REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3816/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GČ iz [adresa], RČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleša, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Zagrebački Holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R- 43/2025-2 od 21. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1776/2022-17 od 24. ožujka 2025., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-43/2025-2 od 21. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1776/2022-17 od 24. ožujka 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) postoji li opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavka 1. Zakona o radu, ako se usprkos novoj reorganizaciji rada kod poslodavca nastave obavljati isti poslovi u okviru istog radnog mjesta kojemu je promijenjen samo naziv, odnosno kada se novom reorganizacijom samo formalno izvrši podjela radnih mjesta u drugim sastavnicama poslodavca, koje se samo drugačije zovu, bez da se radi o obavljanju bitno drugačijih poslova u okviru istog radnog mjesta?
2) je li poslodavac ovlašten donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu ukoliko nisu sklopljeni dodaci Kolektivnom ugovoru, koji će sadržavati grupe složenosti s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta, te dodatke za otežane uvjete rada, pod uvjetom da je Kolektivnim ugovorom izričito propisano da će se do sklapanja dodatka Kolektivnom ugovoru primjenjivati one grupe složenosti poslova s radnim mjestima, potom pojedinačni koeficijenti složnosti poslova za ta radna mjesta, kao i dodaci za otežane uvjete rada?
3) je li poslodavac ovlašten donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu ukoliko je prethodno ugovorom o radu između radnika i poslodavca ugovoreno da će poslodavac će radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, bez ponude sklapanja ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima?“,
pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav).
2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.
3. Polazeći od čl. 385.a ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužitelj u bitnom polazi od vlastite ocjene provedenih dokaza zanemarujući činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova i pravnu ocjenu prema kojoj je pravilo proveden postupak savjetovanja sa sindikatima, te je tužiteljica odbila sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto. Nadalje, ocijenjeno je da je poslodavac imao autonomno pravo organizirati organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima u kojim okolnostima je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je prethodno bio zaposlen tužitelj, dok se drugo postavljeno pravno pitanje odnosi na navode koje tužitelj tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije isticao, a na koju okolnost je ukazano pobijanom odlukom (točka 19. obrazloženja).
3.2. Suprotno navodima tužitelja odluke na koje se kao razloge važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odnose se na podudarne pravne situacije.
3.3. Pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka u skladu je sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev-617/2024-4 od 21. svibnja 2024., Rev-90/2021-3 od 13. travnja 2021.).
4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Pobijanom odlukom sud je prilikom odlučivanja o žalbi odgovorio na žalbene navode kojima je osporavao ocjenu suda prvog stupnja.
5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
6. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava odbačen te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
7. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.
7.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.
7.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155 st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženika za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
