Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Posl. broj: P Ob-140/2025-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić i dr., odvjetnicima iz Bjelovara, radi razvoda braka, uz sudjelovanje mlljt. djece NM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici JM iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, dana 24. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Razvodi se brak zaključen između FM iz [adresa], rođene **.**.1996., OIB: [osobni identifikacijski broj] i IM, iz [adresa], rođenog dana **.**.1995., OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji je brak zaključen dana 15. srpnja 2017. godine i upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Bjelovar, za matično područje Bjelovar, za godinu 2017. pod rednim brojem 00114.
II. Roditeljsku skrb nad mlljt. ČM, rođenim **.**.2017., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. SM, rođenom **.**.2020., OIB: [osobni identifikacijski broj] zajednički će vršiti oba roditelja.
III. Mlljt. VM, rođen **.**.2017., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. SM, rođena **.**.2020., OIB: [osobni identifikacijski broj] i dalje će živjeti i imati prijavljeno prebivalište na adresi oca u [adresa].
IV. Mlljt. VM, rođen **.**.2017., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. SM, rođena **.**.2020., OIB: [osobni identifikacijski broj], osim u mjesecu srpnju i kolovozu, boraviti će od petka popodne (po završetku školske i vrtićke smjene) do nedjelje do 19,00 sati sa majkom, zatim od nedjelje od 19,00 sati do srijede popodne sa ocem, od srijede popodne do petka popodne kod majke i potom od petka popodne do nedjelje u 19,00 kod oca i tako redom. Sve vjerske blagdane i državne praznike koji su u Republici Hrvatskoj neradni dani maloljetna djeca stranaka provoditi će naizmjence sa svakim roditeljem. U neparnim godinama prvu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza maloljetna djeca stranaka boraviti će neprekidno kod majke, a drugu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza neprekidno kod oca. U parnim godinama maloljetna djeca stranaka boraviti će neprekidno kod oca prvu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza, a kod majke neprekidno drugu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza. U mjesecu srpnju i kolovozu roditelj koji preuzima djecu će na prvi dan termina u kojem će djeca boraviti sa njim po istu doći na adresu drugog roditelja i preuzeti ih u 10,00 sati.
V. Obvezuje se tužiteljica FM u cijelosti snositi troškove uzdržavanja maloljetne SM, a tuženik IM se obvezuje u cijelosti snositi troškove uzdržavanja za maloljetnog VM.
VI. Svaka stranka snositi će svoje troškove ovoga postupka.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljičin prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi: “
I. Određuje se privremena mjera na način da će mlljt. VM, rođen **.**.2017., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. SM, rođena **.**.2020., OIB: [osobni identifikacijski broj], živjeti s majkom FM iz [adresa], sada na adresi [adresa], rođenoj **.**.1996., OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Tuženik IM, iz [adresa], rođen dana **.**.1995., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao otac, ostvarivati će osobne odnose s mlljt. ČM, rođenim **.**.2017., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. SM, rođenom **.**.2020., OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki drugi vikend od petka 19:00 sat do nedjelje 16:00 sati, polovicu svih zimskih i ljetnih praznika, svaki drugi vjerski i državni blagdan i praznik, te svaki tjedan u utorak od 17:00 do 19:00 sati.
III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Bjelovaru vodi pod posl. brojem: P Ob-140/2025.
IV. Tijek roka za žalbu, niti žalba na ovo rješenje ne odgađa provedbu privremene mjere (čl. 535. Obiteljskog zakona).“
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi razvoda braka sa mlljt. djecom. U tužbi navodi da su ona i tuženik brak zaključili dana 15. srpnja 2017. godine u [adresa]. Brak je upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Bjelovar, za matično područje [adresa], za godinu 2017. pod rednim brojem 00114. U braku stranaka rođeno je dvoje djece, VM, rođen **.**.2017., OIB: [osobni identifikacijski broj] i SM, rođena **.**.2020., OIB: [osobni identifikacijski broj]. Odnosi stranaka teško su i trajno poremećeni, te je tužiteljica iselila iz kućanstva u kojem su stranke zajedno stanovale. Zajedno sa tužiteljicom iselila su i djeca, mlljt. ČM i mlljt. SM. Tuženik je nad tužiteljicom, u prisutnosti maloljetne djece kontinuirano vršio nasilje. Tako ju je u periodu od 2019. godine, pa do iseljenja tužiteljice u veljači 2025. godine, fizički i verbalno zlostavljao. Osim toga, u prisutnosti maloljetne djece govorio joj je da je kurva, glupa F, psovao ju i pljuvao joj u lice. Nadalje, maloljetnom ČM govorio je da će se ubiti, pa je tako u ljeto 2023. godine opraštajući se od istog, skočio kroz prozor u prizemlju kuće, dajući do znanja da će uistinu učiniti sebi nešto nažao. U noći sa 08. na 09. veljače 2025. godine tuženik je bio nasilan nad tužiteljicom na način da ju je tjelesno ozlijedio, pokušao bez njezine volje izvršit s njom spolni odnos, vrijeđao ju pogrdnim riječima, a sve u prisutnosti maloljetne djece. Tužiteljica se zbog zadobivenih ozljeda javila na hitan pregled u Opću bolnicu Bjelovar te su pregledom utvrđene brojene ozljede u vidu hematoma. Zbog navedenog događaja protiv tuženika je u tijeku kazneni postupak zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela bludne radnje, tjelesna ozljeda i povreda djetetovih prava. Osim toga, tuženiku je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, broj: KPz-DO- 17/2025-10 od 10. veljače 2025. godine naložena mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta sa tužiteljicom. U interesu maloljetne djece je da žive sa tužiteljicom kao majkom. Naime, djeca su privrženija tužiteljici kao majki, odnosno povezanija su sa majkom. No, djeca su proživljavale fizičko i verbalno nasilje od strane tuženika kao oca, a što sve kod maloljetne djece izaziva osjećaj straha, uznemirenosti i poniženja. Povodom tih događaja, ali i višegodišnjeg zlostavljanja tužene ali i djece, kao što je prethodno opisano, u tijeku je postupak protiv tuženika radi sumnje na počinjenje kaznenih djela na njihovu štetu. Djeca su u strahu od tuženika kao oca, a što pokazuju i nakon odlaska tužiteljice iz zajedničkog kućanstva. Zbog navedenog trpe ozbiljne posljedice kada se trebaju obratiti tuženiku kao ocu, ne želeći mu reći ništa što misle da tuženik ne bi volio čuti, a sve jer se boje njegove reakcije. Maloljetna djeca stranaka, kako je već i gore navedeno, stanuju sa majkom na adresi u [adresa]. Naime, tužiteljica je mlada, zdrava i radno sposobna. U svakodnevnoj brizi oko djece ima pomoć roditelja koji su također zdravi i radno sposobni. Dakle, tužiteljica ima osigurane sve uvjete da stanuje zajedno sa maloljetnom djecom. Iz navedenih razloga tužiteljica predlaže da maloljetna djeca žive s njom kao majkom na adresi [adresa]. Tuženik je mlada osoba, zdrava i radno sposobna, u radnom odnosu te je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlljt. ČM i mlljt. SM iznose od po 200,00 eura za svako dijete. Stranke su pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Bjelovar pokrenule postupak obveznog savjetovanja koji je okončan dana 03. travnja 2025. godine. Nisu uspjeli postići sporazum, te nisu sastavili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Naime, u početku prestanka bračne zajednice stranaka, stranke su postigle dogovor da maloljetna djeca borave kod oba roditelja podjednak broj dana u tjednu, međutim to je za djecu bilo preteško i tužiteljica je shvatila kako nastavak takvog odnosa nije u interesu djece. Djeca su bila zbunjena, nisu znala gdje ostavljaju stvari, a maloljetni ČM je školske dobi i naprosto je uslijed takvog načina održavanja osobnih odnosa bio zbunjen, nemiran, nije savladavao školsko gradivo i uredno pisao domaće zadaće. Stoga, tužiteljica smatra kako je u interesu maloljetne djece da sud na drugačiji način uredi osobne odnose djece sa tuženikom, tako da djeca imaju sigurnost i stabilnost u svakodnevnom životu. Tužiteljica pritom naglašava kako niti na koji način tužitelju ne želi osporiti ili umanjiti ulogu oca i potrebe za njegovim prisustvom u životu djece, no smatra da je odnose djece sa tuženikom kao ocem potrebno urediti na način koji je u najboljem interesu djece, a to je upravo da djeca imaju stalno mjesto na kojem borave, na kojem su sve njihove stvari, školski pribor, udžbenici i slično. Međutim, tužiteljica iako je naglašavala sve prethodno navedeno i upozoravala da nije u interesu djece da se osobni odnosi nastave odvijati na način na koji su se odvijali od početka prestanka bračne zajednice stranaka, tuženik nije želio niti razmisliti o drugačijem modelu i njegov interes mu je bio ispred interesa djece. Naprosto isključivo je želio raditi inat tužiteljici. Stoga, tužiteljica smatra kako je nužno, a obzirom, kako je prethodno i navedeno da ne postoji dogovor stranaka koji bi bio u interesu maloljetne djece, da sud uredi osobne odnose tuženika sa djecom, dakako vodeći računa o zaštiti dobrobiti djece.
2. U odnosu na navode tužbe, tuženik je dostavio svoj odgovor na tužbu u kojem navodi da prve tri točke tužbe priznaje. Priznaje se da je obiteljska i bračna zajednica prekinuta i da su odnosi stranaka trajno poremećeni bez mogućnost daljnjeg zajedničkog nastavka bračne zajednice. Osporava se da bi tuženik nad tužiteljicom u prisutnosti djece kontinuirano vršio nasilje, te su svi navodi tužbe u vezi toga neistiniti i zlonamjerni. Između tužiteljice i tuženika bilo je međusobnih nesuglasica, u kojima je tužiteljica aktivno sudjelovala, napadala tuženika fizički i psihički, vrijeđala ga, udarala, grebla, a radi čega je tuženik protiv tužiteljice podnio kaznenu prijavu koja je zaprimljena pred Općinskim državnim odvjetništvom u Bjelovaru u predmetu broj KPz-DO-17/2025. Točno je da je tužiteljica tuženika prijavila i da se vodi postupak u predmetu KPz-DO-17/2025, te istražne radnje u spisu Kir-d-22/2025 Županijskog suda u Bjelovaru, no još nije ni podignuta optužnica, a kamo li da bi predmet bio pravomoćno okončan i tuženik bio oglašen krivim za bilo koje kazneno djelo. Sve fotografije i službene zabilješke koje je tužiteljice dostavila u spis kopirane su iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru u kojem se još vodi istraživanje, dok službene zabilješke nemaju nikakvu dokaznu snagu u kaznenom postupku. Tužiteljica je očito postupila planski i zlonamjerno, obzirom da je upravo ona ta koja je inicirala dva dana prije spornog događaja nakon kojeg je prestala obiteljska zajednica 08./09. veljače 2025. godine, intimne odnose u kojima je zahtijevala da tuženik bude prema njoj grub jer je uobičajeno voljela grublje intimne odnose, a istovremeno je sklona krvnim podljevima, tako da je očigledno unaprijed i planski pripremila situaciju sve kako bi tuženika ocrnila, diskreditirala, proglasila nasilnikom i zlostavljačem. Tuženik se protivi prijedlogu da se u ovom postupku kao dokaz koriste službene zabilješke sastavljene o razgovoru s roditeljima tužiteljice HM i RM, kao i sa djetetom ČM, te da se vrši uvid u fotodokumentaciju očevida. Nadalje, tuženik poriče točku IV. tužbe navodeći da nije u interesu maloljetne djece da žive sa tužiteljicom kao majkom, niti je istina da je ona djeci privrženija i da su oni sa njom povezaniji. Nije istina da su djeca ikada proživljavala fizičko ili verbalno nasilje od strane tuženika, kao i da bi oni trpjeli osjećaje straha, uznemirenosti ili poniženja od tuženika. Upravo suprotno tome, nakon prestanka bračne zajednice, prema dogovoru koji je postignut na Hrvatskom zavodu za socijalni rad u [adresa] djeca su otišla stanovati s majkom k njezinim roditeljima u Tuk, što je bila isključivo njezina odluka, ali se kontakti oca s djecom održavaju prema sporazumu i to na način da djeca sa svakim od roditelja provode približno jednako vremena. Sin ČM je učenik 1. razreda II osnovne škole Bjelovar, Područna škola u Ždralovima. Kćer SM pohađa Dječji vrtić Bjelovar, područno odjeljenje u Radničkom naselju. vrtić i škola nalaze se u blizini tuženikove kuće, gdje su djeca stanovala s roditeljima do prestanka obiteljske zajednice. Nakon prekida bračne zajednice djeca borave kod oca i kod majke približno jednako vremena i to na način da se naizmjence nalaze kod oca i kod majke po shemi koja se ponavlja petak poslije škole i vrtića otac preuzima djecu i kod njega su do nedjelje u 19,00 sati kada ih preuzima majka. Kod majke su od nedjelje od 19,00 sati do srijede poslije škole i vrtića kada ih preuzima otac. Kod oca borave od srijede poslije škole i vrtića do petka do 19 sati kada ih preuzima majka. Od petka do nedjelje su kod majke, kada ih u 19 sati preuzima otac, tako djeca naizmjence borave kod oba roditelja, time da prilikom primopredaje posreduje OM, maćeha tuženika. Roditelj kod koga djeca idu, dolazi po djecu kod drugog roditelja. Nije istina da djeca trpe bilo kakve posljedice i da su u strahu od oca, već je upravo suprotno. Djeca su kod oca u svojem domu i tu se osjećaju slobodno, nesputano, mirno, okružena su članovima šire obitelji obzirom da su na katu baka i djed te učestalo dolaze tuženikove sestre i brat i njihovi partneri, tako da svi uočavaju da su djeca opuštenija, veselija i privržena ocu za razliku od vremena kada je s njima bila majka. O tome potvrđuje i događaj od Uskrsa kada se dječak ČM primio rukama za ogradu i nije želio ići majci, plakao je govoreći da ne želi ići mami i da želi ostati kod kuće. Majčini odgovori bili su formirani na način da je to otac izmanipulirao, da čime mu to otac puni glavu i sl. , što su bili potpuno neprikladni i neprimjereni navodi majke. S druge strane, uvjeti kod majke nisu primjereni ni prikladni jer je majka na adresi Ivana Viteza Trnskog iznajmila mali stan u kojem djeca nemaju dovoljno prostora niti je to njihov dom, a prema saznanju tuženika majka nije zaposlena. Tuženik je zaposlen u Hrvatskim šumama d.o.o. gdje redovito prima plaću. Točku V. tužbe tuženik djelomično priznaje. Točno je da stranke nisu uspjele postići sporazum niti sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, obzirom da tuženik nije želio da djeca mijenjaju adresu prebivališta i da stanuju s majkom. Smatra da je za djecu primjerenije i prikladnije te u njihovom najboljem interesu da ne mijenjaju okolinu, da ostanu stanovati u kući u kojoj oni osjećaju da je njihov dom, gdje su okruženi članovima šire obitelji, gdje imaju u blizini svoje prijatelje, dvorište, blizu je škola i vrtić i lako mogu doći do njih, tako da je u njihovom interesu da ostanu stanovati s ocem. Nije istina da bi djeca bila zbunjena ili nemirna. Sav školski program ČM uredno prati prema svojim mogućnostima, savladava školskog gradivo, uredno piše zadaće, a što otac redovito kontrolira i kontaktira s učiteljicom. Mlljt. SM je u kontaktima s majkom iskazivala nemir, bila je neposlušna dok je kod oca potpuno opuštena, smirena i ne pruža nikakav otpor. S njom se, kao i sa ČM, otac sve uspijeva dogovoriti i ne primjećuje nikakve negativne konotacije, već naprotiv, sa djecom ima topao i emotivan odnos pun povjerenja, brige i podrške. Dok su djeca s majkom, ona se prema njima ponaša na neprihvatljiv način, govori ružno o ocu, predbacuje mu pred djecom, za vrijeme telefonskih i video poziva oca s djecom otac čuje majčine neprimjerene postupke prema SM gdje dijete vidno uplašeno viče majci „pusti me, pusti me….“. Stoga je u interesu djece stranaka da ostanu stanovati s tuženikom jer će time biti zadovoljen njihov najbolji interes i dobrobit. Slijedom svega navedenog tuženik u odnosu na tužbu tužiteljice iskazuje da je suglasan da se brak razvede, suglasan je da roditeljsku skrb u odnosu na oboje maloljetne djece izvršavaju oboje roditelja, protivi se da djeca žive sa tužiteljicom već traži da djeca žive s tuženikom kao ocem na adresi [adresa], izričito se protivi prijedlogu da ostvaruje kontakte sa zajedničkom maloljetnom djecom samo svaki drugi vikend od petka 19,00 sati do nedjelje u 16,00 sati, polovicu svih zimskih i ljetnih praznika te svaki drugi vjerski i državni blagdan i praznik, te svaki utorak od 17,00 do 19,00 sati, predlaže da se kontakti majke s djecom održavaju kao i do sada: od petka poslije škole i vrtića do nedjelje u 19,00 sati kod majke, od nedjelje od 19,00 sati do srijede poslije škole i vrtića kod oca, od srijede poslije škole i vrtića do petka kod majke, od petka poslije škole i vrtića do nedjelje u 19 sati kod oca i tako naizmjence, polovica svih zimskih, ljetnih i proljetnih praznika, svaki drugi vjerski i državni blagdan i praznik naizmjence kod svakog od roditelja. U odnosu na zahtjev za alimentaciju koja se traži u iznosu od po 200,00 eura za svako dijete od podnošenja tužbe pa nadalje, tuženik se takvom zahtjevu protivi. Tužiteljica nije obrazložila potrebe djece koje bi opravdavale zatraženi doprinos za uzdržavanje. On i sada plaća po 350,00 eura ukupno za oboje djece od prestanka bračne zajednice na tekući račun majke, te doprinosi i za sve druge dječje potrebe kao npr. za proslavu Sarinog rođendana u igraonici i za tortu, a što je bilo u ožujku ove godine, kupuje potrebnu odjeću i obuću, …. Tuženik predlaže da svaki roditelj snosi cjelokupni trošak uzdržavanja jednog djeteta, a čime će biti ravnomjerno raspoređeni troškovi uzdržavanja maloljetne djece na oba roditelja. Tuženik se protivi prijedlogu za snašanjem parničnih troškova tužiteljici. Obje stranke su pokrenule postupak posredovanja gotovo u isto vrijeme, no Zavod za socijalni rad Bjelovar je smatrao ranije podnesenim zahtjev tužiteljice koja je tamo izjavila da neće potpisati Plan jer tuženik nije bio suglasan s promjenom adrese prebivališta djece, pa je podnijela tužbu odmah po primitku izvješća. Takav postupak ne opravdava plaćanje troškova postupka drugoj strani. Tuženik se protivi prijedlogu za donošenjem privremene mjere kako je to predložila tužiteljica jer isto ne zadovoljava ničije interese, a kamoli interese i dobrobit maloljetne djece jer bi se takvom mjerom djecu nepotrebno i prisilno izdvojilo iz njihovog doma i od oca, što i tužiteljica očito želi i nastoji postići: udaljiti djecu od oca i smanjiti njihovu emotivnu povezanost i sudjelovanje oca u njihovom odrastanju. Privremena mjera nije ni potrebna jer se kontakti odvijaju prema dogovoru sa Zavoda za socijalni rad, a kako to i proizlazi iz Izvješća od 03. travnja 2025. Djeci u ovoj dobi otac i te kako treba, on mora biti u svakodnevnom kontaktu s djecom u cilju njihovog pravilnog psihofizičkog razvoja i napredovanja. Otac ima i želju i mogućnosti skrbiti o svim aspektima života djece u punom opsegu i u odnosu na sve njihove potrebe. Obzirom da se susreti i druženja od veljače 2025. godine redovito održavaju po ustaljenom ritmu kako je naprijed opisano, to nema nikakve potrebe da se određuje bilo kakva privremena mjera i time intervenira na postignuti dogovor pred Zavodom za socijalni rad. Pogotovo što bi privremenom mjerom tužiteljica željela tuženiku uskratiti mogućnost da provodi više vremena s djecom. S obzirom da su djeca sa ocem iznimno povezana i da već sadašnja situacija kada ih se prisiljava da odlaze kod majke u iznajmljeni stan njima nije prihvatljiva, nerado tamo odlaze, odbijaju otići, ČM plače, kada su kod oca zaigrani su i otac ih mora podsjećati da se jave majci, očito je da bi najbolji interes djece bio postignut da djeca ostanu stanovati s ocem, a da majka s njima održava osobne odnose. Tuženik se protivi prijedlogu tužiteljice za snašanjem bilo kakvih troškova postupka pri čemu ukazuje da tužiteljice potpuno neosnovano i neopravdano zatražila jednokratnu nagradu za zastupanje u ovakvom postupku u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, obzirom da je tarifnim brojem 7. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika u točci III. propisano da se u predmetu radi razvoda braka i za utvrđivanje s kime će živjeti maloljetna djeca, odvjetniku pripada jednokratna naknada u visini od 200 bodova, odnosno 400,00 eura.
3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Bjelovar je rješenjima od 15. travnja 2025. godine mlljt. djeci imenovao posebnog skrbnika u osobi JM iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica.
4. Posebna skrbnica se očitovala na navode tužbe i odgovora na tužbu navodeći da, ukoliko bi stranke na ročištu postigle sporazum o sadržajima roditeljske skrbi, bi bila načelno sa istim suglasna, a sve iz razloga što su roditelji u konačnici oni koji bi trebali potrebe svoje mlt. djece staviti ispred svojih i isti bi trebali znati ono što je najbolje za njihovu djecu, te također imajući u vidu presumpciju najboljeg interesa mlt. djeteta kada su roditelji suglasni u ostvarivanju roditeljske skrbi. Navodim da su roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece, sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona koji propisuje da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djetetu i njegovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6. Obiteljskog zakona, narodne novine 103/15). U slučaju da stranke ne bi na ročištu postigle spomenuti sporazum navodi kako je suglasna sa zaprimljenim mišljenjem HZZSR, PU Bjelovar od 08. svibnja 2025. godine, obzirom da iz istoga proizlazi da stranke trenutno ostvaruju roditeljsku skrb na način da mlt. djeca sa svakim od roditelja provode po 3 dana uzastopce te stoga, u slučaju nepostizanja konačnog sporazuma, predlaže donijeti privremenu mjeru u skladu sa prijedlogom HZZSR, PU Bjelovar. U daljnjem tijeku postupka obvezuje se pribaviti mišljenje mlt. djece te se detaljnije očitovati o tužbi nakon obavljenog razgovora sa mlt. djecom te zaprimanja konačnog mišljenja i prijedloga HZZSR, PU Bjelovar.
5. Tijekom postupka Sud je izveo dokaz uvidom u izvješće o obveznom savjetovanju od 3. travnja 2025. godine (list 8), rodne listove (list 9-10), vjenčani list (list 11), presliku spisa Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske broj 511-02-05/2-K-035/2025 (list 12-26), rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 15. travnja 2025. godine (list 31-32), socijalnu anamnezu od 8. svibnja 2025. godine (list 41-43), socijalnu anamnezu od 4. lipnja 2025. godine (list 59-62), kaznenu prijavu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KPz-DO-39/2025 (list 69-93), optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KOz-DO-45/2025-1 od 27. lipnja 2025. godine (list 104-112), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 47-48) i tuženika (list 48-49) i mlljt. djece putem posebne skrbnice (list 65-66) te je izvršen uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj Kir-DO-61/2025.
6. Rezultate izvedenih dokaza Sud je sukladno odredbama čl. 8. Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbama čl. 346. Obiteljskog zakona analizirao svakog zasebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka te je odlučeno kao u izreci ove presude i to iz razloga kako slijedi.
7. U svom iskazu tužiteljica navodi da je tijekom dosadašnjeg zajedničkog života ona bila ta koja je više vremena posvećivala brizi oko djece jer je brinula o djeci dok je tuženik konstantno radio. Misli da su djeca njoj više privržena te joj se lakše povjeravaju. Primjera radi u situaciji kada je ČM imao problem u školi te unatoč tome što se to dogodilo u vrijeme dok je boravio kod oca, došao je k njoj plačući da joj ispriča što je bilo. Djeca su u velikom strahu od oca, a posebice mlljt. ČM. Mlljt. ČM je dijete sa zdravstvenim poteškoćama i ona je ta koja s njim hoda oko doktora i da nije bilo njezinog angažmana ČM bi danas bio gluho dijete. Tuženik kao njegov otac imao je problem prihvatiti da kod djeteta postoje zdravstvene poteškoće i tvrdio je da je luda te da izmišlja problem koji zapravo ne postoji te da zdravo dijete pravi bolesnim. ČM nije htio ići na trening i nakon očeve poruke pitanje da li će ići na trening on nije sam htio reći ocu da mu se ne ide, već se je počeo plakati, bacao se po podu i slično. Smatra da u stanu u kojem sada živi ima sve stambeno-materijalne uvjete kako bi djeci mogla priuštiti odgovarajuće uvjete za stanovanje te je sposobna pružiti svu brigu oko njihove higijene, prehrane, odgoja, zdravlja i obrazovanja i svega što je potrebno. U slučaju da se odredi da djeca žive s njom ČM ne bi ispisivala iz škole u Ždralovima i njemu odlazak u školu u Ždralove ne bi bio tegoban, odnosno odlasci iz [adresa] jer je u mogućnosti odvesti ga i dovesti u školu. Navodi da može sa posla izaći u potrebno vrijeme tako da je u mogućnosti izvršiti sav ovaj prijevoz. Isto tako, i u odnosu na mlljt. SM ne bi ništa mijenjala u pogledu odgojne ustanove, tj. ostala bi u vrtiću koji i sada pohađa te bi ju ja prevozila u isti. Nikada djeci nije branila oca, odnosno branila im da imaju osobne odnose sa ocem jer smatra da je potrebno da djeca imaju i majku i oca pa bi u slučaju da sud odluči da djeca žive s njom, odnosno stanuju podržavala bi da djeca imaju osobne odnose sa ocem. Njezini roditelji, a prvenstveno majka su joj na raspolaganju i mogli bi uskočiti u slučaju da ona ne može biti sa djecom u stanu. Smatra da u slučaju kada bi sud odredio da djeca žive sa tuženikom da on nije sposoban se brinuti o djeci na odgovarajući način, a i nema mu tko pomoći jer njegovi roditelji unatoč tome što žive u prizemlju iste kuće nisu do sada pokazivali prevelik interes da se uključe u brigu oko njihove djece. U slučaju kada je bilo potrebno da netko pričuva njihovu djecu tijekom vremena dok su živjeli zajedno uvijek je uskakala njezina majka jer je tuženikov otac često na službenom putu, a žena s kojom živi nije tuženikova majka nego maćeha. U slučaju da sud odredi da djeca žive s ocem tražila bi da održava osobne odnose što češće i što više pa smatra da bi dobro rješenje bilo da djeca budu tri dana kod nje i tri dana kod oca. Tuženik konzumira alkohol i to posebice vikendom, a kada je pod utjecajem alkohola postaje dodatno agresivan, no ne i prema djeci, ali uvrede koje je upućivao njoj slušala su i djeca. Zaposlena je i radi od 07:00 do 15:00 od ponedjeljka do petka. Radi u firmi AVT koja se bavi unapređenjem prodaje. Njezina majka je u stalnom radnom odnosu, no u slučaju da postoji potreba ona je u mogućnosti napustiti posao i trajno jer nije u ekonomskoj nuždi da bude u stalnom radnom odnosu. Sve preglede u [adresa] sa ČM je obavljala samo ona, dok su na liječničke preglede u Zagreb za vrijeme zajedničkog življenja ponekad tuženik i ona zajedno išli. Kao majka smatra da ima odgovarajući autoritet nad oboje djece i smatra da može s njima vladati pri tome kao odgojnu mjeru zna viknuti na njih, no nekakvo udaranje ili da bi ih tukla ne dolazi u obzir. U jednoj situaciji nakon boravka kod oca ČM nije htio ići k njoj, no ona smatra da to nije bila njegova volja ili razlog što nije želio ići k njoj već je to bio plod štetnog utjecaja oca. Otac ga je u tom trenutku želio na silu ugurati u njezin automobil, no ona je to odbila i rekla da ne želi ništa na silu i želi da dijete to samo odluči. Tijekom zajedničkog življenja tuženik je ČM izlagao gledanju pornografskih sadržaja i to od Leonove dobi od 5 godina, a na njeno protivljenje tome tuženik je rekao da se ne miješa u njihov odnos jer je ČM muškarac.
8. U svom iskazu tuženik navodi da su netočni navodi tužiteljice da se on nije brinuo o djeci, pogotovo o zdravlju djece jer je točno da ih je on uvijek vozio kod liječnika, pa tako SM u jednoj prigodi u 21:00 sat. Preko njegova prijatelja nađena je veza koja im je omogućila da ČM dođe ranije na red u Suvagu. Da ga se njegova djeca boje ne bi mu dolazila i ne bi ga konstantno zvali preko video poziva. Smatra da je njegov odnos kao oca i roditelja naspram njihove mlljt. djece vrhunski te svaki put kada se rastanu i od jednog i od drugog je pitanje za koliko dana ponovno dolaze kod njega. To pitanje misli da mu postavljaju zato što im fali. Za problem ČM u školi koji je spomenula tužiteljica je znao jer mu ga je spomenuo ČM dan prije. Nije ništa učinio jer nije imao broj od te gospođe mame s kojom je trebalo porazgovarati. Na roditeljskim sastancima i informacijama je bio dva puta. I tužiteljica je bila dva puta na roditeljskom sastanku i informacijama. Oko svakodnevne brige o djeci više se on brinuo jer je čistio kuću te je znao ponekad i oprati rublje. U pripremi obroka sudjelovali su i on i tužiteljica jednako. U pomoći oko učenja je on više sudjelovao jer je ČM učio i matematiku i pisati. Tužiteljica nije držala previše do urednosti dječje sobe. Kada ju je pokušao angažirati na čišćenje ona mu je odgovorila da ona nije čistačica i da si on nađe čistačicu. Neoprano suđe znala je ostavljati po balkonu, stepenicama i u garaži te gomila neopranog rublja. Rublje nakon vađenja iz sušilice je ostavljano na jednoj hrpi na podu i tamo je stajalo i stajalo. Tužiteljica je kuću s većega počistila samo pred dolazak gostiju. Kada bi tužiteljica i čistila kuću mlljt. SM pitala ju je tko im dolazi. U slučaju da sud odredi da djeca žive s majkom smatra da ona nije u stanju brinuti se o njima. Dok djeca borave s njim on pretpostavlja da se ona brine o njima, no primjera radi može reći da je danas ČM poslala u školu sa prnjavom majicom pa dijete zbog toga nije htjelo skinuti trenirku da se ne bi vidjela ova rupa. Kada bi djeca živjela sa majkom on bi tražio da s njima održavaju osobne odnose od četvrtka do nedjelje. Kada bi sud odredio da djeca žive s njim, bio bi spreman pristati na to da održavaju osobne odnose s majkom svaki tjedan u trajanju od tri do četiri dana. Zna povremeno popiti alkoholna pića, no to je samo prigodno i nije točno da bi pri tome bio agresivan i da bi vrijeđao tužiteljicu. Njegovo radno vrijeme je od 7:00 do 15:00 te ne radi u smjenama. U Šumariji je "rušač i traktorist" dakle radi sa strojevima. U 13 godina na radnom mjestu nikada nije dobio nikakvu opomenu zbog konzumacije alkohola iako na radnom mjestu periodično imaju nenajavljene kontrole, odnosno testiranje na prisutnost alkohola. Smatra da ima više autoriteta u odnosu na djecu i sve rješava bez vike i kažnjavanja djece dok tužiteljica ima problem sa nedostatkom autoriteta nad djecom pa radi toga primjenjuje mjere kažnjavanja u odnosu na djecu. Tužiteljica je SM znala tuči po guzici. Nikada nije rekao niti jednu riječ djeci koja bi ih usmjerila u to da se izjašnjavaju u to da bi im bilo draže živjeti s njim nego tužiteljicom niti ih je poticao da do takvog zaključka dođu. Djeca su mu rekla da ne vole ići u stan jer ima puno stepenica, a malo mjesta za igranje te mu je ČM rekao da mu nešto smrdi u stanu. Kod njega djeca imaju i prijatelje i društvo s kojima provode vrijeme jer se radi o najboljim prijateljima i tuženikovim nećacima. Smatra da djeca u njihovoj dobi mogu steći prijatelje u novoj sredini. SM prije posla vozi u vrtić, a ČM ode pješice sa prijateljem u školu. Njegov otac i maćeha su uvijek rado pomagali u brizi oko djece. Tužiteljica je branila njegovoj maćehi da se brine oko ČM. Slučaj o kojem je govorila tužiteljica kad mlljt. ČM nije htio ići k njoj se je dogodio, no on ne zna iz kojeg razloga je došlo do njegove takve odluke, no misli da je to bilo iz razloga što nije htio prekinuti igru sa svojim bratićem. Nakon razlaza plaćao je za uzdržavanje djece tužiteljici mjesečni iznos od 350,00 eura, a s obzirom da su sada pola vremena kod njega, a pola kod nje uplaćuje joj iznos od 220,00 eura mjesečno. Tužiteljica ga okrivljuje da prekomjerno konzumiram alkohol, a ona je pila svakodnevno do neke dobi u noći tako da je posvuda bilo boca. Slatko vino i pivo kupovala je na kartone, među inim, i žuti muškat.
9. Nije sporno između stranaka da su zaključili brak 15. srpnja 2017. godine u [adresa] kako to proizlazi iz Vjenčanog lista Matičnog ureda Bjelovar.
10. Prema očitovanju stranaka te iz isprava koja su priložene u spis razvidno je da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, te je evidentno da su i stranke same svjesne narušenih odnosa i da pod postojećim okolnostima nema mogućnosti za ponovnom uspostavom normalne bračne zajednice.
11. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, a posebice i to da su stranke suglasne sa razvodom, po ocjeni ovoga Suda, u predmetnom slučaju ispunjene su pretpostavke za razvod braka propisane odredbama članka 51. st. 1. t. 1. i 2. Obiteljskog zakona radi čega je Sud brak stranaka razveo.
12. Između stranaka bilo je sporno sa kojim roditeljem bi trebala stanovati maloljetna djeca stranaka i način održavanja osobnih odnosa sa roditeljem sa kojim djeca neće živjeti pa je Sud u cilju donošenja zakonite i valjane odluke u najboljem interesu maloljetne djece stranaka zatražio od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar, da dostave podatke o socijalnim i imovinskim prilikama stranaka te mišljenje oko povjere i prijedlog o održavanju osobnih odnosa roditelja koji neće živjeti s maloljetnom djecom. Isto tako, Sud je od posebne skrbnice maloljetne djece stranaka zatražio da u smislu odredbi članka 360. Obiteljskog zakona sa istima obavi razgovor.
13. U spis predmeta je zaprimljeno stručno mišljenje i socijalna anamneza Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar dana 4. lipnja 2025. godine.
14. Iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 4. lipnja 2025. godine proizlazi da je FM rođena **.**.1996. u [adresa] od roditelja I (rođenog **.**.1953.) i BM (rođene **.**.1963.). Otac je u mirovini dok je majka zaposlena na pilani u Kenđelovcu. Roditelji stanuju u [adresa]. U braku roditelja rođeno je još troje djece i to UM (rođen 1985. godine), stanuje u [adresa] s obitelji, zaposlen, otac dvoje djece, ĐM (rođen 1982. godine), s obitelji stanuje u [adresa], otac dvoje djece i N (FM se nije mogla sjetiti godine rođenja), s obitelji stanuje u [adresa], otac jednog djeteta. FM je po zanimanju trgovkinja, sada je zaposlena u AVT-u u prodaji, radi od ponedjeljka do petka od 7:00 do 15:00 sati, vikendi su joj slobodni. Plaća bi joj trebala iznositi 900,00 eura mjesečno. Prije toga je radila u Krašu, a dobila je otkaz kao višak radne snage. Od 1. siječnja 2025. godine do 1. travnja 2025. godine primala je naknadu s HZZ-a u iznosu od 636,00 eura mjesečno. Od 1. travnja 2025. godine podstanar je u stanu na trećem katu veličine 48 m[2] na adresi I. [adresa] u [adresa]. Stambeni prostor sastoji se od dnevnog boravka i kuhinje kao cjeline, dvije manje spavaće sobe, kupaonice i balkona. Stan je opremljen potrebnim adekvatnim namještajem, uredno održavan. Najam plaća 350,00 eura mjesečno te uz to još plaća i režijske troškove za koje trenutno ne zna koliko će iznositi. Za uzdržavanje djece GM joj uplaćuje 220,00 eura mjesečno. Od mjesečnih obveza podmiruje dva kredita čiji anuiteti ukupno iznose 230,00 eura, a kredite treba otplaćivati još 8 godina. U vlasništvu nema nekretnina niti pokretnina. IM rođen je **.**.1995. u [adresa] od oca KM (rođenog **.**.1962.) i majke S (rođene **.**.1961., preminula 2016. godine). GM ima polubrata MM (rođen **.**.1984.) i polusestru TM (rođena **.**.1978.), oboje s majčine strane te polusestru KM (rođenu 28. listopada, no ne može se sjetiti godine rođenja) s očeve strane. Otac je zaposlen u Čazmatransu, stanuje na adresi [adresa] u prizemlju obiteljske kuće sa suprugom OM (rođena 1964. godine) koja je zaposlena u BBS-u. Otac i maćeha stanuju zajedno posljednjih 8 godina. GM je završio srednju školu u Đurđevcu za zanimanje stolar. Ima 11,5 godina radnog staža, a posljednjih 5 godina radi u Hrvatskim šumama. Radi od 7:00 do 15:00 sati, vikendom je slobodan. Plaća mu iznosi oko 1.250,00 eura mjesečno, a obveze koje mjesečno podmiruje je rata kredita od 230,00 eura mjesečno kojeg mora otplaćivati još 7 godina. Za stambeni prostor plaća režijske troškove u iznosu od 300,00 eura mjesečno te doprinosi sa još 200,00 eura plaćajući druge troškove koji se odnose na očevu kuću kao cjelinu. U vlasništvu nema nekretnina ili pokretnina. Trenutno je na bolovanju zbog ozljede na radnom mjestu. Stambeni prostor u potkrovlju obiteljske kuće koja je očevo vlasništvo, veličine 175 m[2] uredio je 2019. godine, a sastoji se od kuhinje i dnevnog boravka kao cjeline, 3 sobe, kupaonice, hodnika i balkona. Ulaz u stambeni prostor je odvojen. Stambeni prostor namješten je svim potrebnim adekvatnim namještajem. FM i GM u zajednici su od 2012. godine, a vjenčali su se 15. srpnja 2017. godine. U početku su živjeli u prizemlju Danijelove roditeljske kuće. U zajednici je rođen sin mlljt. VM (rođen **.**.2017.), učenik I Osnovne škole, Područna škola Ždralovi i kći mlljt. SM (rođena **.**.2020.), pohađa gradski dječji vrtić, objekt u Radničkom naselju, gdje su u blizini i stanovali. U vrtić ide od jasličke dobi, a plaćaju ga 80,00 eura mjesečno. Obje trudnoće su bile uredne, a oboje djece FM je rodila carskim rezom. Djeca su zdrava, urednog razvoja za dob. ČM ima poteškoća sa sluhom te je odlazio u Polikliniku Suvag u Zagreb, no razlog poteškoća nije utvrđen. ČM trenira nogomet u NK Brezovac, a članarinu plaćaju 20,00 eura mjesečno. FM i GM nisu ranije prekidali, ali su se svađali. Do prekida zajednice došlo je 8. veljače 2025. god. kada je GM prijavila za nasilje u obitelji. Prijavila je da ju GM bacao i davio, ošamario ju, vrijeđao i da je htio s njom imati spolni odnos na silu. Navodi da takvo Danijelovo ponašanje traje od 2019. godine te je sve iskazala na sudu. GM navedeni događaj negira te navodi da su Josipine ozljede (modrice po grudima) nastale nekoliko dana ranije tokom dobrovoljnog spolnog odnosa koji je bio grub te navodi da su uvijek imali grube spolne odnose. Navodi da je ona to iskoristila protiv njega kako bi mu nanijela štetu. U početku nije htio razvod braka, no sada želi. Od prekida zajednice djeca su sa svakim od roditelja po tri dana naizmjence. GM smatra da to dobro funkcionira. Obzirom na mjeru opreza kod primopredaje djece prisutna je Danijelova maćeha OM. FM se ne slaže da ovakva „shema” dobro funkcionira i da je dobra za djecu te predlaže da djeca s ocem provode 1 dan u tjednu i svaki drugi vikend, pritom ne navodeći razloge zašto je to u interesu djece. Pri objašnjavanju ističe razloge da joj je teško dolaziti na tu adresu zbog svega što je tamo preživjela i da ju je strah GM. Savjetovana je gdje može potražiti pomoć oko prevladavanja traume koja joj se dogodila te joj je objašnjeno da, obzirom na činjenicu da imaju dvoje mlljt. djece, neće moći izbjeći primopredaju djece koja god učestalost ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djece bila. Dana 14. svibnja 2025. godine od II OŠ Bjelovar zaprimili smo izvješće o učeniku mlljt. VM koje je dostavljeno po zahtjevu ovog PU. ČM je učenik 1.d razreda II. Osnovne škole, Područne škole Ždralovi. Nastavu polazi po redovnom programu, redovito dolazi na nastavu, ponaša se primjereno i pristojno prema učiteljima i učenicima te poštuje dogovorena razredna pravila. Redovno izvršava svoje obveze te u školu dolazi s potrebnim priborom. Oba roditelja se redovno informiraju o uspjehu i ponašanju učenika. U školi nisu primijećene promjene u Leonovu ponašanju obzirom na prekid zajednice roditelja i činjenice da ČM dolazi u školu sa dvije adrese, o kojim su promjenama roditelji školu obavijestili. Oba su roditelja iznosila prigovore na ponašanje druge strane (konzumacija alkohola, neodržavanje kućanstva), ali iste nije sada moguće utvrditi. S obzirom na mjere opreza razgovor sa roditeljima o djeci vođen je odvojeno. Otac je predlagao da djeca zadrže prebivalište koje imaju sa njim, a da žive po 3 dana sa svakim roditeljem, kao i sada. Kao razlog zbog kojeg traži da djeca ne mijenjaju prebivalište naveo je strah da bi u protivnom majka mogla ČM umjesto u Područnu školu Ždralovi upisati bez njegovog odobrenja u matičnu školu nasuprot koje stanuje. Majka je navela da želi „većinsko skrbništvo” misleći pri tome da djeca imaju prebivalište sa njom i da kod nje provode više vremena nego li kod oca. Rekla je da je ČM zbunjen zbog česte promjene adrese sa koje ide u školu, da ne zna gdje su mu knjige, a dojam joj je i da su djeca bliskija njoj nego li ocu (navodi kao primjer da ČM nije rekao ocu istinu kada mu se nije dalo ići na trening). Majka je ispričala da je otac za trajanja zajednice konzumirao alkohol, da je bio aktivan član lovačkog društva i da misli kako bi zbog takvih aktivnosti djecu ostavljao na brigu trećim osobama. Oboje su pisano odgovarali na pitanja o roditeljskoj skrbi, a iz svega je vidljivo da u obaveze oko djece tijekom trajanja zajednice dijelili, da su bili suglasni oko odgoj ih metoda, da nisu djecu fizički kažnjavali niti bili grubi sa njima i da roditeljsku ulogu druge strane ocjenjuju pozitivnom. Nakon što im je ukazano na to da je ovakav stav dobra podloga za pregovaranje o roditeljskoj skrbi, da je potrebno ići u smjeru kompromisa kako se djeca ne bi izlagala dodatnom stresu razgovorima o obitelji u dvije institucije, izjasnili su se da će razmisliti o tome tijekom vikenda nakon našeg razgovora. Nakon vikenda niti jedan se roditelj nije javio sa novim prijedlozima, pa je vođen razgovor sa djecom, koju je dopratila majka 2. lipnja 2025. Informirala me da će otac pratiti djecu na razgovor kod posebnog skrbnika u Viroviticu 6. lipnja, jer će djeca u to vrijeme biti sa njim. ČM je ispričao da su se roditelji svađali više puta, ali nije čuo o čemu se radilo, a nije ništa niti vidio, jer je bio u svojoj sobi. Mama je odselila kod bake i djeda i oni su do tada bili jednako kod nje i tate. Voli ići u školu, nije tužan ako dobije trojku, a niti roditelji mu radi toga ne prigovaraju i već je neke trojke ispravio. Kod oba roditelja ima svu odjeću i obuću koja mu treba, a sa sobom nosi samo školsku torbu sa stvarima za školu. Jednom se dogodilo da je zaboravio pernicu, pa je posudio olovku od prijatelja. Kada je kod tate voli do škole ići pješice sa prijateljem J, ali nekada ga tata i odveze do škole. Mama ga u školu uvijek vozi, jer bi mu bilo predaleko iz stana ići pješice u školu. Tata je nedavno završio bolovanje i počeo radit, iz kuće odlazi rano, pa ga budi mobitelom. Po povratku iz škole se igra, piše zadaću i ruča. Tata doveze sestru iz vrtića i onda se zabavljaju. Tri puta tjedno ima nogometne treninge u NK Brezovac. Oba su ga roditelja vozila na treninge i utakmice i sada i ranije. Roditelji mu nisu rekli do kada će ovako živjeti i ne zna da li će se pomiriti. Tata je nedavno išao nešto raditi, pa ih je ostavio kod tetke gdje su i prenoćili dvije noći. Svake večeri ima kontakt mobitelom sa drugim roditeljem. Sa tatom ne priča o mami, a sa mamom ne priča o tati. Važno mu je da ne mijenja školu i nogometni klub. SM je ispričala da su se mama i tata posvađali, ali ne zna zbog čega i onda se mama odselila kod bake i djeda. Ona i brat su nekada sa mamom a nekada sa tatom i to joj je lijepo. Kod oboje ima igračke i potrebnu odjeću i obuću, čak i dva bicikla. I tata i mama kuhaju, peru rublje, čiste. Uvečer razgovara preko Leonovog mobitela sa drugim roditeljem. Kod tate se mogu igrati u dvorištu ili ispred kuće, a mama ih vodi u park ili na igralište. Na osnovu navedenog zaključuju da su oba roditelja vična radnjama svakodnevnog zbrinjavanja djece i oba imaju potrebne uvjete za život sa djecom. U takvim situacijama nije protivno interesu djece da podjednako vremena provode sa svakim roditeljem. Roditelji imaju isto radno vrijeme, samo u prvoj smjeni, a tako i ČM ima nastavu, pa to sve olakšava organizaciju njihovog života i moguće je napraviti točan raspored obaveza i vremena sa djecom. Nismo uočili da bi dosadašnji način života bio loš po djecu, pa ne vidimo razloge da se on izmijeni. Predlažu da djeca provode sa svakim roditeljem vrijeme kako je to predložio otac: od petka popodne do nedjelje do 19 sati sa majkom, zatim do srijede popodne sa ocem, od srijede popodne do petka kod majke i potom vikend kod oca. Predlažu da sve blagdane i praznike djeca provode naizmjenično sa svakim roditeljem, kao i njihov godišnji odmor. Oba roditelja ustraju u svojim prijedlozima da imaju sa djecom zajedničko prebivalište i gledaju to kao „pobjedu”, kao dokaz da je taj roditelj važniji, unatoč tome što su im objasnili pravni značaj prebivališta. Predlažu da djeca imaju prebivalište sa majkom.
15. Nadalje, dana 6. lipnja 2025. godine u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica obavljen je razgovor posebne skrbnice s mlljt. ČM i SM, a u podnesku od 11. lipnja 2025. godine posebna skrbnica navodi da su mlljt. SM i ČM došli na razgovor u Centar za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica u pratnji oca EM. Mlljt. Sara je djevojčica u dobi od 5 godina. Ista je uredno sudjelovala u našem razgovoru, bez problema se odvaja od oca. Djevojčica navodi kako ona i brat provode 3 dana kod majke pa 3 dana kod oca. Veseli se kada dođe vrijeme da ide kod oca, ali isto tako se veseli i kada je vrijeme da ide kod majke. Njoj se sviđa način na koji provodi vrijeme sa svakim od roditelja. Mlljt. Sara navodi kako ide u vrtić, a na jesen kreće u malu školu. Trenira nogomet isto kao i njezin brat. Pohvalila se kako je naučila voziti bicikl bez pomoćnih kotača. Kada je kod oca, njih dvoje zajedno kuhaju ručak, a kod majke se voli igrati u maloj kuhinji. Brat ČM najčešće igra playstation. Kada su njeni roditelji bili zajedno, puno puta ih je čula kako se svađaju. Oni se sada ne gledaju niti razgovaraju. Kada je majka zauzeta, tada nju i ČM pričuva baka HM (baka po majci), a kada ih otac ne može čuvati, čuvaju ih deda i nana (po ocu). Djevojčica navodi kako ju je majka vodila k doktoru kada bi bila bolesna, a otac je pospremao kuću. Navodi kako joj niti majka niti otac ne odrede kaznu kada je neposlušna. Mlljt. Leon je dječak u dobi od 8 godina te je isti uredno sudjelovao u razgovoru. Dječak navodi, jednako kao i sestra SM, kako provodi po 3 dana uzastopce kod svakog od roditelja. Navikao se na ovakav način i ne bi želio ništa mijenjati. Pohađa 1. razred osnovne škole i voli ići u školu. Kada je kod oca, uglavnom ide pješke u školu jer mu je jako blizu, a kada je kod majke, ona ga vozi u školu. Majka je iznajmila stan i on u tom stanu ima svoju sobu, a SM još uvijek spava sa mamom. Govori kako je najbolje bilo kada su majka i otac bili zajedno i njegova najveća želja je da se njih dvoje pomire i budu opet zajedno. Više mu se sviđa biti u kući jer mu u stanu smeta što ta zgrada nema lift te njega i SM bole noge kada se moraju penjati do stana. Nadalje, mlljt. ČM navodi kako trenira nogomet u Brezovcu te ga jedan i drugi roditelj voze na treninge. Također navodi kako su podjednako često kuhali i majka i otac, te su oboje obavljali kućanske poslove i čuvali njega i sestru. Kada otac mora nekuda ići, njega i SM pričuvaju deda i nana, a kada majka mora nešto obaviti, tada ih pričuva njena prijateljica ili baka HM. Mlljt. Leon navodi kako je puno puta čuo kako se njegovi roditelji svađaju, on se tada osjećao tužno, također navodi kako jedan o drugome ružno pričaju pred njim i SM te mu se ne sviđa kada to čuje. Niti majka niti otac ne primjenjuju nikakve kazne kada je neposlušan, no navodi kako je SM često u kazni jer je zločesta pa kada je u kazni mora sjediti na kauču. Najbolji prijatelj mu se zove J i često se druži sa djecom iz susjedstva kada je kod oca, dok kod majke još nije nikoga upoznao od prijatelja te ga majka vozi k njegovim prijateljima na druženje. Obzirom na pribavljeno mišljenje mlljt. djece, predlaže isto prihvatiti u skladu sa njihovom dobi i zrelošću sukladno čl. 86. Obiteljskog zakona.
16. Sud je prihvatio stručno mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar u dijelu oko skrbi, povjere (sa kojim će roditeljem djeca stanovati) maloljetne djece stranaka te osobnih odnosa jer smatra da je mišljenje objektivno dano i to od strane tima stručnjaka te obrazloženo u skladu s pravilima struke, poštujući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Konvencije o pravima djeteta.
17. Sud je prihvatio i mišljenje posebne skrbnice JM jer smatra da je također dala svoje mišljenje objektivno i obrazloženo u skladu sa pravilima struke, a takvo njezino mišljenje temelji se i na neposrednom razgovoru sa maloljetnom djecom stranaka u smislu odredbi članka 360. Obiteljskog zakona i sukladno Pravilniku o načinu pribavljanja mišljenja djeteta (NN 123/2015) te nije u suprotnosti sa mišljenjem Zavoda, priloženim ispravama u spisu predmeta te ostalim izvedenim dokazima.
18. Prema odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.
19. Nadalje, odredbama članka 18. Konvencije o pravima djeteta propisano je da roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, te da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.
20. Vodeći računa o svemu utvrđenom te o postupovnom disponiranju stranaka (tužiteljica to predlaže u tužbi, a tuženik se istom nije protivio ili postavio drugačiji zahtjev) Sud je u smislu odredbi članka 104. Obiteljskog zakona odlučio da će oba roditelja, kao svoje pravo i dužnost, ravnopravno, zajednički i sporazumno obavljati roditeljsku skrb oko svoje maloljetne djece.
21. Imajući u vidu naprijed navedeno stručno mišljenje Zavoda, posebnog skrbnika i iskaze stranaka, a posebice i pribavljeno mišljenje maloljetne djece stranaka Sud je prihvatio kao najbolje rješenje da maloljetna djeca stranaka, kao i do sada, i nadalje podjednako borave i sa majkom i sa ocem jer su na to već stvorila naviku i za tim su izrazila želju. Isto tako, Sud je posebice imao u vidu i to da je takav način života i do sada, i bez odluke suda, od strane tužiteljice i tuženika kao roditelja uspješno provođen. Radi svega navedenoga, po ocjeni ovoga Suda, u interesu je dobrobiti maloljetne djece stranaka da se i odluka u ovom predmetu donese shodno navedenom.
22. U smislu odredbi članka 96. st. 2. Obiteljskog zakona ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja pa ako o tome , kao u ovom slučaju, nema dogovora stranaka Sud je dužan o istom donijeti odluku. S obzirom na stavove stranka u pogledu budućeg prebivališta njihove maloljetne djece za napomenuti je da Sud odlukom o zadržavanju postojećeg prebivališta nije donio odluku koja bi značila „pobjedu“ ili „poraz“ jedne od stranaka (kako se to u njihovim viđenjima iznosi) već je odredio da maloljetna djeca i dalje ostanu prijavljena na adresi oca, odnosno nije smatrao da postoji potreba da se postojeće prebivalište mijenja jer to osim u formalnom u stvarnom smislu i nije odveć odlučno budući da će djeca živjeti u jednakom vremenu kod oba roditelja pa se u stvarnom životu i briše formalno određenje sa kojim roditeljem djeca stanuju, a sa kojim održavaju osobne odnose. Uz navedeno, za napomenuti je i da je tužiteljica nakon razlaza stranaka već u dva navrata promijenila mjesto stanovanja pa onda i u praktičnom smislu ima prednost to da se djeci zadrži postojeće mjesto stanovanja jer u tom slučaj neće biti potrebe za promjenama upisa u svim odgovarajućim evidencijama.
23. S obzirom na tako određen način stanovanja i života maloljetne djece Sud je u smislu odredbi članka 95. i 119. Obiteljskog zakona odredio ostvarivanje osobnih odnosa sa maloljetnom djecom, prvenstveno imajući u vidu da su određeni osobni odnosi primjereni konkretnim okolnostima i imajući u vidu dob djece kao i udaljenost između mjesta stanovanja roditelja, a navedeno je i posve na tragu jasno izražene želje maloljetne djece prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar (osim u odnosu na prebivalište) i posebne skrbnice maloljetne djece.
24. Sud s obzirom na iskazanu suglasnost stranka i spremnost na to da djeca imaju kontakte sa oba roditelja, osim onoga nužnog, nije ulazio u podrobnije definiranje načina održavanja osobnih odnosa u pogledu preuzimanja i vraćanja djece te lokacija održavanja susreta, kao i kontakata preko telekomunikacijskih uređaja i platformi jer je s obzirom na sve utvrđeno tijekom postupka smatrao da će stranke to sporazumno riješiti ovisno o okolnostima konkretnih situacija. U svezi s tim za pretpostaviti je da će stranke i samu predaju djece ( s kojom će to s obzirom na sve stariju dob biti sve lakše) organizirati kroz dogovor o preuzimanju u odgojno obrazovnim ustanovama (škola i vrtić) ili posredstvom druge osobe s obzirom na mjere opreza koje su u kaznenom predmetu izrečene tuženiku. Ukoliko to ne bude funkcioniralo isto će, u ovisnosti o svim relevantnim okolnostima koje tada budu postojale, morati biti riješeno nekom budućom odlukom.
25. U smislu odredbi članka 417. st. 1. Obiteljskog zakona Sud je i u ovakvoj vrsti postupaka dužan upozoriti stranke kao roditelje da je ostvarivanje osobnih odnosa djece s oba roditelja od posebne važnosti za dobrobit djece te ih poticati na postizanje sporazuma.
26. Nadalje, u smislu odredbi članka 417. st. 3. Obiteljskog zakona Sud je dužan u obrazloženje ove odluke unijeti pisano upozorenje o pravnim posljedicama eventualnog nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne djece stranka s drugim roditeljem, i to:
1. mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu do 3980,00 eura
2. mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te
3. mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.
29. Odlučujući o uzdržavanja, maloljetne djece Sud je uzeo u obzir socijalnu anamnezu o strankama sačinjenu od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar, iskaze stranaka i sve ostale podatke u spisu predmeta.
30. Prema odredbi čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.
31. Nadalje, prema odredbi čl. 282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.
32. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
33. Prema odredbama čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.
34. Na temelju odredbi čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (st. 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).
35. Nadalje, člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku se odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (st. 1.), te da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (st. 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (st. 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (st. 5.).
36. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
37. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.
38. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djece kako je to navedeno u odredbama čl. 311. Obiteljskog zakona no, isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.
39. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi odredbi čl. 426. Obiteljskog zakona.
40. Ocjenjujući potrebe maloljetne djece stranaka, za utvrditi je da oni imaju životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor i kozmetika, odgojno obrazovne te socijalne aktivnosti i drugo, a koje potrebe su iste kao i prosječne potrebe ostale djece njihove dobi.
41. Dakle, Sud je imao sve naprijed navedeno u vidu ali i to da su stranke na ročištu održanom dana 5. rujna 2025. godina postigle dogovor da će svaka u cijelosti preuzeti uzdržavanje jednog djeteta, kao i to da će djeca boraviti podjednako kod oba roditelja, radi čega je smatrao dogovor stranaka sukladan sa interesom dobrobiti maloljetne djece te je temeljem istoga i donio odluku o uzdržavanju. Naime, na navedeni način će stranke snositi npr. trošak stanovanja, prehrane i higijene za oba djeteta u cijelosti u pola vremena tj. u vremenu dok djeca borave kod njih, ali će se za troškove npr. odjeće i obuće, školskih (vrtićkih) udžbenika ili pribora, izleta i drugih aktivnosti točno znati tko je iste za koje dijete dužan platiti pa će na taj način biti i izbjegnute eventualne nesuglasice stranaka oko toga.
42. Iz svih naprijed navedenih razloga u obrazloženju ove presude Sud je i odbio prijedlog za određivanje privremene mjere, a posebice stoga što su stranke prije i tijekom ovoga postupka ipak postigle dogovor oko svih pitanja koja se, doduše na drugačiji način, predlažu u privremenoj mjeri pa iz toga razloga nisu ispunjene pretpostavke navedene u odredbi članka 536. st. 1. Obiteljskog zakona koja propisuje da će se privremena mjera odrediti u slučajevima kada stranke nisu mogle postići sporazum, kao niti pretpostavka iz odredbi članka 346. st. 1. t. 1. i 2. Ovršnog zakona jer i bez određivanja predmetne privremene mjere nije u odnosu na nenovčanu tražbinu ( tražiti pravo na život i osobne odnose sa svojom djecom) tužiteljice kao predlagateljica osiguranja nastupila nikakva nenadoknadiva šteta ili nasilje ili da bi se stvorila mogućnost tuženiku kao protivniku osiguranja da bez određivanja predmetne privremene mjere onemogući ili u znatnoj mjeri oteža ostvarivanje navedene tražbine tužiteljici.
43. Imajući u vidu ishod ovoga postupka i sve okolnosti ovoga spora tj. konkretnog slučaja u kojem je i odluka u najvećem dijelu (o povjeri i osobnim odnosima) ishod zatečene situacije koju su ranije dogovorno stvorile i već tijekom postupka provodile stranke ili ishod njihova dogovora (oko uzdržavanja) na posljednjem ročištu, Sud je temeljem odredbi članka 366. Obiteljskog zakona odlučio da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka, a to i zbog toga što u pogledu prijedloga za određivanje privremene mjere, koji je u cijelosti odbijen, nisu nastali posebni troškovi postupka.
U Bjelovaru, 24. rujna 2025. godine.
S U D A C
Ivan Poljak
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Dostaviti:
- Pun. tužitelja Ružici Piličić Šinko, odvjetnici
- Pun. tuženika, odvjetnicima iz ZOU ĆM i dr.
- Posebnoj skrbnici JM
- HZZSR, PU Bjelovar
