Poslovni broj: Us I-2151/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa omunomoćenik Nikola Jakšić odvjetnik u Dubrovniku, Iva Vojnovića 25, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu obnove postupka izdavanja Uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968., nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 29. kolovoza 2025., a objavljene 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim glasi:

„ I. Usvaja se tužba tužiteljice.

II. Poništavaju se odluke, i to rješenje tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-02/88, URBROJ: 531-03-4-2-2 od 23. srpnja 2024. i rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-361-05/19- 30/000475, URBROJ: 2117-23-1/3-24-0034 od 26. veljače 2024.

III. Dopušta se obnova postupka izdavanja uporabne dozvole pod poslovnim brojem

KLASA: UP/I-361-05/19-30/000475, URBROJ: 2117-23-1/3-24-0034, Dubrovačko- neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju.

IV. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljici cjelokupan trošak upravnog spora u roku od 15 dana od presuđenja.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/24-02/88, URBROJ: 531-03-4-2-2 od 23. srpnja 2024., odbijena je žalba ZĆ, ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje gradnju, Sjedište [adresa], KLASA: UP/I-361-05/19-30/000475, URBROJ: 2117-23-1/3-24-0034 od 26. veljače 2024.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje gradnju, Sjedište [adresa], KLASA: UP/I-361- 05/19-30/000475, URBROJ: 2117-23-1/3-24-0034 od 26. veljače 2024. odbačen je prijedlog ZĆ za obnovu postupka izdavanja uporabne dozvoIe za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. godine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao nepravovremen.

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da je tuženik i u ponovljenom postupku propustio utvrditi da je tužiteljica morala imati status stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole, s obzirom da je tužiteljica ishodila upis prava vlasništva u pojedinačnom ispravnom postupku pokrenutom 2019. godine, a koji je i zabilježen u zemljišnim knjigama pod brojem Z-8316/2019 (prije izdavanja uporabne dozvole). Da je rješenje doneseno u pojedinačnom ispravnom postupku deklaratorne naravi i da se njime tek deklarira činjenica da je tužiteljica (već od ranije) vlasnica predmetne nekretnine. Kao dokaz poziva se na zemljišnoknjižni izvadak s povijesnim prikazom upisa. Nadalje navodi, da tuženik pogrešno zaključuje da je ZĆ, ovdje tužiteljica, za postojanje uporabne dozvole saznala dostavom podneska s prijedlogom za izdavanje privremene mjere njezinom punomoćniku u parničnom postupku jer činjenica da je punomoćniku ZĆ dostavljen određeni podnesak s određenim prilogom ne predstavlja samo po sebi i dokaz za saznanje tužiteljice o uporabnoj dozvoli i o načinu ishođenja uporabne dozvole, čime da tuženik nedopušteno zadire u tehnologiju rada odvjetnika i komunikaciju odvjetnika i stranke, jer da i prvostupanjsko tijelo navodi ''uporabnom dozvolom za građevine izgrađene do 15. veljače 1968.., sukladno članku 184. i 185. Zakona o gradnji utvrđuje se vrijeme izgradnje građevine i ne rješavaju se imovinskopravni odnosi''. Dakle, da se radi o ispravi koja nije relevantna za parnicu i na koju nije bilo potrebe da se punomoćnik posebno obazire, niti da punomoćnik obavijesti stranku o postojanju iste, kada ona nije u vezi s predmetom spora. Nadalje navodi da se radi o pogrešnom pravnom shvaćanju tuženika vezano za značaj dostave punomoćniku u parničnom postupku. Da je točno da se u parničnom postupku dostava vrši punomoćniku i da se na taj način smatra da je dostava izvršena zastupanoj stranci, međutim isključivo s učinkom za parnicu u kojoj je ta dostava izvršena. Da punomoćnik u parničnom postupku ima ovlast za zastupanje i brigu o pravima zastupane stranke isključivo u okviru punomoći kojom je ovlašten na zastupanje, a takvom punomoći da ne preuzima brigu o pravima zastupane osobe u drugim njezinim pravnim odnosima. Da je za punomoćnika koji zastupa stranku u postupku radi utvrđenja prava vlasništva uporabna dozvola, kojom se ne rješavaju imovinskopravni odnosi, potpuno nebitna isprava koju može zanemariti i nije dužan o njezinom postojanju obavijestiti stranku te da o postojanju te isprave nije uopće dužan obavijestiti stranku, a pogotovo ne u roku od 30 dana. Slijedom navedenog, da su pobijana rješenja nezakonita, radi čega je predložio da Sud usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporavana rješenja te dopusti obnovu postupka izdavanja uporabne dozvole pod poslovnim brojem KLASA: UP/I- 361-05/19-30/000475, URBROJ: 2117/-23-1/3-24-0034, Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 12. studenog 2024. ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano u odsutnosti uredno pozvanih stranaka koje svoj izostanak nisu opravdale, Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/24-02/88, URBROJ: 531-03-4-2-2 od 23. srpnja 2024.

7. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje gradnju, Sjedište [adresa], KLASA: UP/I-361-05/19-30/000475, URBROJ: 2117-23-1/3-24- 0034 od 26. veljače 2024. odbačen prijedlog ZĆ za obnovu postupka izdavanja uporabne dozvoIe za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. godine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao nepravovremen.

8. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju presude ovog suda posl. br. 16 UsI-1822/2022-10 od 14. prosinca 2022., kojom je poništeno rješenje tuženog tijela KLASA: UP/II-361-05/22-02/3, URBROJ: 531-07-01-03/07-22- 2 od 29.06.2022., kao i prvostupanjsko rješenje KLASA:UP/I-361-05/19-30/000475, URBROJ:2117/1-23/1-3-20-7 od 27. listopada 2021. godine kojim je bio odbačen prijedlog tužiteljice za obnovu postupka kao nepravovremen, postupljeno po pravnom shvaćanju i primjedbama suda sadržanim u citiranoj presudi.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Odredbom čl. 137. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) je propisano da zahtjev za izdavanje uporabne dozvole podnosi investitor, odnosno vlasnik građevine.

11. Odredbom čl. 138. Zakona o gradnji je propisano tko može biti stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole, pa je tako propisano da je stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole.

12. Odredbom članka 126. stavkom 1. Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP-a) propisano je kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, a ako ti uvjeti nisu ispunjeni, da će nadležno tijelo odbaciti prijedlog rješenjem.

13. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

14. Pravilno je prvostupanjsko upravno tijelo odbacilo prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog izdavanjem uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., KLASA:UP/I-361-05/19-30/475, URBROJ:2117/1-23/1-3-20-7 od 17. veljače 2020., pravomoćne 25. veljače 2020., izdane po zahtjevu IĆ iz [adresa], za pomoćnu građevinu na kat. čest. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenu prije 15. veljače 1968. pravilnom primjenom postupovnih odredbi čl. 138. Zakona o gradnji u svezi odredbe čl. 126. st. 1. Zakon o općem upravnom postupku.

15. Naime, naprijed citiranom odredbom članka 138. Zakon o gradnji propisano da je stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole, dok je odredbom 126. stavkom 1. ZUP-a propisano postupanje nadležnog tijela kad primi prijedlog za obnovu postupka, odnosno da je dužno ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, a ako ti uvjeti nisu ispunjeni, da će nadležno tijelo odbaciti prijedlog rješenjem.

16. Neosnovano je pozivanje tužiteljice na opću odredbu iz članka 4. ZUP-a koja se u konkretnom slučaju ne primjenjuje jer se primjenjuje posebna odredba iz članka 138. ZoG kojom je zatvoreno propisan krug stranaka u ovdje predmetnoj upravnoj stvari izdavanja uporabne dozvole. Pravni položaj stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole ima samo vlasnik odnosno investitor objekta, u konkretnom slučaju pomoćne građevine.

17. To što je tužiteljica ishodila upis prava (su)vlasništva u pojedinačnom ispravnom postupku pokrenutom 2019. godine, a koji je i zabilježen u zemljišnim knjigama pod brojem Z-8316/2019 za kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ne daje tužiteljici svojstvo stranke u pravomoćno okončanom postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole pokrenutom na zahtjev IĆ, s obzirom da je riječ o obnovi postupka u stvari u kojoj tužiteljica nema položaj stranke iz prethodno navedenih razloga. Ujedno se ističe da je odredba čl. 138. Zakona o gradnji kogentna odredba kojom je strogo propisano tko može biti stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole (numerus clausus).

18. Zbog navedenog prigovori, odnosno tužbeni navodi, koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi ne mogu dovesti do drukčijeg rješenja predmetne upravne stvari, koje je po ocjeni ovog Suda zakonito. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u brojnoj upravno sudskoj praksi, pa tako primjerice i u odluci Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-2138/2019-3 od 10. rujna 2020., te odluci posl. broj Usž-3115/2017-2 od 25. siječnja 2018.

19. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje obnove postupka, a čije ispunjenje zakon kumulativno propisuje, to je po ocjeni ovog Suda tuženo tijelo pravilno primijenilo odredbu čl. 126. st. 1 ZUP-a kada je podneseni prijedlog odbacilo, a tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

20. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

21. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. rujna 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

1. tužiteljici po opunom.

2. tuženiku

3. IĆ iz [adresa] – na znanje

4. pozvati tužiteljicu na plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 i za rješenje 66,36 eura, po pravom.

5. tuženiku povrat spisa t. tijela, po pravom.

6. Spis kal. do 16.11.2025.