- 1 -              Revd 610/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 610/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada D., OIB: ..., protiv tuženika M. K. iz M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. S.-R., odvjetnica u D., radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-261/2021-2 od 30. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ps-6/2019 od 24. studenog 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

 

2. Sud je prijedlog razmotrio postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovome odlučivanju na temelju čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022).

 

3. U pogledu prvog postavljenog pravnog pitanja je za obrazložiti da ono ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. Naime, je li u predmetima vođenima povodom tužbe radi iseljenja, u slučajevima kad nije sklopljen ugovor o najmu stana, prednost ima pravo na dom tuženika ili pravo vlasništva nekretnine tužitelja - ovisi o nizu okolnosti koji će se utvrđivati u svakom pojedinom konkretnom slučaju i biti potencijalno uzimani u obzir prilikom provođenja testa razmjernosti. Tako da se na to pitanje, sagledavajući ga upravo onako kakvo je postavljeno, ne može dati sveobuhvatan i precizan odgovor kojim bi se uspostavio pravni standard za buduće situacije.

 

4. U pogledu drugog postavljenog pravnog pitanja je za obrazložiti da je sud u pobijanoj odluci, dakle, proveo test razmjernosti i ocijenio da je došlo do povrede prava na dom, a tu je ocjenu donio uzimajući u obzir okolnosti samo ovoga, konkretnog slučaja, uzimajući u obzir obiteljske, medicinske i socioekonomske prilike na strani tuženika. Pritom, nije izrazio pravno shvaćanje (a što se problematizira u pitanju) bi li tužitelj ikad više mogao raspolagati stanovima u pogledu kojih je sklopljen ugovor o najmu sa najmoprimcem - socijalno ugroženom osobom, koja je samo u trenutku sklapanja tog ugovora ispunjavala uvjete za sklapanje ugovora o najmu. Dakle, tim se pitanjem pokušava pobiti pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci, ali ne uzimajući kompleksnost odlučne činjeničnopravne situacije (ne naznačujući je u tom pitanju i ne propitujući spor u okviru te činjeničnopravne situacije) koju je taj sud uzimao u obzir te se stoga, tim pitanjem, ne može utjecati na odluku u sporu.

 

4.1. Također, konačna ocjena testa razmjernosti (pa tako i osnovanost pozivanja na pravo na dom) će ovisiti o nizu činjeničnih okolnosti koje će se u svakom konkretnom slučaju morati uzeti u obzir i posebne su u odnosu na svaki slučaj. Stoga se na tako općenito (činjenično nedostatno i sa ovopredmetnim slučajem nedovoljno činjenično korespodentno određeno) postavljeno (drugo) pravno pitanje ne može dati jedinstven odgovor općeprimjenjiv u svim budućim slučajevima; dakle, čak se niti ne radi o pravnom pitanju u smislu čl. 385.a ZPP-a.

 

5. Pravnu problematiku koju potencira trećim postavljenim pitanjem tužitelj nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude na način kako je problematizira u prijedlogu pa, u pogledu tih navoda, ne može tek u ovom stupnju postupka tražiti pravnu zaštitu. Osim toga, nema utvrđenja nižestupanjskih sudova (a ovaj, revizijski sud ocjenu dopuštenosti revizije sagledava u okviru činjeničnog stanja kakvog su ga utvrdili nižestupanjski sudovi i nema ovlast to činjenično stanje preispitivati) da bi ikakvo učinjeno ulaganje u nekretninu koja je predmet ovoga spora bilo dostatno za poboljšanje stanja neke druge nekretnine (do razine mogućnosti za stanovanje u njoj); štoviše, utvrđenje je nižestupanjskih sudova da tuženik nekretninu koja mu je porušena u Domovinskom ratu nije mogao obnoviti zbog lošeg zdravstvenog stanja i materijalnih okolnosti članova obitelji. Stoga to pitanje niti ne bi imalo utjecaj na odluku u sporu.

 

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                          dr. sc. Jadranko Jug, v.r.