Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-487/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-152/2023 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja SR kao djelomično neosnovana i žalba tuženika EUROHERC osiguranja d.d. u cijelosti kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-152/2023 od 14. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 834,36 eura sa zateznim kamatama od 28. veljače 2023. do isplate i kojim je odbijen zahtjev za iznos od 626,16 eura, te pod točkom III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-152/2023 od 14. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu preko iznosa od 626,16 eura do iznosa od 1.601,80 eura (za iznos od 975,64 eura) i u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke kojim nije dosuđen trošak u iznosu od 258,064 eura i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. da nadoknadi tužitelju SR daljnji iznos štete od 975,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. da nadoknadi tužitelju SR daljnje troškove postupka u iznosu od 258,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika EUROHERC osiguranja d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju štetu u iznosu od 834,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2023. do isplate i odbijen je prestali dio zahtjeva u iznosu od 1.601,80 eura (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.154,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).

2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu točke I. izreke presude i u odluci o troškovima postupka kojim mu nisu dosuđeni troškovi u punom zahtijevanom iznosu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud suviše nisko dosudio štetu koju trpi i pogrešno je dosudio zatezne kamate pa predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima te preinačiti odluku o troškovima postupka.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv dijela točke I. izreke presude kojim mu je naloženo plaćanje naknade neimovinske i imovinske štete i protiv točke II. izreke rješenja kojom mu je naloženo platiti tužitelju troškove postupka zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, dapače o odlučnim razlozima postoji proturječnost između onoga što se razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i rješenje u odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja da mu nadoknadi troškove postupka. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu od 388,08 eura.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Neosnovani su navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koju je pretrpio u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. rujna 2022. a koju je skrivio osiguranik tuženika.

9. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija stranaka, odgovornost za štetu te nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku neimovinsku štetu u iznosu od 2.300,00 eura i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 30,00 eura. Sporna je visina dosuđene štete, jer tužitelj tvrdi da je naknada neimovinske štete previše nisko dosuđena, a tuženik tvrdi da su dosuđeni previsoki iznosi oba vida štete.

10. Prvostupanjski sud je visinu štete utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka: specijalistice ortopedije dr. ZR, specijaliste neurokirurga dr. FR i specijaliste psihijatra dr. ABC. Iz njihovih nalaza i mišljenja, kojima stranke nisu prigovarale, proizlazi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio površinske ozljede prsnog koša, istegnuće vratne kralježnice te prijelom dijela lijeve lisne kosti u srednjoj trećini potkoljenice. Zbog zadobivenih ozljeda trpio je bolove jakog intenziteta u trajanju jedan dan, srednje jakog intenziteta 8 dana, te slabog intenziteta 6 tjedana. Tužitelj je trpio primarni strah u trenutku samog događaja, sekundarni strah u jakom intenzitetu trajao je 24 sata, u srednjem intenzitetu u trajanju od 10-14 dana, te strah blažeg intenziteta u trajanju od 10 tjedana. Kod tužitelja je zaostalo trajno umanjenje opće životne aktivnosti za lijevu potkoljenicu od 3 % i za vratnu kralježnicu od 2 %. Tuđa pomoć i njega druge osobe bila mu je potrebna prvi tjedan po 2 sata dnevno i još tri tjedna po 1 sat dnevno.

11. Prvostupanjski sud je tužitelju sukladno članku 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) odredio da pripada naknada neimovinske štete u iznos od 2.884,36 eura, a budući mu je tuženik u mirnom postupku s ove osnove već isplatio iznos od 2.300,00 eura, dosuđen mu je daljnji iznos naknade neimovinske štete od 584,36 eura.

12. Zaključivši da je tužitelju bila potreba tuđa pomoć u trajanju 35 sati te uzimajući u obzir cijenu tuđe pomoć i njege koliko priznaje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i prema cjeniku Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 8,00 eura po satu, prvostupanjski sud je uz primjenu članka 1095. stavak 1. ZOO-a odredio visinu imovinske štete u iznosu 280,00 eura. Budući je tuženik u mirnom postupku s ove osnove već isplatio iznos od 30,00 eura, tužitelju je dosuđen je daljnji iznos naknade imovinske štete od 250,00 eura.

13. Na žalbene navode stranaka kojima osporavaju visinu dosuđene štete valja odgovoriti da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao tek 20 godina, dakle radi se o vrlo mladoj osobi koja će cijeli svoj život osjećati posljedice zadobivenih ozljeda, a koje su trajne i utvrđene od strane vještaka u smanjenju životne aktivnosti od 3% zbog prijeloma lijeve potkoljenice i 2% zbog istegnuća vratne kralježnice te će tužitelj morati ulagati dodatne napore kod svih vrsta tjelesnih radova, kod dužeg stajanja na nozi, trčanja ili hodanja te kod potrebe vršenja rotacije u vratu ili držanja glave u prisilnom položaju, a koje kretnje bi tužitelj po redovnom tijeku stvari obavljao bez ikakvih smetnji.

14. Iako je prvostupanjski sud pravilno obrazložio okolnosti koje je imao u vidu kod donošenja odluke u visini pravične novčane naknade iste nije u dovoljnoj mjeri cijenio dosuđujući iznos neimovinske štete. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, a uzimajući u obzir naprijed navedene okolnosti te uz primjenu materijalnog prava iz članka 1100. ZOO-a tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove (1.200,00 eura), za pretrpljeni strah (1.900,00 eura) i za smanjenje životne i radne aktivnosti (900,00 eura) u iznosu 4.000,00 eura.

15. Kako je tuženik u mirnom postupku već isplatio tužitelju iznos od 2.300,00 eura, to tužitelju s osnove neimovinske štete pripada pravo na daljnji iznos od 1.700,00 eura.

16. U odnosu na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je iznos od 8,00 eura po satu previsoko određen i da prvostupanjski sud pri tome nije cijenio da tužitelj nije koristio usluge profesionalne ustanove, već su mu pomoć pružali njegovi ukućani. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1095. ZOO-a te po slobodnoj ocjeni sukladno članku 223. ZPP-a i uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima živi tužitelj te da su mu pomoć i njegu pružali ukućani, ovaj drugostupanjski sud je stava da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini 4,00 eura po satu. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju bilo potrebno 35 sati tuđe pomoći i njege, a što stranke niti ne osporavaju, pa mu time pripada naknada štete u iznosu 140,00 eura. Budući je tuženik s ove osnove tužitelju isplatio iznos od 30,00 eura, to mu pripada daljnji iznos od 110,00 eura.

17. Dakle, tužitelju uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 1100. i članka 1095. ZOO-a pripada, pored isplaćene štete u mirnom postupku (2.330,00 eura), naknada štete u daljnjem iznosu od 1.810,00 eura. Kako je prvostupanjski sud dosudio štetu u iznosu 834,36 eura, to su osnovani žalbeni navodi tužitelja da je dosuđen preniski iznos štete, pa je tužitelju dosuđen daljnji iznos od 975,64 eura (preko dosuđenog iznosa od 834,36 eura do iznosa od 1.810,00 eura).

18. Pravilno je prvostupanjski sud i uz pravilnu primjenu materijalno prava iz članka 1103. ZOO-a zatezne kamate dosudio tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 28. veljače 2023. (kako je to tužitelj i zahtijevao tužbenim zahtjevom), pa nisu osnovani i razumljivi žalbeni navodi tužitelja kojima potražuje zatezne kamate tekuće za razdoblje od 25. travnja 2019. do 11. siječnja 2022., a pogotovo iz razloga što se štetni događaj dogodio 16. rujna 2022.

19. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, djelomično je kao neosnovana odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 626,16 eura, te je u cijelosti kao neosnovana odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužitelju dosuđena šteta u iznosu 834,36 eura.

20. Uvažena je žalba tužitelja kao djelomično osnovana i na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu preko iznosa od 626,16 eura do iznosa od 1.601,80 eura te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju štetu u daljnjem iznosu od 975,64 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2023. do isplate.

21. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, to je na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka na način da se o troškovima cijelog postupka odluči jednom odlukom. Osim toga, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud na pogrešan način tumačio i primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a uzimajući u obzir da je tužitelj s 100% uspio u osnovi. Naime, kako je tuženik priznao da postoji njegova odgovornost za štetu time se o osnovi nije odlučivalo, već samo o visini, pa se uspjeh u sporu obračunava kroz postotak uspjeha prema visini tužbenog zahtjeva (tužitelj je potraživao štetu u iznosu 2.436,16 eura, a dosuđen je iznos štete od 1.810,00 eura).

22. Uspjeh tužitelja u sporu iznosi 74%, a uspjeh tuženika iznosi 26%, što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 48% (74% uspjeha tužitelja umanjeno za 26% uspjeha tuženika). Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju za zastupanje po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) pripada trošak u iznosu 1.750,00 eura, a koji iznos stranke žalbama nisu osporavale. Ovom iznosu valja pribrojati trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu 70,87 eura, što ukupno iznosi 1.847,42 eura

23. Ovaj iznos umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 48%, pa tužitelju pripada trošak u iznosu 886,76 eura. Trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 526,50 eura tužitelju je priznat u cijelosti jer je bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu.

24. Slijedom navedenoga, tužitelju uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 2. ZPP-a pripada pravo na troškove postupka u iznosu 1.413,26 eura. Kako je prvostupanjski sud u točki II. izreke tužitelju dosudio troškove u iznosu 1.154,62 eura, to su mu dosuđeni daljnji troškovi u iznosu 258,64 eura sa zateznim kamatama tekućim na temelju članka 151. stavak 3. ZPP-a od donošenja ove drugostupanjske odluke.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu budući njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak