REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-802/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužiteljice CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasminki Trubelja, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (sada na adresi [adresa] – kod CS), radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Jasminku Trubelja, odvjetnicu i tuženice osobno, 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ČS iz [adresa] (sada na adresi [adresa] stanu CS), OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.030,66 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe, 12. rujna 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica stana u [adresa] koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa] te da je 15. lipnja 2020. s tuženicom zaključila Ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom s otkaznim rokom od mjesec dana. Nadalje navodi da je tijekom 2023. tuženica odbila bilo kakvu komunikaciju s tužiteljicom te joj je prestala dopuštati obilazak svoje nekretnine. Bez znanja i suglasnosti tužiteljice, tuženica je izmijenila bravu na ulaznim vratima u stan tako da tužiteljica niti na koji način više ne može utvrditi stanje vlastite nekretnine. Tužiteljica je stoga otkazala predmetni Ugovor o najmu stana zaključno s 20.12.2023. U tom smislu je punomoćnica tužiteljice 08.12.2023. odaslala tuženici dopis navodeći da će tužiteljica doći pred stan 20.12.2023. radi preuzimanja stana, međutim tog dana tuženica i dalje nije otvarala vrata te tako tužiteljica nije mogla po otkazu Ugovora preuzeti posjed svoje nekretnine.

1.1.Tužiteljica nadalje navodi da tuženica od 15. studenog 2023. ne plaća ugovorenu najamninu od 1.700,00 HRK (225,63 eura) što za mjesec studeni i mjesec prosinac 2023. ukupno iznosi 451,25 eura.

1.2. Osim toga, s obzirom da je tužiteljica tuženici otkazala ugovor o najmu s danom 20.12.2023., to je ista, u uvjerenju da će tuženica iseliti, oglašavala namjeru za iznajmljivanjem navedenog stana pa je već početkom siječnja 2024. imala ponudu potencijalnog najmoprimca za plaćanje mjesečne najamnine u iznosu od 300,00 eura. Da je tuženica iselila, tužiteljica bi za razdoblje od 01.01.2024. do 30.09.2024. ostvarila najamninu u iznosu od 2.700,00 eura.

1.3. Također, tužiteljica navodi da tuženica ne plaća režije za predmetni stan te je s danom 15.09.2024. dužna ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. iznos od 301,96 eura, HEP Toplinarstvu iznos od 226,42 eura, Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) iznos od 73,54 eura, a što sveukupno iznosi 601,92 eura.

1.3. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će se tuženici naložiti da plati tužiteljici ukupan iznos od 3.753,17 eura zajedno sa zateznom kamatama koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ista je učinila nespornim da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana i da su stranke 15. lipnja 2020. u pogledu istog stana sklopile ugovor o najmu. Istaknula je kako u navedenom stanu stanuje sa svojom maloljetnom kćeri, te osporila navode tužiteljice o izmjeni brave i prestanku dopuštanja obilazaka stana, navodeći kako je sve svoje obveze iz ugovornog odnosa uredno izvršavala. Navela je kako joj je tužiteljica odbijala dati suglasnost za prijavu prebivališta na adresi navedenog stana, da je nenajavljenim dolascima neprimjereno zadirala u privatnost tuženice, te da je ignorirala opetovane pozive za sanaciju oštećenja na zidu kupaonice zbog čega je bilo ugroženo zdravlje tuženice i njezinog djeteta, a čime je tužiteljica kršila odredbe Zakona o najmu stanova. Također je istaknula kako nikada nije zaprimila otkaz ugovora o najmu stana te je osporila da bi tužiteljica 20. prosinca 2023. pristupila na adresu stana. Smatra da su neistiniti navodi tužiteljice da je oglašavala predmetni stan za najam jer je stan potrebno adaptirati, isti nije pogodan za iznajmljivanje te ga je nemoguće iznajmiti. Osporava da ne bi plaćala najamninu i da postoje neplaćeni računi. Račune za pričuvu je tuženica platila do studenog 2023. Iz navedene pričuve je trebalo platiti sanaciju zida, što je tužiteljica grubo odbila. Tuženica smatra da se iznos najamnine ne treba niti naplatiti jer je tužiteljica svojim ponašanjem prekršila prava ljudi koji žive u tom stanu. Smatra da bi ugovor trebalo izmijeniti na način da se uopće ne naplaćuje najamnina ili da se smanji na 1/3 iznosa do trenutka adaptacije stana, nakon čega se može vratiti na prvobitno ugovorenu vrijednost. Ističe kako joj je Elektra po nalogu tužiteljica isključila struju, iako su računi bili plaćeni. Na ovaj način tužiteljica je zastrašivanjem htjela tuženicu i njezino dijete izbaciti van iz stana. Dodaje da je već 13 godina samohrana majka kojoj nije moguće financijski izdržati ovolike iznose računa koje postavljaju najmodavci uz povećanje svih ostalih cijena. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zk izvadak (str. 5 spisa), dopis od 8. prosinca 2023. (str. 6 spisa), ugovor o najmu od 15. lipnja 2020. (str. 7-10 spisa), naredbu o određivanju preuzete obveze VI. Policijske postoje od 6. studenoga 2024. (str. 28 spisa), fotografije (str. 29-34 spisa), spis ovog suda Ps-1/24 te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.

4. Postupajući sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice prema tuženici radi isplate iznosa od 451,25 eura po osnovi najamnine za studeni i prosinac 2023.; iznosa od 2.700,00 eura na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine te iznosa od 601,92 eura na ime neplaćenih režijskih troškova.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica stana na adresi [adresa]; da su stranke u odnosu na navedeni stan sklopile ugovor o najmu 15. lipnja 2020. te da tuženica i nadalje stanuje u navedenom stanu.

7. Uvidom u predmetni Ugovor o najmu stana utvrđeno je da je isti sklopljen između parničnih stranaka 15. lipnja 2020. na neodređeno vrijeme s otkaznim rokom od mjesec dana od dana predaje otkaza drugoj ugovornoj strani. Najamnina je ugovorena u iznosu od 1.700,00 kn te se plaća najkasnije do 15.og u mjesecu.

8. Uvidom u dopis od 8. prosinca 2023. utvrđeno je da je isti dopis punomoćnica tužiteljice uputila tuženici te ju podsjeća da otkazni rok za najam stana ističe 20. prosinca 2023. Stoga poziva tuženicu da stan oslobodi od osoba i stvari jer će tužiteljica doći u stan radi preuzimanja posjeda tog dana u 12,00 sati.

9. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ps-1/24 utvrđeno je da je tužiteljica, kao najmodavac, 17. studenog 2023. sastavila dopis upućen tuženici kao najmoprimcu kojim ju obavještava da raskida ugovor o najmu, moli tuženicu da joj plati najamninu koju je trebala platiti 15. studenog te moli tuženicu da iseli iz stana najkasnije do 17. prosinca.

10. Uvidom u poruke koje su stranke razmjenjivale putem WhatsApp aplikacije utvrđeno je da je 17. studenog 2023. tuženica poslala tužiteljici poruku u kojoj između ostalog navodi da od sada nadalje više neće plaćati najamninu; da joj je tužiteljica prvotno dala rok od 30 dana da iseli, a onda se s njom dogovorila do veljače iduće godine; da će tako i biti i da tuženica iz stana izlazi najkasnije do tada, nada se i prije.

11. Iz iskaza tužiteljice CS proizlazi da je sklopila ugovor o najmu predmetnog stana s tuženicom u svibnju ili lipnju 2022. Tada je bio dogovor da ona plaća najamninu 1.700,00 kn, odnosno sada 250,00 eura i sve račune. Pri tome napominje da je pričuva tada bila uračunata u račune Zagrebačkog holdinga te je dogovoreno da tuženica plaća i pričuvu, a zbog toga je najamnina bila niža. 20. prosinca 2024. je došlo do raskida ugovora, a sve nakon što je tuženica prestala plaćati i račune i najamninu te je promijenila bravu i prestala je puštati u stan. Ona je tada podigla tužbu za iseljenje i sud je donio prvostupanjsku presudu, ali je spis povodom žalbe na Županijskom sudu. Dogodilo se to da je u stanu iznad njenog curila voda, zbog čega se njen stan navlažio i bilo je dosta gljivica te je došao majstor i rekao da sve treba renovirati. Obzirom da je iskočila struja, pozvala je električara, ali tuženica nije dopustila da uđe u stan. Zbog toga je angažirala odvjetnike i oni su preuzeli postupak vezano za otkaz ugovora o najmu. Kad su oni došli u prosincu 2024., tuženica nije htjela otvoriti vrata. Tužiteljica s tuženicom ima komunikaciju preko whatsappa. U pravilu joj postavlja pitanje kada odlazi iz stana ili je li još uvijek u stanu, jer ne očekuje da će pristojno otići. U međuvremenu su je ovršili iz Zagrebačkog holdinga za neplaćene račune, tako da sada plaća sve osim struje. Njen stan je uništen što tuženica priznaje u porukama. Tuženica živi u tom stanu već dvije godine besplatno, ne plaća niti najam niti režije. Tužiteljici se javilo već nekih šest ljudi koji bi htjeli iznajmiti taj stan, čak je i električar rekao da bi ga iznajmio za djecu koja će doći studirati u Zagreb. Na poseban upit punomoćnice tužiteljica odgovara da je malo pod stresom zbog davanja iskaza, pa možda nije točno navela godine kad je ugovor sklopljen, odnosno otkazan, ali svakako zna da je otkazan prije dvije godine, obzirom da je i u iskazu navela kako tuženica već dvije godine besplatno živi u njenom stanu.

12. Iz iskaza tuženice ČS proizlazi da je predmetni ugovor o najmu sklopljen, koliko se sjeća, u lipnju 2020. i to bez javnog bilježnika. Ona u tom stanu živi od tada i u početku je sve bilo uredno plaćeno te je imala korektne odnose s tužiteljicom, iako joj je tužiteljica povremeno znala zvoniti što smatra da nije ovlaštena. Prije nekih dvije godine u rujnu dogodila se situacija s kanalizacijom u kupaonici kada je predstavnik stanara otvorio rupu i držao otvorenu tri tjedna što je bila grozna situacija u kojoj je živjela i zbog čega je zvala i policiju. Tuženica je tu rupu sama zatvorila s pur pjenom. Tada su živjeli u otrovnim parama zbog čega je ona imala zdravstvenih problema. Tužiteljica joj je drugi dan rekla da iseli u roku od 15 dana, nakon što se sukobila s predstavnikom stanara. Tužiteljica je tada rekla da želi izvršiti neke preinake na stanu i da se tuženica kasnije može vratiti i plaćati najamninu 500,00 eura. Od tada tuženica ne plaća najam stana. Tuženica je plaćala pričuvu tri godine te je odlučila da neće plaćati najamninu jer je smatrala da bi se kvarovi trebali popraviti iz te pričuve. Struja joj je bila isključena, iako je bila plaćena. Smatra da raskid ugovora nije bio utemeljen, jer otkaz ugovora nije primila. Vezano za dopis punomoćnice tužiteljice od 8. prosinca 2023., navodi da 20. prosinca 2023. nitko nije došao, ona je bila u stanu i nije nikoga čula, uostalom nije joj niti jasno kakav je to način da uopće odvjetnica tužiteljice i dolazi. Jasno joj je da nije u redu da živi besplatno, ali ne želi plaćati najam za stan, odnosno pristala bih platiti 1/3 najma za stan u razdoblju od kada se sve opisano dogodilo i to stoga što je živjela u nehumanim uvjetima. Osim toga, spremna je, ako je potrebno, sudjelovati i u troškovima popravka stana, što bi tužiteljici mogla nadoknaditi u ratama. Na kraju navodi da je namjeravala izaći iz ovog stana, međutim, nije imala financijskih mogućnosti. Naime, sama uzdržava dijete i još uvijek nije određen iznos alimentacije, a u postupku koji se iz tog razloga vodi određeno je financijsko vještačenje koje je također trebala podmiriti. Stoga, nije u mogućnosti plaćati negdje drugdje najamninu od najmanje 500,00 eura mjesečno.

13. U članku 563. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano je da je najmoprimac dužan plaćati najamninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovorne ili zakonske odredbe na način kako je uobičajeno u mjestu predaje stvari najmoprimcu.

14. Na temelju provedenog postupka utvrđeno je kako su stranke ugovorile najamninu u visini od 1.700,00 kn mjesečno, koja se plaća najkasnije do 15.-og u mjesecu (članak III. Ugovora). Iz iskaza tuženice proizlazi da ona ne plaća najamninu za predmetni stan nakon događaja iz rujna prije dvije godine (2023.), kad je predstavnik stanara otvorio rupu u kupaonici, a drugi dan joj je tužiteljica rekla da odseli u roku od 15 dana. Slijedom navedenog, obzirom da tuženica nije tužiteljici platila najamninu u utuženom razdoblju za studeni i prosinac 2023. niti je navedeno tvrdila odnosno dokazivala tijekom postupka, to je zahtjev tužiteljice u navedenom dijelu osnovan te joj je tuženica primjenom članka 563. stavak 1. ZOO i članka 3. predmetnog Ugovora o najmu dužna isplatiti najamninu u zatraženom iznosu od 451,25 eura.

14.1. Kako je tuženica u zakašnjenju svoje obveze, to duguje i zatezne kamate koje je tužiteljica zatražila od podnošenja tužbe do isplate, time da je stopa zateznih kamata određena prema članku 29. stavak 1. ZOO.

15. Nadalje, vezano za zahtjev tužiteljice za naknadu za korištenje predmetne nekretnine, u članku 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje ZV) propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja pa i one koje bi stvar dala ih nije zanemario.

16. U odnosu na navode tuženice koja ističe da joj nikada nije uručen otkaz predmetnog Ugovora o najmu, prije svega valja napomenuti kako uvidom u spis poslovni broj Ps-1/24 nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je tužiteljica doista svoj dopis od 17. studenog 2023. (u kojem navodi da raskida ugovor o najmu) uručila tuženici sukladno odredbama članka XIII. Ugovora o najmu. To stoga što iz stranice Hrvatske pošte koja je priložena uz navedeni dopis, na temelju sadržaja navedene isprave nije moguće utvrditi na koju se točno pošiljku odnose navedeni podaci, kao niti da je označena pošiljka uručena upravo tuženici.

17. Međutim, na temelju sadržaja svih drugih dokaza utvrđeno je kako je sporni Ugovor o najmu doista bio otkazan od strane tužiteljice te da je o tome tuženica imala saznanja i obvezala se iseliti iz predmetnog stana.

18. Naime, iz WhatsApp poruka koje su razmjenjivale stranke (utvrđene uvidom u spis poslovni broj Ps-1/24) proizlazi da je tuženica tužiteljici još u poruci poslanoj 17. studenog 2023. predbacila okolnost da ju je tužiteljica odlučila izbaciti iz stana pod krinkom uređenja stana i dala rok za iseljenje od 30 dana te istaknula kako namjerava izaći iz stana najkasnije do kraja veljače iduće godine.

19. Također valja napomenuti kako je tuženica u svojem odgovoru na tužbu priznala da je zaprimila dopis punomoćnice tužiteljice od 8. prosinca 2023., u kojem se izričito ukazuje na otkazni rok za korištenje predmetnog stana, te tuženicu poziva na ispražnjenje stana i pripremu za primopredaju tužiteljici. Pritom valja napomenuti kako navodi tuženice kojima je ukazala da joj sadržaj navedenog dopisa nije bio jasan "budući da ugovor prethodno nije bio raskinut" nisu prihvaćeni kao uvjerljivi ni vjerodostojni, budući da je sama tuženica istaknula kako ju je tužiteljica prethodno pozvala na iseljenje, s čime se tuženica suglasila, uz uvjet da se rok za iseljenje produži do veljače 2024. ukoliko ne uspije prije toga pronaći drugi smještaj.

20. Slijedom navedenog, utvrđeno je kako je do otkaza predmetnog Ugovora o najmu došlo 17. studenog 2023., jer je označenog datuma tuženica tužiteljici najavila kako će prestati plaćati najamninu, te da će stan napustiti najkasnije do veljače iduće godine, dok je tužiteljica istog dana (17. studenog 2023.) sastavila tekst otkaza istog Ugovora o najmu koji je naknadno tuženici poslala poštom. Nadalje, iako na temelju izvedenih dokaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi kada je pisani otkaz uručen tuženici u smislu članka XIV. Ugovora o najmu, s obzirom da se sama tuženica obvezala napustiti predmetni stan do kraja veljače 2024., utvrđeno je kako je najkasnije od 1. ožujka 2024. tuženica nepoštena posjednica (odnosno od tada više nije imala nikakvo pravo na posjed predmetnog stana).

21. Stoga je od tada tuženica dužna tužiteljici naknaditi koristi koje je stekla korištenjem predmetnog stana u smislu članka 165. stavak. 1. ZOO.

22. Što se pak tiče visine naknade, tuženica je osporavala tvrdnje tužiteljice da bi ista, od siječnja 2024. oglašavala predmetni stan za najam te da je imala ponudu za mjesečnu najamninu u visini od 300,00 eura. U tom smislu tužiteljica nije dostavila nikakav dokaz niti je predložila eventualno izvođenje dokaza vještačenjem da bi se utvrdio iznos naknade u zatraženoj visini. Međutim, nesporno je tuženica od predmetne nekretnine stekla koristi bar za iznos najamnine koju bi inače trebala plaćati tužiteljici ( u mjesečnom iznosu od 225,63 eura, ranije 1.700,00 kn), čime takva korist koju je imala od korištenja stana predstavlja iznos koji je u smislu odredbe članka 165. stavak 1. ZV dužna platiti tužiteljici (tako i Vrhovni sud RH u odluci Revx- 942/14). Slijedom navedenog tuženici je naloženo platiti tužiteljici iznos od 225,63 eura i to za razdoblje od ožujka 2024. do rujna 2024., ukupno 1.579,41 euro. Na navedeni iznos tužiteljici pripadaju i kamate koje je potraživala od podnošenja tužbe 12. rujna 2024. do isplate, sve u smislu članka 29. stavak 1. ZOO.

23. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu režijskih troškova, članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ZOO propisuje - kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

24. Tužiteljica je u tužbi navela kako je tužena zaključno s 15. rujna 2024. dužna Zagrebačkom holdingu d.o.o. 301,96 eura, HEP Toplinarstvu iznos od 226,42 eura te Hrvatskoj elektroprivredi iznos od 73,54 eura. Tuženica je odgovoru na tužbu osporila da računi za režije nisu plaćeni.

25. Tužiteljica je tijekom postupka u svom iskazu navela kako su je ovršili iz Zagrebačkog holdinga te da plaća sve račune za predmetni stan, osim struje. Daljnje dokaze u tom smislu tužiteljica nije dostavila niti predložila.

26. Na temelju opisanog, sud nije mogao utvrditi o kojim računima se točno radi, koji je iznos navedenih računa i je li te račune tužiteljica zaista platila. Naime, u situaciji kad je tuženica osporavala tvrdnje tužiteljice o neplaćanju režijskih troškova, na tužiteljici je teret dokaza da dostavi potvrde o uplatama računa za koje tvrdi da ih je platila. Osobito stoga što u svom iskazu tužiteljica izričito navodi da ne plaća struju, a tužbom potražuje, između ostalog, i iznos od 73,54 eura na ime duga za Hrvatsku elektroprivredu. Zbog svega, sud nije mogao utvrditi o kojim se točno režijskim troškovima radi, kao niti njihovu visinu, a osobito ne činjenicu da je takve troškove tužiteljica zaista platila, zbog čega nije bilo uvjeta za primjenu članka 1111. stavak 1. ZOO te je zahtjev tužiteljice u navedenom dijelu odbijen kao neosnovan.

27. Slijedom svega navedenog tuženici je naloženo da tužiteljici ukupno isplati iznos od 2.030,66 eura, što predstavlja zbroj 451,25 eura na ime neplaćene najamnine i 1.579,41 euro na ime koristi ostvarenih korištenjem nekretnine. Zbog ranije navedenih razloga, zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu je odbijen kao neosnovan.

28. Pod točkom II. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka, s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP propisano da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova. S obzirom da su u ovome postupku stranke uspjele u približno jednakom omjeru, to je odlučeno da svaka od njih snosi svoje troškove postupka.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Sudac:

Marina Nikolić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženici