REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž-11/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice PR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Vuković, odvjetnik u Slavonskom Brodu, uz sudjelovanje maloljetne djece CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], i GR, OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica JR, djelatnica Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-347/2024-3 od 24. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Žalba tužitelja se odbija te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-347/2024-3 od 24. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-347/2024-3 od 24. rujna 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka od 3. studenoga 2022. podnesen zbog razloga iz članka 421. stavka točke 10. u vezi članka 428. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP), kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonskih razloga i predložio preinačiti drugostupanjsku odluku, dopustiti ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka, ukinuti presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob- 400/2020 od 14. rujna 2022. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj POb- 522/2019 od 6. ožujka 2020. te predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5.1. Predmet postupka je tražena izmjena presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-615/15 od 16. lipnja 2016., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ob-1287/2016 od 14. ožujka 2017. u dijelu kojim se određuje da se maloljetna djeca stranaka, CR rođena **.**.2007. i GR rođena **.**.2011. povjeravaju na život majci dok će o njima zajednički skrbiti oba roditelja te se nalaže ZR GR doprinositi za njihovo uzdržavanje kao i u dijelu u kojem je odlučeno o susretima i druženju FR s maloljetnom djecom na način da se predlaže da maloljetna djeca stranaka stanuju s ocem, da roditelji vrše zajedničku roditeljsku skrb te da se naloži majci doprinositi za uzdržavanje djece uz određivanje ostvarivanja osobnih odnosa majke i djece.
5.2. Pravomoćnom presudom je navedeni zahtjev tužitelja odbijen.
6. Tužitelj je podnio prijedlog za ponavljanje navedenog pravomoćno završenog postupka ističući kako je saznao nove činjenice te je stekao mogućnost da upotrijebi nove dokaze u odnosu na maloljetno dijete CR, i to činjenicu da je maloljetna CR **.**.2022. uzela veću količinu tableta zbog čega je završila na ispumpavanju želuca i psihijatriji (kao dokaz dostavlja medicinsku dokumentaciju) kao i da je joj se mjesec dana nakon okončanja postupka povećao broj izostanaka iz škole (kao dokaz dostavlja ispis iz e-dnevnika). Smatra da se na temelju tih novih činjenica i dokaza mogla donijeti, za njega povoljnija presuda.
7. U žalbenom stadiju postupka sporna je osnovanost prijedloga za ponavljanje postupka kojeg je tužitelj podnio pozivajući se na članak 421. stavak 1. točku 10. ZPP.
8. Ispitavši pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s čl. 381. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud je ocijenio da u donošenju pobijanog rješenja nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one na koje ukazuju žalitelj.
9.1. U odnosu na prijedlog za ponavljanje postupka podnesen pozivom na odredbu članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP drugostupanjski sud, odbijajući taj prijedlog kao neosnovan, navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o novim dokazima jer je medicinska dokumentacija koju je tužitelj priložio uz prijedlog uzeta u obzir prilikom medicinskog vještačenja (tužitelj ju je priložio uz podnesak od 10. prosinca 2019.) kao i prilikom donošenja odluke Gž-400/2020-24 od 14. rujna 2022., dok se podaci iz e- dnevnika odnose na razdoblje nakon donošenja navedene presude te se ne mogu uzeti u obzir. Utvrđeno je i da preostala medicinska dokumentacija datira od 29. rujna 2022., slijedom čega se odnosi na razdoblje nakon donošenja navedene presude. Drugostupanjski sud smatra da dokazi koji se odnose na razdoblje nakon donošenja presude nisu mogli biti korišteni jer se ocjenjuju samo one okolnosti koje su nastale do donošenja presude, što nastavno znači da se ne radi o slučaju u kojem bi za tužitelja bila donesena povoljnija odluka da su ti dokazi bili upotrijebljen.
9.2. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da se dokazi koje tužitelj navodi kao nove dokaze u smislu odredbe čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP odnose djelom na dokaze koji su uzeti u obzir, a djelom na dokaze koji se ne odnose na razdoblje do donošenja odluke pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštanje ponavljanja postupka.
10.1. Žalbenim navodima tužitelj osporava navedeno shvaćanje iz pobijanog rješenja smatrajući da oduka suda ne uzima u obzir činjenicu kako je nečije zdravstveno stanje ili bolest, rijetko posljedica nekakvog trenutačnog događaja, već se najčešće radi o procesu koji započima i razvija se kroz određeni period. Konkretno, zdravstveno stanje, eventualno bolest djeteta stranaka, poglavito ako se izvrši uvid u medicinsku dokumentaciju, kao takvo nije završilo s donošenjem presude, niti je ono što se dogodilo nakon toga, početak nekakvog zdravstvenog stanja, eventualno bolesti. Smatra da se radi o neprekidnom procesu koji se nije zaustavio s donošenjem sudske odluke, već se nastavio i nastavlja se i dalje pa su i sudski vještaci o njemu trebali voditi računa. Nadalje, ističe kako činjenica da je dijete uzelo veću količinu tableta zbog čega je završilo na ispumpavanju želuca pobija ranije dani nalaz i mišljenje vještaka na kojem je sud temeljio svoju odluku i upravo ta nova činjenica, kad bi se uzela u obzir mogla bi dovesti do donošenja odluke koja bi bila povoljnija za tužitelja.
10.2. U odnosu na ispis iz e-dnevnika tužitelj u žalbi ističe kako osmogodišnje školovanje djeteta stranka nije završilo danom kada je donijeta sudska odluka niti je dijete nakon toga promijenilo školu ili se prestalo školovati. Smatra da iz tog ispisa jasno proizlazi da je sud trebao potpuno drugačije cijeniti vještački nalaz. Zaključno navodi da dokazi koji su dostavljeni, nisu novi dokazi koji se odnose na razdoblje nakon donošenja presude, već dokazi uzročno-posljedično vezani za okolnosti koje su nastale prije donošenja presude pa ih treba promatrati kao takve.
11. Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
12. Tužitelj svojim žalbenim navodima zapravo potvrđuje pravilnost činjeničnog utvrđenja i pravnih zaključaka nižestupanjskog suda u dijelu da dokumentacija koju je dostavio kao novi dokaz potječe iz razdoblja nakon pravomoćnosti pobijane odluke i uslijed okolnosti i događaja koji su nastali nakon toga. Stoga pravilno drugostupanjski sud zaključuje da se ne radi o dokazima koji su mogli biti upotrijebljeni u prijašnjem postupku pa samim time na temelju njih ni nije mogla biti donesena odluka koja bi bila povoljnija za tužitelja.
13. Navodi koji se odnose na tvrdnju da se radi o zdravstvenom stanju maloljetnog djeteta koje je trajne naravi, odnosno školovanju koje kontinuirano traje, nisu nove činjenice (niti novi dokazi) u smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP jer se zapravo radi o činjenicama koje su se isticale tijekom cijelog postupka i na koje okolnosti je predlagano provođenje dokaza, pogotovo su ti navodi tužitelja bili i predmet razmatranja suda u pravomoćno dovršenom postupku u kontekstu svih tada poznatih okolnosti. U odnosu na tužiteljeve navode kojima se u prijedlogu za ponavljanje postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zakonitost i pravilnost odluke kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu treba reći da ti navodi ne utječu na pravilnost odluke drugostupanjskog suda o prijedlogu za ponavljanje postupka.
14. Stoga je na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
