REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-449/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Koprivnjak, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara br. 2, OIB: 31982620821, kojega zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž R-19/2024-2 od 4. lipnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1402/2022- 30 od 23. listopada 2023., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž R-19/2024-2 od 4. lipnja 2024. u pobijanom dijelu u točki I. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1402/2022-30 od 23. listopada 2023. i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.730,12 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž R-19/2024-2 od 4. lipnja 2024. u točki III. izreke na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.492,50 Eura u roku od 15 dana."
IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 375,00 Euro u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška revizijskog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na isplatu iznosa od 1.730,12 Eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka (točka I.1. i I.2. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.492,50 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od
23. listopada 2023. pa do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena je presuda suda prvoga stupnja te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.730,12 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice da joj se na dio dosuđenog bruto iznosa od 1.730,13 Eura koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na dohodak isplati zakonska zatezna kamata (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.702,95 Eura i trošak žalbe u iznosu od 311,07 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4158/2024-2 od 12. studenoga 2024. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude u točki I. i III. izreke zbog pitanja:
"Koji se kolektivni ugovor primjenjuje na obračun plaća radnika u situaciji kada je poslodavac prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi, a obavlja djelatnost odgoja i obrazovanja?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda, podredno ukine, uz naknadu troškova parničnog postupka, kao i troška sastava revizije.
5. Tužiteljica u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu i obvezati tuženika na naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana je presuda sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (zaposlenice tuženika) za isplatu bruto iznosa od 1.730,12 Eura na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. u razdoblju od veljače 2021. do travnja 2022.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužiteljica zaposlenica tuženika prema ugovoru o radu i aneksu sklopljenom na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova medicinske sestre pri čemu je u čl. 10. Ugovora o radu regulirana plaća tako da će se uz osnovnu plaću tužiteljici isplaćivati i dodaci na plaću sukladno Zakonu o radu, Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti u javnim službama te Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi,
- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja ("Narodne novine", broj 70/2011, dalje: Odluka) proizlazi da je pod toč. XXI. 1.1. pod brojem škole 58. naveden tuženik kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno obrazovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža,
- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama,
- da je čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje: Sporazum o dodacima na plaću) sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, na način da će se, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2,0%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina,
- da sukladno čl. 16. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 7/2011 - dalje: KU/11) Sporazum o dodacima na plaću sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora te se primjenjuje na način kako isti propisuje,
- da iz knjgovodstveno-financijskog vještačenja proizlazi nesporna visina manje plaćenog iznosa.
10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja je odbio tužbeni zahtjev u bitnome zaključivši da se na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i njemu pripadajuće sporazume i dodatke.
11. Sud drugoga stupnja prihvaća tužbeni zahtjev u bitnome zaključivši da se na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama pa slijedom odredbe čl. 16. KU/11 da se primjenjuje i Sporazum o dodacima na plaću. To stoga što je djelatnost tuženika, iako je ustanova socijalne skrbi, između ostalog i obavljanje odgojno obrazovnog srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima, na što upućuje i sam naziv tuženika, uzimajući u obzir da se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i športa RH.
12. Sporno je koji kolektivni ugovor se primjenjuje na tuženika obzirom je tuženik ustanova socijalne skrbi, ali se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH te se bavi i djelatnošću odgoja i obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima.
13. Prema ocjeni revizijskog suda, ne može se prihvatiti shvaćanje suda drugoga stupnja.
14. Naime, odredbom čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.
14.1. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je možebitna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako ovaj sud u odlukama broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024., Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024., Rev1106/2024-3 od 1. listopada 2024).
15. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovdje tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.
16. Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZR, prema shvaćanju revizijskog suda, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.
17. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje čime se reafirmiraju pravna shvaćanja ovoga suda o istoj pravnoj problematici izražena u odlukama navedenim u točki 14.1. ovoga obrazloženja.
18. Obzirom da tužiteljica potražuje isplatu na ime neisplaćenih dodataka na plaću prema Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., prema ocjeni revizijskog suda tužbeni zahtjev nije osnovan, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove odluke.
19. O troškovima parničnog postupka tuženika odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženiku je parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora od 1.730,12 Eura, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: Tarifa) i to: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 5. listopada 2022. i 27. travnja 2023. svaki po 100 bodova, sve po Tbr. 8.1. Tarife, za pristup na ročišta od 13. listopada 2022., 15. prosinca 2022. i 20. rujna 2023 svako po 100 bodova sve po Tbr. 9. st. 1. tarife što ukupno iznosi 600 bodova a uz vrijednost 1 boda od 2 Eura i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.500,00 Eura. Međutim, tuženik je troškovnikom zatražio 1.492,50 Eura pa mu je takav iznos i dosuđen u točki III. izreke ove odluke.
20. Tuženiku je trošak revizije odmjeren prema vrijednosti predmeta spora u skladu s Tarifom pa mu tako prema Tbr. 10.5. uz Tbr. 46. za sastav revizije pripada 375,00 Eura, kako je i zatražio te je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.
21. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tužiteljici nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, pa je odlučeno kao pod toč. V. izreke.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
