Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-189/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krunoslavu Vuljak, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB:23057039320, zastupana po zakonskom zastupniku, direktoru LC, a on po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Varaždina, radi utvrđenja da ovrha nije dopuštena, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tužene, te odluke objavljene 24. rujna 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopuštena ovrha na temelju Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5104018354 od 7. srpnja 2008. solemniziranog kod Javnog bilježnika Ronalda Pavlović iz Koprivnice pod brojem OV-908/2008, a koja se ovrha vodi radi namirenja novčane tražbine tužene kod Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr- 176/2021."

II. Tužiteljica VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.615,58 € (slovima:tisućušestopetnaesteura i pedesetosamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana 24. rujna 2025., pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 26. travnja 2022. u kojoj navodi da je kod Općinskog suda u Koprivnici tužena pokrenula postupak ovrhe u pogledu tražbine koja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 51400607-5104018353, koji je sklopljen 7. srpnja 2008. između korisnika kredita EC i tužene, a da je tužiteljica u navedenom Ugovoru naznačena kao sudužnik. Tužiteljica tvrdi kako je Ugovor o kreditu potrošački ugovor koji sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u pogledu promjenjive kamatne stope, kao i u pogledu valutne klauzule za valutu CHF. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. takav način ugovaranja valutne klauzule bez da je tužena kao trgovac tužiteljice kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utvrđen je kao nepošten, a što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana. Takvim načinom ugovaranje ujedno su povrijeđene i odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2221/2018-11 povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač je konačno utvrđeno da je valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna. Citiranom Odlukom potvrđena je Presuda Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2016 od 14. lipnja 2018. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 11. ožujka 2022. pod brojem Su IV- 87/2022 uzeto je pravno shvaćanje da su sudovi u ovršnim postupcima koji se provode na temelju citiranih ugovora, dužni su po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne odredbe). Iz navedenog Ugovora o kreditu od dana 7. srpnja 2008. jasno proizlazi da se radi o potrošačkom kreditu koji je sklopljen u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., te kako je tim Ugovorom ugovorena valutna klauzula CHF, to proizlazi da taj Ugovor sadrži nepoštene i ništetne odredbe. Citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske utemeljeno je i na praksi suda EU u predmetu C-407/2018 od 26. lipnja 2019. u kojem predmetu je u skladu s Direktivom 93/2013 EEZ od 5. travnja 1993. sud po službenoj dužnosti ispitivao da li se radi o potrošačkom ugovoru, odnosno da li takav ugovor sadrži nepoštene, odnosno ništetne odredbe. Tužiteljica tvrdi kako Ugovor o kreditu temeljem kojeg ovrhovoditelj (ovdje tuženik) traži ovrhu nije isprava temeljem kojeg je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona. EC kao korisnik kredita (Ugovor o kreditu zaključen s tuženom dana 7. srpnja 2008.) pokrenuo je postupak kod Općinskog suda u Koprivnici protiv Erste&Steiermarkishe bank d.d., radi isplate iznosa preplaćenog po navedenom Ugovoru o kreditu i to iznosa od 127.193,20 kn. Kako tužena kao ovrhovoditeljica u ovršnom postupku traži naplatu svojeg potraživanja (cjelokupno neotplaćena glavnica) od 82.195,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a prema tečaju na dan prijenosa sredstva kredita iznos je 404.082,97 HRK, to podnosi ovu tužbu i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi da nije dopuštena ovrha na temelju Ugovora o kreditu od 7. srpnja 2008. solemniziranog kod Javnog bilježnika Ronalda Pavlović iz [adresa], a koja ovrha se vodi radi namirenja novčane tražbine tužene u predmetu ovog suda broj Ovr- 176/2021.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, kao i navodima tužiteljice, budući je ovrha koju vodi tužena kao ovrhovoditeljica u predmetu ovog suda broj Ovr-176/2022, u cijelosti dopuštena. Tužena navodi da je korisnik kredita EC protiv tužene pokrenuo je parnični postupak radi preplaćenog iznosa temeljem odredbi Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a budući tužena kao ovrhovoditeljica traži ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika, jer tražbina tuženika nije prestala, to se osporava da bi cijeli Ugovor o kreditu bio ništetan. Ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužiteljice po sklopljenom kreditu od 7. srpnja 2008., u zastari, budući se na zahtjev tužiteljice ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koje je tužiteljica vršila po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Kako je predmetna tužba podnesena dana 26. travnja 2022., to je prošlo više od tri godine od plaćanja koje je tužiteljica kao ovršenica vršila, pa se ima smatrati da je cjelokupno potraživanje tužiteljice u zastari. Vezano uz nedopuštene i nepoštene primjene valutne klauzule izražene u CHF i o Odluci VTS-a i VSRH-a u kolektivnom postupku i Presudama suda EU ističe da su Odluke Europskog suda nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuje Odluka suda EU predmetu C-81/2019. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena je od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje tužena tvrdi da su tužiteljici u fazi pregovora bile dostupne sve informacije, kako prije, te za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, te je tužiteljica mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže uz valutu CHF, a iz odredbe čl. 14. Ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj u cijelosti bio upoznat s obvezama iz ugovora, te je isti u cijelosti i prihvatio. Stoga odredba Ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF ne može biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, odnosno ista u duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Tužena isto tako osporava navode tužbe, vezano uz promjenu kamatne stope, budući je istu tužena izvršila sukladno važećim pozitivnim propisima, jer je prije donošenja ZIDZPK ("Narodne novine" broj 112/12 i 114/13) bila u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počinje primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, a prema Zakonu o bankama ("Narodne novine" broj 84/02 i 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama čl. 308. ("Narodne novine" broj 117/08), odnosno na propisani način obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope, najmanje 15 dana prije nego se nova stopa počinje primjenjivati. Osporava navode tužbe u dijelu da tužena nije ovlaštena jednostrano izmijeniti Ugovor, odnosno da nije nepoštena odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbe o cijeni koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj ps slijedom navedenog tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i predlaže obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka.

3.1. Općinski sud u Koprivnici je donio presudu broj P-174/2022-9 od dana 10.studenog 2022.g. koja je ukinuta povodom žalbe tuženika odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-15/2023-2 od dana 2.srpnja 2024.g. a u obrazloženju odluke se navodi kako osnovano tuženik osporava navode o ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu jer ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije rezultirala ništetnošću cijelog ugovora o kreditu jer se ne radi o bitnom sastojku ugovora te može opstati i bez tih ništetnih odredbi.

3.2.Nakon toga donesena je nova presuda broj P-304/2024-20 od dana 29.studenog 2024.g. kojom je ovaj put tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan u cijelosti te je tuženoj dosuđen trošak parničnog postupka. Međutim, povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Zagrebu je odlukom broj Gž-470/2025-2 od dana 3.lipnja 2025.g. ukinuo presudu i vratio prvom stupnju na ponovno suđenje jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 187.st. 2. Zakona o parničnom postupku kada je smatrao da zbog ne vođenja ovrhe tužiteljica nema više pravni interes za vođenje ovog postupka.

4. U ponovljenom postupku u svrhu dokaza pročitan je ugovor o kreditu (listovi 26 do 32 spisa), pregled prometa po kreditu, uvid u broj kreditnog računa (list 37), obavijest o promjeni kamatne stope (list 38 do 44), pregled prometa po partiji kredita (list 45 do 65), odgovor na tužbu tuženika (list 73 do 78), izvod iz poslovnih knjiga (list 79), podnesak tužiteljice po punomoćniku od 9. lipnja (list 82-83), zaključak Ovr-176/2021-10 od 8.4.2022. (list 86-87), dokumentacija (list 91 do 101), žalba tuženika (list 103 do 108), te rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 2. srpnja 2023.g (list 114 do 118), vrši se uvid u spis ovog suda br. Ovr-176/2021.

5. Na temelju provedenih i utvrđenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

6. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

7. Nesporno je da se kod ovog suda vodi ovršni postupak pod brojem Ovr-176/2021, jer je ovdje tužena kao ovrhovoditelj pokrenula postupak ovrhe protiv tužiteljice kao ovršenice na računima, te je sud donio Rješenje o ovrsi broj Ovr-176/2021-2 dana 22. prosinca 2021., nadalje da je povodom žalbe tužiteljice kao ovršenice donio Zaključak broj Ovr-176/2021-10 dana 8. travnja 2022. kojim je uputio na parnicu tužiteljicu kao ovršenicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe zbog razloga istaknutih u žalbi, odnosno da tužena kao ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave koja sadrži nedopuštene i ništetne ugovorne odredbe na štetu ovršenice (ovdje tužiteljice) kao potrošača.

8. Nesporno je kako su stranke zaključile Ugovor o kreditu i to Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka i EC kao korisnik kredita, te tužiteljica VC, a u predmetnom Ugovoru naznačena kao CC kao sudužnik dana 7. srpnja 2008. utvrđuje se da je isti sastavljen i ovjeren kod Javnog bilježnika, dakle radi se o solemniziranoj ispravi koja proizlazi iz potrošačkog ugovora. Navedenim Ugovorom o kreditu (list 26-29) od dana 7. srpnja 2008. kojim je EC, korisniku kredita tužena je stavila na raspolaganje novčani iznos u valuti CHF zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema srednjem tečaju HNB, te je ugovoreno da će otplata kredita biti u 420 mjesečnih anuiteta. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja kredita iznosi 5,550%, a koja se obračunava primjenom proporcionalne metode. Nadalje, čl. 6. Ugovora o kreditu propisano je da će se isti vraćati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 545,70 CHF i ugovorene kamate, a niti se o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF nije pregovaralo, niti se moglo pregovarati, jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Naime, položaj tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu je u tom smislu bio "slabiji" i to obzirom da je pristupio sklapanju pravnog posla bez posebnog znanja o samom financijsko-bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Tužena je za razliku od tužiteljice raspolagala stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano.

9. Nesporno je da je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je dana 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao I. tuženik) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. postupio suprotno odredbama tada čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama ZOO.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena označena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva.

11. Nadalje, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17-10 kojom je odbijena žalba tuženika izjavljena protiv presude Trgovačkog suda u Zgrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

12. Iz navedenog proizlazi da je pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. (unutar kojeg razdoblja je sklopljen i predmetni Ugovor), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (a time i prava i interese tužiteljice) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, te u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i prava i interese tužiteljice) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana stoga i ovaj sud smatra kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

13. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, dalje: ZOO/05), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Međutim, Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž-15/2023-2 od dana 2.srpnja 2024.g. kojom ukida odluku prvostupanjskog suda navodi kako osnovano tuženik osporava navode o ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu jer ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije rezultirala ništetnošću cijelog ugovora o kreditu jer se ne radi o bitnom sastojku ugovora te može opstati i bez tih ništetnih odredbi. Ovakav stav zauzima i ovaj sud jer ništetnost pojedinih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije prouzrokovala ništetnost cijelog ugovora o kreditu, pa prema tome, s obzirom da se prijedlog za ovrhu na nekretnini tužiteljice, odnosno ovršenice i EC (prvo ovršenika) temelji na ovršnoj ispravi – Ugovoru o kreditu od 7. srpnja 2008. koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Ronalda Pavlović iz [adresa] pod brojem OV-908/2008 radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice, ovdje tužene solidarno prema prvo i drugo ovršenicima u iznosu od 82.195,84 CHF, sud smatra da se radi o valjanoj ovršnoj ispravi jer je i ovaj sud utvrdio samo djelomičnu ništetnost sklopljenog ugovora kako je to propisano odredbom članka 324. Zakona o obveznim odnosima te takav ugovor može opstati i bez navedenih ugovornih obveza budući da se ne radi od bitnom sastojku ugovora. U konkretnom slučaju sud nije raspravljao o visini tražbine odnosno da li je tražbina za koji iznos je pokrenuta parnica u cijelosti osnovan jer to nije bio niti predmet ovog postupka niti dokazivanja i o tome će se raspraviti tek prilikom donošenja odluke o namirenju.

15. Budući da je tužena u cijelosti uspjela u postupku, sud joj je dosudio parnične troškove u cijelosti temeljem članka čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), i to temeljem Tbr. 7 točka 1. OT, i to za sastav odgovora na tužbu od 31.5.2022.g., (s PDV-om od 25 %), u iznosu od 250,00 EUR-a, trošak ročišta od 27.9.2022.g., u iznosu od 250,00 EUR-a, za sastav žalbe od 24.11.2022.g., u iznosu od 312,50 EUR-a, za trošak zastupanja na ročištu od 22.10.2024.g., u iznosu od 250,00 EUR-a, za trošak ročišta od 13.11.2024.g., u iznosu od 250,00 EUR-a, a u koje novčane iznose je uključen i pripadajući PDV od 25 %, kao i s osnova sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 EUR-a, a nakon donošenja odluke Županijskog suda dosuđen joj je opravdani trošak za ročište od dana 16.rujna 2025.g. u iznosu od 250,00 € u koji je uključen PDV od 25% pa ukupan trošak iznosi 1.615,58 € sve u roku od 15 dana, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

16. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 24. rujna 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Krunoslav Vuljak, Koprivnica-neposredno

2. Odvj. Goran Gložinić, Varaždin-preko e-oglasne ploče suda