Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-87/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća, te dr.sc. Leona Kovačića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Prusine, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika ĆL, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1., 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 11. kolovoza 2025., poslovni broj Ik I- 253/2025-9, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika ĆL kao neosnovana.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, na temelju članka 170. točke 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/21. i 155/23.; - dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika ĆL, kao neosnovan.
1.1. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 20 godina, snižene za vrijeme za koje je zatvorenik pomilovan odlukom nadležnog tijela Bosne i Hercegovine tako da ima izdržati kaznu zatvora u trajanju od 13 godina i 4 mjeseca. Zatvorenik je na izdržavanje kazne stupio 17. rujna 2016. te mu je polovica kazne nastupila 9. ožujka 2019., zadnja četvrtina 9. ožujka 2024., a istek kazne mu je 9. ožujka 2029.
1.2. Naime, zatvorenik se na izdržavanju kazne zatvora nalazi na temelju presude Županijskog suda u Splitu od 2. prosinca 2016., broj Kv I-101/2016., kojom je protiv ovdje žalitelja izvršeno preuzimanje presude Višeg suda u Tuzli, Bosna i Hercegovina, od 28. listopada 1991., broj: K-86/1991., a kojom je ovdje žalitelj proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 15. studenog 2021., broj Kv I-62/2021., temeljem članka 180. stavka 2. ZKP/11. navedena presuda je ispravljena zbog neuračunavanja u kaznu zatvora vremena za koje je osuđenik pomilovan odlukom nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, na način da je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme za koje je ovdje žalitelj ĆL pomilovan, a to je jedna trećina izrečene kazne, odnosno 6 godina i 8 mjeseci, tako da osuđenik ĆL ima izdržati kaznu zatvora u trajanju od 13 godina i 4 mjeseca te mu se u navedenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 18. srpnja 1991. do 26. svibnja 1992. i od 17. rujna 2016. do 20. rujna 2016. pa nadalje.
2. Protiv uvodno citiranog rješenja žalbu je podnio zatvorenik ĆL osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "žalbu prihvati, pobijano rješenje ukine te prihvati prijedlog za uvjetni otpust ili da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".
3. Spis predmeta je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući pobijano rješenje, zatvorenik u žalbi iznosi da je kazneno djelo za koje je osuđen na kaznu zatvora koju izdržava počinio prije više od 34 godine da se iskreno kaje za počinjeno kazneno djelo, da kaznu praktički izdržava od 1991. te da je u potpunosti spreman za uključivanje u život na slobodi.
5.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je ispunio 11 uvjeta iz članka 59. stavka 2. KZ/11., odnosno sve osim odnosa prema žrtvi, a što je, smatra žalitelj, sud pogrešno utvrdio ocjenjujući da je žalitelj svoje žaljenje i kajanje izrazio tek na verbalnoj razini, s obzirom na to da nikad nije pokušao stupiti u kontakt s obitelji žrtve kaznenog djela. Jednako tako, nije u pravu žalitelj ni kada navodi da prvostupanjski sud pri donošenju odluke nije uzeo u obzir njegovo zdravstveno stanje i životnu dob te da smatra da je u usporedbi s drugim zatvorenicima kojima je odobren uvjetni otpust diskriminiran.
6. Naime, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prvostupanjski sud je valjano uzeo u obzir da je zatvorenik ocijenjen razinom "uspješan" u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, da tijek izdržavanja kazne zatvora prolazi uredno te da je realizirano prebivalište zatvorenika na adresi [adresa], na kojoj bi živio po izlasku, međutim, jednako tako, prvostupanjski sud je valjano, među svim osobnim okolnostima, vrednovao odnos zatvorenika prema žrtvi, odnosno obitelji žrtve.
6.1. Naime, s obzirom na to da zatvorenik izdržava kaznu zatvora zbog kaznenog djela razbojništva kojim je prouzročena smrt žrtve VL, a da je kod zatvorenika izostalo stvarno i vidljivo kajanje što se očituje u pasivnom odnosu zatvorenika prema obitelji žrtve, to je prvostupanjski sud valjano utvrdio da prethodno navedene pozitivne okolnosti ne predstavljaju odlučujući element pri donošenju odluke o puštanju zatvorenika na uvjetni otpust, odnosno da se za isto nisu stekle pretpostavke. Naime, odluka prvostupanjskog suda da se odbije prijedlog zatvorenika da ga se uvjetno otpusti bazira se na ocjeni da negativne okolnosti na strani zatvorenika pretežu nad pozitivnima, a takvu ocjenu prihvaća i drugostupanjski sud.
7. Pored svega navedenog, drugostupanjski sud je imao u vidu i svrhu kažnjavanja te nalazi da ista u konkretnom slučaju, promatrana u svjetlu odredbe članka 41. KZ/11, nije ostvarena. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da bi puštanje zatvorenika u ovom trenutku povećalo patnju obitelji žrtve te ujedno umanjilo društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela i tako oslabilo povjerenje građana u pravni poredak.
8. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2025. godine
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
