- 1 -              Revd 2626/2023-2

Broj: Revd 2626/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. S. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2936/2022-2 od 17. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-625/2017-39 od 7. srpnja 2022., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2936/2022-2 od 17. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-625/2017-39 od 7. srpnja 2022. u toč. I. i II izreke.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica predlaže da se dopusti revizija radi pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:

"Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?"

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ocijenjeno je da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga što se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tuženičine evidencije radnog vremena "nisu odgovarale stvarnom stanju", a koje utvrđenje proizlazi i iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka. Osim toga, postavljeno pitanje nije važno ni zbog toga što odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP, nijedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, a uvjerljivost dokaza kojim se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu.

4. Nadalje, treba reći, i to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava, pa i o tome da "materijalni" dokazi imaju prednost pred "personalnima" u smislu njihove dokazne snage (u tom smislu i ovaj sud u Revd 3765/2021-2 od 27. listopada 2021., Revd 2851/2022-2 od 13. rujna 2022. i Revd 4509/2022-2 od 28. ožujka 2023.).

5. Slijedom navedenog, a obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 13. rujna 2023.