Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-67/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice AA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-487/2023-12 od 25. listopada 2024., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-487/2023-12 od 25. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba točke 3. Naknada u Ugovoru o [broj kredita] kojeg su 21. veljače 2006. zaključili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a kojom je određeno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 367,86 eura sa zateznim kamatama od 22. veljače 2006. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.099,54 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o tzv. naknadi za obradu kredita, kao i zahtjev za povrat isplaćenog iznosa na temelju te odredbe u iznosu od 367,86 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
6. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1.u vezi s čl. 186. c. i čl. 388.st.4. ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima novčana tražbina tužiteljice dospjela do zaključenja glavne rasprave pa nije bilo uvjeta za odbacivanje tužbe. Također, pobijana presuda je sadržajno u skladu sa čl. 388. st.4. ZPP-a.
6.1. Nadalje, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a, kako se to neosnovano žalbom poziva tuženik, s obzirom da suprotno žalbenim navodima sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i svim elementima nepoštenosti sporne ugovorne odredbe i tijeku zateznih kamata.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
8. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen predmetni ugovor o kreditu, kojim je između ostalog, ugovoreno plaćanje tzv. naknade za obradu kredita u visini od 3,30% od iznosa odobrenog kredita te da je tužiteljica na temelju te odredbe isplatila tuženiku iznos od 367,86 eura.
9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila u svojstvu potrošača, da je riječ o tipskom ugovoru pripremljenom od strane tuženika, da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, da tužiteljica nije mogla utjecati na visinu sporne naknade, da u ugovoru nije navedeno na koje se stvarne troškove naknada odnosi niti je tuženik o tome obavijestio tužiteljicu.
10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da sporna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača pa da je ista nepoštena u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje :ZZP/03) i kao takva ništetna sukladno čl. 87.st.1. ZZP/03, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti te odredbe.
11. S obzirom na utvrđenu ništetnost sporne ugovorne odredbe, prvostupanjski sud pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva, prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa u cijelosti.
11.1. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) zauzevši pravno shvaćanje da tužiteljici pripadaju kamate od dana plaćanja sporne naknade budući da je tuženik nepošten stjecatelj jer je tužiteljici nametnuta obveza plaćanja naknade temeljem ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom.
12. Prvostupanjski sud otklanja prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., a prema kojem u konkretnom slučaju slučaju zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a još uvijek nije počeo teći budući da je tek u ovom postupku utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe.
13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155.ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).
14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe i zahtjev za povrat iznosa plaćanog na temelju te odredbe.
15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je sporna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. To iz razloga jer je u konkretnom slučaju riječ o tipskom ugovoru koji je unaprijed formulirao tuženik, a o spornoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik informirao tužiteljicu koje usluge i koji troškovi se podmiruju iz sporne naknade i u kojoj visini svaki od njih, niti je tužiteljica imala izbor ne prihvatiti spornu odredbu kako to proizlazi iz njezina iskaza, dakle bila je ograničena u ostvarivanju svog zahtjeva za kredit.
16. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je sporna ugovorna odredba jasna, razumljiva pa da nije bilo dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, nisu osnovani. Naime, zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 84. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a prema kojoj, ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.
16.1. U konkretnom slučaju, cijeneći da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik informirao tužiteljicu o stvarnim troškovima i uslugama na koje se sporna naknada odnosi, to sporna odredba ne udovoljava zahtjevu transparentnosti pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 84. ZZP/03 za isključenje od ispitivanja poštenosti te ugovorne odredbe.
17. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 81. i 87. ZZP/03 kada je zauzeo pravno shvaćanje da je sporna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna, slijedom čega tužiteljici pozivom na čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat plaćene naknade za obradu kredita u utuženom iznosu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
18. Tuženik žalbom neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava pri donošenju odluke o zateznim kamatama, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana plaćanja sporne naknade tuženiku kao nesavjesnom stjecatelju, budući da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost.
19. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare, nisu osnovani. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda zastara restitucijskog zahtjeva s osnove ništetnih ugovornih odredbi počinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnost, pa kako je ništetnost sporne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita utvrđena tek pobijanom prvostupanjskom presudom, to u konkretnom slučaju zastara novčane tražbine tužiteljice još nije ni počela teći, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno otklonio prigovor zastare kao neosnovan.
20. Tuženik neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 155.ZPP-a pri donošenju odluke o troškovima postupka u odnosu na podnesak tužiteljice od 1. veljače 2024..
21. Naime, suprotno žalbenim navodima, a imajući u vidu sadržaj tog podneska kojim se tužiteljica obrazloženo očitovala na navode odgovora na tužbu, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 155.st.1. ZPP-a priznao tužiteljici taj trošak jer je riječ o podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice.
22. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.
U Rijeci 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
