Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-111/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srećku Novaku-Perjancu, odvjetniku iz Sesveta, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, [adresa], OIB: 46377257342, zastupanog po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Smolčić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr- 101/2022-13 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-101/2022-13 od 27. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. studenoga 2021. godine, kojom je tuženik Klinički bolnički centar Zagreb, sa sjedištem u [adresa], OIB: 46377257342, otkazao ugovor o radu tužiteljici ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i da temeljem te odluke nije prestao radni odnos tužiteljice zaposlene kod tuženika temeljem ugovora o radu od 15.06.2015. godine na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu: prvostupnik sestrinstva, broj radnog mjesta 2003, s mjestom rada na Zavodu za neonatologiju, Odjel intenzivne terapije novorođenčadi.

II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, sa sjedištem u [adresa], OIB: 46377257342 da vrati tužiteljicu ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na posao, na radno mjesto prvostupnik sestrinstva, s mjestom rada na Zavodu za neonatologiju, Odjel intenzivne terapije novorođenčadi."

III. Nalaže se tužiteljici ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb , [adresa], OIB: 46377257342, trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.".

2. Protiv navedene odluke žalbu izjavljuje tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenim odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim navodima.

Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužiteljice dostavio je na odgovor tuženiku.

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. studenoga 2021. te da joj nije prestao radni odnos kod tuženika kao i da je se vrati na posao na radno mjesto prvostupnik sestrinstva, na Zavodu za neonatologiju Odjel intenzivne terapije novorođenčadi

4. Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što žalitelji ističu u žalbama, jer je sporne i odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te pravilno primijenio materijalno pravo tako da izrečena utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbeni navodima stranaka.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana presuda razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu kod tuženika na neodređeno vrijeme od 15. lipnja 2015.,

- da je tužiteljica zasnovala radni odnos na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva, s mjestom rada u Klinici za ženske bolesti i porode, Zavod na neonatologiju, Odjel intenzivne terapije novorođenčadi,

- da je tužiteljica od 25. listopada 2021. do donošenja sporne odluke 29. studenoga 2021. obavještavala email-om tuženika svakodnevno da joj ovlaštena osoba tuženika sprječava pristup njenom radnom mjestu,

- da je tuženik kao poslodavac upozorio tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa upozorenjem od 27. listopada 2021.,

- da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici odlukom od 29. studenoga 2021. zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa jer nije dolazila na rad,

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu svojih prava 17. prosinca 2021.,

- da je tuženik odlučio o zahtjevu tužiteljice od 29. prosinca 2021.,

- da je prilikom donošenja odluke o izvanrednom otkazu tuženik proveo savjetovanje s radničkim vijećem.

6. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja proizlazi da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice sukladno članku 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje u tekstu: ZR), a radilo bi se o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa jer tužiteljica od 25. listopada 2021. do donošenja pobijane odluke od 29. studenoga 2021. je izostala s radnog mjesta. Naime, tužiteljica se nije pridržavala odluke Stožera civilne zaštite radi sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od bolesti koje su kao takve propisane Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" broj 97/07, 131/08, 43/09, 130/17, 114/18 i 47/20), kao ni odluke i pravnih akata donesenih od strane tuženika kao poslodavca koji propisi i akti su propisivali obvezu svih zaposlenika, pa tako i tužiteljici zbog nastale okolnosti vezane za epidemiju Covid 19, da je uvjet za pristup na radno mjesto posjedovanje tzv. Covid potvrde, testiranja ili prebolenja, o čemu je tužiteljica kao radnica tuženika usmeno i pismeno obaviještena od strane tuženika 30. rujna 2021. (elektronski i putem oglasne ploče), sa primjenom od 4. listopada 2021.

6.1. Tužiteljica nije prihvatila navedenu preporuku tuženika a ista u svom radnom procesu kao zdravstveni radnik, radila je u skupini sa djecom izuzetno ranjivom i osjetljivom na bilo koju bolest s obzirom da se radilo o novorođenčadi. Kako tužiteljica nije poštovala spomenute propise, to je istoj bilo onemogućen pristup na radno mjesto i ista nije mogla izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa koje je preuzela ugovorom o radu zaključen s tuženikom, što je dovelo do reorganizacije poslovanja tuženika jer su se pojedine terapije morale otkazati ili preraspodijeliti. Kako je tuženik zdravstvena ustanova to je postojala obveza postupiti sukladno uputama Stožera koji je propisao dodatne obveze zaposlenika u pravcu testiranja, cijepljenja i slično, pa je tuženik i donio Protokol o načinu provedbe testiranja i provjere valjanosti dokaza o cijepljenju. Ono što je propisano odlukama Stožera je prošlo i ustavno-pravnu kontrolu odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- II-5417/2021 i dr.

7. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica, koja je odbila testiranje i cijepljenje, izostala s posla u razdoblju od 25. listopada 2021. do 29. studenog 2021. opravdavajući svoje odbijanje za postupanje po uputama poslodavca činjenicom da cijepljenje nije obvezno, da nitko ne treba biti diskriminiran zbog ne cijepljenja, da svoje obveze iz radnog odnosa crpi iz sadržaja ugovora o radu koji ne propisuje obvezu dodatnih liječničkih pregleda – testiranja na zdravstveno stanje ili pak cijepljenja kako bi pristupila na radno mjesto.

8. Prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu poslodavac – tuženik je temeljem članka 119. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 - dalje u tekstu ZR), dostavio tužiteljici i upozorenje o kršenju obveze iz radnog odnosa, te je ukazao na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju ponavljanja spomenutih povreda. Tužiteljica se očitovala na navedeno upozorenje ponavljajući isti sadržaj koji je kasnije iznijela u tužbi,i u žalbi, a odnosio bi se na činjenicu da joj savjest ne dozvoljava da se podvrgne protupravnom ponižavajućem, dehumanizirajućem i ucjenjujućem tretmanu da nije obvezna pristati na sudjelovanje u izgradnji novog totalitarnog društva potpune kontrole, da joj je bolno i teško testiranje na Covid 19, da svojim odbijanjem ista ne krši obveze iz radnog odnosa i slično.

8.1. Neosnovan je žalbeni prigovor tužiteljice koji je usmjeren na činjenicu da tuženik priliko donošenja pobijane odluke otkaza ugovora o radu nije postupio sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR-a pa samim tim da je pobijana odluka nezakonita. Za istaknuti je da je ovaj žalbeni prigovor neosnovan ovo stoga jer kako je pravilno sud prvog stupnja istaknuo a i obzirom na takav stav i ponašanje tužiteljice, nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici posebno omogući i iznošenje obrane prije otkaza, budući ni nakon opomene nije promijenila svoje ponašanje i stav, a on je očit i tijekom trajanja postupka pred sudom.

9. Imajući u vidu žalbene navode tužiteljice, proizlazi da tužiteljica nije prihvaćala obvezu proizašle iz zakonske regulative u odnosu pandemiju koja je zahvatila ne samo mjesto u kojem je tužiteljica radila, državu u kojoj je tužiteljica radila, kontinent na kojem je tužiteljica radila već u cijelom svijetu, gdje su se svi ljudi pridržavali točno propisanih normi i pravne regulative u cilju suzbijanja pandemije koja je zahvatila svijet. Neosnovana je stoga tvrdnja tužiteljice da nije postojala njena obveza da postupa suprotno uputama poslodavca – tuženika, a koje upute su propisane od strane Stožera za obranu od Covida 19, u vidu testiranja, ili cijepljenja, a isto tako neargumentirano je isticala priziv savjesti, jer tužiteljica i u postupku koji je provodio tuženik kako bi donio pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu, tako i u postupku pred sudom prvog stupnja, a i u žalbenom postupku samo se blanketno poziva na prigovor-priziv savjesti, ne ističući ni jedan dokazni prijedlog koji bi potvrdio opravdanost tog svog prigovora. Neosnovan je i isticanje žalbenog prigovora da tužiteljica svojim ponašanjem nije propustila radnu obvezu iz zaključenog ugovora o radu s tuženikom, jer nepostupajući po uputama tuženika, ista nije ni izvršavala svoje radne obveze, iz razloga što nije imala pristup ni mogućnosti da iste obavlja, zbog suprotstavljanja provođenja odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.

10. Europski sud za ljudska prava u predmetu Vavrićka i drugi protiv Češke, broj zahtjeva 47621/13 i dr., a povodom odlučivanja o eventualnoj povredi članka 8. Konvencije – prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života uz činjenicu da se testiraju i cijepe za vrijeme Covida 19, polazi od činjenice da spomenute obveze vezano za takav pravni problem mora naći u regulaciji nacionalnog prava, ali je Europski sud smatrao da je država takvom mjerom nastojala zaštiti građane od bolesti koje mogu predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje široke populacije. Taj sud je već i u ranijim predmetima presudio da se pitanja zdravstvene politike u načelu nalaze unutar slobodne procjene nacionalnog prava, pa obvezan pristup cijepljenju predstavlja odgovor nadležnih tijela na bitnu društvenu potrebu za zaštitu zdravlja pojedinca i javnog zdravlja od bolesti. Stoga, obveza cijepljenja nije bila apsolutna i dopuštala je izuzeće na temelju trajne kontradikcije ili na temelju savjesti ali je postojala obveza pojedinca da se redovno testira pogotovo onih koji su dolazili u doticaj sa zdravstvenom osjetljivim osobama. Sve predložene mjere od strane Stožera za obranu od Covida 19 bile su obvezne koje su pojedinci trebali poštivati.

11. Činjenica što se u žalbi tužiteljica poziva na priziv savjesti i slobodu mišljenja i vjeroispovijesti primjenjivo je na osobno ili kolektivno uvjerenje, ali to uvjerenje mora doseći određenu razinu nespornosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti. U ovom predmetu tužiteljica nije ničim potkrijepila da je njeno kritično mišljenje o cijepljenju i testiranju dovoljno vjerojatno, ozbiljno i važno da bi predstavljalo uvjerenje koje uvažava zaštita članka 9. Konvencije.

11.1. Kada se stave ova prava tužiteljice na test razmjernosti radi ocjene koje pravo (pravo na rad tužiteljice odnosno o razini savjesnosti i slobodi mišljenja ili pravo ostalih zaposlenika i novorođenčadi za zaštitu zdravlja) od veće važnosti, proizlazi nedvojbeni zaključak da prednost mora imati pravo svih zaposlenici i novorođenčadi za zaštitu zdravlja u okolnostima epidemije Covid-19.

12. Zbog iznijetog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovano i potvrditi pobijanu odluku pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

13. Neosnovan je i žalbeni razlog tužiteljice vezano za dosuđeni trošak parničnog postupka tuženiku jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo tj., odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a i 155. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), kada je dosudio trošak tuženiku u ovom postupku.

U Splitu, 24. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marija Šimičić