Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 2183/2018-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. m. i. F. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ...,zastupan po stečajnom upravitelju Z. F., a on po punomoćnicima R. P. i G. S., protiv I-tuženika L. M. iz Z., II-tuženika V. Č. iz Z., OIB: ..., III-tuženika A. J. iz O., OIB: ..., i IV-tuženika M. P. p. d.o.o., O., Bosna i Hercegovina, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1441/15-2 od 19. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11546/09-85 od 18. lipnja 2014., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se I-tuženiku L. M. iz Z., ..., II-tuženiku V. Č. iz Z., ..., III-tuženiku A. J. iz O., .... i IV-tuženiku M. P. p. d.o.o. O., ..., Bosna i Hercegovina solidarno isplatiti tužitelju F. d.o.o. Z., .... iznos od 54.000,00 Eur-a sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 6.000,00 Eur-a od 15. srpnja 2009.g. do isplate
- na iznos od 6.000,00 Eur-a od 15. kolovoza 2009.g. do isplate
- na iznos od 6.000,00 Eur-a od 15. rujna 2009.g. do isplate
- na iznos od 6.000,00 Eur-a od 15. listopada 2009.g. do isplate
- na iznos od 6.000,00 Eur-a od 15. studenog 2009.g. do isplate
- na iznos od 6.000,00 Eur-a od 15. prosinca 2009.g. do isplate
- na iznos od 6.000,00 Eur-a od 15. siječnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 6.000,00 Eur-a od 15. veljače 2010.g. do isplate
- na iznos od 6.000,00 Eur-a od 15. ožujka 2010.g. do isplate
sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća, te solidarno mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 19.664,29 kn sa zateznim kamatama od 18. lipnja 2014.g. do isplate, sve zatezne kamate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se IV-tuženiku M. P. p. d.o.o. O., ..., Bosna i Hercegovina isplatiti tužitelju F. d.o.o. Z., ... iznos od 30.000,00 Eur-a sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. srpnja 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. kolovoza 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. rujna 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. listopada 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. studenog 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. prosinca 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. siječnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. veljače 2010.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. ožujka 2010.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. travnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. svibnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. lipnja 2010.g. do isplate
sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 10.588,46 kn sa zateznim kamatama od 18. lipnja 2014.g. do isplate, sve zatezne kamate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja F. d.o.o. Z., ... u dijelu kojim od I-tuženika L. M. iz Z., ...., II-tuženika V. Č. iz Z., ... i III-tuženika A. J. iz O., ... potražuje da mu solidarno isplate iznos od 30.000,00 Eur-a sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. srpnja 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. kolovoza 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. rujna 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. listopada 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. studenog 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. prosinca 2009.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. siječnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. veljače 2010.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. ožujka 2010.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. travnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. svibnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 2.500,00 Eur-a od 15. lipnja 2010.g. do isplate
sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća."
2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbija se kao neosnovan prigovor I-tuženika L. M. iz Z., ... stvarnoj i mjesnoj nadležnosti ovog suda."
3. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se žalba IV tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11546/09 od 18. lipnja 2014. godine u pobijanom dijelu pod st. I izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 54.000 Eura protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan dospijeća sa pripadajućom kamatom i to na iznos od 6.000 Eura počem od 15. srpnja 2009. godine pa do isplate
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. kolovoza 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. rujna 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. listopada 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. studenog 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. prosinca 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. siječnja 2010., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. veljače 2010., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. ožujka 2010., pa do isplate, te kojim je prihvaćen zahtjev za trošak parničnog postupka u iznosu od 19.664,29 kn sa kamatom od 18. lipnja 2014. godine pa do isplate, sve zatezne kamate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u pobijanom dijelu pod st. II izreke.
II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje ista presuda u pobijanom dijelu pod st. III izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na I tuženika L. M., II tuženika V. Č. i III tuženika A. J. za iznos od 30.000 Eura sa pripadajućom kamatom sve u protuvrijednosti u kunama na dan isplate.
III. Preinačuje se ista presuda u pobijanom dijelu pod st. I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na I tuženika L. M., II tuženika V. Č. i III tuženika A. J. za iznos od 54.000 Eura sa kamatom na iznos od 6.000 Eura počam od 15. srpnja 2009. godine pa do isplate
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. kolovoza 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. rujna 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. listopada 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. studenog 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. prosinca 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. siječnja 2010., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. veljače 2010., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. ožujka 2010., pa do isplate, te kojim je prihvaćen zahtjev za trošak parničnog postupka u iznosu od 19.664,29 kn sa kamatom od 18. lipnja 2014. godine pa do isplate, sve zatezne kamate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i u tom dijelu sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 54.000 Eura u odnosu na I tuženika L. M., II tuženika V. Č. i III tuženika A. J. sa pripadajućom kamatom na pojedinačne iznose i to na iznos od 6.000 Eura počam od 15. srpnja 2009.g., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. kolovoza 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. rujna 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. listopada 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. studenog 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. prosinca 2009., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. siječnja 2010., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. veljače 2010., pa do isplate,
- na iznos od 6.000 Eura počam od 15. ožujka 2010., pa do isplate, te kojim je prihvaćen zahtjev za trošak parničnog postupka u iznosu od 19.664,29 kn sa kamatom od 18. lipnja 2014. godine pa do isplate, sve zatezne kamate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan dospijeća te za trošak parničnog postupka za iznos od 19.664,29 kn sa pripadajućom kamatom."
4. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
"I Odbija se žalba I tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje istog suda poslovni broj P-11546/09 od 18. lipnja 2014. godine.
II Odbacuje se dopuna žalbe tužitelja od 27. lipnja 2014. godine kao nepravovremena."
5. Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku (toč. II. i III. izreke) reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te u pobijanom dijelu preinačiti drugostupanjsku presudu i u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvatiti, podredno ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak revizije.
6. Odgovor na reviziju nije podnesen.
7. Revizija nije osnovana.
8. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama dopuštenih razloga određeno navedenih u reviziji.
9. Neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koji, kao takovi, ne proturječe sadržaju spisa.
10. Nadalje, neosnovano tužitelj ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode od odlučnog značenja.
11. Revizijske navode kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.
12. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da su tužitelj i IV-tuženik M.P.A. P. p. d.o.o. sklopili dana 13. listopada 2008. Ugovor o kupoprodaji opreme za drobljenje i separaciju – drobilišno postrojenje sa vertikalnim limom BHS iz 1999. po kupoprodajnoj cijeni od 82.000 Eura, da se IV-tuženik obvezao platiti kupoprodajnu cijenu na način da najprije isplati 10.000 Eura, a nakon potpisivanja ugovora preostali iznos od 72.000 Eura u 12 mjesečnih rata po 6.000 Eura,
- da su tuženici međusobno 25. veljače 2009. sklopili Ortački ugovor (Ugovor o poslovnim namjerama) radi reguliranja međusobnih odnosa, kojim su se fizičke osobe iz Ortačkog ugovora potpisom suglasile o postojanju zajedničkog interesa za osnivanje trgovačkog društva sa sjedištem u O., BiH, koje bi se bavilo eksploatacijom, prodajom i prijevozom šljunka iz rijeke Bosne, lokacija P., kao i osnivanje trgovačkog društva na području Republike Hrvatske radi plasmana šljunka i šljunčanih frakcija na području RH sve u svrhu ostvarivanja i međusobne podjele dobiti iz poslovanja tih društava, da je društvo M.P.A. P. p. d.o.o. – IV-tuženik imalo rješenje o vodnoj suglasnosti za vađenje šljunka, a koje su se dobile zahvaljujući potporama i nastojanjima ortaka V. Č., ovdje II tuženika, da je ovdje III-tuženik A. J. kao direktor društva uspostavio kontakt sa F. d.o.o. iz Z., ovdje tužiteljem, s kojim je društvo 13. listopada 2008. potpisalo Ugovor o kupoprodaji opreme za drobljenje i separaciju, a kojim je nabavljeno drobilišno postrojenje, sve opisano u čl. 4. Ugovora,
- da je čl. 5. Ugovora utvrđeno kako je L. M., ovdje I tuženik, direktoru društva od mjeseca rujna 2008. do potpisa ugovora dalo 70.000 Eura kojim su se dobila razna uvjerenja,
- da je čl. 6. Ugovora utvrđeno da će društvo nakon osnivanja novog društva čiji će osnivači biti potpisnici ovog ugovora, svoje poslovanje obavljati isključivo preko tog društva, odnosno za to društvo, da će do osnivanja novog društva sav promet, posebno dobit društva pripadati potpisnicima ovog ugovora, koje se dijeli na tri jednaka dijela pod uvjetima da se iz poslovanja novog društva ortaku A. J. sukcesivno isplaćuje iznos od 190.000 Eura, za kupovninu nekretnine i svih pokretnina opisanih u čl. 3. Ugovora te drobilišnog postrojenja opisanog u čl. 4. Ugovora, da će se drobilišno postrojenje prema dobavljaču prije toga isplatiti iz poslovanja društva, odnosno novog društva, a prodajom drobljenog odnosno prirodnog šljunka,
- da je čl. 9. Ugovora ugovoreno da će stranke naknadno utvrditi volju i uvjete kupnje svih nekretnina i pokretnina društva osim onih navedenih u čl. 5. Ugovora,
- da je drobilišno postrojenje iz Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2008. isporučeno IV-tuženiku 22. svibnja 2009.,
- da navedeni mlin nije mogao postići kapacitet koji je definiran ugovorom te da je IV-tuženiku isporučen novi mlin za koju zamjenu mlina su IV tuženik i tužitelj 23. lipnja 2009. sklopili Aneks broj 1. Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2008.,
- da su navedenim Aneksom ugovorili da se izvrši zamjena mlina godine proizvodnje 1999. od 55 KW sa novim mlinom Tornado AC 07 godina proizvodnje 2004., sa snagom od 110 KW, da je čl. 2. Ugovora utvrđeno da je vrijednost novog mlina 112.000 Eura, a kako je kupac na ime avansa sa danom potpisa ovog ugovora platio iznos od 28.000 Eura to je ostalo za platiti još 84.000 Eura, da je čl. 3. Aneksa ugovora ugovoreno da će kupac prodavatelju isplatiti 84.000 Eura u 12. mjesečnih rata po 7.000 Eura s tim da prava rata dospijeva 15. srpnja 2009., a zadnja rata 15. lipnja 2010.,
- da su tuženici pisanim Sporazumom od 13. lipnja 2009. raskinuli Ortački ugovor od 25. veljače 2009. na inicijativu I tuženika s obzirom da se niti jedan od bitnih uvjeta iz Ortačkog ugovora nije realizirao,
- da tužitelju nije vraćen niti jedan predmetni isporučeni stroj,
- da I, II i III-tuženici u tijeku postupka, a i u fazi žalbe ustraju kod prigovora promašene pasivne legitimacije.
13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je presudio kao u izreci jer je zaključio da su tuženici i prije sklapanja pisanog Ortačkog ugovora 25. veljače 2009. bili u odnosima koji imaju "sve karakteristike" ugovora o ortaštvu iz čl. 637. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), a koje su postojeće odnose naknadno sami osnažili Ortačkim ugovorom od 25. veljače 2009. pa da su svi tuženici evidentno dali svoj pristanak na sklapanje Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2008. kojeg je tužitelj sklopio s IV-tuženikom kao jednim od ortaka (čl. 647. st. 1. ZOO), radi čega za obveze iz Ugovora o kupoprodaji, vjerovniku solidarno odgovaraju svi ortaci (čl. 648. st. 4. ZOO), time da iz Ortačkog ugovora proizlazi da su svi ortaci na IV-tuženika prenijeli ovlaštenje za vođenje posla (čl. 643. st. 1. ZOO), slijedom čega se on ima smatrati opunomoćenikom predmetnog ortaštva. Međutim, obzirom da su tuženici raskinuli Ortački ugovor, Sporazumom od 13. lipnja 2009., to da je prestankom ortaštva prestalo i ovlaštenje ortaka da vodi poslove ortaštva (čl. 658. st. 6. ZOO), slijedom čega za obveze iz Aneksa br. 1. Ugovora o kupoprodaji između tužitelja i IV-tuženika od 23. lipnja 2009. ne odgovaraju I, II i III-tuženici već jedino IV-tuženik koji je njegov potpisnik, dok I, II i III-tuženici solidarno tužitelju odgovaraju samo za obveze iz navedenog Ugovora o kupoprodaji.
14. Drugostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP odlučujući o žalbama tužitelja i IV-tuženika protiv prvostupanjske presude, ocijenio da iste nisu osnovane, dok žalbe I, II i III-tuženika nalazi osnovanim, pa je u odnosu na iste preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojima je na odnosu na njih tužbeni zahtjev prihvaćen te i u tom dijelu zahtjev odbio (dio koji se pobija revizijom – toč. II. i III. izreke drugostupanjske presude). To iz razloga jer smatra pogrešnim ocjenu prvostupanjskog suda da su I, II i III-tuženici pasivno legitimirani u predmetnom sporu. Naime, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud nalazi u odnosu na navedene tuženike osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije budući iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su tuženici prije sklapanja Ortačkog ugovora 25. veljače 2009., sklopili usmeni Ugovor o ortaštvu, to tim više što niti iz Ortačkog ugovora od 25. veljače 2009. ne proizlazi da je od ranije postojao usmeni Ortački ugovor, slijedom čega da nije moguće obvezati I, II i III-tuženika na isplatu utuženog iznosa jer se pravni posao koji je IV-tuženik sklopio s tužiteljem ne može odnositi na ostale ortake koji su tek naknadno sklopili Ugovor o ortaštvu. Pritom drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da kada bi i postojao usmeni Ugovor o ortaštvu, a jer IV-tuženik kao jedan od ortaka, nije imao ovlaštenje ostalih ortaka za sklapanje kupoprodajnog ugovora to se I, II i III-tuženika ne može obvezati na isplatu utuženog iznosa.
15. I prema ocjeni ovoga suda drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu (toč. II. i III. izreke) donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava.
16. Prije svega, treba reći, da Vrhovni sud Republike Hrvatske odluku o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava donosi na temelju činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Stoga, polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji te imajući na umu odredbu čl. 637. st. 1. ZOO prema kojoj se ugovorom o ortaštvu uzajamno obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, jedini mogući i pravilan zaključak je da sklapanju pisanog ugovora o ortaštvu između tuženika, nije prethodio usmeni ugovor o ortaštvu. Naime, iako je točno da su u okolnostima konkretnog slučaja tuženici mogli sklopiti usmeni ortački ugovor za čiju valjanost nije propisana posebna forma (poseban oblik zahtijeva se za sklapanje ugovora samo onda kad je on propisan za pravni posao potreban za nastanak ortaštva, npr. za unos nekretnine u ortaštvu i sl.) iz sadržaja spisa i rezultata dokaznog postupka nije moguće utvrditi postojanje takvog ugovora. I sam prvostupanjski sud navodi "da su tuženici i prije sklapanja Ortačkog ugovora 25. veljače 2009.g. bili u odnosima koji imaju sve karakteristike Ugovora o ortakluku iz odredbe čl. 637. st. 1. ZOO" pa u tom kontekstu, a jer nepostojanje bilo kakvog jasnog dogovora isključuje i postojanje usmenog ugovora o ortaštvu, nije bilo osnove obvezati I, II i III-tuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos, a kako je to uostalom pravilno ocijenio i drugostupanjski sud.
17. U takvoj situaciji, bez utjecaja je ukazivanje tužitelja na odredbe čl. 648. st. 4., čl. 643. st. 1. i 3. ZOO, kao i odredbe čl. 767. st. 2. i čl. 250. st. 1. ZOO.
18. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.