o sukladnosti kontrole tvorničke proizvodnje sukladno normama HRN EN 13108-1 i HRN 13108-5 za asfaltne mješavine (asfaltbeton, SMA). Naručitelj će priznati jednakovrijedne potvrde/certifikate ako gospodarski subjekt u ponudi na zadovoljavajući način naručitelju dokaže, bilo kojim prikladnim sredstvom, da je kontrola tvorničke proizvodnje usklađena s normama HRN EN 13108-1 i HRN 13108- 5; pravomoćnu uporabnu dozvolu postrojenja.

12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je naručitelj u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda utvrdio da tužitelj nominiranjem asfaltne baze Banje Selo ispunjava uvjete tražene u dokumentaciji o javnoj nabavi, odnosno da ima na raspolaganju najmanje jedno asfaltno postrojenje kapaciteta minimalno 60 t/h. Prethodno je naručitelj provjerio je li nominirana asfaltna baza Banje Selo udovoljava uvjetu legalnosti te je zatražio očitovanje od Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Zagrebačke županije koje je tijelo izdavatelj dostavljenog dokumenta, a u odnosu na dostavljeni ugovor o najmu za navedenu asfaltnu bazu obrati se najmodavcu Pedom Asfalti d.o.o. koji je potvrdio sklapanje ugovora o najmu od 24. ožujka 2024. odnosno da od tada stranke ugovora uredno ispunjavaju ugovorne obveze, slijedom čega je naručitelj zaključio da je sporni ugovor valjan. Slijedom navedenog osnovano tuženik smatra da u takvoj situaciji naručitelj nije imao razlog sumnjati u raspolaganje asfaltnom bazom Banje selo u trenutku podnošenja ponude. Tužitelj i u tužbi ponavlja navode žalbe, ali ničim ne dokazuje da se radi o nevjerodostojnom ugovoru, odnosno ugovoru koji je samo prilagođen predmetnom postupku javne nabave te pri tome ne navodi na koji način bi to naručitelj trebao dodatno provjeravati vjerodostojnost navedenog ugovora.

13. Nadalje, tuženik je u osporenom rješenju naveo iscrpne razloge zbog kojih je ocijenio da dostavljena stručna mišljenja od strane tužitelja tijekom postupka nisu relevantna u okolnostima konkretnog slučaja, a niti odredbe Tehničkog propisa za asfaltne kolnike na koje tužitelj upire i u tužbi jer se isključivo odnose na način prijevoza te ne rade razliku u vezi vrste zahvata, a niti je naručitelj dokumentacijom o nabavi od ponuditelja zatražio dokazivanje udaljenosti asfaltnog postrojenja od mjesta ugradnje, odnosno nije propisao maksimalnu dozvoljenu udaljenost niti je propisan način na koji će se asfaltna mješavina prevoziti pa odabrani ponuditelj, kako to ispravno navodi i tuženik nije bio dužan dokazivati ispunjenje uvjeta koji nisu bili propisani dokumentacijom o nabavi. Pri tome se upućuje i na stajalište ovoga Sud u presudi, poslovni broj: UsII-116/2025-7 od 17. srpnja 2025. Dakle, osnovano tuženik ističe da u predmetnom postupku javne nabave naručitelj nije propisao niti su ponuditelji dužni dokazivati udaljenost asfaltne baze od mjesta ugradnje niti su bili dužni dokazivati vrstu vozila kojima će prevoziti asfaltne mješavine pa stoga niti u postupku pregleda i ocjene ponuda, ponuditelji navedeno nisu bili dužni dokazivati niti je naručitelj ovlašten tako nešto provjeravati u postupku pregleda i ocjene ponuda.

14. Nadalje tuženik je iscrpno obrazložio da je neosnovan i navod tužitelja da je prihvaćanjem asfaltne baze Banje Selo u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda došlo do izmjene ponude nakon isteka roka za dostavu ponude, budući da iz sadržaja zapisnika o ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda proizlazi da je odabrani ponuditelj dostavio pojašnjenje u kojem navodi da je u trenutku predaje ponude raspolagao i asfaltnom bazom Banje selo, čime je dokazao, odnosno potvrdio, ono što je već naveo u ponudi, odnosno ESPD obrascu, a to je da ima, odnosno da će imati na raspolaganju asfaltnu bazu za potrebe izvršenja ugovora.

15. Tužitelj i u tužbi ističe da je sporni ugovor o najmu od 24. ožujka 2024. pravno nevaljan jer je asfaltna baza Banje Selo već bila predmetom raspolaganja u drugim postupcima javne nabave pa tužitelj objektivno ne raspolaže predmetnom asfaltnom bazom. Ovaj Sud ocjenjuje da je tuženik argumentirano otklonio i taj prigovor tužitelja polazeći od toga da iz ugovora o najmu od 24. ožujka 2024. i ugovora o najmu od 13. ožujka 2024. (izgradnja obilaznice Drniš) proizlazi da je kapacitet asfaltne baze 120 t/h, dok se u predmetnom postupku javne nabave tražilo raspolaganje asfaltnim postrojenjem kapaciteta 60 t/h što je odabrani ponuditelj i dokazao, dok eventualna zabrana korištenja navedene baza na drugim projektima nije propisana dokumentacijom o nabavi.

16. Polazeći od podataka spisa predmeta ne može se ocijeniti osnovanim ni navod tužitelja da je već u pravodobno podnesenoj žalbi osporavao da odabrani ponuditelj nije dokazao uvjet legalnosti za asfaltnu baze Banje Selo jer nije dostavljena uporabna dozvola. Suprotno navodima tužitelja proizlazi da je riječ o navodu koji nije bio sadržan u žalbi, a tužitelj je sukladno odredbi članka 420. stavka 1. točke 7. ZJN 2016 dužan sve žalbene navode istaknuti u žalbi. Tuženik je u osporenom rješenju i u odgovoru na tužbu iscrpno obrazložio, pozivom na mjerodavne odredbe ZJN 2016 da se u konkretnom slučaju ne radi o dodatnoj razradi već istaknutog žalbenog navoda, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj Sud. Zaključno se ističe da se tuženik u odgovoru na tužbu dostatno očitovao i o neprimjenjivosti presude Suda EU u predmetu C-387/14 jer se u konkretnom slučaju nije radilo o naknadnom uvođenju u ponudu novog gospodarskog subjekta.

17. Razmatrajući podatke spisa predmeta ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj tužbom nije osporio pravilnost postupanja naručitelja u konkretnom postupku javne nabave, a niti je doveo u sumnju zakonitost rješenja tuženika, budući da u bitnome ističe prigovore koje je naveo i u žalbi te tijekom žalbenog postupka, u odnosu na koje je tuženik dao iscrpno i argumentirano obrazloženje.

18. Stoga ovaj Sud nalazi da je tuženik osnovano odbio žalbu tužitelja te se osporeno rješenje tuženika uz obrazloženje kakvo je njime dano ne može ocijeniti nezakonitim. Naime, tužitelj pravilnost osporenog rješenja osporava dajući svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, a što nije od utjecaja na drukčije rješenje u ovoj stvari.

19. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

20. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, nema pravo na naknadu troškova upravnog spora temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić