REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3891/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po punomoćniku Miru Puljizu, savjetniku u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 4. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Inge Bošnjak, odvjetnice u Zagrebu i punomoćnika tuženika, dana 24. rujna 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u dijelu koji se odnosi na potraživanje zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos glavnice 13.338,64 EUR od 27. listopada 2014. do isplate (naplate) s računa tužitelja (ovršenika) Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ul. grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, na račun tuženika (ovrhovoditelja) Republika Hrvatska, OIB 52634238587, temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika (ovrhovoditelja) od 21. svibnja 2024 koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine na temelju ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 4573/2012 od 27. listopada 2014. i Visokog trgovačkog suda RH Pž-235/2015-2 od 11. lipnja 2019.

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, da tužitelju Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ul. grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, vrati/isplati iznos od 8.791,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana, kao i da mu nadoknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, prouzročeni parnični trošak u iznosu 800,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 24. rujna 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2059/2024-4 od 11. lipnja 2024. upućen kao ranije ovršenik, u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, a radi naplate zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice 13.338,64 EUR. Dana 22. svibnja 2024. tužitelj je od Financijske agencije (dalje u tekstu: FINA) primio Zahtjev tužene za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4573/2012 od 27. listopada 2014. Točkom II. izreke citirane presude obvezan je tužitelj isplatiti tuženoj parnični trošak u roku 8 dana u iznosu 13.338,64 EUR. Citirana ovršna isprava je postala pravomoćna 11. lipnja 2019. i ovršna 17. srpnja 2019. Tužena je u postupku izravne naplate zatražila isplatu glavnice 13.338,64 EUR podnošenjem Zahtjeva za izravnu naplatu dana 21. svibnja 2024. FINA je zaplijenila novčana sredstva na žiro računu tužitelja kod Agram banke d.d. u ukupnom iznosu 21.946,96 EUR, iz čega je vidljivo da su tužiteljeva sredstva zaplijenjena u visini glavnice parničnih troškova 13.338,64 EUR i na ovaj iznos zakonske zatezne kamate u iznosu 8.626,32 EUR obračunate za razdoblje 27. listopada 2014. (dan donošenja prvostupanjske presude) do 22. svibnja 2024. Navodi da tužena nikada nije pozvala tužitelja na plaćanje te prvi poziv na plaćanje predstavlja podnošenje predmetnog Zahtjeva za izravnu naplatu 21. svibnja 2024. Ističe se da se postupak izravne naplate nezakonito provodi za novčani iznos preko 13.338,64 EUR, odnosno nezakonito mu se naplaćuju zakonske zatezne kamate na iznos glavnice suđenih parničnih troškova ovršnom ispravu u iznosu od 13.338,64 EUR jer tužena svojom specifikacijom nije ni tražila naplatu zakonskih zateznih kamata, te ističe prigovor zastare u dijelu naplate zakonske zatezne kamate na iznos glavnice parničnih troškova radi čega predlaže proglasiti nedopuštenom izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužitelja u dijelu zakonske zatezne kamate na glavnicu u iznosu 13.338,64 EUR od 27. listopada 2014. do naplate. Drži da je nastupila zastara potraživanja zakonske zatezne kamate na glavnicu tražene naplate parničnih troškova jer je ovršna isprava, odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4573/2012 od 27. listopada 2014. kojom nije ni suđena zakonska zatezna kamata na dosuđenu glavnicu parničnih troškova, postala pravomoćna 11. lipnja 2019. a ovršna 17. srpnja 2019., dok je prva radnja tužene s kojom je zatražena isplata po ovršnoj ispravi , poduzeta zahtjevom za izravnom naplatom podnesenim dana 21. svibnja 2024. odnosno protekom trogodišnjeg zastarnog roka. FINA je u cijelosti provela ovrhu, odnosno zaplijenjena novčana sredstva s računa tužitelja su u cijelosti prenesena na račun tuženika. Predlaže proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u dijelu koji se odnosi na potraživanje zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos glavnice 13.338,64 od 27. listopada 2014. do isplate, te isplatu 8.791,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2024. do isplate uz naknadu troška postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da se tužba odnosi na proglašenje ovrhe nedopuštenom u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos glavnice tj. parnične troškove u iznosu 13.338,64 EUR koje je tužitelj dužan naknaditi tuženoj na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-4573/2012 od 27. listopada 2014., a koje teku od dana donošenja presude. Ističe kako nije dužna pozivati na dobrovoljno ispunjenje obveze prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu na FINI jer je tužitelj dužan postupiti prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi, koja je donesena još 2014. Tužitelj je pravna osoba, osiguravajuće društvo koje je u parničnom postupku u kojem je donesena presuda bilo zastupano po punomoćniku odvjetniku i bio je upoznat s postojanjem predmetne tražbine, što ni ne osporava. U odnosu na prigovor zastare koji se ističe u dijelu koji se odnosi na kamate na glavnicu koje teku od 27. listopada 2014. ističe kako se u ovom slučaju primjenjuje zastarni rok od deset godina iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. S obzirom na to da je glavno potraživanje u iznosu od 13.338,64 EUR utvrđeno sudskom odlukom koja je pravomoćna 11. lipnja 2019., a ovršna 17. srpnja 2019. zastara nije zastupila. Kamate, kao sporedno potraživanje zastarijevaju kada zastari glavna tražbina. U podnesku od 25. srpnja 2025. ne osporava visinu zakonskih zateznih kamata naplaćenih u postupku prisilne naplate. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Sud je proveo dokaze: pročitao je zaključak ovog suda posl.br. Ovr-2059/2024-4 od 11. lipnja 2024. (stranica 10-13 spisa), potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena od 25. lipnja 2024. (stranica 14 spisa), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (stranica 15-20 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranica 21-22 spisa), potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti od 25. travnja 2024. (stranica 23 spisa), dopis tuženika od 10. svibnja 2024. (stranica 24 spisa), dopis od 22. svibnja 2024. (stranica 25 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 4573/2012 od 27. listopada 2014. (stranica 26-31 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-235/2015-2 od 11. lipnja 2019. (stranica 32-36 spisa), obračun zakonskih zateznih kamata (stranica 58-59 spisa) i specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (stranica 86 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

7. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da među strankama nije prijeporno:

- da je tuženik kod FINE pokrenuo postupak izravne naplate novčane tražbine na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4573/2012 od 27. listopada 2014., prema kojoj je (toč. II. izreke) tužitelj obvezan je isplatiti tuženoj parnični trošak u u iznosu 13.338,64 EUR,

- da je tužitelj podnio je prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1., toč. 11., Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ),

- da je tužitelj upućen iz ovršnog postupka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, u dijelu u kojem se pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika provode radi namirenja tražbine po osnovi zatezne kamate na iznos 13.338,64 EUR,

- visina zakonskih zateznih kamata naplaćenih u postupku prisilne naplate.

8. Prijeporno je:

- osnovanost tužbenog zahtjeva,

- je li tražbina tuženika u zastari.

9. Glede navoda tužitelja da ga tužena nije pozvala na ispunjenje obveze prije pokretanja ovršnog postupka ističe se da je tužitelju toč. II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4573/2012 od 27. listopada 2014., naloženo platiti tuženoj parnični trošak u iznosu 13.338,64 EUR, koja je postala pravomoćna 11. lipnja 2019. i ovršna 17. srpnja 2019. Tužitelj po istoj nije postupio, iako je čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. Stoga tuženik nije trebao pozvati tužitelja na ispunjenje obveze nego je trebao postupiti po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci.

10. Među stranama nije sporno da izrekom presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4573/2012 od 27. listopada 2014. u toč. II nije naloženo tuženiku platiti zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška. No međutim, sukladno čl. 30. st. 2. OZ ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate. U postupku prisilne naplate, FINA je to, po prijedlogu tužene, i učinila i obračunala i odredila naplatu zakonskih zateznih kamata 11. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Naime, u ovom slučaju se primjenjuje zastarni rok od deset godina iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO, prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Budući da je glavno potraživanje u iznosu 13.338,64 EUR utvrđeno sudskom odlukom koja je pravomoćna 11. lipnja 2019., a ovršna 17. srpnja 2019. zastara nije zastupila. Kamate, kao sporedno potraživanje zastarijevaju kada zastari glavna tražbina, sukladno čl. 223. ZOO-a, slijedom čega navodi tuženika i pozivanje na sudsku praksu koja nije relevantna za ovaj spor, nisu osnovani. Kako se potraživanje tužene se odnosi na troškove parničnog postupka koji su utvrđeni pravomoćnom sudskom odlukom u iznosu 13.338,64 EUR, zatezne kamate na taj iznos teku od dana donošenja presude 27. listopada 2014., sukladno čl. 30. st. 2. OZ-a, slijedom čega se ne radi o povremenim tražbinama na koje se može primijeniti čl. 226 st. 1. ZOO-a.

12. Zbog tih razloga tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, radi čega je isti odbijen.

13. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (8.626,32 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (Narodne novine br. 138/23), u daljnjem tekstu: OT.

14. Tuženoj zastupanom po općinskom građanskom državnom odvjetništvu je priznat parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištu održanom dana 13.2.2025. i 4.9.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT 200 bodova), sastava podneska od 25.7.2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT 100 bodova) odnosno 800,00 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

15. Budući da je tužena tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 24. rujna 2025. do isplate.

16. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja na broj EH 740/HP uz rj. za platež sp na presudu

- pun. tuženika na broj P-DO-337/2024