REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2850/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Tanji Petković Gregurek, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, OIB 61989185242, Trg Nikole Zrinskog 11, zastupan po punomoćnici Ivani Zaninović Semenov, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i sklapanja ugovora, u povodu prijedloga za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1486/2024-2 od 12. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-293/2019-44 od 3. listopada 2024., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja gdje je u točki I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao pravni položaj zaštićenog najmoprimca u stanu koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, WC-a, ostalih zatvorenih prostorija i hodnika ukupne korisne površine 82,56 m i koji se nalazi u prizemlju kuće u [adresa], a koja je kuća sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] kao kuća popisni broj 655 i dvorište i zid na [adresa], površine 252 m , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I izreke). Točka II. izreke nadomješten je ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužitelja kao najmoprimca i tuženika kao najmodavca u sadržaju navedenom u nastavnim člancima. Točka IV. izreke obvezan je tuženik naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 606,18 Eur-a. Nepobijanom točkom III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva da stan zajedno sa zaštićenim najmoprimcem mogu koristiti i njegova majka BH, njegova sestra SH i njegova nećakinja mljt. LH.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženica zbog pitanja:
„1. S obzirom na čl. 6. stavak 2. Zakona o stambenim odnosima, koji određuje da pitanje o tome smatra li se skup prostorija stanom utvrđuje stambeni organ, predstavlja li rješavanje tog pitanja, pa makar i kao prethodnog, apsolutnu nenadležnost suda, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka? 2. Ako pitanje o tome smatra li se skup prostorija stanom spada u nadležnost upravnih tijela, koje se rješava u upravnom postupku, je li sud trebao prekinuti ovaj parnični postupak do odluke upravnog tijela o tome što čini stambenu cjelinu?“,
za koja smatra da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Kako sudovi nižeg stupnja utvrđuju, a činjenično stanje se ne može osporavati u ovoj fazi postupka da iz Ugovora o korištenju stana od 12. veljače 1987. sklopljenim između JH kao stanara i Općine Medvešćak proizlazi da je predniku tužitelja dan na korištenje (predmetni) stan u prizemlju, koji stan se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, WC-a, ostalih zatvorenih prostorija i hodnika, ukupne korisne površine 82,56 m[2] slijedom čega je predmetni stan konkretiziran i definiran i ne ostavlja nikakve dvojbe o svom opsegu, to o pitanjima koja se u prijedlogu postavljaju ne ovisi odluka u ovom sporu, pa time nije ispunjen jedan od kumulativno propisanih uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi se u ovoj stvari dopustilo podnošenje revizije kako je to određeno odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6.1. Pri tome zbog argumenata tuženice potrebno je naglasiti da odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-2538/2005 na koju se tuženica poziva opravdavajući važnost i dopustivost postavljenog pitanja, nigdje ne iznosi pravno shvaćanje da bi u primjeni čl. 6. st. 1. toč. 1. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/85 do 70/93) prema kojem se stanom smatra skup prostorija namijenjenih za trajno stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje u pravilu čine jednu građevinsku cjelinu i imaju poseban glavni ulaz, a prema st. 2. toga članka, da li se određeni skup prostorija smatra stanom odnosno određena zgrada stambenom zgradom ili obiteljskom kućom, u slučaju sumnje, utvrđuje stambeni organ, postojala isključiva nadležnost upravnog tijela koja bi isključivala primjenu čl. 12. ZPP-a prema kojoj odredbi kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno s time da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno (st. 2.).
6.2. Tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Gzz-148/01 od 13. veljače 2002. („Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.“).
7. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
