REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3635/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1020/2021-3 od 15. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-16/2020 od 13. srpnja 2021., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelje je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1020/2021-3 od 15. svibnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-16/2020 od 13. srpnja 2021.
2. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), naznačuje dva pravna pitanja koja glase:
"- Da li radnik koji u naravi obavlja posao za koji nije određen, u ovom slučaju rješenjem o prijemu u službu, ima pravo na takvo rješenje odnosno da li mu je poslodavac dužan ponuditi riješenje koje odgovara njegovom stvarnom opisu posla te , u konačnici da li mu je poslodavac dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad sukladno koeficijentu plaće za to radno mjesto?
- Da li je i Županijski sud dužan primijeniti pravila o teretu dokaza sukladno odredbi čl.7 Zakona o parničnom postupku i da li je dužan cijeniti sve provedene dokaz te, da li je kod radnog spora, dvojbene odredbe dužan cijeniti u korist radnika?"
3. Tuženica je odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije te predlaže prijedlog odbiti kao neosnovan.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
5. Naznačena pitanja i sadržaj prijedloga u cjelini polaze od pogrešne pretpostavke da je pobijana presuda nezakonita, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 7. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Međutim, nezakonitost pobijane presude, sve i kada bi postojala u pravilu nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog koje bi je trebalo dopustiti. To stoga, što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku u smislu spomenute zakonske odredbe ne služi kontroli zakonitosti kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to zbog privatne funkcije te revizije bila primarna svrha. Reviziji po dopuštenju, je pak primarna svrha ujednačavanje sudske prakse putem donošenja odluka s precedentnim učinkom, u skladu s njezinom javom funkcijom, a predlagatelj i ne ukazuje da je u istim činjeničnim i pravnim okolnostima nekoj stranci pružena pravna zaštita koja bi mu pobijanom presudom bila uskraćena. Osim toga, kod činjenice da je tužitelju u postupku bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tuženice i ravnopravno sudjelovati u postupku kao i kod daljnje činjenice da je drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne navode tužitelja detaljno obrazlažući razloge za presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu uvećane plaće tužitelju za rad na poslovima skladištara naoružanja (oružja), koje u Policijskoj upravi Zadarskoj nije ni ustrojeno prema Pravilniku o unutarnjem redu MUP-a, a u skladu s materijalnopravnim odredbama koje su od značaja za ostvarivanje prava, obveza i poslova namještenika u državnom tijelu - policiji, čiji se radnopravni status definira donošenjem odluke čelnika državnog tijela o prijemu na rad u državno tijelo i predstavlja upravni akt (npr. odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-804/10 od 16. lipnja 2010., Revr-501/10 od 24. kolovoza 2010. i Revr-391/21 od 16. travnja 2013. na koje se poziva i drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke).
Stoga se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarnom, niti očito nerazumnom.
7. Zbog navedenog, valja zaključiti, da za dopuštenje revizije nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom čl. 387. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 385.a st. 1. ZPP pa je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2.
ZPP i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
