REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-81/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dubravke Šimić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Kardumu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika IMPULS- LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671, zastupan po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 31. listopada 2024., poslovni broj: P-9022/2023- 19, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o j e

I Žalba tuženika IMPULS-LEASING d.o.o., Zagreb, djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 31. listopada 2024., poslovni broj: P-9022/2023-19,

1. potvrđuje pod točkom I i II izreke;

2. ukida pod točkom III, IV i V izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 00421 godine u čl. D., E., F. i H. Ugovora o kreditu te u člancima 8.1 Ugovornih uvjeta, sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita, i tužitelja kao primatelja kredita u dijelu u kojem je ugovorena primjena tečaja CHF.

II. Nalaže se tuženiku, Impuls Leasing d.o.o., iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671, da tužiteljici ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 00421 o valutnoj klauzuli CHF isplati iznos od 3.423,08 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,43 eur od 18.10.2008 godine pa do isplate

- 9,62 eur od 20.11.2008 godine pa do isplate

- 1,55 eur od 18.12.2008 godine pa do isplate

- 16,57 eur od 21.1.2009 godine pa do isplate

- 16,45 eur od 20.2.2009 godine pa do isplate

- 18,67 eur od 20.3.2009 godine pa do isplate

- 13,38 eur od 23.4.2009 godine pa do isplate

- 13,49 eur od 21.5.2009 godine pa do isplate

- 11,61 eur od 19.6.2009 godine pa do isplate

- 12,27 eur od 29.7.2009 godine pa do isplate

- 9,12 eur od 21.8.2009 godine pa do isplate

- 11,71 eur od 19.9.2009 godine pa do isplate

- 9,48 eur od 21.10.2009 godine pa do isplate

- 11,78 eur od 26.11.2009 godine pa do isplate

- 11,15 eur od 23.12.2009 godine pa do isplate

- 14,36 eur od 29.1.2010 godine pa do isplate

- 16,65 eur od 20.2.2010 godine pa do isplate

- 15,28 eur od 26.3.2010 godine pa do isplate

- 18,02 eur od 24.4.2010 godine pa do isplate

- 22,92 eur od 29.5.2010 godine pa do isplate

- 24,26 eur od 29.6.2010 godine pa do isplate

- 28,64 eur od 27.7.2010 godine pa do isplate

- 28,65 eur od 21.8.2010 godine pa do isplate

- 39,26 eur od 24.9.2010 godine pa do isplate

- 32,62 eur od 20.10.2010 godine pa do isplate

- 34,08 eur od 19.11.2010 godine pa do isplate

- 43,46 eur od 24.12.2010 godine pa do isplate

- 42,91 eur od 20.1.2011 godine pa do isplate

- 38,55 eur od 1.3.2011 godine pa do isplate

- 42,29 eur od 24.3.2011 godine pa do isplate

- 41,05 eur od 21.4.2011 godine pa do isplate

- 45,72 eur od 24.5.2011 godine pa do isplate

- 50,44 eur od 22.6.2011 godine pa do isplate

- 64,99 eur od 23.7.2011 godine pa do isplate

- 77,63 eur od 20.8.2011 godine pa do isplate

- 59,05 eur od 21.9.2011 godine pa do isplate

- 52,53 eur od 22.10.2011 godine pa do isplate

- 53,61 eur od 23.11.2011 godine pa do isplate

- 55,45 eur od 21.12.2011 godine pa do isplate

- 61,35 eur od 24.1.2012 godine pa do isplate

- 61,44 eur od 29.2.2012 godine pa do isplate

- 59,22 eur od 24.3.2012 godine pa do isplate

- 59,11 eur od 25.4.2012 godine pa do isplate

- 60,38 eur od 23.5.2012 godine pa do isplate

- 60,12 eur od 20.6.2012 godine pa do isplate

- 58,63 eur od 24.7.2012 godine pa do isplate

- 58,33 eur od 19.8.2012 godine pa do isplate

- 54,89 eur od 21.9.2012 godine pa do isplate

- 57,93 eur od 20.10.2012 godine pa do isplate

- 60,39 eur od 22.11.2012 godine pa do isplate

- 59,37 eur od 28.12.2012 godine pa do isplate

- 58,21 eur od 22.1.2013 godine pa do isplate

- 56,49 eur od 23.2.2013 godine pa do isplate

- 56,03 eur od 22.3.2013 godine pa do isplate

- 60,53 eur od 23.4.2013 godine pa do isplate

- 55,32 eur od 21.5.2013 godine pa do isplate

- 53,94 eur od 22.6.2013 godine pa do isplate

- 54,23 eur od 19.7.2013 godine pa do isplate

- 53,87 eur od 29.8.2013 godine pa do isplate

- 56,44 eur od 20.9.2013 godine pa do isplate

- 57,04 eur od 31.10.2013 godine pa do isplate

- 58,10 eur od 21.11.2013 godine pa do isplate

- 59,13 eur od 28.12.2013 godine pa do isplate

- 58,42 eur od 23.1.2014 godine pa do isplate

- 60,82 eur od 21.2.2014 godine pa do isplate

- 60,74 eur od 26.3.2014 godine pa do isplate

- 60,63 eur od 26.4.2014 godine pa do isplate

- 59,67 eur od 21.5.2014 godine pa do isplate

- 59,83 eur od 24.6.2014 godine pa do isplate

- 61,35 eur od 26.7.2014 godine pa do isplate

- 61,80 eur od 20.8.2014 godine pa do isplate

- 61,66 eur od 21.9.2014 godine pa do isplate

- 63,29 eur od 22.10.2014 godine pa do isplate

- 64,61 eur od 25.11.2014 godine pa do isplate

- 65,37 eur od 30.12.2014 godine pa do isplate

- 64,78 eur od 22.1.2015 godine pa do isplate

- 59,46 eur od 3.3.2015 godine pa do isplate

- 59,46 eur od 25.3.2015 godine pa do isplate

po stopi od 14% godišnje od 18.10.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. od 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. E. Ugovora o kreditu broj: 20330 od 14.7.2006. godine sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita i tužiteljice kao primatelja kredita u dijelu u kojem su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora u protuvrijednosti iznosa od 580,39 CHF.

IV. Nalaže se tuženiku, Impuls Leasing d.o.o., iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671, da tužiteljici ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova zaključenja ugovora isplati iznos od 357,46 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po stopi od 14% godišnje od 7.3.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.725,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31. listopada 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti u svim točkama izreke, da je presuda nepravilna, da je pobija zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, imajući u vidu da o odlučnim činjenicama (ugovornim strankama ugovora o kreditu i njegovom broju) postoji proturječnost između onoga što se o njima navodi u izreci presude i njezinim razlozima o sadržaju isprava i samih tih isprava, a također i između navoda o odlučnim činjenicama (broju ugovora) između točke I. i točke III. izreke pobijane presude. Naime, u točki I. izreke pobijane presude navodi se da se utvrđuju ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 00421 godine u čl. D., E., F. i H. Ugovora o kreditu te u člancima 8.1. Ugovornih uvjeta, sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao primatelja kredita u dijelu u kojem je ugovorena primjena tečaja CHF, a u točki III. izreke da se utvrđuje ništetnom odredba čl. E. Ugovora o kreditu broj: 20330 od 14.7.2006. godine sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita i tužiteljice kao primatelja kredita u dijelu u kojem su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora u protuvrijednosti iznosa od 580,39 CHF, sve to kako je tužiteljica postavila u tužbenom zahtjevu. Naglašava da se u obrazloženju pobijane presude u točkama 23., 28., 29. i 38., koristi termin tuženik, međutim da je iz isprava priloženih spisu ponajprije Ugovora o kreditu razvidno da je Ugovor zaključen između tužiteljice kao korisnika kredita i trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao davatelja kredita, a ne trgovačkog društva IMPULS-LEASING d.o.o., te da je davatelj kredita IMPULS-DELTA d.o.o., tek u prosincu 2017., pripojeno društvu tuženika, zatim da je prvostupanjski sud propustio izvršiti uvid i da nije uzeo u obzir prilikom donošenja presude svu dokumentaciju koju je dostavio u spis odnosno u isprave priložene uz odgovor na tužbu, iako se radi o odlučnim činjenicama a o kojima da presuda nema razloga te da postoji otvorena proturječnost između navoda o odlučnim činjenicama u izreci i obrazloženju presude o sadržaju isprava i samih tih isprava.

2.2. Navodi i da su istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka imale za posljedicu da je činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice, kao što su identifikacija ugovora o kreditu, pregovaranje između davatelja kredita i korisnika kredita prije zaključenja ugovora o kreditu, te narav i visina troškova i izdataka u vezi zaključenja i osiguranja ugovora o kreditu, pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

2.3. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, imajući u vidu da je davatelj kredita bilo trgovačko društvo IMPULS-DELTA d.o.o., a ne tuženik IMPULS-LEASING d.o.o., pa smatra da Ugovor kako je naveden u točki I. izreke pobijane presude, nikada nije zaključen, pa da se može jedino smatrati

nepostojećim ugovorom. Isto tako da je nepostojeći Ugovor o kreditu broj: 20330 od 14. srpnja 2006. naveden pod točkom III. izreke pobijane presude, jer tada nisu bili osnovani niti trgovačko društvo IMPULS-DELTA d.o.o., niti tuženik IMPULS- LEASING d.o.o. Ugovor koji ne postoji ne može biti ništetan (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3945/07 od 26. veljače 2008.), pa da je stoga prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao u cijelosti odbiti sve tužbene zahtjev tužiteljice. Osim toga smatra da materijalno pravo pogrešno primijenjeno i iz razloga zauzetog stajališta da je ugovorena valutna klauzula u CHF bila nepoštena, pri čemu se poziva na odredbu članka 68. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine" broj 36/01 i 135/06), odredbu članka 296. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; - dalje: ZOO), odluku Europskog suda pravde broj C-86/16 od 20. rujna 2017. (članak 3. stavka 1. Direktive 93/13), a navodi i da je svojim korisnicima u općim uvjetima jasno i razumljivo ukazao na valutni rizik pri čemu da uopće nije niti imao svojstvo banke odnosno kreditne institucije, te ukazuje i na odredbu članka 74. stavka 1. podstavak 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 i 125/07 - ispravak), vezano za troškove koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju a koji da su u konkretnom slučaju bili predviđeni već u informativnoj ponudi tako da su troškovi obrade kredita odgovarali stvarnim troškovima koje je njegov prednik imao, te troškove navodi.

2.4. Konačno navodi i da ostaje kod prigovora zastare koji obrazlaže kao u odgovoru na tužbu (u kojem prigovara zastari tužbenog zahtjeva pod točkom II izreke pobijane presude) a poziva se i na praksu Europskog suda pravde. Obzirom da u cijelosti osporava tužbene zahtjeve tužiteljice, osporava i njezin zahtjev za naknadu parničnog troška te predlaže usvojiti njegov zahtjev prema troškovniku predanom u spis na ročištu 17. listopada 2024. Smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno ustavno pravo jednakosti iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske i ustavno pravo na pravično i pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2.5. Predlaže da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda u cijelosti preinači te odbiju svi tužbeni zahtjevi tužiteljice kao neosnovani i naloži tužiteljici da mu naknadi parnični trošak sukladno predanom troškovniku, uvećan za trošak sastava žalbe (ne navodeći u kojem iznosu).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na točke I i II izreke pobijane presude, a osnovana je u odnosu na točke III, IV i V izreke pobijane presude.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda u točki I i II izreke sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, tako da u odnosu na točke I i II izreke nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 00421, u člancima D., E., F. i H. Ugovora, te u članku 8.1 Ugovornih uvjeta, sklopljenog između tuženika (to obzirom da je tuženik pravni slijednik trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o.) kao davatelja kredita i tužiteljice kao korisnice kredita, u dijelu u kojem je ugovorena primjena tečaja CHF, te naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.423,08 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

5.2. Neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud zanemaruje dokaze koje je tuženik predložio čime da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i na procesnu jednakost. Naime, u skladu sa odredbom članka 220. ZPP-a sud nije dužan prihvatiti sve predložene dokaze, već ih je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti njihovu relevantnost za utvrđenje odlučnih činjenica, tako da činjenica što prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne navodi decidirano sve dokaze koje je tuženik priložio uz odgovor na tužbu a koje citira i u žalbi, ne znači da ih sud nije uzeo u obzir pri donošenju odluke, na što ukazuje i sadržaj zapisnika sa pripremnog ročišta održanog 5. srpnja 2024., iz kojega je razvidno da je prvostupanjski sud proveo dokaz pregledom cjelokupne dokumentacije iz spisa, a osim toga po prijedlogu tuženika proveo je i dokaz saslušanjem svjedoka (zaposlenika tuženika) AĐ i ČĐ.

5.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetni Ugovor o kreditu broj: 00421 od 7. ožujka 2008. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, solemniziranim od strane javnog bilježnika 11. ožujka 2008., koji je tužiteljica kao korisnica kredita zaključila sa trgovačkim društvom IMPULS-DELTA d.o.o. kao davateljem kredita, nije nepostojeći ugovor iz razloga što tuženik IMPULS-LEASING d.o.o. (pravni slijednik IMPULS-DELTA d.o.o.), nije bio ugovorna strana tog ugovora.

5.3.1. Naime, trgovačko društvo IMPULS-DELTA d.o.o. prestalo je postojati tako što je Ugovorom o pripajanju od 9. studenog 2017., pripojeno tuženiku, što znači da je postalo sastavni dio tuženika, pa je tuženik kao njegov univerzalni sukcesor odgovoran za sve pravne poslove koje je prije pripajanja sklopilo trgovačko društvo IMPULS-DELTA d.o.o. koje pod tim nazivom više ne postoji.

5.3.2. Nakon pripajanja trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o. na društvo tuženika došlo je do statusnih promjena društva. Prema odredbi članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23) upisom pripajanja u sudski registar, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Zbog toga nastaje sukcesija po samom zakonu koja dovodi do procesno pravne sukcesije, pa tuženik stupa na mjesto društva IMPULS-DELTA d.o.o. Stoga je tužiteljica ispravno postavila zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu broj: 00421, prema tuženiku.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu broj: 00421, u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (točka I izreke), zahtjev da joj tuženik radi ništetnosti tih odredbi Ugovora, po osnovi stjecanja bez osnove isplati iznos od 3.423,08 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke), zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe članka E. Ugovora o kreditu broj: 20330 od 14. srpnja 2006. u dijelu kojim su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora u protuvrijednosti iznosa od 580,39 CHF (točka III izreke), te zahtjev za isplatu neosnovano naplaćenih troškova zaključenja ugovora u iznosu od 357,46 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV izreke).

7. Na temelju priložene dokumentacije u postupku je utvrđeno, a što prema žalbenim navodima nije niti sporno:

- da je Ugovor o kreditu broj: 00421 od 7. ožujka 2008. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, solemniziranim od strane javnog bilježnika 11. ožujka 2008. (dalje u tekstu: Ugovor), tužiteljica kao korisnica kredita zaključila sa trgovačkim društvom IMPULS-DELTA d.o.o. kao davateljem kredita,

- da je tuženik IMPULS-LEASING d.o.o. pravni slijednik IMPULS-DELTA d.o.o., obzirom da je to trgovačko društvo pripojeno tuženiku 9. studenog 2017.,

- da je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 17.162,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d. na dan odobrenja kredita, u svrhu financiranja kupnje novog osobnog vozila, na rok otplate od 84 mjeseca (članci A., B., C. Ugovora),

- da je ugovoren iznos neto mjesečnog obroka kredita od 256,11 CHF, te ukupni iznos svih mjesečnih obroka/troškova Ugovora od 22.470,30 CHF (članak D. i F. Ugovora),

- da je ugovoreno da troškovi zaključenja Ugovora iznose 3,50%, odnosno 580,39

CHF, uključujući PDV (članak E. Ugovora),

- da je ugovoreno prvo plaćanje u iznosu od 580,39 CHF (članak H. Ugovora),

- da je točkom 8.1. Ugovornih uvjeta određeno da se sve novčane obveze iz Ugovora koje su izražene u CHF ispunjavaju plaćanjem u kunama prema izdanom računu davatelja kredita, a u slučaju da tečaj od datuma izdavanja računa do datuma dospijeća varira više od 5%, da davatelj kredita ima pravo obračunati tečajne razlike korisniku kredita.

7.1. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara utuženog potraživanja pod točkom II izreke, uz tuženikovo isticanje identičnih prigovora i argumenata koje je isticao i u tijeku prvostupanjskog postupka.

8. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zašiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07; - dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora, a koji je zaključen 7. ožujka 2008. i to slijedeće odredbe:

- odredba članka 96. stavka 1., 2., 3. i 4., kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, da to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati,

- odredba članka 99., kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

- odredba članka 100., kojom je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive,

- odredba članka 101., kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača,

- odredba članka 102., kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

9. Tužiteljica je potrošač u smislu odredbe članka 3. ZZP/07 jer je predmetni pravni posao zaključila kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njezinom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, budući se radilo o kreditu za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe, što među strankama nije sporno.

10. Prvostupanjski sud izvršio je analizu spornih ugovornih odredbi, te je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu, a njezinom iskazu pravilno poklonio vjeru to imajući u vidu materijalne dokaze koji priliježu spisu i uzimajući u obzir kao istinit i nepristran iskaz svjedoka ČĐ, a djelomično kao istinit i iskaz svjedoka AĐ, obojica zaposlenika tuženika. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona samo načelno znala značenje valutne klauzule ali da nikako nije mogla predvidjeti da će doći do značajnog porasta valute u odnosu na kunu, da joj nisu objašnjeni rizici vezani za ugovaranje valutne klauzule u CHF, niti koji su to troškovi obuhvaćeni naknadom za obradu kredita, da je ugovor pročitala i da ono što joj je bilo ponuđeno mogla samo prihvatiti ili ostaviti, dakle da je ugovor bio pripremljen od tuženika i da nije mogla utjecati na njegov sadržaj i da nije imala mogućnost izbora druge valute. Iz iskaza svjedoka ČĐ, suprotno navodima žalbe, jasno proizlazi da zaposlenici tuženika nisu dobili upute od uprave da bi trebali upozoravati klijente o naznakama značajnog porasta CHF, a kojih 2008. nije niti bilo, da su klijenti sklapali ugovore u valuti CHF jer su kamate bile manje, pa da se i on zbog toga razloga odlučio na kredit u toj valuti, a u pogledu tzv. ulazne naknade da klijentima nisu objašnjavali detalje odnosno na što se ti troškovi odnose, dok je svjedok CĐ iskazao da mu ništa nije poznato o pregovorima koji su prethodili sklapanju predmetnog ugovora, da su klijenti bili upoznati s rizikom zaključenja ugovora u valuti CHF, te da im se nudila i mogućnost kredita u valuti eura, pri čemu nije objasnio o kakvim su to točno rizicima klijenti upozoravani, a obzirom da i sam tuženik u žalbi tvrdi da mu u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora nije bilo poznato da će doći do porasta tečaja CHF niti koji su bili rizici vezani za ugovaranje valutne klauzule u CHF, očito je da ovaj svjedok kao zaposlenik tuženika svojim iskazom htio pogodovati tuženiku.

10.1. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, što podrazumijeva i odredbe navedene pod točkom I izreke pobijane presude o kojima tužiteljica očito nije bila u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, na štetu tužiteljice jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, što je prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju izostalo.

11. Unatoč tome što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13/EEZ i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a, nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako to smatra i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011 od 13. prosinca 2016.

12. Direktivom 93/13/EEZ određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi suda Europske unije od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

13. Stoga na žalbene navode valja odgovoriti i da upravo iz sadržaja Ugovora (općih uvjeta), proizlazi da je tuženiku u vrijeme predugovorne faze bilo poznato da bi moglo doći do promjene tečaja CHF / HRK, to obzirom da je u Ugovoru o kreditu ugovorio da si kao davatelju kredita priznaje pravo obračunati tečajnu razliku korisniku kredita od datuma izdavanja računa, ako u vrijeme dospijeća tečaj varira za više od 5%, a osim toga u Ugovoru je stavio uglavak o očuvanju vrijednosti kredita uz povišenje od 20%.

13.1. Takve odredbe koje nisu bile jasno i razumljivo sročene, nepoštene su i dovode potrošača u znatnu neravnotežu u pravima i obvezama proizašlih iz ugovora, što je suprotno članku 3. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, pa nema mjesta primjeni članka 4. Direktive Vijeća EEZ/93 i članka 99. ZZP/07-a.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, proizlazi da tuženik tijekom postupka koji je prethodio sklapanju Ugovora nije dao tužiteljici odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i utjecaju osporenih ugovornih odredaba na njezine novčane obveze, pa tako i o rizicima vezanim uz ugovaranje valutne klauzule u CHF, kao i da se u konkretnom slučaju radi o standardnom (tipiziranom) ugovoru o kreditu koji je tuženik unaprijed pripremio, te da je upravo na tuženiku bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, što nije dokazao, čime je uzrokovana neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, tako da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 96. i 97. ZZP/07, u vezi s člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio ništetnima ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sukladno članku 102. ZZP/07, te članku 322. i 296. ZOO-a.

14.1. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika jer je u postupku utvrđeno da je tuženik povrijedio prava i interese tužiteljice kao potrošača odnosno korisnice kredita i to na način da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo nego su ponuđene tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika na sadržaj kojih nije mogla utjecati, kao i da te odredbe nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, a nisu joj objašnjeni mogući rizici kredita vezanog za tečaj švicarskog franka, čime je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja.

15. Imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi naplatio i primio od tužiteljice ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111 . ZOO-a u vezi s člankom 323. stavka 1. ZOO-a (točka I i II izreke pobijane presude), vezano uz čega se ističe da je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire JĐ, dipl. oec., kojem stranke nisu prigovarale, utvrđeno da je tužiteljica na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli preplatila tuženiku iznos od 3.423,08 eura, koji iznos joj je pravilnom primjenom materijalnog prava i dosuđen zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. ZOO-a i to obzirom da je tuženik nepošten stjecatelj, računajući od slijedećeg dana od dana kada je tužiteljica izvršila isplate iznosa pobliže navedenih u izreci pobijane presude pod točkom II, a koji tuženiku ne pripadaju.

16. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi istakao prigovor zastare u odnosu na točku II izreke, za koji je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije osnovan.

16.1. U konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove.

26. Prema pravom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 47/2020-2 zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

26.1. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. u skladu je sa odlukama Suda Europske unije poslovni broj: C-484/21 i C-561/21.

26.2. Uzimajući u obzir odredbe o zastari propisane Zakonom o obveznim odnosima, te navedeno pravno shvaćanje, budući je presuda kojom su utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, donesena u ovom postupku, zastara u konkretnom slučaju nije nastupila, te je prigovor zastare neosnovan.

27. Slijedom navedenog, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I i II izreke.

28. Odlučujući pod točkom III i IV izreke pobijane presude, prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, obzirom da izreka pod točkom III i IV proturječi razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

28.1. Naime, predmet ovog spora je utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj: 00421 od 7. ožujka 2008. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, solemniziranim od strane javnog bilježnika 11. ožujka 2008. koji je tužiteljica kao korisnica kredita zaključila sa trgovačkim društvom IMPULS-DELTA d.o.o. kao davateljem kredita, pravnim prednikom tuženika, te isplata po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o troškovima zaključenja ugovora, dok je pod točkom III izreke pobijane presude utvrđena ništetnom odredba članka E. Ugovora o kreditu broj: 20330 od 14. srpnja 2006., u dijelu u kojem su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora u protuvrijednosti iznosa od 580,39 CHF. Osnovanost zahtjeva za isplatu pod točkom IV ovisi o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti iz točke III.

28.2. Osnovano stoga tuženik u žalbi ukazuje da je počinjena bitna povreda to obzirom da prvostupanjski sud nije naveo jasne razloge o odlučnim činjenicama jer nije obrazložio zašto je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na ugovor naveden pod točkom III izreke, sadržaj kojeg u obrazloženju presude ne navodi, niti iz navoda tužbe, odgovora na tužbu te materijalnih dokaza koji priliježu spisu proizlazi da bi ugovor iz točke III izreke bio predmet ovog spora.

28.3. Obzirom na navedeno, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje presude sadržaja opisanog u pobijanoj točki III, a vezano uz tu točku niti uvjeti za točku IV izreke, slijedom čega je za sada pogrešna i odluka o troškovima postupka sadržana u točki V izreke pobijane presude, donesena primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

28.4. Stoga je valjalo na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti točke III i IV izreke pobijane presude, a na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, ukinuti rješenje o troškovima postupka sadržano u točki V, te u tome dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

30. U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će ukazanu apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka na način što će provesti novu glavnu raspravu (članak 377. stavka 1. ZPP-a) te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti točke III i IV izreke pobijane presude i o parničnim troškovima, koju odluku će valjano obrazložiti sukladno članku 338. stavka 4. ZPP- a, vodeći računa o žalbenim navodima tuženika i uvažavajući upute ovog suda.

31. Prvostupanjski sud će na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a odlučiti i o troškovima žalbenog drugostupanjskog postupka.

Slavonski Brod, 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić