REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1321/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Radničko vijeće Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kelemenu, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Republike Austrije 23, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Gjurgjan & Šribar Radić, Zagreb, Dalmatinska 10, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Kelemena, odvjetnika, te punomoćnice tuženika Irene Šribar Radić, odvjetnice, dana 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I/
Utvrđuje se da je u cijelosti ništetna Odluka tuženika od 25. lipnja 2024. kojom je stavljen izvan snage Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021..
II/ Utvrđuje se da je Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021. bio na snazi od 12. svibnja 2021. do 6. prosinca 2024. .
III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 24. rujna 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je tuženik 25. lipnja 2024. donio naslovnu Odluku kojom je stavio izvan snage Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021., i to do donošenja novog internog akta, a također je određeno da se u tom smislu na radnike primjenjuju relevantne odredbe čl. 53. st. 2. Pravilnika o radu tuženika, kao što je utvrđeno i da se na sve radnike poslodavca primjenjuju interni akti koji su na snazi kao i da sama Odluka stupa na snagu danom donošenja. Kako je, a u kojem smislu tužitelj dalje iznosi, tuženik propustio prije donošenja pobijane Odluke provesti prethodno savjetovanje s radničkim vijećem, to proizlazi da predmetna Odluka samim tim nije zakonita tj. da je ništetna, u kojem smislu se u ovom postupku, a kako je to bilo navedeno u tužbi te podneskom od 6. prosinca 2024., traži utvrđenje ništetnosti iste te utvrđenje da je naprijed citirani Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima bio na snazi sve do 6. prosinca 2024., pri čemu se potraživala i naknada parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da je istodobno s donošenjem pobijane Odluke donijeta i odluka o isplati bonusa za 2023., a također je isticano i da radnici kod tuženika ostvaruju pravo na nagrađivanje na temelju odluke poslodavca a ne na temelju Pravilnika tako da ukidanje Pravilnika ne utječe na tu vrstu prava radnika. Na taj način, a kako pobijana Odluka po stajalištu tuženika ne utječe na materijalna prava radnika, to nije bilo potrebe za savjetovanje s ovdje tužiteljem, kojim slijedom se onda predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku od 25. lipnja 2024. (str. 5 spisa), Pravilnik o radu (str. 6-30 spisa), Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021. (str. 31-36 spisa), Odluku o isplati nagrada za ostvarene rezultate rada i bonusa od 26. lipnja 2024. (str. 42 spisa), Odluku o isplati bonusa od 25. lipnja 2024. (str. 44-45 spisa), Odluku od 20. studenog 2024. (str. 46, 53 spisa), dopis Radničkog vijeća od 19. studenog 2024. (str. 50-51 spisa) i Odluku od 28. studenog 2024. (str. 52, 59 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tuženik 25. lipnja 2024. donio Odluku kojom je stavio izvan snage Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021., i to do donošenja novog internog akta, a također je određeno da se u tom smislu na radnike primjenjuju relevantne odredbe čl. 53. st. 2. Pravilnika o radu tuženika, kao što je utvrđeno i da se na sve radnike poslodavca primjenjuju interni akti koji su na snazi kao i da sama Odluka stupa na snagu danom donošenja.
6. Tužitelj je pritom u tužbi kao i tijekom postupka iznosio da se tuženik propustio prije donošenja pobijane Odluke savjetovati s radničkim vijećem, u kojem smislu bi onda proizlazilo da predmetna Odluka samim tim nije zakonita tj. da je ništetna, u kojem smislu se u ovom postupku tražilo utvrđenje ništetnosti iste te utvrđenje da je naprijed citirani Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima bio na snazi sve do 6. prosinca 2024.. Nasuprot tome, tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da radnici kod tuženika ostvaruju pravo na nagrađivanje na temelju odluke poslodavca a ne na temelju Pravilnika tako da ukidanje Pravilnika ne utječe na tu vrstu prava radnika, kao i da niti jedan radnik nije niti u bilo kojem smislu oštećen niti su mu npr. radnici podnosili zahtjeva za zaštitu prava ili sl., a vezano za učinak Odluke od 25. lipnja 2024.. Na taj način, a kako pobijana Odluka po stajalištu tuženika ne utječe na materijalna prava radnika, to nije bilo potrebe za savjetovanje s ovdje tužiteljem, kojim slijedom se onda od strane tuženika predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.
7. Ocjenjujući prethodno izneseno, te uzimajući u obzir nespornu okolnost da tuženik nije proveo prethodno savjetovanje s radničkim vijećem tj. tužiteljem prije donošenja Odluke od 25. lipnja 2024. (navod s ročišta od 7. srpnja 2025.), za zaključiti je da je končano postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.
8. Naime, odredbom čl. 27. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) propisan je postupak donošenja Pravilnika o radu, što uključuje i obvezu poslodavca da se savjetuje s radničkim vijećem, a što tuženik, kako je prethodno rečeno, nesporno nije učinio prije donošenja Odluke od 25. lipnja 2024., i što onda po sili zakona dovodi do ništetnosti predmetne Odluke. Pritom valja prihvatiti navode tužitelja, koje je iznosio tijekom postupka te već i u samoj tužbi, da na pobijanu Odluku valja primijeniti citirani čl. 27. Zakona o radu, budući da se predmetnom Odlukom izravno intervenira u postojeći Pravilnik, neovisno od toga što sama Odluka od 25. lipnja 2024. ne sadrži naziv "pravilnik" ili sl..
9. Uz navedeno, valja uzeti u obzir i odredbu čl. 150. Zakona o radu, koja uređuje obvezu savjetovanja prije donošenja odluke važne za položaj radnika, što je po svom sadržaju i smislu i Odluka od 25. lipnja 2024., budući da se njome intervenira u postojeće uređenje prava radnika kod tuženika. Pritom nisu odlučne okolnosti na koje se poziva tuženik, npr. u odgovoru na tužbu, tj. da je istodobno donijeta i druga odluka (o isplati bonusa), da radnici tuženika ni na koji način nisu bili financijski oštećeni, u kojem smislu da nije bilo niti pritužbi radnika odnosno podnošenja zahtjeva za zaštitu prava s tim u vezi ili sl..
10. To iz razloga što je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari odlučno što se radi o odluci izjednačenoj s pravilnikom u smislu odredbe čl. 27. Zakona o radu odnosno odluci važnoj za položaj radnika u smislu odredbe čl. 150. istog Zakona, u kojem smislu je postojala i obveza prethodnog savjetovanja s radničkim vijećem, a što tuženik nesporno nije proveo.
11. U tom smislu valjalo je usvojiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev te utvrditi ništetnost pobijane Odluke (čl. 150. st. 12. Zakona o radu) kao i utvrditi važenje Pravilnika o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021., od 12. svibnja 2021. do 6. prosinca 2024. (sukladno odluci tuženika od 28. studenog 2024.), na koji način je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.
12. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici.
13. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
