Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-334/2020-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja 1. VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 27. lipnja 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ 1. Nalaže se tuženiku da isplati 1. tužitelju iznos od 1.592,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. nadalje prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana podnošenja ove tužbe do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da isplati 2. tužiteljici iznos od 1.592,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. nadalje prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana podnošenja ove tužbe do isplate, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi parnični trošak tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelji su 24. rujna 2020. podnijeli tužbu navodeći kako je tuženik 9. prosinca 2015. u Rijeci prilikom telefonskog obraćanja VN, izrijekom iskazao prvotužitelju kako se njegova supruga ŠN „jebe“ s NN, čime je prvotužitelju povrijedio pravo osobnosti na ugled i čast držeći da prvotužitelj živi i u braku je s nemoralnom osobom, a čime je prvotužitelja uvrijedio, a navedeno je postalo znano i drugim osobama budući da se za navedeni događaj pročulo. Na isti način, navedenom izmišljenom i nevjerodostojnom tvrdnjom tuženik je oklevetao drugotužiteljicu te joj povrijedio pravo osobnosti na ugled i čast na način da je stvorio osjećaj postiđenosti pred suprugom, prvotužiteljem, ali i pred drugim ljudima jer se navedeno pročulo. Zbog navedenog ponašanja tuženik je proglašen krivim i kažnjen pravomoćnom presudom naslovnoga suda, posl. br. K – 122/16, od 21. svibnja 2019. potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Kž- 278/2020, od 13. kolovoza 2020., za počinjenje kaznenih djela protiv ugleda i časti uvredom i klevetom. Budući da je tužitelju tuženikovim ponašanjem prouzročena neimovinska šteta predlažu usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 12.000,00 HRK ponaosob sa zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu.

3. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Rijeci posl.br. K-122/2016, saslušan je prvotužitelj (list 82-83 spisa), drugotužiteljica (list 83 spisa), te su saslušani svjedoci TN (list 102-103 spisa) i NN (list 109-110 spisa).

4. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U ovom postupku sporan je sadržaj telefonskog razgovora vođenog između prvotužitelja i tuženika, kao što je sporan osnov postavljenog tužbenog zahtjeva.

6. Saslušan je prvotužitelj VN koji u svome iskazu u bitnom navodi kako se jako dobro sjeća tog telefonskog razgovora između njega i tuženika. Misli da se dogodio negdje 2018. godine, a radilo se o situaciji da su on i tuženik radili skupa u firmi, a tuženik ga je toga dana nazvao telefonski i pitao gdje je, što radi, a zatim mu je rekao kako mu mora nešto reći, no kako to ne želi govoriti preko telefona. Na to mu je rekao da neka mu kaže što ima za reći, a zatim mu je rekao kako NN jebe njegovu ženu, na što mu je odgovorio što priča, a tuženik mu je rekao da je to njemu rekao V koji je njegov zet, a koji je radio kao poslovođa u toj firmi. Zatim je nazvao NN, na što mu je on rekao kako on nema ništa, odnosno nikakve veze sa njegovom ženom. Nakon otprilike sat vremena nazvala ga je Esminova žena i rekla da SN laže, a poslije ga je nazvao i V i rekao mu kako on nema nikakve veze sa time. Napominje kako je i Esminova žena nazvala njegovu suprugu te je htjela doći do njih kako bi ona sama vidjela da je SN njega zvao. Kada mu je tuženik to rekao preko telefona, bio je bijesan ko pas, bio je maksimalno ponižen i povrijeđen. Ni dan danas nije bolje i dalje se osjeća poniženo. Ispravlja svoj raniji navod da se telefonski razgovor dogodio 2018. godine, već se radilo o periodu puno prije toga, no ne može se točno izjasniti kad, no misli da je bilo negdje 2014. Svojoj supruzi to je sve rekao slijedeći dan poslije podne, nakon noćne smjene te je također i ona bila u šoku, stajala je kao kip, sve je pobijala no bila je u šoku. Što se tiče osoba kojima je to rekao da se dogodilo bila je njegova supruga, NN i jedan kolega koji je sa njime radio noćnu smjenu, a kojem je to rekao iz razloga što je bio u šoku i što je on vidio da nešto nije u redu, pa ga je pitao što se dogodilo. Nakon toga telefonskoga razgovora sa tuženikom nazvao je V, on je bio psovao na telefon i govorio kako tuženik laže. Nakon tog događaja o tome je diskutirao i sa ZN, njegovim dobrim prijateljem.

7. Saslušana je drugotužena ŠN koja u svome iskazu u bitnom navodi kako je upoznata sa sadržajem toga telefonskoga razgovora između njezina supruga i tuženika i to temeljem onoga što joj je suprug rekao, a rekao je kako se čuo sa tuženikom te kako mu je rekao kako NN nju jebe. Nakon toga bila je u potpunom šoku. Misli da se taj razgovor dogodio negdje 2014. ili 2015. Kada joj je to rekao nije se nikad osjećala poniženije, odnosno nikada nije doživjela takvo poniženje. Kada joj je to njezin suprug govorio nije mu bilo svejedno, a što se vidjelo na njemu, on joj je to rekao mirnim tonom, ali kao što je navela, on se nije najbolje osjećao. O tom događaju pričala je sa svojom majkom, bratom, odnosno svojim najbližim rodom. Suprug je o tome razgovarao sa ZN kao i sa svojim najbližim.

8. Saslušana je svjedokinja TN koja u svome iskazu u bitnom navodi kako nema nikakvih saznanja vezano za telefonski razgovor između prvotužitelja i tuženika. Ona i drugotužiteljica su prijateljice i zna da je drugotužiteljica u tom jednom periodu koji je bio negdje prije 4, 5 ili 6 godina, bila jako potresena, bila je i jako nedostupna, a u konačnici ju je bilo jako strah. Vidjela je da se nešto događa s njome te joj je rekla kako je gospodin ZN kojemu ne zna prezime, na nekoj marendi, u nekom radnom okruženju rekao kako je on spavao sa drugotužiteljicom. Sa prvotužiteljem o tome nije ništa razgovarala. Nema nikakvih saznanja da bi bio vođen kakav telefonski razgovor između prvotužitelja i tuženika.

9. Saslušan je svjedok NN koji u svome iskazu u bitnome navodi kako ima saznanja vezano za telefonski razgovor između prvotužitelja i tuženika koji se dogodio 9. prosinca 2015. godine i to u smislu da je njega prvotužitelj telefonski nazvao te ga je pitao da li je spavao sa njegovom ženom. Na to mu je odgovorio kako se to nije dogodilo, kako je ona mlađa i od njegove kćeri i to je bilo to. Prvotužitelj je kod njega radio još nekoliko godina, te u tome razdoblju on to nikada više nije niti spominjao. O tome telefonskom razgovoru saznalo je više osoba u firmi i povodom toga oni su bili nešto komentirali no znali su da je tuženik to rekao samo kako bi naudio prvotužitelju. U tijeku njegovog razgovora sa prvotužiteljem isti je bio malo je reći uzbuđen, bio je ljut, te mu je rekao kako ga je tuženik upravo nazvao, zbog čega ga je zatražio da mu kaže što se dogodilo.

10. Sud je ocijenio iskaz prvotužitelja i drugotužiteljice kao i saslušanih svjedoka istinitim, budući se njihovi iskazi međusobno podudaraju, te iskazuju na jednak način u svim bitnom dijelovima.

11. Sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a) šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti na ugled i čast smatrajući kako je izjava tuženika kod prvotužitelja izazvalo uvredu koja je postala znana drugim osobama, dok je kod drugotužiteljice izazvalo osjećaj postiđenosti. Provedenim personalnim dokazima utvrđeno je da se između prvotužitelja i tuženika odvio telefonski razgovor u kojem je tuženik rekao kako se drugotužiteljica (supruga prvotužitelja) „jebe“ sa NN, te da se prvotužitelj našao uvrijeđenim, šokiranim i ljutim. Isto tako je utvrđeno kako je kod drugotužiteljice nastao osjećaj šoka i uznemirenosti, a nastavno i postiđenosti. Potpuno je logično da kod navođenja neistinitih intimnim premisa, nagađanja i laži kod čovjeka može doći do negativnih osjećaja, kao što je to bilo i u konkretnom slučaju. Da se radi o netočnim navodima proizlazi iz kaznenog spisa Općinskog suda u Rijeci posll.br. K-122/2016 u kojem je tuženik pravomoćno osuđen za kazneno djelo povrede časti i ugleda.

13. Međutim, isto tako potrebno je istaknuti kako ovaj sud nije vezan uz pravomoćnu presudu posl.br. K-122/2016-33 od 21. svibnja 2019., već je potrebno u ovom postupku utvrditi da li je došlo do povrede građanskog instituta povrede ugleda i časti. Da bi došlo do povrede tog instituta potrebno je da kod osobe ta povreda izazove iznimno jaki napad na njegovu osobnost čime bi kod pojedinca nastale duševne boli koje nadilaze neku uobičajenu bol, i koje nastaju u točno specifičnim okolnostima pri čemu bi povreda trebala biti izvedena na veoma grub i bezobziran način. U konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali da bi trpjeli toliku razinu duševne boli koja bi utjecala na njihovu psihu, karakter ili svakodnevne aktivnosti.

14. Također je potrebno napomenuti kako se kod tužitelja ne radi o osobama koje bi bile poznate širem i većem krugu ljudi, koje bi bile navedenom povredom eksponirane i ukazivane u javnosti, društvu ili zajednici. Postupkom je utvrđeno da je sadržaj predmetnog telefonskog razgovora proširen na nekoliko osoba koje su radile zajedno sa prvotužiteljem, no isto tako potrebno je istaknuti da iskazima stranaka i svjedoka nije došlo do utvrđenja da se o sadržaju tog razgovora nešto osobito diskutiralo, niti je prvotužitelju isto bilo predbacivano i ponavljano, a sama činjenica da je sadržaj telefonskog razgovora kružio među kolegama prvotužitelja nije dovoljno da bi se istom dosudila pravična novčana naknada. Također se upire u dio iskaza svjedoka NN koji je naveo kako su o tome ljudi nešto komentirali u firmi no da su znali da je tuženik to rekao samo kako bi naudio prvotužitelju. Time se dolazi do sasvim logičnog zaključka kako nitko od drugih osoba sa kojim je prvotužitelj bio u kontaktu, a koji su saznali sa predmetni razgovor, nije tome povjerovao. Sasvim je razvidno da se na strani tuženika radi samo o jednom društveno neprihvatljivom ponašanju koji se može okarakterizirati kao verbalan ispad, no nikako povredi ugleda i časti na strani tužitelja, a koji bi bio tolik da kod tužitelja izazove vidljive posljedice, bilo u pogledu duševnih boli, bilo u pogledu društvene osude.

15. Isto tako nije dokazano da bi osobe sa kojim je drugotužiteljica bila u kontaktu prepričavale sadržaj tog telefonskog razgovora širem krugu ljudi. Da bi uopće tužiteljima bila dosuđena pravična novčana naknada, mora se raditi o sadržaju izgovorenih riječi koje iza sebe ostavljaju određeni trag javnosti u smislu da javnost sa time bude upoznata, i da temeljem toga nastane određena stigma, kao i da javnost uopće može povezati tužitelje kao osobe čija percepcija za sobom ostavlja određenu težinu.

16. Imajući u vidu sve gore navedeno, to je konačan stav ovoga suda da sadržaj telefonskog razgovora, odnosno riječi upućene prvotužitelju nisu kod istog kao ni kod drugotužiteljice dovele do povrede ugleda i časti koja bi utjecala na njihove duševne boli i eksponiranje u javnosti, te stoga nemaju pravo na pravičnu novčanu naknadu, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u izreci presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 26. rujna 2025.

Sudac:

Andreja Žigante

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. 1. i 2. tužitelja

- tuženik

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 78,31 EUR