REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-88/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju, protiv I-tuženika ZK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice ŽK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik EK, suprug, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, I-tuženika osobno i II-tuženice osobno uz punomoćnika, dana 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o radu, a kojeg su sklopili ZK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan.“
Obrazloženje
1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su I-tuženik ZK i II- tuženica AK sklopili su Ugovor o radu s početkom rada od dana 28.12.2018. Navodi da se II-tuženica zaposlila kod I-tuženika da bi ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Navodi da temeljem odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju izvodi pravo svoje na osporavanje tog ugovora pred ovim sudom te da su stranke zasnovale radni odnos čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ujedno navodi da temeljem odredbe čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prividnost kao mana volje ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga smatra da nije niti sklopljen. Traži od suda prvog stupnja da utvrdi da je ugovor između navedenih stranaka ništetan. Ujedno je naveo da navodi koji se odnose na prividnost u smislu odredbe čl. 285. ZOO koji su istaknuti u tužbi su navedeni omaškom, a svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima.
2. I-Tuženik je podnio odgovor na tužbu navodeći da nema povreda iz radnog odnosa jer su sve obveze prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje plaćene, a II-tuženica je bila zaposlena u kućanstvu. Predlaže sudu prvog stupnja odbačaj tužbe.
3. II-Tuženica je u svom odgovoru na tužbu navela da je dobila ponudu za posao brige oko starije osobe što podrazumijeva kuhanje, čišćenje te ostale kućanske poslove. Navodi da je u četvrtak došla na probni rad te je od petka 28.12.2018. započela s radom kod I-tuženika. Međutim u nedjelju 30.12.2018. zaprimila je poziv od šogora iz Nizozemske da joj je sestra jako bolesna i da joj se bore za život, slijedom čega je otputovala u Nizozemsku. Nazvala je I-tuženika i objasnila da joj je nastao problem u obitelji te ga je upitala može li računati na taj posao kada se vrati, međutim on joj je rekao da njegovom ocu treba osoba sad i odmah.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka EK te I-tuženika i II-tuženice kao stranaka.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o radu kojeg su sklopili I-tuženik i II-tuženica.
7. Među strankama nije sporno da su I-tuženik i II-tuženica zasnovali radni odnos, niti je sporno da je II-tuženica stekla status osigurane osobe kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
8. Sporno je je li ugovor koji su sklopili I-tuženik i II-tuženica protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno je li taj ugovor ništetan.
9. Iz iskaza svjedoka EK proizlazi da mu je poznato da je njegova supruga, ovdje II-tuženica pronašla kontakt I-tuženika koji je tražio radnike za rad u kućanstvu radi čuvanja njegovog oca. Nazvala ga je te rekla da će otići kod I-tuženika. Ispričala mu je da je počistila kuću, čuvala je njegovog oca koji nije smio napuštati kuću. Navodi da mu je poznato da e otac bio malo naporan, ali to nije smetalo jer gospodin nije bio nasilan. Međutim, idućeg dana supruzi je pozlilo te nije mogla otići raditi, te su pitali I-tuženika može li doći neki drugi dan, ali je on rekao da njemu treba netko hitno za rad s njegovim ocem. Nakon toga više nije odlazila kod I-tuženika.
10. Iz iskaza i dopune iskaza I-tuženika proizlazi da je isti trebao pomoć u kući za čuvanje oca koji je imao 94 godine jer je on s obzirom na dob i svoje zdravstveno stanje bio jako loše. Nije mogao uvijek samostalno ostati kod kuće. Navodi da mu se otac gubio, a bilo je i situacija da bi otišao od kuće, uzeo taxi, a on bi ga tražio. Navodi da je zaposlio II- tuženicu samo da čuva oca, a vjeruje da je na radu ostala kratko jer nije mogla izdržati s njim. Naime, navodi da je njegov otac imao naviku vikati, psovati, nije bio nasilan, ali je bio teškog karaktera. II- tuženicu je pronašao na način da he po stupovima lijepio oglas da mu treba radnik te mu se ona javila i tako su stupili u kontakt. Naveo je da mu za čuvanje oca nije bila bitna profesija radnika, te osobe koje su se javljale su trebale s ocem provesti najmanje par sati, nekad pola dana, nekad čitav dan. Pokušao je za oca pronaći i dom, našao je sad pred kraj zadnjih mjesec dana, ali cijena doma je bila 1.700,00 eura što je za njega izuzetno visoka cijena. Nije znao da II-tuženica nema zdravstveno osiguranje.
11. Iz iskaza i dopune iskaza II-tuženice proizlazi da se kod I-tuženika zaposlila na način da je na stupu pronašla njegov broj telefona budući da je isti tražio radnike za rad u kućanstvu sa starijom osobom. Kada ga je kontaktirala I-tuženik joj je rekao da može doći raditi. Njegov otac je bio zaista strog, a govorio je i proste stvari te je ona bila kod njega taj dan, a idući dan joj je pozlilo. Ona je trebala paziti da otac I-tuženika nigdje ne ode, a isti je htio izaći iz kuće, vikao je na nju, a ona mu ne može zabraniti, pa je radi toga bila u stresu jer je imala obvezu čuvati ga. Navodi da je zaključala vrata te mu nije dala da ode sve dok se nije pojavio I-tuženik. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu pojasnila je da joj je idući dan pozlilo te da više nije išla raditi kod tuženika, a u nedjelju je je potom saznala i da joj je sestra loše te se zaputila u Nizozemsku. Kontaktirala je I- tuženika može li se nakon toga vratiti na posao, međutim on joj je rekao da njemu treba netko odmah i sad.
12. Uvidom u otpusno pismo za ĆK od 31. siječnja 2025. (list 93 spisa) ovaj sud je utvrdio da je gospodin IK u vrijeme otpusnog pisma imao 93 godine te da je živio sa sinom u kućanstvu, a isti je bolovao od različitih dijagnoza. Iz otpusnom pisma proizlazi da je isti bolovao od incipijentne pneumonije desno (šifra J16.8), opće slabosti i malaksalosti (šifra R53), arterijske hipertenzije (šifra I10), dislipidemije (šifra E78), srčanog popuštana (šifra I50) i stanja po tranzitornoj ishemijskoj ataci, f. 2015. (šifra I69.3).
13. Ovaj sud ocijenio je iskaze svjedoka EK te iskaze I- tuženika i II-tuženice kao životne i uvjerljive, iskazi su suglasni međusobno i sa dokumentacijom koja prileži spisu. Naime, navodi I-tuženika da mu je u kućanstvu trebala pomoć oko brige za oca su u skladu s otpusnim pismom iz kojeg jasno proizlazi da je njegov otac bio visoke životne dobi, da je imao više komorbiditeta te da su živjeli zajedno. Ujedno su iskazi suglasni u odlučnim činjenicama da su zasnovali radni odnos radi izvršenja posla, da je II-tuženica radila kod I-tuženika u kućanstvu te da je taj radni odnos okončan zbog specifičnih okolnosti koje su se dogodile II-tuženici. Obje stranke i svjedok su suglasno iskazali da je II-tuženica radila kod I-tuženika, dakle izvršavala je ono što su ugovorili te radi čega su i zasnovali radni odnos.
14. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZOR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZOR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.
15. Sukladno čl. 322. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
16. Prije svega valja reći da su kod ništetnih ugovora formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.
17. Tužitelj svoju tužbu temelji na pretpostavci da su stranke zasnovale radni odnos čije svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, pa radi toga smatra da je taj ugovor ništetan. Iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su I- tuženik i II-tuženica slobodnom voljom zasnovali radni odnos upravo radi izvršenja ugovorene radne obveze te da je II-tuženica odradila onaj posao koji je bio ugovoren sve dok nije bila spriječena obavljati posao iz privatnih razloga. Prema tome, razvidno je da ugovor koji su sklopili I-tuženik i II-tuženica nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, dakle predmetni ugovor nije ništetan budući da učinci tog ugovora nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva.
18. Ujedno valja ukazati da tužitelj svoje navode da je svrha zasnivanja radnog odnosa bila isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, nije potkrijepio niti jednim dokazom, već samo navodi tvrdnje da ugovor koji su sklopili tuženici nužno ima za posljedicu ništetnost.
19. Neosnovano tužitelj navodi da je u konkretnoj pravnoj stvari obuhvaćeno 15 tuženika koji su radili ukupno 30 dana jer, prije svega takve navode nije ničime potkrijepio, a sama činjenica da je tužitelj isprva tužbom obuhvatio određeni broj tuženika koji nisu ni u kakvoj vezi, niti ne ukazuje na to da bi ugovor o radu koji su sklopili ovdje I-tuženik i ovdje II-tuženica bio ništetan.
20. Budući da na ništetnost pravnih poslova sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 327. ZOO ovaj sud je ispitao je li predmetni ugovor ništetan pravni posao uvažavajući i druge okolnosti radi kojih se ništetnost može ustanoviti. Ocjena ovog suda je da su stranke imale potrebnu stranačku i poslovnu sposobnost, da se ne radi o ugovoru za čije se sklapanje traži posebna zakonska forma koja eventualno ne bila ispunjena, te da je činidba dopuštena, određena i moguća.
21. Ovaj sud nije ispitivao okolnosti ili činjenice koje bi za posljedicu imale da ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je uzeo u obzir da su zakonom propisane pretpostavke za ništetnost različite od zakonom propisanih pretpostavki za izostanak pravnog učinka, a navedeno ujedno nije bilo predmet spora. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev- 3586/2018 od 21. siječnja 2020.
22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Sutkinja:
Martina Sučević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. I. tuženiku
3. II. tuženici po punomoćniku
