Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-eun-24/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe RF, zbog kaznenih djela iz članka 110. i članka 630. Kaznenog zakona Republike Italije, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2025., broj Kv-eun-17/2025., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tražene osobe RF kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2025., broj Kv-eun-17/2025., pod točkom I izreke odbijen je prijedlog tražene osobe RF za ukidanje istražnog zatvora radi predaje tražene osobe.

1.1. Istim rješenjem pod točkom II izreke na temelju članka 28. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj: 91/2010., 81/2013., 124/2013., 26/2015., 102/2017., 68/2018., 70/2019., 141/2020. i 18/2024. – dalje: ZPSKS-EU) odobrena je predaja tražene osobe RF (s osobnim podacima kao u točki II izreke pobijanog rješenja), na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od Suca za preliminarne istrage Suda u Trstu, broj R.G.N.R. n 986/24 DDA- R.G.G.I.P. 123/25 od 30. travnja 2025., u svrhu kaznenog progona tražene osobe, zbog kaznenih djela iz članka 110. i 630. Kaznenog zakona Republike Italije.

1.2. Pod točkom III izreke, na temelju članka 28. stavka 2. točke 6. ZPSKS-EU određeno je da se tražena osoba bez dopuštenja Republike Hrvatske za djela počinjena prije predaje ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja za druga kaznena djela, da ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora te da ne smije biti izručena trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

1.3. Istim rješenjem pod točkom IV izreke na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU određeno je da će po pravomoćnosti pobijanog rješenja, predaju tražene osobe RF nadležnim tijelima Savezne Republike Italije izvršiti Ured S.i.Re.N.E.

Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba ĆF po branitelju, odvjetniku Branimiru Ždravcu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog povrede kaznenog zakona i ZPSKS-EU na štetu tražene osobe, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "preinači pobijano rješenje, odnosno isto ukine i vrati na prvostupanjski sud radi ponovnog postupka, odnosno na drugi način sukladno ZPSKS-EU i ZKP učinkovito sanira nezakonitosti i povrede prava na štetu tražene osobe iz pobijanog rješenja u vezi sa žalbenim razlozima na koje sud pazi po službenoj dužnosti".

3. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), u vezi sa člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Naime, protivno žalbenim navodima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio kako su ispunjeni uvjeti za predaju tražene osobe AF na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od strane Suca za preliminarne istrage Suda u Trstu, broj R.G.N.R. n 986/24 DDA- R.G.G.I.P. 123/25 od 30. travnja 2025., u svrhu kaznenog progona tražene osobe, zbog kaznenih djela iz članka 110. i 630. Kaznenog zakona Republike Italije.

6. Nadalje, pregledom spisa utvrđeno je i da ne postoje razlozi za odbijanje predaje tražene osobe iz članka 20. i 21. ZPSKS-EU. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio da su ispunjeni uvjeti za predaju tražene osobe, te slijedom toga pobijano rješenje sadrži sve zakonom propisane razloge koje treba sadržavati, koji razlozi su dostatno i valjano obrazloženi, a uz to, kako je već navedeno, s pravom nije utvrđen niti jedan od razloga iz članka 20. ZPSKS-EU (obligatornih) i članka 21. ZPSKS-EU (fakultativnih) zbog kojih bi predaja tražene osobe došla u pitanje.

7. Nije u pravu tražena osoba kada ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju donekle konkretizira navodom "da je pobijana odluka manjkavog obrazloženja, odnosno u da obrazloženju odluke sud nije dao dostatne ni logično i zakonito obrazložene razloge za odluku iz izreke", s obzirom da suprotno istaknutom, drugostupanjski sud nalazi da su razlozi koje je prvostupanjski sud dao u svojoj odluci, jasni, dostatni, neproturječni i na zakonu osnovani, stoga donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Pritom je dodatna argumentacija za bitnu povredu potkrijepljena u potpunosti nejasnim razlozima, te se u tom smislu skreće pozornost žalitelju da se navodom: "sud je bitno povrijedio odredbu kaznenog postupka iz članka 123. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, zbog toga što je sud bitno povrijedio odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU", ni u osnovnim crtama ne ukazuje u čemu se bitna povreda sastoji, a još k tome, ukazuje se žalitelju da je članak 132. ZPSKS-EU čija se povreda ovdje ističe, sadržan je u prijelaznim i završnim odredbama toga zakona te isti upućuje na odredbe ZKP/08. u odnosu na sva pitanja koja nisu uređena ZPSKS-EU., pa ostaje nejasno kako je na osnovu navedenog donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Osim toga, pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je "sud pobijanom odlukom povrijedio konvencijsko pravo tražene osobe na pošteno suđenje…" pa ga je potrebno razmatrati kako u ukupnosti s drugim žalbenim razlozima, tako i zasebno s aspekta članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda".

8.1. Naime, valja naglasiti da ne postoji povreda konvencijskog prava tražene osobe ako su ispunjene zakonske pretpostavke za izvršenje europskog uhidbenog naloga, a postupak je vođen u skladu s odredbama (ZPSKS-EU). Sudovi u Republici Hrvatskoj rukovode se načelom uzajamnog priznavanja (članak 3. ZPSKS-EU) i ne preispituju mjere koje je država izdavanja poduzela prije izdavanja europskog uhidbenog naloga, osim ako postoje konkretni razlozi za sumnju u povredu temeljnih prava. Također, sud može odbiti izvršenje naloga ako postoji ozbiljna i realno predvidiva opasnost od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja (članak 21. ZPSKS-EU). Pored navedenog, žalitelju se napominje kako se instrument europskog uhidbenog naloga kao prvi instrument uzajamnog priznavanja temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u EU. Stoga je ovakav prigovor bez relevantnog utjecaja na opstojnost pobijanog rješenja.

9. Nadalje, u svojim daljnjim žalbenim navodima, tražena osoba tvrdi da joj je "povrijeđeno pravo na pravično suđenje" koju povredu proteže na više prigovora u odnosu na postupanje pravosudnih tijela u Republici Hrvatskoj koja je država izvršiteljica europskog uhidbenog naloga. Tako žalitelj ističe da "sud nije dosljedno i temeljito ispitao okolnosti iz kojih eventualno proizlazi neki od razloga za odbijanje izvršenja predaje", zatim "da mu je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku i raspravljanje, jer niti njemu, a niti njegovom branitelju nije dostavljen europski uhidbeni nalog niti u izvorniku niti u prevedenoj verziji, te konačno "da mu tijekom postupka nije dodijeljen branitelj u državi izdavanja".

9.1. Dakle, kako je već istaknuto Republika Hrvatska je država izvršiteljica europskog uhidbenog naloga, pa stoga ovdje valja naglasiti da se povreda prava na pravično suđenje u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga ostvaruje se prvenstveno u državi izdavateljici naloga, jer je europski uhidbeni nalog instrument pravosudne suradnje koji se temelji na načelima uzajamnog priznavanja i pretpostavci pravičnog uređenja kaznenog postupka u državama članicama EU (članak 3. i 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije - ZPSKS-EU). Sud države izvršenja nije ovlašten preispitivati osnovanost optužbe niti kvalitetu dokaza u državi izdavateljici, niti sumnjati u pravičnost postupka u toj državi. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je u državi izdavateljici, koja je obvezna osigurati mehanizme zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući pravo na pravično suđenje (članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Država izvršenja ima obvezu poštovati načela učinkovite suradnje i prava na pošteno suđenje, ali ne provodi suđenje, već samo odlučuje o predaji osobe.

10. Uz poštivanje spomenute distinkcije, odnosno otklanjanja teze da bi se uopće moglo raditi o povredi prava na pravično suđenje drugostupanjski sud je razmotrio prigovore tražene osobe isključivo na razini zakonitog postupanja u postupku predaje osobe na temelju europskog uhidbenog naloga kao postupka sui generis, u kojem se isključivo propituje da li postoje zapreke za predaju izričito propisane člankom 20. i 21. ZPSKS-EU.

10.1. U odnosu na prigovor da od strane prvostupanjskog suda nije dostatno utvrđeno postoji li eventualno koji od razloga za odbijanje predaje, suprotno uvjerenju žalitelja, ističe se da sud države izvršiteljice europskog uhidbenog naloga nije ovlašten ex officio ispitivati razloge za odbijanje predaje iz članaka 20. i 21. ZPSKS- EU osim ako su ti razlozi izričito navedeni i utvrđeni u postupku. To također proizlazi iz načela uzajamnog priznavanja i učinkovite suradnje između država članica EU, prema kojima se pretpostavlja da je postupak u državi izdavanja pravičan i zakonit, te sud države izvršiteljice ne preispituje osnovanost optužbe niti pravičnost postupka (članak 3. i 4. ZPSKS-EU). Sud je dužan ispitati postojanje razloga za odbijanje predaje samo ako su oni izričito propisani u člancima 20. i 21. ZPSKS-EU i ako su podneseni kao prigovor u postupku.

10.2. Otklonjiv je i prigovor tražene osobe da niti njoj niti njenom branitelju nije dostavljen europski uhidbeni nalog niti u izvorniku niti u prevedenoj verziji, jer je po izvršenom uvidu u spis utvrđeno da je ispoštovana odredba članka 24. ZPSKS-EU. Naime, uz činjenicu da je pri uhićenju tražena osoba upoznata da je uhićena na temelju europskog uhidbenog naloga pobliže označenog u točki 5. obrazloženja ovog rješenja, uvidom u spis je utvrđeno da su već na prvom ispitivanju pred županijskim državnim odvjetnikom, a potom i na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru radi predaje, pred sucem istrage, tražena osoba ĆF i njen branitelj upoznati sa sadržajem europskog uhidbenog naloga te činjeničnim navodima na okolnosti kaznenih djela za koja se isti tereti.

10.3. Konačno, niti navodom tražene osobe da mu tijekom postupka nije dodijeljen branitelj u državi izdavanja, nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, s obzirom da je uvidom u zapisnik sa ročišta za odlučivanje o istražnom zatvoru od 22. svibnja 2025. u predmetu Kir-EUN-7/2025. utvrđeno da je tražena osoba od strane suca istrage propisno upozorena na svoja prava članka 24. stavak 2. ZPSKS-EU kojim je između ostalog zajamčeno pravo traženoj osobi da zatraži branitelja u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga, no u konkretnom slučaju tražena osoba to svoje pravo nije iskoristila.

11. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Marijan Bitanga