REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2441/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Joško Jurašin, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Podružnica Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, Split, koju zastupa generalna punomoćnica ĆB, dipl.iur., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž R-3/25-2 od 26. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1397/19-69 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž R-3/25-2 od 26. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1397/19-69 od 5. prosinca 2024.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu imovinske štete (razlike invalidske mirovine koju tužitelj prima i mirovine koju bi tužitelj ostvario odlaskom u starosnu mirovinu), koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu ozljede na radu od 23. svibnja 2001. U postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga je utvrđeno :
- da je između stranaka 18. srpnja 2014. sklopljena nagodba povodom spora koji se vodio u predmetu Općinskog suda u Sinju broj P-362/10, po tužbi tužitelja radi naknade izgubljene zarade po osnovi razlike invalidske mirovine i plaće koju bi primao da je ostao raditi; - da su točkom I.4. nagodbe stranke utvrdile da je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 170.000,00 kuna s osnova izgubljene zarade s osnove odlaska u invalidsku mirovinu za period od 1. siječnja 2006. do 1. srpnja 2014., te kapitaliziranog iznosa rente s istog osnova za period od 1. srpnja 2014. do 2. siječnja 2020. tj. do trenutka kada tužitelj navršava 65 godina života i ostvaruje pravo na punu starosnu mirovinu, te iznos od 25.000,00 kuna na ime ukupnih troškova parničnog postupka; da je točkom II.2. nagodbe tužitelj izjavio da je "u cijelosti namiren u potraživanjima iz predmeta Općinskog suda u Sinju br. P2-362/10, kako u pogledu glavnice, tako i kamate, te da nakon isplate po nagodbi u svezi s predmetnom ozljedom na radu i izgubljene zarade zbog odlaska u invalidsku mirovinu, neće imati nikakvih daljnjih zahtjeva niti od Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Podružnica Split niti od osiguranika Dalmacijacement d.d., odnosno Cemex Hrvatska d.d. niti od bilo koje fizičke ili pravne osobe"; da su točkom II.3. stranke izjavile da su pitanje naknade štete konačno riješile nagodbom.
3.1. Polazeći od sadržaja nagodbe i činjenice da je tužitelj u vrijeme sklapanja nagodbe bio umirovljen i bilo je izvjesno da će invalidska mirovina koju prima biti manja od starosne kada se steknu uvjeti za ovu mirovinu nižestupanjski sudovi zaključuju da, neovisno o tome što su s osnova izmakle koristi po osnovi razlike mirovine i plaće obuhvaćeni iznosi do 2. siječnja 2020. koji su bili predmet spora u predmetu broj P- 362/10, izjava tužitelja o odricanju, uz zajedničku izjavu ugovornih stranaka da su pitanje naknade štete konačno riješile ovom nagodbom, obuhvaća svaku štetu po osnovi izmakle koristi koja je tužitelju nastala i dospjela u vrijeme sklapanja nagodbe, uključujući i spornu štetu koja je u vrijeme sklapanja nagodbe bila poznata i predvidiva, posljedično čemu odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Postavljeno pitanje je dijelom usko vezano za okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega nema elemenata univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnom pitanju važnom ne samo za odluku u ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a dijelom je i zasnovano na drugačijoj činjeničnoj pretpostavki no što je utvrđeno pred nižestupanjskim sudovima (da tužitelju šteta nije bila poznata i nije ju bilo moguće predvidjeti).
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
