Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2879/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JŠ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 5., članka 196. stavka 5. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika JŠ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, od 10. listopada 2024., Klasa: 211-07/24-3/13181, Ur.broj: 511-05-13-24-1, na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I Prigovor okrivljenika JŠ odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ŽŠ obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik ŽŠ i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 5., članka 196. stavka 5. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
3. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 77,36 eura.
4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik ŽŠ je podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, navodeći da iznos izrečene novčane kazne premašuje njegove mjesečne prihode koji iznose 753,37 eura. Ističe da je neprimjerena određena mu mjera zabrane upravljanja vozilom u trajanju od 6 mjeseci jer živi u [adresa], bez mogućnosti javnog prijevoza i automobil mu je nužan za pristup osnovnim životnim potrebama i održavanju poslovnih i socijalnih odnosa. Predlaže da se iz navedenih razloga prihvati prigovor.
5. Prigovor je neosnovan.
6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
7. Međutim, ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u izreci nije utvrdio pojedinačne kazne za prekršaj i novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju, odnosno nije u izreci naveo iznos novčane kazne za prekršaj iz točke 3. izreke, već je naveden samo propisani raspon novčane kazne. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije u potpunosti ispravno učinio.
8. Kako je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku (u obrazloženju prekršajnog naloga se ipak navodi iznos novčane kazne za prekršaj iz točke 3. izreke), to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, izreke pobijanog prekršajnog naloga, odnosno iz izrečene ukupne novčane kazne od 1.320,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 53. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura, kao i iza prekršaj iz članka 196. stavka 5. istog Zakona u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 199. stavka 7. istog Zakona okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.060,00 eura.
9. Slijedom iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakon, izreći ukupnu novčanu kaznu.
10. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da su okrivljeniku odmjerene novčane kazne u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Utvrđene kazne su po mišljenju ovog suda primjerene stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
11. S obzirom da okrivljenik u prigovoru nije iznio razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona, dok dosadašnja prekršajna kažnjavanost sama za sebe ne predstavlja naročito olakotnu okolnost, to je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane navode iz prigovora o imovinskim prilikama okrivljenika, ovaj sud ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja
12. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, te imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
13. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
14. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju, kako navodi, za osnovne životne potrebe i održavanje poslovnih i socijalnih odnosa, a što nije ničim niti dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru je zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,12 g/kg alkohola u krvi, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u članku 51.a Prekršajnog zakona.
15. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.
16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
17. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u svezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac, u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
