- 1 -              Revd 973/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 973/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz Đ., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., B. i p. u Z., protiv tuženika E.&S. bank d.d., R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M., K. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-654/2021-4 od 20. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2349/2018-31 od 29. prosinca 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-654/2021-4 od 20. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2349/2018-31 od 29. prosinca 2020.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

 

"1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

 

2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

 

3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?

 

4. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?

 

5. Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti za iznos na kojemu je tužitelj profitirao zbog rasta tečaja, a koji se odnosi na iznos depozita?

 

6. Je li tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati navodne preplate nastale na temelju uplata izvršenih od strane drugog sudionika kreditnog odnosa?"

 

3. Što se tiče razloga važnosti navedenih pitanja tuženik ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske te brojne odluke županijskih sudova tvrdeći da postoji različita sudska praksa.

 

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena pod 1., 2., 3., 4. i 6. u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (primjerice u Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev 308/2022 od 19. travnja 2022.). K tomu, ne radi se o pravnim pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu. U odnosu na četvrto pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije još treba dodati da iz drugostupanjske odluke proizlazi da tuženik nije predložio saslušanje u svojstvu svjedoka svog zaposlenika koji je s tužiteljicom razgovarao prije sklapanja Ugovora o kreditu, već je predložio osobe (u svojstvu svjedoka saslušani su D. K. i V. L.) koji nemaju neposrednih saznanja o sadržaju razgovora između tužiteljice i zaposlenika tuženika koji je sudjelovao kod sklapanja Ugovora o kreditu, pa u svakom slučaju nije riječ o pravnom pitanju koje ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP.

 

6. Također, u odnosu na peto pitanje kako ga je naznačio tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, valja odgovoriti, da je uvidom u odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021. utvrđeno da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj, a slijedom toga niti pravnoj situaciji jer iz iste ne proizlazi shvaćanje vezano za negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćeni anuitet kredita potrebno umanjiti za razliku u iznosu depozita na kojoj je, kako tvrdi tuženik, tužitelj "profitirao" s obzirom na rast tečaja.

 

7. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.