REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3986/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-18/2025-5 od 13. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1768/2022-46 od 4. prosinca 2024., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povrede temeljnih prava prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-18/2025-5 od 13. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1768/2022-46 od 4. prosinca 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Moraju li u odluci o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, u smislu čl. 127 Zakona o radu, biti radnici kojima će prestati ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njihovim radom navedeni imenom i prezimenom, moraju li biti navedena njihova zvanja, broj radnika po navedenim zvanjima, te radnici koji će na tim radnim mjestima ostati na radu i zašto?
2) Može li se smatrati da su poslovi koje je radnik prestao obavljati prestali postojati ukoliko obavljanje tih istih poslova obavlja drugi radnik?
3) Ukoliko poslovi na kojima je radnik radio nisu prestali postojati, mora li poslodavac utvrditi tko čini usporednu skupinu radnika koji obavljaju iste poslove i među njima izvršiti usporedbu, te mora li to biti vidljivo iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ili iz akta o rješavanju kolektivnog viška radnika?“,
pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav).
2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.
3. Polazeći od čl. 385.a ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužiteljica u bitnom polazi od vlastite ocjene provedenih dokaza zanemarujući činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova i pravnu ocjenu prema kojoj je pravilo proveden postupak savjetovanja sa sindikatima, te je tužiteljica odbila sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto. Nadalje, ocijenjeno je da je poslodavac imao autonomno pravo organizirati organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima u kojim okolnostima je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je prethodno bila zaposlena tužiteljica.
3.2. Suprotno navodima tužiteljice odluke na koje se kao razloge važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odnose se na podudarne pravne situacije.
3.3. Pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka u skladu je s pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev-617/2024-4 od 21. svibnja 2024., Rev-90/2021-3 od 13. travnja 2021.).
4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
5. 5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tužiteljice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Pobijanom odlukom sud je prilikom odlučivanja o žalbi tužiteljice odgovorio na žalbene navode kojima je osporavala ocjenu suda prvog stupnja da je savjetovanje sa sindikatima pravilno provedeno (točkom 18. pobijane odluke).
5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imao pravično suđenje.
6. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava odbačen te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
7. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.
7.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.
7.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155 st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženika za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
