REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-2293/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Miljenka Klasić, odvjetnica u Krapini, Frana Galovića 1A, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi prigovora, 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-02/164, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 22. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-02/164, URBROJ: 531-03-4- 24-2 od 22. studenog 2024., odbijena je žalba tužitelja koju je izjavio protiv rješenja pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, KLASA: UP/I-052-01/24-03/8, URBROJ: 2170-03- 01/22-24-2 od 27. kolovoza 2024., a kojim je odbijen prigovor tužitelja protiv obavijesti Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-361-01/24-02/39, URBROJ: 2170- 03-05/4-24-3 od 22. srpnja 2024., da se ne prihvaća prijedlog-inicijativa tužitelja za obnovu postupka po službenoj dužnosti.

2. Naime, tužitelj je 11. studenog 2022. prvostupanjskom tijelu Primorsko- goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostavi Mali Lošinj, podnio prijedlog za obnovu postupka u kojem je to tijelo donijelo rješenje - uporabnu dozvolu za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968., KLASA: UP/I-361-05/20-30/000051, URBROJ: 2170/1-03-05/6-21-0007 od 15. siječnja 2021., pravomoćna od 8. veljače 2021., i to po osnovi postojanja okolnosti iz čl. 123. st. 1. t. 1. i 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a podredno da se provede obnova postupka po službenoj dužnosti, na temelju saznanja o novim činjenicama i dokazima koje iznosi u tom prijedlogu. Navedeni prijedlog tužitelja je odbačen rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-361-05/22-30/000165, URBROJ: 2170-03-05/4- 22-0002 od 12. prosinca 2022., iz razloga što tužitelj nije ovlašteni podnositelj takvog prijedloga jer nije bio, niti je trebao biti, stranka postupka u kojem je donesena navedena uporabna dozvola, a rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-02/10, URBROJ: 531-07-01-02/07-23-3 od 17. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljen protiv tog prvostupanjskog rješenja. Tužitelj je pokrenuo upravni spor, koji je okončan pravomoćnom presudom ovog Suda poslovni broj: Us I-1032/2023-8 od 4. travnja 2024. na način da je potvrđen odbačaj prijedloga tužitelja za obnovu postupka iz razloga što on nije stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole jer nije investitor niti vlasnik građevine za koju je donesena uporabna dozvola, a ta presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2454/2024- 2, od 17. listopada 2024. Nadalje, tužitelj je podnio prigovor 14. travnja 2023. kojim je istaknuo da u provedenom postupku nije odlučeno o pokretanju obnove tog postupka po službenoj dužnosti, a trebalo je odlučiti sukladno odredbama čl. 42. st. 2. i 3. ZUP. O tom prijedlogu tužitelja odlučio je tuženik rješenjem KLASA: UP/I-361-05/23-21/3, URBROJ: 531-07-1-4/1-23-2 od 24. travnja 2023., na način da ga je odbacio kao nedopušten, s obrazloženjem da je prigovor izjavljen protiv rješenja tog tijela od 17. ožujka 2023. kojim je odlučeno o njegovoj žalbi pa da se stoga radi o upravnom postupku u kojem tužitelj može ostvarivati pravnu zaštitu pokretanjem upravnog spora tužbom. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio tužbu o kojoj je odlučio ovaj Sud na način da je pravomoćnom presudom poslovni broj: Us I-1248/2023-15 od 20. ožujka 2024., poništio to rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak s obrazloženjem da je u ponovljenom postupku potrebno odlučiti o osnovanosti izjavljenog prigovora tužitelja, s obzirom da nisu postojali uvjeti da se on odbaci. U izvršenju navedene presude od 20. ožujka 2024., prvostupanjsko tijelo je donijelo obavijest/dopis, KLASA: UP/I-361-01/24-02/39, URBROJ: 2170-03-05/4-24-3, od 22. srpnja 2024., u kojoj je utvrdilo da nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka obnove navedenog upravnog postupka, a koji su propisani odredbom čl. 123. ZUP-a, zbog čega nije prihvatilo prijedlog-inicijativu tužitelja za obnovu postupka po službenoj dužnosti, a koji postupak je okončan rješenjem tog tijela, izdavanjem uporabne dozvole od 15. siječnja 2021., pravomoćne od 8. veljače 2021. Protiv te obavijesti tužitelj je izjavio prigovor, koji je rješenjem pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-052-01/24-03/8, URBROJ: 2170-03-01/22-24-2 od 27. kolovoza 2024., kojim je taj prigovor odbilo, a iz razloga što je u obavijesti/dopisu pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje obnove postupka po službenoj dužnosti. Naposljetku, protiv prethodno navedenog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu koja je ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 22. studenog 2024. odbijena iz istih razloga kao i u prethodno navedenom rješenju pročelnika i obavijesti/dopisu prvostupanjskog tijela.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi te na raspravi 16. rujna 2025. navodi, u bitnome, da se predmetnom uporabnom dozvolom zadire u pravo vlasništva njegove nekretnine te da je trebao sudjelovati u postupku izdavanja te dozvole kao stranka u svojstvu zainteresirane osobe, a koja mogućnost mu nije dana, zbog čega je, uz postojanje novih činjenica i dokaza koji bi doveli do drugačije odluke da su bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, na temelju odredbe čl. 123. st. 1. t. 1. i 5. ZUP-a podnio prijedlog za obnovu postupka, zbog zaštite javnog interesa. Naime, tužitelj smatra da službena osoba u postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole nije na zakonom propisani način utvrdila pravno relevantnu činjenicu iz odredbe čl. 184. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) - vrijeme izgradnje građevine izgrađene do 15. veljače 1968. uvidom u državnu snimku iz zraka učinjenu prije 15. veljače 1968., koja snimka, kao i zk izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, u smislu odredbe čl. 123. st. 1. t. 1. ZUP-a predstavlja novu činjenicu odnosno novi dokaz koji je postojao u vrijeme vođenja postupka. Napominje da je do tog datuma sagrađena samo osnovna građevina, ne i pomoćna, a što je razvidno iz navedene državne snimke. Tužitelj napominje i da uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Mali Lošinj, nije kao dokaz propisan zakonom da bi se na temelju njega mogla utvrditi činjenica vremena izgradnje. Dakle, ističe da je iz novih činjenica i novih dokaza- uvjerenja Državne geodetske uprave od 7. ožujka 2024. s preslikom snimke iz zraka učinjene prije 15. veljače 1968. i preslikom katastarskog plana kao sastavnim dijelovima uvjerenja te dostavljenim izvodom iz analogne Hrvatske osnovne karte iz 1968.- nepobitno da je na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad do 15. veljače 1968. izgrađena samo osnovna građevina bez dograđenog dijela s južne strane. U pogledu zadiranja u pravo vlasništva svoje nekretnine, tužitelj smatra spornim to što je predmetnom uporabnom dozvolom utvrđeno da je građevina smještena na slobodnostojeći način, a zbog čega da sukladno čl. 4. UPU 09-Mali Lošinj, zadire u njegovu nekretninu, kao neposredno susjednu. Budući da se nepovredivost prava vlasništva štiti u svakom upravnom postupku po službenoj dužnosti jer je to u javnom interesu, smatra da je izdavanjem predmetne uporabne dozvole povrijeđeno njegovo prava vlasništva jer se vlasnicama nekretnine za koju je izdana predmetna uporabna dozvola omogućava korištenje dijela njegove nekretnine. Nadalje, u pogledu činjenica koje navodi kao razlog za obnovu postupka, tužitelj ističe da se radi o "starim činjenicama" koje su postojale i u vrijeme prijašnjeg postupka, no da se smatraju "novim činjenicama" samo zato što se za njih saznalo tek nakon okončanja upravnog postupka čija se obnova traži. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 22. studenog 2024., rješenje pročelnika od 27. kolovoza 2024., obavijest/dopis prvostupanjskog tijela od 22. srpnja 2024. te da odredi obnovu upravnog postupka, okončanog donošenjem uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., od 15. siječnja 2021. te da se donese novo rješenje kojim će se zamijeniti predmetna uporabna dozvola. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava 16. rujna 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno uz opunomoćenicu, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS-a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine koja graniči s nekretninom na kojoj se nalazi građevina za koju je izdana uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., KLASA: UP/I-361-05/20-30/000051, URBROJ: 2170/1-03-05/6-21-0007 od 15. siječnja 2021. i da tužitelj nije sudjelovao u tom postupku kao stranka, te da je njegov prijedlog za obnovu tog postupka odbačen s obrazloženjem da on nije stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole jer nije investitor niti vlasnik građevine za koju je izdana uporabna dozvola, a taj odbačaj je potvrđen presudom ovog Suda poslovni broj Us I-1032/2023-8 od 4. travnja 2024. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2454/2024- 2, od 17. listopada 2024.

7. Međutim, sporno je, je li zakonita odluka javnopravnih tijela kojom se ne prihvaća prijedlog - inicijativa tužitelja za obnovu postupka izdavanja navedene uporabne dozvole po službenoj dužnosti .

8. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio u sporu provesti dokaz pribavom spisa prvostupanjskog tijela koji se vodi pod brojem KLASA: UP/I-350-05/20-05/000011 jer je sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari Sud mogao nedvojbeno utvrditi na temelju postojeće dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredbom čl. 42. st. 1. ZUP-a propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. St. 2. istog članka propisano je da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa. St. 3. istog članka propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti. St. 4. propisano je da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.

11. Odredbom čl. 122. st. 1. ZUP-a propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. St. 4. propisano je da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

12. Odredbom čl. 123. st. 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci 1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, 2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu, 3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta, 4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina, 5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, 6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, 7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom. St. 2. istog članka propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja: 1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, 2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta, 3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. St.3. propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

13. Prema ocjeni Suda pravilno su javnopravna tijela utvrdila da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje obnove postupka po službenoj dužnosti, zbog čega izdavanjem obavijesti od 22. srpnja 2024. te donošenjem osporavanih rješenja, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14. Naime, obnova upravnog postupka, kao izvanredni pravni lijek, omogućuje da se pod za to propisanim pretpostavkama obnovi upravni postupak koji je dovršen donošenjem pravomoćnog rješenja. Budući da se tim pravnim lijekom zadire u pravomoćne odluke, njegova primjena je iznimna, i to samo pod zakonom propisanim uvjetima i u zakonom propisanim rokovima. Nadalje, iz sadržaja citirane zakonske odredbe čl. 123. ZUP-a razvidno je da eventualna pogrešna primjena materijalnog prava, odnosno pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu propisani razlozi za obnovu postupka te da nadležno upravno tijelo može pokrenuti obnovu postupka i po službenoj dužnosti, ali uz jednake uvjete kao i stranka, što znači da ako razlog iz prijedloga stranke za obnovu nije i zakonom propisani razlog koji bi dopuštao pokretanje obnove postupka, to temeljem te iste osnove ne može pokrenuti obnovu postupka ni upravno tijelo po službenoj dužnosti (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2985/23-3 od 21. ožujka 2024.).

15. Sud ističe da je o dijelu zahtjeva kojim je tužitelj predložio obnovu navedenog postupka kao stranka koja je trebala sudjelovati u tom postupku, odlučeno spomenutom presudom ovog Suda poslovni broj Us I-1032/2023-8 od 4. travnja 2024., u kojoj je, između ostalog, jasno obrazloženo tko su stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole te zašto to tužitelj nije trebao biti u pogledu predmetne uporabne dozvole. Budući da je o navedenom odlučeno pravomoćnom sudskom presudom, a da navode o nužnosti sudjelovanja tužitelja u tom postupku tužitelj iznova ističe u ovoj stvari, Sud upućuje na navedenu presudu te ocjenjuje da nije osnovan tužbeni navod kojim se to ističe kao razlog za obnovu provedenog upravnog postupka po službenoj dužnosti, iz istih razloga koji su obrazloženi u navedenoj presudi.

16. Nadalje, u drugom dijelu prijedloga – inicijative tužitelja, tužitelj je predložio da se provede obnova postupka po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 123. st. 1. točki 1. ZUP-a, a povodom pribavljenog uvjerenja Državne geodetske uprave od 7. ožujka 2024. s preslikom snimke iz zraka učinjene prije 15. veljače 1968. i preslike katastarskog plana kao sastavnog dijela uvjerenja i izvoda iz analogne hrvatske osnovne karte iz 1968., iz razloga što smatra da navedeno predstavlja nove činjenice, odnosno nove dokaze koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u provedenom postupku u kojem je doneseno rješenje- predmetna uporabna dozvola.

17. U pogledu navedene osnove za obnovu provedenog upravnog postupka, Sud ističe da se pod novim činjenicama koje mogu biti razlog za obnovu postupka, smatraju samo one činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja redovitog postupka u istoj upravnoj stvari, ali se u tijeku tog postupka za njih nije znalo pa je u trenutku donošenja rješenja činjenično stanje utvrđeno bez tih činjenica. Osim toga, te činjenice moraju biti takve da bi same ili s već upotrijebljenim u postupku mogle dovesti do drugačijeg rješenja stvari da su bile iznesene u tom postupku. Dodatno, razlog za obnovu postupka ne mogu biti nove činjenice koje su nastale nakon okončanja postupka čija se obnova traži i nakon donošenja rješenja u tom prijašnjem postupku koje je postalo konačno. U odnosu na nove dokaze koji mogu biti razlog za obnovu postupka, potrebno je istaknuti da se mora raditi o dokazima za koje se u prijašnjem redovitom postupku u istoj upravnoj stvari nije znalo, kao i oni dokazi za koje se znalo, ali se nisu mogli pribaviti i upotrijebiti za vrijeme vođenja redovitog postupka, već su pribavljeni nakon okončanja tog postupka.

18. S obzirom da nove činjenice, odnosno novi dokazi, koje tužitelj ističe kao temelj za obnovu postupka, po svojoj naravi čine činjenice o kojima službenu evidenciju vode javna tijela, takve činjenice, odnosno potvrde/izvodi iz javne evidencije o tim činjenicama, ne predstavljaju nove činjenice, odnosno nove dokaze, u smislu citirane odredbe čl. 123. st. 1. t. 1. ZUP-a. Naime, takva uvjerenja koja su izdana na temelju uvida u mjerodavnu službenu (javnu) evidenciju, nisu dokazi za koje se tijekom postupka u kojem je izdana predmetna uporabna dozvola nije znalo, niti ih je bilo nemoguće za pribaviti tijekom tog postupka od službenog tijela. Stoga se naknadno pribavljanje takve dokumentacije ne može smatrati zakonitom osnovom za obnovu provedenog upravnog postupka u smislu odredbe čl. 123. st. 1. t. 1. ZUP-a. Imajući u vidu navedeno te da "novim dokazima" na koje upućuje, tužitelj zapravo želi dokazati da je činjenično stanje u provedenom upravnom postupku pogrešno utvrđeno, a što iz prethodno iznesenih razloga ne može biti osnova za obnovu tog postupka, ocjena je Suda da su javnopravna tijela pravilno utvrdila da nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka obnove po službenoj dužnosti.

19. Također, ističe se i da uporabna dozvola izdana u korist prethodno označene građevine izgrađene na susjednoj nekretnini, nije osnova za pristup ili korištenje dijela čestice koja je u vlasništvu tužitelja, a od strane vlasnica nekretnine u čiju korist je ta dozvola izdana. Naime, sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst) stvarna prava na nekretninama stječu se i gube na zakonom propisani način, a među kojima nije donošenje uporabne dozvole u korist nekretnine na susjednoj čestici. Stoga nisu osnovani tužbeni navodi kojima se ističe suprotno.

20. Slijedom svega navedenog, osporena rješenja tuženika ocijenjena su zakonitima pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

21. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 24. rujna 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja, odvjetnici Miljenki Klasić, Krapina, Frana Galovića 1A

- tuženiku Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 14