REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-647/2025-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice FF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, Klanjčić 8a, protiv tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065, zastupan po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Petra i Tome Erdödyja 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Danijela Snoja, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika Vjekoslava Grgureva, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 24. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 52966791065 da isplati tužiteljici FF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od bruto 178,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to na iznose od:

6,49 EUR/ 48,91 kn od 16.1.2018.

6,54 EUR/ 49,31 kn od 16.2.2018.

6,54 EUR/ 49,29 kn od 16.3.2018.

1,88 EUR/ 14,16 kn od 16.4.2018.

3,41 EUR/ 25,69 kn od 16.6.2018.

9,75 EUR/ 73,49 kn od 16.7.2018.

6,46 EUR/ 48,67 kn od 16.8.2018.

6,54 EUR/ 49,31 kn od 16.9.2018.

6,50 EUR/ 48,99 kn od 16.10.2018.

6,54 EUR/ 49,31 kn od 16.11.2018.

6,20 EUR/ 46,72 kn od 16.12.2018.

6,49 EUR/ 48,91 kn od 16.1.2019.

6,78 EUR/ 51,08 kn od 16.2.2019.

10,11 EUR/ 76,15 kn od 16.3.2019.

10,10 EUR/ 76,07 kn od 16.4.2019.

9,98 EUR/ 75,19 kn od 16.5.2019.

10,14 EUR/ 76,39 kn od 16.6.2019.

10,11 EUR/ 76,14 kn od 16.7.2019.

6,93 EUR/ 52,18 kn od 16.8.2019.

6,62 EUR/ 49,87 kn od 16.9.2019.

6,92 EUR/ 52,15 kn od 16.10.2019.

6,91 EUR/ 52,07 kn od 16.11.2019.

6,39 EUR/ 48,12 kn od 16.12.2019.

6,92 EUR/ 52,16 kn od 16.1.2020.

7,04 EUR/ 53,07 kn od 16.2.2020.

sve u Eurima, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro propisanom Odlukom Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. godine o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. godine (SL L 187.,14. 07. 2022.) i Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. godine o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku kunu (SL L 187., 14. 07. 2022.) te Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 21. 07.2022. godine (NN 85/2022), sve u roku od 15 dana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 729,49 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 281,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica VF (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 10. prosinca 2020. navodi da je zaposlena kod tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad (dalje u tekstu: tuženik) na poslovima administrativnog referenta. Plaća tužiteljice predstavlja umnožak koeficijenta složenosti poslova i osnovice uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu staža. Tužiteljica je 7. travnja 2020. ostvarila 39 godina, 6 mjeseci i 8 dana radnog staža, u koji staž je uračunat i poljoprivredni staž u trajanju od 2 godine i 11 mjeseci, a prema potvrdi HZMO-a od 18. veljače 2020. U periodu od prosinca 2017. pa do veljače 2020. tuženik nije tužiteljici priznavao staž osiguranja ostvaren kao poljoprivredno osiguranje, radi čega je tužiteljici isplaćivao plaću kao da je imala 34 godine staža, iako je imala 2 godine i 11 mjeseci više staža. Prema tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenja odredaba Kolektivnog ugovora poljoprivredni staž se uračunava i priznaje kod minulog rada. Zbog nepriznavanja poljoprivrednog staža tuženik je tužiteljici neosnovano umanjio iznose plaće, koju razliku tužiteljica potražuje ovom tužbom. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 23. studenoga 2023. tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 178,29 eura na ime razlike plaće sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama navelo kako pravo na uvećanje plaće s osnova ostvarenog poljoprivrednog staža radnik ostvaruje od trenutka kada je poslodavac imao saznanje o ostvarenom poljoprivrednom stažu, odnosno od trenutka kada je zaposlenik dostavio poslodavcu dokaz o ostvarenom poljoprivrednom stažu. Navedeno tumačenje ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora sukladno odredbi čl. 19 st. 6 Temeljnog kolektivnog ugovora. U utuženom razdoblju tužiteljica nije obavijestila tuženika o svom pravu iz poljoprivrednog staža, radi čega tuženik nije bio u obvezi tužiteljici isplaćivati plaću koja uzima u obzir i poljoprivredni staž. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u potvrdu HZMO-a (str. 5-7 spisa), u potvrdu HZMO-a (str. 8 spisa), u potvrde o mirovinskom osiguranju (str. 9-18 spisa), u isplatne liste (str. 19-47 spisa), u tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (str. 54-55 spisa), u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (str. 112-130 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 140-144 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Sukladno odredbi čl. 50. st. 2 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 128/2017., 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022, dalje u tekstu: TKU), koji je u primjeni od 1. prosinca 2017., osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

6. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) o stažu tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica u periodu od 4. veljače 1981. pa do 3. siječnja 1984. imala ostvaren staž kao član poljoprivrednog kućanstva.

7. Nadalje, iz potvrde HZMO-a od 18. veljače 2020. proizlazi da je tužiteljica ostvarila staž u poljoprivrednom osiguranju u periodu od 2 godine i 11 mjeseci. Navedeno također proizlazi iz potvrda i ostvarenom mirovinskom stažu koje prileže na str. 9-18 spisa).

8. Uvidom u isplatne liste za utuženo razdoblje je razvidno da je tuženik prilikom isplate plaće tužiteljice istu uvećao za 34 godine radnog staža (za 0,17%), u koji nije uračunat staž kojeg je tužiteljica ostvarila u poljoprivrednom osiguranju jer bi tada uvećanje iznosilo 0,18% (za 36 godina i 11 mjeseci staža).

9. Tuženik se tijekom postupka poziva na Tumačenje broj 284/20 Zajedničkog Povjerenstva za tumačenje TKU od 12. listopada 2020., a koje je doneseno u odnosu na odredbi čl. 50 TKU, prema kojem pravo na uvećanje plaće s osnova ostvarenog poljoprivrednog staža zaposlenik ostvaruje od trenutka kada je poslodavac imao saznanje o ostvarenom poljoprivrednom stažu, odnosno od trenutka kada je zaposlenik poslodavcu dostavio dokaz o ostvarenom poljoprivrednom stažu. Tuženik dalje navodi da budući da je tužiteljica tuženiku dokaz o ostvarenom stažu dostavila tek u veljači 2020., za razdoblje ranije od toga nije postojala obveza tuženika na isplatu uvećanja plaće koje je predmetom ove tužbe.

10. Tuženik se također poziva na odredbu čl. 19. st. 6 TKU prema kojoj tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.

11. Tužiteljica se u odnosu na navode tuženika očitovala na način da je iste osporila ističući da je tuženik kao poslodavac prema odredbi čl. 90 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR) dužan radniku isplatiti plaću koja je utvrđena propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu odnosno ugovorom o radu. Budući da se prema odredbi čl. 9. st. 3 na tužiteljicu uvijek primjenjuje najpovoljnije pravo, tužiteljica ima pravo na isplatu plaće sukladno odredbi čl. 50. st. 2 TKU, i to pravo ne može se uskratiti tužiteljici radi tumačenja koja je donijelo Zajedničko Povjerenstvo.

12. Sud je prihvatio argumentaciju tužiteljice te je utvrdio da je njezin zahtjev pravno osnovan, budući da tužiteljica prema odredbi čl. 50. st. 2 TKU ima pravo na uvećanje plaće sva sve godine svog radnog staža, pa tako i za onaj ostvaren u poljoprivrednom osiguranju, i to pravo ne može se uskratiti tužiteljici tumačenjem Zajedničkog povjerenstva, jer isto direktno proizlazi iz odredbe čl.50. st. 2 TKU i primjenjuje se na plaću tužiteljice sukladno odredbi čl. 90 st 1 ZR-a.

13. Još je važno istaknuti da se tumačenja Zajedničkog povjerenstva ne mogu primjenjivati retroaktivno, te stoga Tumačenje koje je Povjerenstvo donijelo 12. listopada 2020. ni u kojem slučaju nije primjenjivo na potraživanje tužiteljice, jer se isto odnosi na period do kraja siječnja 2020. (s dospijećem 15. veljače 2020.), a tumačenje se eventualno može primijeniti tek nakon 12. listopada 2020.

14. Visina potraživanja tužiteljice proizlazi iz izračuna financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da potraživanje tužiteljice pod pretpostavkom da je tuženik u obračun plaće uračunao i poljoprivredni staž od 2 godine i 11 mjeseci iznosi ukupno 178,29 eura. Stranke nisu prigovorile izračunu sudskog vještaka, te je stoga sud visinu potraživanja tužiteljice utvrdio na temelju izračuna sudskog vještaka.

15. Nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, budući da najstarije potraživanje tužiteljice dospijeva 16. siječnja 2018., a tužba je podnesena 10. prosinca 2020., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 139 ZR-a.

16. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29.s t. 2. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće potraživanja tužiteljice temelji se na odredbi čl. 92 st. 3 ZR-a.

17. Odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće budući da prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 - dalje: ZPD) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP- a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Budući da je zahtjev tužiteljice odbijen u neznatnom dijelu (samo dio koji se odnosi na zateznu kamatu), sud je odredio da cjelokupni trošak pada na teret tuženika. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

19. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 15. travnja 2021., 14. srpnja 2022., 23. studenoga 2023. i 20. prosinca 2023. iznos od 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 50,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 350,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 87,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46) te iznos od 291,99 eura na ime troška financijskog vještačenja, što sveukupno iznosi 729,49 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

20. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka koji se odnosi na trošak za sastav podnesaka od 10. siječnja 2021. i 7. rujna 2021., budući da navedeni podnesci ne prileže spisu. Također nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak podneska od 9. svibnja 2023., budući da tim podneskom tužiteljica obavještava sud o uplati predujma za financijsko vještačenje, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju te stoga trošak tog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice. Nadalje, nije osnovan trošak koji se odnosi na trošak žalbe i odgovora na žalbu, a sve s obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, odnosno trošak odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ove parnice.

21. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.