REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1347/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, OIB: 361662371878, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu i 2. Zračne luke Zagreb d.o.o., Velika Gorica, Grad Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 1, OIB: 60482636839, kojega zastupa punomoćnica Marija Žaja, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženika pod 2. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 859/24-3 od 19. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8652/20-200 od 31. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi tužiteljice i tuženika pod 2. odbijaju se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlozi tužiteljice i tuženika pod 2. odbacuju se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik pod 2. su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-859/24-3 od 19. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8652/20-200 od 31. svibnja 2024.
2. Na prijedloge nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da u odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, prvo pitanje kojim se problematizira odgovornost poslodavca za štetu povodom pretrpljene ozljede na radu nije važno kraj utvrđenja da je šteta posljedica radnji same oštećenice koje radnje tuženica pod 1. kao poslodavac nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći ili otkloniti. Ovdje je važno naglasiti da je ovaj sud, u revizijskom stupnju postupka, vezan činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, ne može ih preispitivati te svoju odluku donosi isključivo u okvirima takvih činjeničnih utvrđenja. U odnosu na drugo pitanje kojim se problematizira odgovornost tuženika pod 2. kao pravne osobe odgovorne za osiguranje operativnog prostora te nastavno na isto, pitanje postojanja solidarne odgovornosti tuženika pod 1. i 2., valja reći kako iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da tuženik pod 2. nije ni na koji način sudjelovao u organizaciji i provedbi osiguranja prilikom slijetanja dvaju štićenih zrakoplova, kao i da tužiteljica nije dokazala da je tuženik pod 2. bio operater ili zakupnik zrakoplova. Ujedno valja istaknuti i kako pitanje odgovornosti trgovačkog društva prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o zračnim lukama tužiteljica nije opravdala odgovarajućim razlozima važnosti koje ima na umu odredba čl. 385. a st. 1. ZPP-a. U odnosu na četvrto pitanje valja reći da pobijana odluka ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odluci broj Rev-193/21 od 24. siječnja 2023., budući da su i u ovom postupku raspravljeni i navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u svezi odgovornosti za nastanak štetnog događaja, neovisno o tome što se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke referirao na odluku ovog suda broj Revr-989/17-2 od 4. prosinca 2019.
4. Niti pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika pod 2. za dopuštenje revizije nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na ta pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Drugostupanjski sud je pobijanu odluku o troškovima postupka donio provođenjem “testa razmjernosti“, cijeneći u bitnom da u okolnostima konkretnog slučaja, odluka kojom bi se nalagalo tužiteljici, da naknadi tuženicima parnični trošak ne bi bila razmjerna legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u čl. 154. st. 1. ZPP-a, već bi njegova primjena u ovom predmetu rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samu bit tužiteljičinog prava na pristup sudu, čime bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), kao i da je imovno stanje tužiteljice loše te bi plaćanje troškova prema načelu "gubitnik plaća" tužiteljici predstavljalo prekomjerni teret za tužiteljicu. Ujedno je drugostupanjski sud ocijenio da tužba tužiteljice nije bila nerazumna i lišena izgleda za uspjeh odnosno i da se ne može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano jer je tužiteljici nakon štetnog događaja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog utvrđene (djelomično) profesionalne nesposobnosti za rad, koja mirovina je niža od plaće koju je primala kao policijska službenica te je imala pravo ostvarivati u ovom postupku razliku između plaće i mirovine i očekivati da će istu s uspjehom ostvariti, ne dajući pritom značaj postojanju pravomoćne odluke na koju se tuženik pod 2. referira, a koja je donesena nakon pokretanja ovog postupka. Konačno, drugostupanjski sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio nerazumno visoko postavljen jer je isti postavljen sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke. Dakle, a kako to sugerira i sam tuženik pod 2. sadržajem postavljenih pitanja, drugostupanjski sud se prilikom donošenja pobijane odluke o troškovima postupka vodio vrednovanjem više elemenata koji ovise o okolnostima pojedinog slučaja. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
5. Stranke su se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvale i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (tužiteljica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a tuženik pod 2. pravo navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva). Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici i tuženiku pod 2. bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga tužiteljica i tuženik pod 2. nisu učinili vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
