Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž - 828/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice GH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Alen Kalčić i Neven Švić, odvjetnici u Poreču, Partizanska 13, protiv tuženika BH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, Franine i Jurine 7, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj: P-245/2022-8 od 20. srpnja 2022. u sjednici održanoj 24. rujna 2025,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice, te se ukida presuda Općinskog suda u Pazinu broj: P- 245/2022-8 od 20. srpnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu broj: P-245/2022-8 od 20. srpnja 2022. suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica 32/140 dijela k. č. [katastarska čestica] zgr., kuća, štala i dvorište, ukupne površine 520 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se tužiteljica ovlašćuje da u zemljišnoj knjizi, po pravomoćnosti ove presude, izvrši upis prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u svoju korist, a tuženik je dužan trpjeti takav upis.“

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva 32/140 dijela k. č. [katastarska čestica] zgr., kuća, štala i dvorište, ukupne površine 520 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se tužiteljica ovlašćuje da u zemljišnoj knjizi, po pravomoćnosti ove presude, izvrši upis prava vlasništva u svoju korist, a tuženik je dužan trpjeti takav upis. “

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od

6.250,00 kuna/829,52 eura1 (šesttisućadvjestopedeset kuna/osamstodvadesetdevet eura i pedesetdva centa) u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka."

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. stavak 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11. pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u cijelosti. Tužiteljica predlaže da se usvoji njezina žalba te da se prvostupanjska presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a da se tuženika obveže na plaćanje troškova postupka, ili da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi njeno pravo suvlasništva na 32/140 dijela k. č. [katastarska čestica] zgr., kuća, štala i dvorište, ukupne površine 520 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i trpljenje tuženika upisa tog njenog prava suvlasništva u njenu korist. Tužiteljica tvrdi da joj ima pripasti u samovlasništvo stan u zapadnom dijelu prizemlja kuće koja je sagrađena na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i koji stan se sastoji od kuhinje sa blagovaonom, sobe i kupatila, ukupne neto površine cca 32 m2, na adresi [adresa], te da joj pripada pravo uporabe jednog parkirnog mjesta koje se nalazi sa zapadne strane kuće tj. u dvorištu do stana koji joj ima pripasti u vlasništvo, a na temelju g "Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa" od 15. lipnja 2012. i na kome su ovjereni potpisi stranaka od strane javnog bilježnika kojim je regulirano pitanje izvanbračne stečevine između parničnih stranaka koji su živjeli u izvanbračnoj zajednici. Tužiteljica navodi da cijela zgrada ima površinu od 140 m2, a taj stan 32 m2, pa da taj stan predstavlja idealni dio od 32/140 cijele nekretnine, koja se sastoji od kuće, štale i dvorišta ukupne površine 520 m2. Podredno tužiteljica postavlja kao eventualni tužbeni zahtjev "da je tužiteljica stekla pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva 32/140 dijela k. č. [katastarska čestica] zgr., kuća, štala i dvorište, ukupne površine 520 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ", te upis prava suvlasništva na toj nekretnini u zemljišnu knjigu po osnovu imovine stečene za vrijeme izvanbračne zajednice s tuženikom, po istom pravnom osnovu.

6. U prvostupanjskom postupku bilo je nesporno da su parnične stranke potpisale Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa dana 15. lipnja 2012. kojim su regulirali pitanje izvanbračne stečevine, a sporno je može li tužiteljica na temelju tog ugovora stjecati pravo suvlasništva , odnosno pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva na cijeloj nekretnini, budući joj je razvrgnućem suvlasništva pripao točno određeni fizički dio zgrade – vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižen tuženik, te da je ta nekretnina označena kao kuća, štala i dvorište ukupne površine 520 m2,

- da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, te da su navedenim ugovorom utvrdili način podjele imovine stečene tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice. Tim ugovorom utvrdili su da tužiteljici pripada u samovlasništvo stan u zapadnom dijelu prizemlja kuće koja je sagrađena na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i koji stan se sastoji od kuhinje s blagovaonom, sobe i kupatila, ukupne neto površine cca 32 m2, na adresi [adresa], te da joj pripada pravo uporabe jednog parkirnog mjesta koje se nalazi sa zapadne strane kuće tj. u dvorištu do stana koji joj ima pripasti u vlasništvo, a da sva ostala imovina pripada u samovlasništvo tuženika,

- da su tim ugovorom utvrdili da će angažirati geodeta koji će utvrditi da li se na predmetnoj nekretnini nalaze i druge zgrade i po potrebi utvrditi zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade (kuće) i kuću izdvojiti u posebnu katastarsku česticu, a nakon toga provesti etažiranje na način da će stan koji tim ugovorom ima pripasti tužiteljici izdvojiti kao posebnu samostalnu uporabnu cjelinu,

- da se tuženik obvezao potpisati sve potrebne isprave kako bi se mogli izvršiti svi ti poslovi i kako bi se u konačnici u zemljišnu knjigu upisao stan koji ima pripasti tužiteljici kao posebna samostalna uporabna cjelina,

- da se tuženik obvezao tim ugovorom, nakon što se u zemljišnim knjigama navedeni stan upiše kao posebna samostalna uporabna cjelina, potpisati aneks Ugovora kako bi se tužiteljica mogla upisati kao vlasnica tog stana,

- da je u tom ugovoru navedeno da tuženik potpisom tog ugovora tužiteljicu smatra vlasnicom navedenog stana, kao i da se tužiteljica već nalazi u posjedu stana,

- da su potpisi stranaka na navedenom ugovoru ovjereni kod javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša pod brojem OV-1713/2012, dana 15. lipnja 2012.,

- da iz poreznog rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pazin klasa: UP/I-410-20/2012-001/00419, ur. br.: 513-007-18- 03/2012-003 proizlazi da je tužiteljici na temelju predmetnog ugovora utvrđena porezna obveza u iznosu 8.494,40 kuna, a da je predmet oporezivanja bio predmetni stan.

8. Na temelju predmetnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da s obzirom na to da tužiteljica tužbene zahtjeve temelji na činjenici da je stekla vlasništvo navedenog stana, odnosno točno određenog dijela nekretnine, da ona ne može istovremeno biti (su)vlasnica idealnog dijela cijele nekretnine, jer svaki suvlasnik ima pravo izvršavati sve vlasničke ovlasti glede cijele nekretnine. S obzirom na to da tužiteljica tužbene zahtjeve temelji na činjenici da je stekla vlasništvo navedenog stana, odnosno točno određenog dijela nekretnine, prvostupanjski sud smatra da tada ona ne može istovremeno biti (su)vlasnica idealnog dijela cijele nekretnine. Svoj stav i pobijanu odluku prvostupanjski sud temelji na odredbama čl. 36. stavak 1 i čl. 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) koje reguliraju suvlasništvo.

9. Ispitujući presudu na temelju odredbe čl. 365. stavak 2 ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2, točke 2, 4, 8, 9, 13 i 14 na koje pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 356 ZPP-a) uslijed kojeg pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a na što i tužiteljica konkretno ukazuje u žalbi.

10. Osnovan je žalbeni navod tužiteljice da joj time što joj pripada u vlasništvo stan da je samim time i suvlasnica cijele nekretnine, te da je svaki samovlasnik posebnog dijela nekretnine ujedno i suvlasnik cijele nekretnine u omjeru, te da ona nema druge mogućnosti pravne zaštite nego ustati s ovakvom tužbom.

11. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj: Rev-920/2021-3 od 12. srpnja 2023. godine (kojim je reafirmirano i ranije pravno shvaćanje istog suda u odluci broj Rev-2234/15-2 od 6. lipnja 2018.):

"Za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva na određenom dijelu nekretnine koja nije etažirana, u okolnostima kada se tužbenim zahtjevom traži samo utvrđenje prava vlasništva bez zahtjeva za upis toga prava u zemljišnim knjigama, nije nužno da tužitelj tužbenim zahtjevom traži uspostavu prava vlasništva tog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) u smislu čl. 53. te 71. – 78 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14 i 81/15). Naime, tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom prvenstveno od suda traži pravnu zaštitu u smislu utvrđenja njenog doprinosa u stjecanju imovine za vrijeme trajanja braka – izgradnje stana koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, … Kako tužiteljica nije suvlasnica te nekretnine, nije u mogućnosti podnijeti zahtjev za uspostavom vlasništva posebnog dijela nekretnine u smislu čl. 71 ZVDSP. Stoga ovim pravnim putem ostvaruje preduvjet za podnošenje takvog zahtjeva, naravno kada se ispune pretpostavke iz čl. 73. stavak 3 ZVDSP, koji zahtjev nadležnom tijelu upravne vlasti također ne može uputiti sve dok ne postoji utvrđenje da na toj nekretnini ima vlasnička prava." Također Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju te odluke smatra da za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na određenom dijelu nekretnine koja nije etažirana, u okolnostima kada se tužbenim zahtjevom traži samo utvrđenje prava vlasništva bez zahtjeva za upis toga prava u zemljišnim knjigama, nije nužno da tužitelj tužbenim zahtjevom traži uspostavu prava vlasništva tog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) u smislu čl. 53. te 71. – 78. ZVDSP.

12. Člankom 249, stavak 1 i 2 Obiteljskog zakona (NN 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13. i 5/15.; u daljem tekstu OBZ/03) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme sačinjavanja Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa između parničnih stranaka od 15. lipnja 2012., propisano je:

"Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

Nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine."

12.1 Člankom 255. stavak 1 i 3 OBZ/03 propisano je:

"I. Bračnim se ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj i budućoj imovini.

III. Bračni ugovor se sklapa u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

12.2 Člankom 258 OBZ/03 propisano je da izvanbračna zajednica žene i muškarca stvara imovinsko pravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova (čl. 248 do 254 OBZ/03).

13. Člankom 36. stavak 4 i 6 Obiteljskog zakona (NN103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, 156/23; u daljem tekstu OBZ/15) koji je sada na pravnoj snazi je propisano:

"Uknjižba prava vlasništva na bračnoj stečevini koja je u naravi nekretnina može se provesti i na temelju prijedloga obaju bračnih drugova koji sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu kojom jedan bračni drug pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga u jednakim dijelovima ili drukčije ako su tako ugovorili.

Na ispravi koja sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu iz stavka 4. ovoga članka mora potpis bračnog druga koji pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga biti ovjeren kod javnog bilježnika."

14. Stoga ovaj sud smatra da je tužiteljica temeljem samog zakona postala suvlasnica zajedno s tuženikom imovine koju su zajedno stekli radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice (čl. 249. OBZ/03), a koju su kao takvu utvrdili i podijelili Ugovorom o reguliranju međusobnih odnosa između parničnih stranaka od 15. lipnja 2012. (čl. 249. stavak 2 u vezi s čl. 258 OBZ/03) i to na način da tužiteljici pripadne u "samovlasništvo stan u zapadnom dijelu prizemlja kuće koja je sagrađena na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i koji stan se sastoji od kuhinje s blagovaonom, sobe i kupatila, ukupne neto površine cca 32 m2, na adresi [adresa], te da joj pripada pravo uporabe jednog parkirnog mjesta koje se nalazi sa zapadne strane kuće tj. u dvorištu do stana koji joj ima pripasti u vlasništvo", dok je sva ostala imovina pripala u samovlasništvo tuženika. Time su oni razvrgnuli svoje suvlasništvo temeljem čl. 53 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12; u daljem tekstu ZVDSP), koji je zakon bio na pravnoj snazi u vrijeme zaključivanja tog ugovora), uspostavom vlasništva na posebnom dijelu nekretnine, za koju se etažiranje tek treba provesti.

15. Stoga je u konkretnom slučaju u kome tužiteljica nije upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnica, način da ona ostvari mogućnost etažiranja njenog posebnog dijela nekretnine koji joj je suglasnošću (Ugovorom) izvanbračnih drugova (parničnih stranaka) pripao upravo na ime njezinog prava suvlasništva u toj izvanbračnoj imovini, utvrđenje veličine njezinog suvlasničkog dijela u toj imovini, a potom i uknjižba. Člankom 71. stavak 1 ZVDSP-a, propisano je da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja na određenom, dakle već postojećem suvlasničkom dijelu nekretnine, dok se prema članku 72. stavak 1 ZVDSP-a vlasništvo određenog posebnog dijela uspostavlja upisom u zemljišne knjige kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom, što znači da uspostavom i uknjižbom vlasništva posebnog dijela suvlasništvo ne prestaje. To znači da takav suvlasnik, može ostvarivati svoja suvlasnička prava na cijeloj zgradi jer su njegova suvlasnička prava ograničena uspostavom vlasništva na posebnom dijelu nekretnine, ali može ih ostvarivati isključivo na svom posebnom dijelu i na zajedničkim dijelovima nekretnine zajedno s preostalim suvlasnikom.

16. Postojanje vlasništva tužiteljice na posebnom dijelu nekretnine očito nije sporno jer tuženik ne osporava zaključeni Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa od 15. lipnja 2012., pa tužiteljica veličinu svog odgovarajućeg suvlasničkog dijela može utvrđivati u ovom parničnom postupku jer je to očito sporno.

17. Stoga prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije utvrdio potpuno činjenično stanje, niti je izveo sve predložene dokaze, pa je ovaj sud temeljem čl. 370. stavak 1 ZPP-a prihvatio žalbu tužiteljice i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pa je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ukloniti navedene nedostatke, a obzirom na prirodu spora, pokušati će između stranaka postići mirno rješenje, primjenjujući načelo otvorenog pravosuđenja.

19. Ovaj sud je temeljem čl. 166. stavak 3 ZPP-a odlučio da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci s obzirom da je ukinuo pobijanu odluku i vratio predmet na ponovno suđenje, te je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

Dubrovnik, 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić