Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-41/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Ranka Ivanović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBTRANS d.o.o. iz Zagreba, Lončareva 1/i, OIB 18250638100, kojega zastupa punomoćnica Irena Radić Repač, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade plaće, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3998/2018-226 od 12. ožujka 2025., 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ZAGREBTRANS d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3998/2018-226 od 12. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeće rješenje:

"Odbija se prigovor tuženika kao neosnovan i potvrđuje se Rješenje o pristojbi od 22. ožujka 2023."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje tuženik zbog svih zakonom dopuštenih razloga uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koji sadržajno ukazuje tuženik u žalbi, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

7. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem, uz primjenu odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP) odbio prigovor tuženika izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja o sudskoj pristojbi od 22. ožujka 2023.

8. Pozivom na odredbu članka 4. ZSP, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da obveza plaćanja pristojbe za podneske nastaje u trenutku kada se predaju, a za sudske odluke kada se stranci ili njezinom zastupniku dostavi prijepis odluke. Nadalje prema odredbi članka 13. stavak 1. ZSP kada stranka koja je oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku. Obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. članka 13. ZSP nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka (članak 13. stavak 2. ZSP), a pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu, prema odredbi članka 8. ZSP.

9. Kako je prema stanju spisa utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravomoćno okončan 12. prosinca 2019., onda je prvostupanjski sud pravilno, unutar roka od pet godina pozvao rješenjem o sudskoj pristojbi od 22. ožujka 2023. tuženika kao obveznika plaćanja sudske pristojbe (članak 13. stavak 1. ZSP) jer nije nastupila zastara naplate sudske pristojbe. Stoga neosnovan žalbeni prigovor tuženika kojim ponavlja tvrdnju da je njegova obveza plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku zastarjela jer da je protekao zastarni rok iz članka 8. ZSP je pogrešan i ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

10. Nadalje uz pravilnu primjenu odredbe članka 14. stavak 2. ZSP prvostupanjski sud navodi da se vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe utvrđuje prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe. Ako se vrijednost predmeta spora promijeni zbog preinačenja zahtjeva ili djelomičnog rješenja zahtjeva, kao vrijednost predmeta spora uzima se promijenjena vrijednost za sve podneske i radnje nakon takve promjene (članak 26. stavak 2. ZSP). Vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe u iznosu od 65.280,37 eura (491.854,96 kuna) određena je sukladno članku 26. stavak 2. ZSP, a suprotni navodi žalbe tuženika su i u odnosu na taj žalbeni prigovor neosnovani.

11. Kako tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz na okolnost da je platio sudsku pristojbu u ovom postupku, i to 24. srpnja 2018. iznos od 135,24 eura (1.019,00 kuna), a 14. prosinca 2015. iznos od 53.09 eura (400,00 kuna), dok se uplata od 317,21 eura (2.390,00 kuna) od 30. prosinca 2014. odnosi se na uplatu pristojbi u prvostupanjskom predmetu poslovni broj Pr-9794/14, u odnosu na koje navode prigovora tuženika je prvostupanjski sud dao odlučne razloge, koje prihvaća i ovaj sud, to je stoga i u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.

12. S obzirom da žalbeni prigovori tuženika ničim nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, to je stoga žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je uz primjenu odredbe članka 380. stavka 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Sisku 24. rujna 2025.

Sutkinja

Renata Košir Skračić